| < | listopad, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
Danas Plaćenička desetina izlazi na teren na kojem nismo bili pune dvije godine. Zvuči nevjerojatno, ali uistinu je tako. S obzirom na mnoštvo terena koje koristimo, ovaj nam pune dvije godine nije bio "usput". No ovaj vikend nam iz pogona ispada više prijevoznika, pa smo prisiljeni otići na taj teren koji je u dometu javnog prijevoza. Nije slučajno to bio naš prvi teren, koji je u miraz donijela prvoustrojena Plaćenička ćelija. Budući je ista okupljalja ljudstvo sa vojnim pedigreom, ona je kasnije s pridruživanjem novih skupina ponijela naziv Alpha (kao Army-armijska). Nastavkom širenja našeg pokreta priključivale su nam se druge gradske ćelije, kojih je u jednom trenutku bilo čak 17. Paralelno s time širenje se nastavilo van glavnog grada, pa su naše podružnice počele nicati u ostalim dijelovima RH, ali i po drugim državama nastalim raspadom bivše državne zajednice poznate pod skraćenicom SFRJ. Razlog toga je najvećim dijelom višedesetljetna (i višestoljetna) tradicija njegovanja koncepcije narodne obrane poznate pod skraćenicom ONO i DSZ. U skladu s time ljudstvo na području bivše SFRJ je imalo sve potrebite predispozicije za usvajanje temeljnog Plaćeničkog modela rada i djelovanja. Njegovanje ispravnog koncepta odnosno transfer znanja na mlađe je pravi bitak ove simulacije, dok to zasigurno nije nekakva brija na loadoute i hijerarhije.  Pokazalo se to i dokazalo još jednom na našem današnjem treningu, koji se protegao na nekih tri i pol sata. Tijekom čega smo odradili pet borbi sa krajnjim rezultatom 3:2. Obje strane su imale podjednako iskusnih i manje iskusnih boraca, pa su u borbama odlučivale nijanse. Te nijanse su kao i uvijek bile bolji timski rad s jedne strane. Strana koja je prvo gubila 3:0, krenula je u seriju tek kad je počela timsko nastupati. U tome im je pomogao i otkaz jedne replike s naše strane, ali nećemo cjepidlačiti. U konačnici nama je na treningu najbitnija provedba kvalitetne fizičke aktivnosti i zadržavanje dostignute trenaže. Razilazimo se bez tradicionalne pivske raščlambe, ali bit će prigode za nju drugi put. |
|
Zahvaljujući privatno-poslovnim vezama naše podružnice 47 sa članovima airsoft ekipe "Vještice", danas pohodimo Ogulin. Gradić je to na tromeđi Korduna, Like i Gorskog kotara, koji se nalazi otprilike na pola puta između Zagreba i Rijeke. Krajobrazom dominiraju nepregledne šume i planina Klek. Nas 70-ak domaćini izvode na teren u vlasništvu Hvidre, koji koristi i istoimeni Moto klub. Brojne su to ekipe iz okruženja od Rijeke, preko Velike Kladuše i Slovenije, sve do Zagreba i Virovitice (ako je suditi po tablicama). Nas Plaćenike predstavlja binom iz podružnice 10, te po jedan borac iz podružnice 44 i 47. Iako naš tim nije bio previše upoznati sa prijavom i scenarijom, jer je to odrađivao Rafo koji na kraju nije mogao doći zbog posla, domaćini nas stavljaju na stranu crvenih. Kasnije kad smo stigli u bazu postalo nam je i jasno zašto. Automat Kalašnjikova koji svi nosimo je SSSR proizvod, pa je bilo logično staviti nas pod crvenu zastavu sa srpom i čekićem. Na što se naravno nismo bunili...  Prema scenariju koji se odvija negdje krajem '80-ih, naše preživljavanje u nepregledom Sibiru ovisi o pronalasku kovčega sa strateškim resursima (pivom), kojeg traže i ubačeni Američki specijalci. Cilj je nakon pronalaska kovčeg osiguravati što dulje, jer se svakih pola sata iz kovčega u našu bazu može prenijeti jedna limenka strateškog napitka. Osim toga bodove nosi i osvajanje neprijateljske baze. Naša strana prva dolazi do kovčega, ali neprijatelj zatim osvaja našu bazu. Jedan razlog je što se domaćini bore na strani plavih i znaju gdje su nam postavili bazu, a drugi razlog je što je zapovjednik naše strane nije ostavio nikakvo osiguranje baze. Vijest o padu baze zatiče nas na terenu, pa se nas trojica odlučuje baciti u potragu za njihovom bazom, kako bi im uzvratili istom mjerom. Nakon višesatnog i bezuspješnog tumaranja terenom, na kraju se vraćamo nazad prema kovčegu tj. prema zvukovima borbe koja se tamo odvija.  Tek tada uzimamo prvo učešće u borbama, te čistimo teren od plavih sve do kovčega. Nakon toga osiguravamo kovčeg i branimo ga od novih napada plavih. Naši na kraju izvlače kovčeg, a naš binom koji im ostaje štititi odstupnicu na kraju rješava još jedan njihov napad. Nakon toga se vraćamo u našu bazu taman na vrijeme za ulazak u novu borbu sa plavima, koji nam pokušavaju opet osvojiti bazu. Pri kraju se borbe vode na manje od 10m, ali srećom ta zadaća je vremenski ograničena i ista završava prije većih posljedica razmjene bibija na tim malim udaljenostima. Dan završavam sa sedam odrađenih neprijatelja i jednim vlastitim oživljavanjem. Slijedi povratak na parking, pakiranje i navala na odličan grah i hladno pivo koje nam je organizator osigurao za simboličnu kotizaciju od 30 hrk. Koliko smo stigli dijelimo naša dosadašnja iskustva i promišljanja sa ostalim sudionicima. Domaćini objavljuju tijesnu pobjedu naše strane za jedan bod. S naše strane pohvale domaćinima i veselimo se svakom budućem druženju s njima. |
  Unatoč kiši 12 Plaćenika izlazi na teren. Rezime današnjeg treninga ukratko glasi - Skic. Naš stari obuhvatač danas je bio u elementu. Od šest odrađenih borbi, prva je neriješena, pa gubimo dvije, pa dobijamo jednu i zatim opet gubimo dvije. Rezultat je 4:1 za kontra ekipu, a glavni razlog toga je bila smrtonosna kombinacija Skica, AK-47 i red-dota. Po njegovom priznanju napokon je upucao red-dot i to je to. Iako dobro poznajemo njegovu taktiku, iako smo ostavljali ljude da nam čuvaju leđa, bio je neuhvatljiv. Riješavo nas je da nismo znali odakle i kako. Jednom riječju to su bili strahi. Toliko je bio strašan da daljnja analiza današnjeg treninga gubi smisao. Jer ionako smo sve što je bitno utvrdili na postfajtovskoj raščlambi.   |
