Sedmi po redu "Drvosječa" okupio je opet u (pra)šumama Spačve probrano airsoft društvo od Slovenije, preko RH i BiH, do Srbije. Okupljanje je započelo u petak 24.4. koji je već uobičajeno rezerviran za druženje uz vatru, piće i pečenje na ražnju. Nakon podosta popijenog, negdje oko 2 u noći Mijagi je već tradicionalno upriličio mali noćni koncert na motorki. Opet smo bili zadnji na šanku, te noćili u "našem" sjeniku. Kako bi izbjegli prošlogodišnja "lobiranja" oko izbora zapovjednika strane, po zaprimanju prijava i plaćanju kotizacija, organizator je ove godine uzeo sebi za pravo odrediti zapovjednu strukturu. Na zapadnoj koalicijskoj strani zvučnog naziva COLOS ulogu generala Mr.A.Kana dobija lider AU Petrinja, dok na pobunjeničkoj strani Ta'baane predvodi šeik Al Raz'Ghuly poznat kao i v.d. komesar Plaćenika. Osim toga, svaka strana imala je još četiri VIP osobe čija je "ubijanje" donosilo bodove. Kako protivniku ne bi servirao bodove, zbog toga sam sudjelovao samo u prvoj i posljednjoj borbi. U prvoj jer još nisu bile raspisane tjeralice, a u zadnjoj jer više nije bilo bitno zbog bodovne prednosti. Za razliku od prošlogodišnjeg susreta ovaj se protegao kroz cijelo vrijeme trajanja susreta, pa čak i na cijelu noć. Zato možemo reći kako je ovogodišnji Axeman bio znatno intenzivniji od prethodna dva. Ekipe koje su to mogle i htjele, imale su akciju non-stop. Čime se "Drvosječa" još jednom dokazao kao najjači milsim događaj u ovom dijelu svijeta. Zadaće su se izmjenjivalje kao na traci, a u nekim dijelovima su se čak preklapale. Prva zadaća naše strane bila je uspostava baze i postavljanje jednog mitraljeskog gnijezda na nekoj lokaciji. Brzim "olujanjem mozgovlja" prihvaćen je prijedlog šeika za postavljanje MG-a na raskrižju putova južno od nas. Za tu zadaću dobrovoljno se javljaju ASKA-e iz Lazarevca. Isto tako prihvaćen je prijedlog za miniranje zaleđa naše baze, kako bi sve snage mogli baciti prema naprijed. Sljedeći zadatak bio je napad na COLOS-ovu bazu, te njeno lociranje u koordinatnom sustavu karte. Na taj zadatak kreću skoro sve raspoložive snage sastavljene većinom od Plaćenika plus ekipa B.R.A.T. i Brigada 021. Nakon još jednog brzog "olujanja mozgova" zaključujemo kako je najbolje da nas TAM-150 desantira nekih 100 metara prije nego što nas mogu vidjeti, a zatim napredovanje nastaviti kroz šumu. Ovo školsko rješenje se pokazalo dobrim odabirom, jer je COLOS većinu obrane uz dva MG-a postavio upravo na cestu s kojom smo trebali doći. Uočeni smo tijekom napredovanja kroz šumu, ali bez obzira na to s dobrim timskim radom uspjeli smo prorijediti njihovu obranu, uništiti im treći MG, izbaciti medica i približit se u neposrednu blizinu branjenih objekata. Taman kad smo bili pred probojem njihove obrane, organizator prekida napad i šalje nas sa kamionom TAM-150 nazad u bazu jer je vrijeme za novu zadaću. Novi zadatak donio je tjeralice, te početak borbe za vodu koja se odužila na veći dio dana. U sladu sa rotacijom ljudstva ASKA-e koje su do tada čuvale bazu, bacamo u vatru dok uspostavljeno MG preuzima binom Plaćenika. Pritom treba naglasiti kako su tijekom straže na raskrižju, ASKA-e uočile trojku izvidnika-diverzanata koja se pokušala ubaciti bazi iza leđa, te ih uspješno "odrađuju" prije otkrića naše baze. Dok je trajala borba za vodu, dobivamo zadaću pronalaska aktovke par kvadranata dalje. Odmah radimo preraspodjelu ljudstva, dio ljudi sa čuvanja vode bacamo u naprijed u potragu, dok dio iz pozadine bacamo na čuvanje vode. Tijekom odvijanja tih zadaća, ljudi nam odlaze na grah u "off zone" u rotacijama, pa je i tu trebalo obratiti pozornost na redosljed tj. da prvo idu oni koji su bili više angažirani. U svakom slučaju naše ljudstvo se po tom pitanju samo odlično organiziralo i zbog toga nije bilo slabljenja snaga u izvođenju zadaća. Šeik i njegova osobna tjelohraniteljica su posljednji otišli na grah, što je