U sklopu potpore našoj podružnici 47 današnji trening dogovoren je na najjužnijem terenu u Plaćeničkom portfelju. Nas 12 tijekom četiri sata odrađuje pet borbi u sastavu šest Kalaša protiv šest zapadnih strojnica. Inače na Čečeniji su i osnovani Plaćenici davne 2009., te pronađene odore s oznakama Kampfgruppen der Arbeiterklasse, koje smo zatim preradili u naše prve oznake. No taj teren danas rijetko koristimo jer je dosta udaljen od grada. Predzadnji trening smo tamo imali prije punih godinu i pol tj. početkom travnja 2013. Naravno dočekalo nas je još derutnije stanje građevina, sa kojih se i dalje skida crijep, ruše zidovi od pune cigle i odvozi sve što se odvesti može. Istodobno dovozi se otpad i divlja šikara. Uobičajena je to scena u napuštenim vojarnama diljem Bivše naše. Jer kad je ničije, onda je svačije i svatko se može poslužiti. Model je to koji je prisutan na ovim prostorima oduvijek. Zar se uopće pitate tko je dezintegrirao Salone, Narone i druge antičke građevine na ovim prostorima? Pa isti oni koji su živjeli oko njih. U momentu njihovog napuštanja isti su postali izvor građevinskog materijala za okolno stanovništvo. Jer čemu klesati kamen ili peći ciglu, kad ih tamo ima koliko poželiš? Samo uzmeš i nosiš doma... No vratimo se mi razlozima održavanja treninga što bliže našoj Karlovačkoj podružnici. Nevjerojatno, ali njihovi bivši suborci iz "pokojnih" AT Munja su im/nam zabranili dolazak na njihov jučerašnji susret u Karlovcu. Nevjerojanto je, jer su ih na to nagovorili oni isti koji su im svojedobno sa svojim spletkarenjem i rasturili ekipu. Dogodilo se to nakon što su kao maloljetnici organizirali svoj prvi susret u listopadu 2013. pod nazivom "Crvena zora". