Marketing
Na tromeđi
Zahvaljujući privatno-poslovnim vezama naše podružnice 47 sa članovima airsoft ekipe "Vještice", danas pohodimo Ogulin. Gradić je to na tromeđi Korduna, Like i Gorskog kotara, koji se nalazi otprilike na pola puta između Zagreba i Rijeke. Krajobrazom dominiraju nepregledne šume i planina Klek. Nas 70-ak domaćini izvode na teren u vlasništvu Hvidre, koji koristi i istoimeni Moto klub. Brojne su to ekipe iz okruženja od Rijeke, preko Velike Kladuše i Slovenije, sve do Zagreba i Virovitice (ako je suditi po tablicama). Nas Plaćenike predstavlja binom iz podružnice 10, te po jedan borac iz podružnice 44 i 47. Iako naš tim nije bio previše upoznati sa prijavom i scenarijom, jer je to odrađivao Rafo koji na kraju nije mogao doći zbog posla, domaćini nas stavljaju na stranu crvenih. Kasnije kad smo stigli u bazu postalo nam je i jasno zašto. Automat Kalašnjikova koji svi nosimo je SSSR proizvod, pa je bilo logično staviti nas pod crvenu zastavu sa srpom i čekićem. Na što se naravno nismo bunili...
Prema scenariju koji se odvija negdje krajem '80-ih, naše preživljavanje u nepregledom Sibiru ovisi o pronalasku kovčega sa strateškim resursima (pivom), kojeg traže i ubačeni Američki specijalci. Cilj je nakon pronalaska kovčeg osiguravati što dulje, jer se svakih pola sata iz kovčega u našu bazu može prenijeti jedna limenka strateškog napitka. Osim toga bodove nosi i osvajanje neprijateljske baze. Naša strana prva dolazi do kovčega, ali neprijatelj zatim osvaja našu bazu. Jedan razlog je što se domaćini bore na strani plavih i znaju gdje su nam postavili bazu, a drugi razlog je što je zapovjednik naše strane nije ostavio nikakvo osiguranje baze. Vijest o padu baze zatiče nas na terenu, pa se nas trojica odlučuje baciti u potragu za njihovom bazom, kako bi im uzvratili istom mjerom. Nakon višesatnog i bezuspješnog tumaranja terenom, na kraju se vraćamo nazad prema kovčegu tj. prema zvukovima borbe koja se tamo odvija.
Tek tada uzimamo prvo učešće u borbama, te čistimo teren od plavih sve do kovčega. Nakon toga osiguravamo kovčeg i branimo ga od novih napada plavih. Naši na kraju izvlače kovčeg, a naš binom koji im ostaje štititi odstupnicu na kraju rješava još jedan njihov napad. Nakon toga se vraćamo u našu bazu taman na vrijeme za ulazak u novu borbu sa plavima, koji nam pokušavaju opet osvojiti bazu. Pri kraju se borbe vode na manje od 10m, ali srećom ta zadaća je vremenski ograničena i ista završava prije većih posljedica razmjene bibija na tim malim udaljenostima. Dan završavam sa sedam odrađenih neprijatelja i jednim vlastitim oživljavanjem. Slijedi povratak na parking, pakiranje i navala na odličan grah i hladno pivo koje nam je organizator osigurao za simboličnu kotizaciju od 30 hrk. Koliko smo stigli dijelimo naša dosadašnja iskustva i promišljanja sa ostalim sudionicima. Domaćini objavljuju tijesnu pobjedu naše strane za jedan bod. S naše strane pohvale domaćinima i veselimo se svakom budućem druženju s njima.
Post je objavljen 18.10.2015. u 22:10 sati.