šeiku bio i jedini obrok tog dana (jel milsim ili nije?). Povratkom u bazu čeka nas nova zadaća, ali i odlično iznenađenje protivnika. Pritom ekipu AT Guardian iz Banja Luke treba pohvaliti za smioni napad na našu bazu. Iako su bili malobrojniji, te u startu osuđeni na neuspjeh, uspjeli su nas iznenaditi i čak zaraditi bodove s pogađanjem par VIP-osoba. Navodno je ista ekipa tijekom noći uspjela postaviti i MRUD na ulazu u našu bazu. foto Den Kako se dalje mračilo pripremane su straže, ali i gerilska djelovanja protiv neprijateljske baze. Organizator je svakoj strani omogućio da postavljanjem signalnog prsluka ili "killrag-a" na svoj šator isti eliminira iz borbe i ide na spavanje. Pošto je život šeika i dalje nosio bodove, poslužio sam se tom mogućnošću, a svim Ta'baanima dao odriješene ruke za provedbu noćnih zadaća. Stoga nisam upoznat sa svim detaljima, ali znam da su naši uspjeli penetrirati njihovu bazu, te tamo postaviti sve četiri zastavice. Bilo je čak slikavanja uz njihovu vatru, potpisivanja po šatorima i sličnih šala. S druge strane jedna slovenska ekipa je izvršila napad na našu bazu negdje oko pet ujutro, ali nisu uspjeli postaviti ni jednu zastavicu. Jutro nosi zadaće pronalaska satelitske antene i minobacača, a tu je protivnik bio "brži". Kao zadnja zadaća uslijedio je COLOS-ov napad na našu bazu. Prioritet misije bio je sačuvati život šeika, ali kad je neprijatelj probio našu obranu na raskrižju, te zauzeo naše MG - šeik dobija savršeno opravdanje za ući u borbu. Ekipa B.R.A.T. se kretala uz put, a šeik sa svojom tjelohraniteljicom po desnom krilu. Kad su Braća stupila u kontakt, nas dvoje im neprijatelje čisti bočno, prebacuje se s druge strane puta i dovršava posao sa ukupno sedam killova bez vlastitih gubitaka. Ta akcija je i zaključila susret, uz šeikov povik HUUAA! Uz TAM-150 stajalo je 20-ak izbačenih iz igre bez volje za nastavkom. Razlog toga je i herojski čin druga Živka, koji je po cijenu vlastitog života uništio neprijateljski MASH u kamionu. Da bi se opet oživili, COLOSO-ovci su nakon toga morali ići u svoju bazu i nazad, a za to više nije bilo volje, a ni snage. Slijedi pakiranje, utovar, čobanac, debrifing i proglašenje pobjednika, pivo, zahvala jedni drugima i put nazad. Sve u svemu, odlično! |
Danas odrađujemo zadnji trening pred najjači airsoft susret u široj regiji poznat pod nazivom "Axeman". Sukladno tome uigravamo ekipu koja ga pohodi sa uvježbavanjem taktike djelovanja specifične za postrojbe posebne namjene. Cilj je na užem prostoru nastupiti sa koncentriranom paljbenom moći i tako na tom prostoru probiti neprijateljsku obranu postizanjem prevladavajuće snage. Imperijalna terminologija za navedeno je "overwhelming power". Dijelimo se popola i prve dvije borbe odrađujemo sa tri života na već uobičajen način između najgornjeg i najdonjeg objekta. Izmjenjivali su se pravci napada i obrane, te se linija načelno podijelila na borbu za čuku i borbu za donji teren. U jednom trenutku izlaskom iz respawna na donjem terenu formiramo grupu od šest boraca i upravo na principu nadvladavajuće snage zauzimamo neprijateljski objekat. Uslijedila je zatim druga borba po istom scenariju uz zamjenu strana, ali stvarno ne znam kako je ta finalizirana. U svakom slučaju posao je odradilo naše desno krilo, dok smo mi na lijevom odrađivali borbe za čuku. Treća borba odrađena je prema sceanariju koji smo dogovarali na forumu. Na Johnnyev prijedlog svi se penjemo na čuku, te postavljamo gajbu kao cilj osvajanja. Uništenje cilja postiže se bacanjem bombe u njenu blizinu. Bombu glumi boca, a jedanaest Nejtovaca se kružno raspoređuje oko nje. Sedam Axeman-Talibana potom odlazi od njih u dubinu šume na krajnu granicu vidljivosti. Razrađujemo taktiku na način da Dedo kreće u široki obuhvat za napad na njih s leđa. Plan je kad on udari i oni počnu prebacivati snage s naše strane prema njemu, s postizanjem