| < | rujan, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Najnovija šuma u Plaćeničkom portfelju danas je odrađena drugi put, ali mnogima je to bio prvi dolazak u nju. Parkiramo na samom početku, a zatim se zapućujemo unutra po šumskom (traktorskom) putu koji vodi između dva brijega. Dok čekamo da nam se pridruži snajperski dio ekipe, odrađujemo prvu brzu borbu za zagrijavanje. Borci sa zapada grada rade zasjedu, dok mi imamo dva borca više i napadamo. Pobjedu odnose napadači. Dok se okupljamo eto i snajpera. Pokušavamo ih rasporediti ravnomjerno na obje strane, ali nismo se razumjeli, pa na njihvoj strani ostaju i dva snajpera i više boraca. Naravno rezultat je za njih. Treću borbu snajperi žele igrati zajedno jer se spremaju za susret. Pošto su zbog toga u prednosti na njih sedam, ide nas 13. Ovu borbu igramo na dva brijega i na balone. Pošto nas je više trojicu ostavljamo čuvati našu bazu i balon, a desetina kreće u juriš na suprotnu čuku. Iako smo u nekoliko navrata sa dvije strane došli na sam vrh, balon nismo rješili.  Naravno tijekom tih nekoliko napada uzbrdo smo pokrepali i vratili se na svoj brijeg napuniti baterije. Očekivali smo da će i oni malo napadati, no to se nije dogodilo. Nakon nekog vremena viču gotovo jer ih mi kao ne napadamo. Slažemo se da treba promjenit scenarij i orijentaciju strana. Opet se mješamo i sad krećemo igrati kroz ravniji dio po scenariju osvoji zastavu. Teren se osvaja drvo po drvo i na kraju naša strana osvaja zastavu. No shvativši da je u podjeli naša strana opet nekako ispala brojnija, sljedeću borbu se dvoje nas prebacuje njima. Iako smo ovu izgubili, odnosno njihova strana je opet dobila, ta zadnja borba je ujedno bila i najbolja. Kako zbog koordiniranog nasupa po terenu, tako i zbog dobre vibre. Zbog čestog mješanja ne može se reći koja je strana odnijela pobjedu, ali to je na kraju najmanje bitno. Bitno je odraditi dobra četiri sata znojenja po šumi i nakon toga se u dobrom društvu rehidratirati s hmeljskim napitcima u lokalnoj birtiji.  |
|
Jučer oko 10:00h se okupljaju 22 Plaćenika. Nakon podjele tipa stariji i snajperi protiv mlađih, krenuo je fajt na principu osvoji zastavu. Prvi fajt zbog ne pokrivanja brda, snajperi se probijaju do kuće i Spock skida zastavu. Drugi fajt boljom koordinacijom na terenu dolazimo do zastavice bez problema okruživši protivnika. Treću borbu protivnici malo bolje pokrivaju brdo, ali zato ginu na nizini i zbog toga im osobno skidam zastavicu. Četvrti fajt se miješamo ponovo jer neki moraju ići, pa tako protivnik dobiva par starijih i šansu osvojiti zastavicu. Petu borbu probojem po lijevoj strani dolazimo do kuće, Miter se zatrčava uzeti zastavu, pada i iščašuje rame. Tako gubimo još četiri borca koji ga voze na Hitnu. No nema predaje, ponovo se dijelimo i krećemo u akciju. Šestu borbu se ne sjećam tko je uzeo zastavicu, dok sedmi fajt krećemo Rafo i ja. Rafo gine usput, a ja sam se sa solo akcijom kroz potok ušuljao u protivničku bazu i skinuo zastavu. Tekst: Sale, Slika: Ifke  Otprilike u isto vrijeme na drugoj moralno-političkoj fronti traje sastanak komesara sa čzv-ima i ljudstvom iz čak četiri Plaćeničke podružnice. U dva transportna vala okupljamo se u bazi Romeo Papa. Negdje oko 11h pristupa se loženju vatre i glavnom događaju dana - peki. Nakon tri sata loženja i dvosatne termičke obrade veće količine mesa (teleća rebra plus plećka odojka), najelo se čak 16 ljudi. Krumpiri su se topili u ustima, kao i meso. Bez lažne skromnosti, da je bilo bolje ne bi valjalo. Nakon još par sati ljudikanja uz čašu, predstavnik podružnice 32 kreće na put, a koji sat kasnije kreće i ljudstvo iz podružnice 21. Komesar Manga i drug Valter po običaju, domaću bojišnicu napuštaju zadnji. Do sljedeće prigode...  |
