| < | srpanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
Ovoljetna okupljanja na kontinentu stabilizirala su nam se po obrascu - trening svaku drugu nedjelju. Opet bolje od većine igrača na ovdašnjoj as-sceni. Uz jedan izuzetak. Ovu nedjelju nas u podzemlje tj. h(l)ad nije natjeralo kišno vrijeme, već temperature od 34 i kusur Celzijevaca. Trčati pod opremom i sa replikom po šumi pri takvim temperaturama, nije mali rizik za srčani udar. Stoga u zdravstvenom interesu Plaćeničke populacije, nije bilo druge nego prebacit se u h(l)ad, odnosno odraditi našu CQC bojišnicu kat pod zemljom. Razlog broj dva za odabir urbane bojišnice bio je za naše pojmove slab odaziv od svega 11 boraca. Igrati šest na pet po šumi, značilo bi da ćemo se većinu vremena tražiti, dok na urbanoj bojišnici gdje se vidi svaki pokret, toga nema.  Na prijedlog Ifketa dijelimo se pet mladića plus Rafo, protiv tri Zaprešićka medvjedića, plus Pomi i Manga. Prvu borbu igramo osvoji stijeg i zahvaljujući Pomijevom sprintu istu dobijamo bez ispaljenog bibija. Odustajemo od tog scenarija i dalje igramo na istrebljenje. Sljedeću gubimo jer smo se nekako raštrkali po terenu. Treću mijenjamo stranu, ali ne i taktiku, pa nas mladići opet metu. Četvrtu se svi prebacujemo u hodnik, pa ih nekako rješavamo jednog po jednog iz mraka. Rezulat izmjene taktike nije izostao i sad je 2:2. Nakon toga jedan ide i sad smo napokon izjednačeni u brojnom stanju. Petu borbu dobijamo, a šestu gubimo. Još neki bi doma na ručak, ali ih nagovaramo da odradimo još jednu brzu samo u središnjem prostoru. Konačni rezultat je 4:3, za nijansu bolju ekipu. Temperatura vani ubija, cijedimo se od znoja, pa brzo sjedamo u aute, palimo klime na maksimum i bježimo doma. |
|
Nakon "pogibije" razmišljamo kako smo uspjeli ući tako duboko iza linije i nije nam jasno. Vjerojatno dok su naši na putu ginuli, mi smo po boku gurali naprijed. Istekom bleedouta penjemo se na puteljak prema nasem Mash-u, a na puteljku stoji 20-tak neprijatelja koji isto tako zbunjeno gledaju što mi tu radimo. Prepucavanja na tom brdu su nastavila neko vrijeme, pa nas Dodo šalje ponovno u izvidnicu povodom "intela" da neprijatelj traži adaptanium na jednom udaljenom području. Lutamo po dosta teškom i neprohodnom terenu i najviše se borimo s paucima. Na jednoj čistini stajemo, javljamo zapovjedništvu da je sve čisto i uzimamo predah prije povratka u HQ. Na povratku nailazimo na patrolu koja traži adaptanium. Nisu nas primijetili, pa se skrivamo i čekamo priliku. Laci skida jednog, što ih je iznenadilo i vrlo brzo nas okružuju. Mrzli uspijeva skinuti jos jednog i to je to. Jednostavno nismo imali šanse protiv 15-orice. Odrađujemo bleedout i krećemo u HQ na oživljavanje. Putem nailazimo na mnogobrojne neprijatelje u napadu na naš HQ. Naravno, ne možemo ništa nego ih samo preskakati.  Dolazimo u HQ koji za par minuta neprijatelj zauzima, Nešto se komešaju po HQ i nas upozoravaju da smo "mrtvi" iako nam se bliži vrijeme oživljavanja. S nama se trebao oživiti i jedan od zapovjednika, pa kujemo plan. Dogovaramo se prvo riješiti medica, a zatim rafalno zasuti ostale, pa koliko ih riješimo, riješimo. Međutim neprijatelji shvaćaju kako nemaju koristi od zadržavanja u nasem HQ, pa nastavljaju dalje prije nego smo se stigli oživjeti i realizirati svoj plan. Kako se bliži vrijeme pauze u 20:00 sati, krećemo nazad prema taborištu (spavaonicama). Prolaskom kroz polje ružmarina i nižeg raslinja nailazimo na dvojicu neprijatelja kako se šuljaju. Pridružuju nam se i Vipersi, te ih rješavamo. Odrađujemo grupnu fotku i nastavljamo dalje prema bazi.  Nastavak noćnog fajta se očekivao u 22:00, ali odlučeno je da se neće krenuti u to vrijeme vec u 03:00. Tu smo ostali razočarani, ali neki od "boraca" iz susjednih zemalja valjda nisu mogli više, te su morali uloviti beauty sleep, ali OK. Pritom ne mislim na susjede iz BiH, koji su pravi borci. Nakon toga odlučujemo da je za nas gotovo sa borbama i raspremamo se. Ustajemo oko 07:00, rješavamo kavu, doručak i krećemo na kupanje, sunčanje i uživanje u predivnom ambijentu otoka Mrčare. Sve u svemu odlično iskustvo, organizacija vrhunska. Imali smo grah dobrodošlice, subotu nakon kraja borbi ručak, a navečer roštilj i pivo u neograničenim količinama. Uslijedila je tombola na kojoj Laci osvaja elektronske mete, a Lektor Mauser C96 repliku. Vjerujem da smo tamo i na Pathfinderu III. sljedeće 2017.godine. Tekst i foto: Lektor (nastavlja se...) |