prevladavajuće snage probiti im liniju i ostvariti cilj. Dok su se naš Dedo i Skic sa još dvojicom nadmudrivali s druge strane, naša šestorka je krenula u napad sa suncem iza leđa na čuku preko najgušćeg dijela. Guramo po sljemenu i čistimo nekolicinu, ali paljba iz gustiša nanosi nam prve gubitke. Tu smo izgubili zalet i dok smo očistili gustiš, neprijatelj se pribrao, izvršio prebacivanje po našem desnom boku i stvar je bila gotova. Iako smo imali optičku vidljivost sa ciljem uništenja, nismo više imali prevladavajuću snagu za doći do nje. No zato smo je uništili na drugi način. Ispijanjem. Nakon silaska sa čuke, odrađujemo još dvije brze borbe sa dva života samo na ravnom dijelu terena između najudaljenijih objekata. Jedini izuzetak bio je središnji objekat koji je trebalo očistiti i sa zadnje strane, kako bi se moglo nastaviti napredovanje po sredini ravnice. Četvrtu borbu dobijamo zahvaljujući desnom krilu koji napreduje kroz korito potoka, a zadnja zavvršava neriješeno iako je prednost bila na kontra strani. S naše strane ostao je jedan, a s njihove tri borca. U takvim uvjetima lov na posljednjeg bi se odužio i nedogled, pa je najbolje bilo zaključiti borbu. Sve u svemu odličan trening, koji se odužio na više od pet sati i iscijedio dosta znoja i dobrano opteretio zglobove igrača koji su forsirali brijeg. Zaključak, u svakom pogledu spremni smo za "Axeman 007". Kako s pojavom, tako taktički i kondicijski. A kakva kondicija je potrebna prve večeri, znaju svi redovni hodočasnici "Drvosječe". Jer nismo slučajno prošle godine zaradili novi Plaćenički moto - Zadnji na šanku, prvi u fajtu! |
Jučerašnji blagdan proveli smo uglavnom u krugu obitelji, ali zato se neradni podnedjeljak moralo iskoristiti. Nakon svojevrsnog zimskog posta, opet se okupljamo u starim brojkama. Dijelimo se 12 prema 12 po pravilu slučajne sredine. Prvu borbu za upoznavanje terena igramo na ispadanje. Većina nas je prvi put na tom terenu, kojeg su u miraz donijeli novi dečki, bivši paintballaši. Prvu borbu odnijela je "naša" strana ponajviše zahvaljujući strpljenju našeg stalkera Brade. Kako bi izbjegli dugotrajno čekanje "poginulih", te digli intezitet sljedeće borbe u igru uvodimo zastavu. Cilj je skinuti zastavu protivniku, a "poginuli" se "oživljavaju" nakon što odšetaju iza svoje linije , te prođe 5 minuta. Ovaj scenarij znatno podiže intetitet borbe, ali na žalost obje gubimo. Prvu borbu zastavu nam skida Max, a drugu Drone. Gustiš koji okružuje objekte išao im je na ruku. Na prijedlog Čiwe zadnje dvije borbe odrađujemo po scenariju "osvoji objekt". Omjer branitelja objekta i napadača je 1:2, zbog puno većih "žrtava" u redovima napadača. Prvo napadamo sa zapadne strane, ali bez uspjeha. Skidaju nas iz unutrašnjosti objekta, dok mi pucamo na slijepo u mrak. Slijedi napad s južne strane objekta, koji opet ne daje rezultata zbog povećeg brisanog prostora. Na kraju krećemo sa istočne strane, probijamo se do zida i napredujemo uz njega do njihovog respawna iza zgrade. Dok pregovaramo sa Tasom što će biti sa raspawnom kad ga pregazimo, Tvrdi uz Rafinu pomoć uskače kroz prozor u objekt i skoro sam rješava stvar unutar objekta. Naravno na tim udaljenostima nema pucanja na protivnike, već se koristi pravilo "bum-bum". Nekolicini nas koji je upao u objekt kroz vrata sa sjeverne strane, preostalo je za riješiti samo još jednog protivnika. Ova borba se najviše oduljila, pa nakon nje neki odlučuju ići. Mi koji ostajemo odrađujemo još jednu borbu za objekt. Iako smo im opet pokušali prodati upad sa sjeverne strane, netko od naših stvar rješava sa prednje strane taman kad smo se spremali upasti. Nakon puna četiri sata i kusur treninga raspremamo se i družimo još nekih pola sata iz Velebitsko iz gajbe. Razilazimo se zadovoljni odrađenim. Novi dečki prijavit će se na forum radi lakše organizacije i komunikacije ubuduće. Nastavljamo sa pripremama za "Axeman 007". |