|
Budući nam se nije okupila desetina, Plaćenički interni trening je izostao ovu nedjelju. Zato se osmorka Plaćenika zaputila na Zaz-ov trening u bivšu vojarnu Borongaj. Nije ih spriječilo ni rano ustajanje, ni plaćanje treninga od 10 kuna po glavi, ni ovakva US-imperijalističko-okupatorska propaganda...  Pošto je u međuvremenu obećani tekst izostao, zadržat ću se na opsaci iz zadnjeg dijela prethodne rečenice. Ukratko nisu mi jasni likovi koji još uvijek briju na Amere u bilo kojem obliku. Od kad je 90-ih izgubila svog hladnoratovskog suparnika, ta imperija zla je krenula otkrivati svoje pravo lice. Ono što je admiral Lošo u svojim knjigama nazvao laboratorijskim uzorkom rasturanja višenacionalnih država nakon parodije zvane 9-11, su prodali u Afganistanu i Iraku. Zatim su probali odradit Gruziju, ali medo je bio brži. Kad im to nije prošlo, sa pobunjenicima i "no-fly" zonom su odradili Libiju. Pa su po istom obrascu krenuli na Siriju, a kad su medo i zmaj sa par veta u VSUN-a spriječili uvođenje "no-fly" zone, kaznili su medu sa "revolucijom" u Ukrajini. No medo je opet bio brži i maznuo im Krim, koji je bio svrha cijele igre, dok je sa Donbasom spriječio njihov ulazak u Nato.  I tako smo danas tu di jesmo. Cijeli svijet pleše na oštrici britve zaslugom "gospodara svijeta" čije planove sam skužio još davne 2003. godine, tijekom rada na knjizi jednog general-pukovnika, koji je svojedobno sa Starim pušio kube. Na žalost 13-godina kasnije neki to još nisu skužili. I dalje se kreteni naslikavaju sa njihovim okupatorskim znakovljem i briju na te iste imperijaliste, koji su nas u međuvremenu porobili i razoružali kroz svoju neo-kolonijalnu franšizu. Sve piše, sve se zna. Pametnima bi trebalo biti dosta. No Einstein davno reče - Dvije stvari su bezgranične. Svemir i ljudska glupost. S tim da za svemir nisam siguran. |
|
Nakon duljeg vremena konačno 14 Plaćenika izlazi na teren i odrađuje tri sata kvalitetnog znojenja. Da je došla i šestorka koja je svoj glas dala za drugi teren, bilo bi nas 20. Kako god, dijelimo se popola i krećemo u prvu borbu. Postavljamo bazu i perimetar obrane. No šuma je toliko gusta da nam linija ne može komunicirati. Borba se pretvara u borbe jedan na jedan i u jednom trenutku nabasavam na njihovu bazu sa tri poginula. Vičemo gotovo jer moramo dogovoriti bolji scenarij. Sljedeću borbu krećemo po sceanriju "osvoji stijeg". Več klasično borbu gubimo zog trkača sa suprotne strane, koji je jednostavno protrčao kroz bibije do zastave. Na žalost zbog gustoće vegetacije i ovaj scenarij treba prilagodbu, pa sljedeću borbu krećemo odrađivati na najvećoj čistini šume tako da zastavu postavljamo između linija. Na ovaj način smo natjerali borce da sihroniziranim djelovanjem osvajaju prostor oko zastave. Tek kad je zastava osigurana po bokovima, netko se može zatrčati i uzeti je. Sljedeća borba je opet izjednačena jer se unatoč šakohvatima bibija koji su udarali po njemu, jedan njihov "dočepao" stijega. On obrazloženje ne treba imati, s obzirom na njegovu povijest bolesti. Pošto je smisao našeg treninga ponajviše ventiliranje moždanih uvojaka, nitko nema zlih primisli zbog toga. Sljedeću borbu igramo po istom scenariju, ali naglasak umjesto jurišanja na stijeg stavljamo na osvajanje terena. Kad smo s bokovima prošli zastavu, njeno uzimanje nije bio problem. Nakon toga neki idu ili žele ići, pa se odlučujemo odraditi zadnju borbu za pobjedu. Na žalost ovu borbu nam bokovi nisu prošli, pa nam opet na juriš kroz sredinu uzimaju stijeg. Stoga je konačni rezultat 2:1 za bolje, uz dvije neriješene borbe. Prebacujemo se potom kod domaćina na pivo, čobanac i druženje koje je potrajalo čak i dulje od samog treninga.  |