 Ljetnom rasipanju unatoč, Plaćenici iz podružnica 10 i 47 uspijevaju se okupiti na kontinentu, te odraditi više sati kvalitetnog programa. Iako se okupljamo već u 10:00 prvu borbu započinjemo tek negdje oko 11:00. Dijelimo se prema replikama na "Zapad" i "Istok" u omjeru 10:11 s time da se zapadnjacima pridružuje jedan zalutali vojnik Wermachta (kad smo došli našli smo ga usamljenog kako čuva stražu oko središnjeg dijela objekta). Igramo scenarij osvoji zastavu (bazu) s time da svaki četvrti poginuli vadi svu četvoricu iz respawna. Ovo se pokazalo dobro prilikom zadnjeg treninga na ovom terenu jer je podiglo dinamiku igre. Prvu borbu dobiva "Istok" dok zapadnjaci u njoj gube dvojicu, jednog zbog ozbiljne ozljede noge, drugog koji ga vozi sa terena. Zbog toga imamo dužu pauzu između dvije borbe. Drugu borbu dajemo jednog "Zapadu" radi izjednačavanja snaga ali i dalje "Istok" dominira terenom. Ključno je brzo zauzimanje središnje pozicije terena oko najvećeg objekta sa koordiniranim obuhvatima po brijegu s jedne strane i kanalu s druge strane što rezultira razvlačenjem snaga neprijatelja koje je tada lako neutralizirati i probiti.  Prilikom djelovanja kroz kanal (potok) imamo i jedan slučaj kupanja u istom. Ništa što okorjeli Plaćenik ne može izdržati i igra ide dalje. Nakon još dvije borbe još ljudi mora otići tako da ostajemo na cca 11 ljudi, te se ponovo dijelimo i nastavljamo scenarij osvoji bazu. Zbog manje ljudi sada svaki treći poginuli vadi svu trojicu iz respawna. I dalje strana sa istočnim replikama uspjeva osvojiti bazu iako ovaj put borba traje nešto duže od prethodnih. Za zadnju borbu ograničavamo teren na središnji dio bez brijega i kanala. Dok je većina snaga bila koncentrirana na središnju liniju Rafo sprintom u stilu Usaina Bolta ulijeće u njihovu bazu. Borba gotova, rasčlamba, lagano raspremanje i razilaženje. Ovaj put je izostala tradicionalna postfajtovska piva, možda zbog izostanka komesara Mange, ili iz nekih privatnih razloga. Uglavnom, dobrih četiri sata treninga. Šteta zbog ozlijeđenog čovjeka. Ovo samo pokazuje koliko je bitna dobra obuća (čizma) koja drži zglob čvrstim i nogu suhom. Tekst i foto: Spock |
 AT Pegazi se okupljaju u srijedu oko 23:45 na AKZ (bus kreće u 0:30). Zanimljivo, vozač nas zove prije svih, trpa stvari u autobus i zauzimamo sjedala. U Split stižemo oko 5:30, zauzimamo poziciju u obliznjoj krčmi i čekamo trajekt, koji kreće u 10:45 prema Lastovu. Na Mrčaru konačno stižemo oko 18h, slušamo kratki pozdrav organizatora i krećemo prema mjestu koje ćemo zvati dom iduće tri noći. Put do tog mjesta vode ni više, ni manje, nego 220 stepenice razno raznih dimenzija. Uz 5-6 pauza (Mrzli je to odradio u jednom komadu), dolazimo do dijela gdje smještamo šatore. Odlazimo na 2-3 hladne pivice i spavanac. Buđenje nešto prije 06:00, oblačenje i opremanje do 08:00 kad kreće podjela po timovima i brifing. Zapovjednik naše strane je trebao biti Johnny, ali kako je bio spriječen u dolasku, tu ulogu preuzima Draculio (kod nas poznat kao Dodo).  Odabirom "tko je najstariji" Laci dobiva zapovjednu palicu (motorolu) naše desetine (Guardians) i on nam je veza sa zapovjedništvom. Zadaća naše desetine je izvidnica, pa krećemo prema anteni i produžavamo do zapovjedništva (HQ) na dogovor. Uputa je ostaviti 1-2 čovjeka u HQ, a ostali nek se upute do jedne uvale na koju je postojala mogućnost mornaričkog desanta i napada na našu antenu. Uz malo privikavanja i orjentiranja po karti/terenu, konačno dolazimo do uvale i smještamo se u zasjedu. Nema nikakve akcije, pa to javljamo zapovjedništvu koje nas šalje u pomoć na drugi kraj terena. Tamo pronalazimo desetak poginulih "Vipersa", Mrzli im skida "kill ragove" i tako ih oživljava. Zatim se vraćamo na čuvanje antene i HQ. Laci šalje Mrzlog i Višticu (ASK STOP Metković) u izviđanje na drugu stranu uvale, prema brdu "Little brother". Njih dva se do tamo "bore" protiv vrućine i dosta negostoljubivog terena, a kad javljaju da se ništa ne događa, Laci ih vraća nazad. U međuvremenu stiže zapovijed da svi krenemo prema tom brdu i lagano "pingamo" neprijatelja, ne bi li im odvukli pozornost.  