| < | listopad, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
 Produljeni vikend nam je očekivano nanio gubitke, pa odustajemo od šume. Nakon još par gubitaka u transportu, na urbanu bojišnicu izlazi šestorka. Dok smo čekali šestog odrađujemo tri borbe. Prve dvije gubi strana sa borcem manje, ali treću dobijamo. Nakon toga stiže snajper, kojeg pridodajemo binomu Borg-Seraf, dok Deki mjenja stranu i pristupa Spocku i Mangi. Loš niz za našu stranu se nastavlja, pa gubimo još tri borbe. Razlog je što Manga prvi gine. Dvaput zbog odvajanja po boku, jednom zbog pogotka bibija na nevjerojatnoj udaljenosti. Dok sjedim u respawnu, gledam kako binom Seraf-Borg združeno napreduje. To je to, dečki su kliknuli po pitanju taktike u "kamenoj šumi". No nema predaje. Ponavljanjem do uvježbavanja. Sedmu borbu se zabijamo u mrak i zajedno nastupamo. Jednog po jednog Manga rješava Serafa, Borga i na kraju sva trojica po terenu traže Saleta. Spock ga otkriva u mraku iz kojeg smo upravo izašli, te počinje paljbu. Dok ga on zabavlja, Manga se prebacuje po desnom krilu i rješava ga s poluboka. Napokon. Posao odrađen po uzusima struke. Sale potom odustaje jer ga pere prehlada, pa odustaju i ostali. Stoga se prebacujemo u lokalni kafić na čašicu razgovora.  |
|
Jučer napokon imamo okupljanje u starim brojkama. Dijelimo se 12:11 pravilom sredine. Ekipa bliža šumi kreće na udaljeniji kraj uspostaviti bazu. Igra se na balone, a treći u Mash-u oživljava dvojicu. Pošto su nam svi trkači završili sa kontra strane, uz obranu našeg balona moramo pokušati doći do njihovog. Dedo sa dva mladića kreće kroz sredinu raditi buku, šestorica nam ostaju u bazi štiti prilazne puteljke, a binom Spock-Manga planira skroz po desnom krilu doći njihovoj bazi s leđa. Plan u potpunosti uspijeva, upadamo im u bazu i herojski ginemo. Ono što se iz daljine činilo kao crveni balon na kraju je bila torba obješena na drvo. Dečki nam kažu da nemaju balona jer su im pukla sva tri. Vraćamo se u našu bazu i tamo zatičemo neprijateljske trkače. I oni su penetrirali našu bazu, ali nisu odradili balon jer ga nisu vidjeli. A nisu ga vidjeli jer je žut. Jedna od najuočljivijh boja sada je nevidljiva jer se u šumi sve zažutilo.  Pošto smo predaleko jedni od drugih premještamo bazu stotinjak metara naprijed u čišći dio šume. Krećemo u drugu borbu, ali sad na zastavu. Gura se, gine, oživljava. Čiste se njihovi pokušaji prodora po krilima. Prebacuje se sa boka na bok sukladno potrebama. Taman troje nas polako napreduje kroz gustiš na lijevom krilu prema mjestu odakle je stizala snajperska paljba, kad netko viče gotovo. Vraćamo se u bazu i doznajemo da nam je obranu pobio Rafo i stigao do zastave. Mudrac se smjestio na lijevom krilu i okrenuo prema svojima. Naš krajnji lijevi je zaključio kako se radi o našem igraču. Dok je on čekao da se baza isprazni, a zatim je krenuo u napad. Sljedeću borbu smo mi njima penetrirali bazu i došli nadomak zastave, ali Žabo nas je poriješavo iz zasjede. Nakon toga je to skoro uspjelo Rafi, nakon čega zaključujemo kako je skoro nemoguće zauzeti bazu dok se ekipa u njoj respawna. Slažemo se i zadnju borbu prema izlazu iz šume radimo na ispadanje.  Iako nam današnji scenarij i nije baš uspio onako kako smo zamišljali, imali smo vrlo žestok trening po intezitetu borbenog naprezanja. Osjetilo se to po zatezanju u nogama i leđima. Nakon cca četiri sata druženja preko ciljnika raspremamo se i selimo kod Dede. Nakon još tri sata druženja uz grah i Velebitsko, razilaze se i zadnji Plaćenici. |
|
Zbog slabog odaziva kroz tjedan, ali i nekih poslovnih obveza Plaćenika po pitanju kupoprodaje replika, dio ljudstva nam se odlučio poći na Borongaj. Uzevši u obzir koliko bi nas bilo na našem internom treningu, a koliko će tamo - odluka je bila logična. I tako dođe 12 Plaćenika na Zaz-ov trening očekujući mnoštvo airsoftera. Kad ono štanga. Nasuprot nas 12 staje svega 10 boraca, tako da smo im morali dati čak i jednog našeg. Organizatori nam objašnjavaju scenarij, biramo zapovjednika i borba može početi. Cilj je zarobiti zapovjednika, a ako se to ne uspije, u 13h do kada će trajati susret, pobjednika će odlučiti prebrojavanje killova svake strane. Na žalost tijekom tog brifinga nismo shvatili važnost zapovjednika. Iako smo imali manje gubitaka (45) od neprijateljske strane (51), na kraju smo izgubili jer nam je zapovjednik poginuo jednom više od njihovog. Da je poginuo jednom manje, pobijedili bi mi za jedan bod. Nismo znali da jedan gubitak njegovog života teži kao 10 naših. Jer da smo znali ne bi mu dali ići naprijed. No tako je to i inače u životu. Svaka škola se plaća...  