Ovoljetna okupljanja na kontinentu stabilizirala su nam se po obrascu - trening svaku drugu nedjelju. Opet bolje od većine igrača na ovdašnjoj as-sceni. Uz jedan izuzetak. Ovu nedjelju nas u podzemlje tj. h(l)ad nije natjeralo kišno vrijeme, već temperature od 34 i kusur Celzijevaca. Trčati pod opremom i sa replikom po šumi pri takvim temperaturama, nije mali rizik za srčani udar. Stoga u zdravstvenom interesu Plaćeničke populacije, nije bilo druge nego prebacit se u h(l)ad, odnosno odraditi našu CQC bojišnicu kat pod zemljom. Razlog broj dva za odabir urbane bojišnice bio je za naše pojmove slab odaziv od svega 11 boraca. Igrati šest na pet po šumi, značilo bi da ćemo se većinu vremena tražiti, dok na urbanoj bojišnici gdje se vidi svaki pokret, toga nema. Na prijedlog Ifketa dijelimo se pet mladića plus Rafo, protiv tri Zaprešićka medvjedića, plus Pomi i Manga. Prvu borbu igramo osvoji stijeg i zahvaljujući Pomijevom sprintu istu dobijamo bez ispaljenog bibija. Odustajemo od tog scenarija i dalje igramo na istrebljenje. Sljedeću gubimo jer smo se nekako raštrkali po terenu. Treću mijenjamo stranu, ali ne i taktiku, pa nas mladići opet metu. Četvrtu se svi prebacujemo u hodnik, pa ih nekako rješavamo jednog po jednog iz mraka. Rezulat izmjene taktike nije izostao i sad je 2:2. Nakon toga jedan ide i sad smo napokon izjednačeni u brojnom stanju. Petu borbu dobijamo, a šestu gubimo. Još neki bi doma na ručak, ali ih nagovaramo da odradimo još jednu brzu samo u središnjem prostoru. Konačni rezultat je 4:3, za nijansu bolju ekipu. Temperatura vani ubija, cijedimo se od znoja, pa brzo sjedamo u aute, palimo klime na maksimum i bježimo doma. |