| < | svibanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
 Unatoč najavama, subotnja bančenja prepolovila su nam ljudstvo. Od najavljenih dvadesetak boraca na teren izlazi svega devetorka najzagriženijih. Dijelimo se 4:5 i krećemo u dio šume u kojem do sada nismo bili. Cilj je upoznati šumu, pa radimo po scenariju jedna strana ide u dubinu i slaže zasjedu, dok druga strana nastupa. Tijekom devet odrađenih borbi na ispadanje obišli smo dobar dio šume i otkrili dosad nepoznati dio sa vrlo zanimljivim koritom potoka. Rezultat je na kraju bio 5:4 za malobrojniju stranu, a prevagu je u konačnici donio manevarski nastup našeg četveročlanog tima. Naša linija je disala i puno više smo manevrirali po terenu, dok je petorka s druge strane bila nešto pasivnija i manje pokretna. Samim time inicijativa je bila na našoj strani, što se na kraju odrazilo i na konačni rezultat.  Uz naglasak kako je na današnjem treningu najbolji borac definitivno bila Xena. Dok su se muškarčine nemilice trijebile i ginule, Xena je poginula samo dva puta. Pritom je imala najbolji kill-ratio. Nekoliko puta je ostajala zadnji preživjeli s naše strane, te rješavala borbu u našu korist. Čime je u praksi potvrđena ne jednom istaknuta Plaćenička teza, kako svatko tko je u stanju nositi repliku može biti hvale vrijedan borac neovisno o godinama i spolu. Dosadašnja Xenina obuka je to dokazala. Bravo Xena, jer na mlađima svijet ostaje, a svaki sport bez podmlatka osuđen je na propast. Osim toga, današnji dan ćemo pamtiti i po šumskoj promociji Lacijevog bugija. Koji je izgledao kao neko vozilo iz najnovijeg "Mad Max-a" tj. filmskog prikaza jedne od mogućih budućnosti. Odličan četverosatni trening smo prije razlaza okrunili sa mrzlim Velebitskim u lokalnoj birtiji.  |
...koja je u okupatorskoj terminologiji poznata i kao Closed Quarters Combat (skraćeno CQC) odrađena je danas umjesto šume. Razlog tome bila je višednevna kiša koja je šumske terene očekivano pretvorila u kaljuže, ali i mogućnost današnjih mjestimičnih pljuskova. Kako god okupili smo se napokon u pristojnom broju blizu dvadeset i odradili preko tri sata intenzivnih borbi na ispadanje. Brojno stanje nam se tijekom toga kao i sastav više puta mijenjao, ali treninzi su bili vrlo žestoki tijekom svih deset borbi koliko smo odradili. Miješali smo se najmanje tri puta, pa mogu reći samo osobni rezultat 7:3 tj. koliko je puta strana na kojoj sam bio dobila odnosno izgubila. Bilo je više novih igrača, kojima tek treba sjesti pojam združenog djelovanja, ali vjerujem kako smo im više puta demonstrirali značenje tog pojma. Upravo zbog toga se treba i izmješati nekoliko puta. Kako bi novi ljudi vidjeli i skužili načine združenog odrađivanja posla. Jer u konačnici u airsoftu uvijek pobjeđuje bolje koordinirana ekipa. Ne ona u ljepšim odorama, ne ona s jačim replikama, ne ona sa većim mišićima, nego uvijek ona koja bolje funkcionira kao borbeni kolektiv. A to je nešto što se uigrava s vremenom. Nakon dobra tri i kusur sata znojenja u mračnom podzemlju, odrađujemo brzu pivu na klupicama i razilazimo se kud koji. Do sljedeće prigode... |
 Planovi posjete Plaćeničkoj podružnici 47 izjalovili su se, pa smo na kraju odradili jedan gradski teren. Gotovo je nevjerovatno kakve divne i neotkrivene šume postoje takoreći u samom gradu. No za razliku od onih koji plaćaju koncesije za odraditi trening, mi to radimo drugačije. Nikome ne plaćamo porez na budale, a dok izredamo sve šume u našem portfelju prođe par mjeseci do povratka u istu. Tako je današnju šumu osim šest starih, upoznalo i pet novih Plaćenika. Tijekom neka četiri i pol sata, odrađeno je osam borbi na ispadanje na principu jedna strana ide u dubinu šume, a druga ih traži. Na taj način smo prošli veći dio šume i upoznali nove dečke sa njenim glavnim dijelovima. Konačni rezultat treninga je bio izjednačen uz jedan zajednički nazivnik. Svaki put je pobijedila strana koja je radila zasjedu. Čime je u praksi potvrđeno pravilo, kako strana koja napada mora imati više ljudi zbog veće izloženosti i potrošnje tijekom napadnog djelovanja. Sve u svemu, odrađeno je vrlo kvalitetno znojenje tijekom tog treninga po blago brežuljkastom terenu. Znojenje koje smo nakon toga kompezirali sa par ispijenih Velebitskih u lokalnoj birtiji. Pri čemu smo uglavnom lamentirali na temu bivših i sadašnjih geopolitičkih zbivanja u bližem i širem susjedstvu. Razmišljanja su to koja ćemo nastaviti međusobno dijeliti na forumu kroz tjedan, sve do našeg sljedećeg nedjeljnog offlajn druženja. |
 Od najavljivane kiše na kraju nije ništa bilo, ali ipak smo odradili našu urbanu bojišnicu rezerviranu za nepovoljne meteo-uvjete. Na već dobro poznati CQC teren izlazi nam plaćenička desetina, koja prvih pet borbi odrađuje u sastavu 5:4, a tek zadnje dvije u sastavu 4:4. Rezultat prvih pet borbi je 3:2 za brojniju stranu, a zadnje dvije 1:1. Zadnju borbu gubimo za dlaku u razmjeni paljbe Krste i Skica. Moglo bi se reći kako su do samog kraja odlučivale nijanse. Prve dvije borbe glatko dobijamo jer smo se držali skupa, no tri borbe nakon toga gubimo jer nas kontra strana svojim kretanjem razvlači na širem području. Iako ne previše uigrani kao tim, naši protivnici Taso i njegov frend, Marin, Sale i Krsto kojeg nismo vidjeli već mjesecima, uigranosti našeg kolektiva parirali su bržim kretanjem i promjenama položaja na terenu. Naša strana je u izgubljenim borbama redovito kasnila sa odgovarajućim odazivom na njihove promjene položaja. Rezultat na kraju nije izostao. No na stranu ta taktička nadmudrivanja, trosatni trening je poslužio svojoj glavnoj namjeni. Natrčali smo se i dobrano iznojili pokušavajući zadati konačni udarac "neprijateljima". Sa kojima smo nakon toga otišli u park na zasluženo osvježenje. Razilazimo se pozitivno umorni i spremni za nove radne pobjede u tjednu pred nama... |