Što se same provedbe borbe tiče, možemo biti više nego zadovoljni. Uz četvoricu novajlija, naša linija je cijeli prvi dio treninga koordinirano nadirala. Unatoč činjenici da nas je više od pola prvi put bilo na tom terenu, nismo kampirali i stalno smo gurali naprijed. Naravno nepoznavanje terena smo u prvom dijelu plaćali sa više gubitaka. Drugi dio borbe smo se malo više stavili u defanzivu i štitili naš hangar. Tu smo se više posvetili zasjednom djelovanju, iako je trkački dio ekipe i dalje gurao prema naprijed. Najmanje dva puta su naši prošli kroz njihovu bazu, dok njihovi ni jednom nisu uspjeli ući u našu. Sve u svemu fizički dosta aktivan trening, iako su glavni nedostaci terena veličina za ovaj broj sudionika i velike čistine na kojima prednost imaju oni sa jačim replikama. No čak ako stavimo sve mane i uočene nedostake na jednu stranu, opća ocjena današnjeg treninga bila bi vrlo dobar. Što smo još jednom izanalizirali u lokalnoj birtiji uz Velebitsko i druge pripravke.  Tekst: Manga, Slike: Buraz |
Nakon dulje pauze danas na teren izlazi trojka koju nismo vidjeli od prije ljeta, jedan kojeg nismo vidjeli od proljeća i jedan novi Plaćenik. Pridružuje im se i drug politički, došavši na teren direkt s puta. S jedne strane staje generacija 30+, a s druge jedan srednjoškolac, jedan student i jedan umirovljenik. Znam kako je "30+ strana" bila uvjerena u svoju premoć, ali prevarili su se malo. Jer kamena, za razliku od obične šume ima neka svoja pravila i zakonitosti. U prvom redu to je linjski nastup i zahtjev za vrhunskom koordinacijom između suboraca. Jer tu se jedino sa združenim nastupom može ostvariti prevladavajuća snaga i tako pomesti druga strana. Pošto nema vegetacije i svaki je pokret vidljiv, izostanak koordiniranog nastupa odmah se kažnjava. Odradili smo ukupno sedam brzih borbi na ispadanje i konačni rezultat je bio pet pobjeda "mladića", jedna pobjeda "30+ strane" i jedna neriješena. Od svih borbi istakao bi prvu u kojoj nam u prvoj razmjeni paljbe k'o jeleni ginu Manga i Baća. No naš maloljetni Miš nakon toga jednog po jednog skida svu trojicu tridesetgodišnjaka, te nam sam donosi prvu pobjedu. Bravo Mišu, napokon si nam i ti "kliknuo". Na žalost pošto je maloljetan, nismo ga smjeli počastiti pivom nakon fajta. Ali ga ista čeka čim napuni 18. S pripadajućim kamatama. Osim našeg internog treninga, Plaćenici su nazočili na još nekim airsoft događanjima u okruženju. Nadam se kako će nam uskoro stići i izvještaji o njihovim aktivnostima. Budući su htjeli isprobati nove nadogradnje na replikama, neki naši dečki se odlučuju pridružiti Zazovom treningu na Kurilovcu, dok je još nepoznat broj za kotizaciju od 180 hrk nazočio nekom Op. "Nettle". Dopuna 21:21 Oko 8:20 Miter, Spawn, ja i Borna iz airsoft udruge NOD (ovim putem Mrva šalje lijepe pozdrave Mangi), dolazimo na teren i pripremamo se za borbu. Objašnjava se scenarij po kojem se traže karte sa ucrtanom pozicijom sanduka s grantama za minobacač. Sanduk zatim treba prebaciti u bazu i braniti. Dijelimo se na dvije strane i kreće igra. Teren se od zadnjeg našeg dolaska malo sasušio i sad je sve ono žbunje dosta ćelavije, što olakšava posao dalekometnijim replikama. Na početku je borba bila brža dok su se tražile karte, a kad smo napadali njihovu bazu onda se sve malo usporilo. Zbog manjka komunikacijskih uređaja bilo je nešto teže koordinirati sve ljude na velikom terenu, pa naša strana u konačnici izgubila. No zabave nije falilo. Također valja napomenuti da smo igrom slučaja u našem Mashu naletili na Plaćenika Tasu i njegovog prijatelja, pa smo imali i ugodno druženje. Sve u svemu s obzirom na manjak ljudi zbog Op. Nettle-a trening je i dalje bio solidan.  Tekst i slika: Buraz |