Međutim na pola puta se oglašavalju sirene i zapovjedništvo javlja da se igra prekida na 2 sata. Trojica "neprijateljskih" boraca su se srušila od napora, vrućine i vrlo vjerojatno premalo konzumiranja tekućine. Nama isto dobro dolazi predah za okrijepu s elektrolitima. U pauzi nam Dodo šapne kako će nas prebaciti na napadačku stranu, a izviđanje prepustiti drugom timu. U 15:00 se svi vraćaju na početne pozicije i napokon kreće akcija. Borbe se uglavnom vode na glavnom putu. Laci se smješta s desne strane puta, dok Mrzli i ja krećemo u obuhvat po lijevoj strani. Mrzlog rješava neprijateljski snajper, ali medic ga oživljava. Lagano napredujemo prema naprijed i nas desetak osvaja dosta terena. Mrzli i ja smo cijelo vrijeme na lijevoj strani puta, lagano napredujemo i u jednom trenu netko rješava Mrzlog. Pogledam prema puteljku, kad ono sve puno neprijatelja. Pucam po njima i naravno niti jedan Slovenac nije dobio niti jedan BB iz 10-ak sekundi dugog rafala (!?!). Nakon toga isti me rješavaju... Tekst i foto: Lektor (nastavlja se...) |
|
Danas nam na teren izlazi svega 12 Plaćenika što pokazuje početak "ljetnog raspada". Drugim riječima, počele su migracije prema moru i prema rezervnim položajima u ruralnim krajevima. To je obrazac koji se ponavlja svake godine, pa smo se zato okupili na najjužnijem terenu kako bi privukli i binom igrača iz podružnice 47. Konkretno okupljamo se u šumi u kojoj su prije skoro osam godina i osnovani Plaćenici. Tada smo airsoft sceni samo htjeli ponuditi ekipu neopterećenu nebitnim stvarima poput loadouta i nekakvim kvazi-linijama zapovijedanja, jer to uopće nije pravi bitak ovog sporta. Naravno ni u najluđim snovima nismo mogli pretpostaviti kako ćemo u međuvremenu prerasti u pokret, koji će se proširiti s kraja na kraj "bumeranga", kao i van granica. Razlog toga je što ovoj simulaciji bojnog djelovanja pristupamo po uzusima vojne znanosti. Znači airsoft nije i nikada neće biti "prava stvar", ali pogone ga isti zakoni kao i "pravu stvar". Rezultat takvog zdravog strukovnog pristupa ne može izostati.  Prvu borbu u dubinu šume kreće petorka uspostaviti bazu, koju sedmorica moraju pronaći i osvojiti. Nema ograničenja u broju oživljavanja i igra se do ostvarenja cilja. Neprijatelji su nas grickali, opkoljavali, pa čak i nakratko ulazili u perimetar baze, ali glavni cilj nisu uspjeli ostvariti. Prvi razlog je dobar odabir mjesta baze, koju je sa jedne strane štitilo korito potoka sa svega dva-tri moguća prelaza. Drugi razlog je aktivna obrana tj. brzi izlasci i prebacivanje snaga sa strane na stranu odakle neprijatelj vrši pritisak. Pošto im je ritam napada počeo slabiti, shvaćamo nužnost promjene scenarija. Jedan njihov ostaje kod nas, pa sljedeću borbu igramo osvoji bazu. Troje ostavljamo čuvati našu, a trojka kreće u napad. Guramo po lijevom krilu i bočno čistimo ekipu koja napada našu bazu. U napredovanju gubimo jednog, pa drugog i treći mora zaleći i čekati da se snajperist otkrije. Međutim on prolazi dalje, pa čim se prvi oživio nastavljamo napredovanje do ulaska u njihovu bazu. Njihovu bazu je već opsjedao jedan naš, tako da je jednom njihovom koji je branio pozornost bila potpuno zaokupljena. Rješen je sa žviždukom. Ulaskom u bazu shvaćamo da je to to.  Okupljamo se u njihovoj bazi, odrađujemo zajedničku sliku, mislimo nastaviti, ali neki moraju ranije ići, pa se prebacujemo na loženje vatre i druženje uz istu. Uostalom počeli su godišnji odmori, pa možemo i mi malo usporiti ritam. Posebice nakon što smo prošlu nedjelju pokazali što znamo na čak četiri bojišnice. Naravno pritom nije zaboravljen izvještaj sa susreta na krajnjem jugu pod nazivom "Pathfinder II - Redemption 2016.". No zbog veće količine teksta isti će biti objavljen u nekoliko nastavka tijekom ljeta tj. onih nedjelja kad neće biti drugih Plaćeničkih aktivnosti. |
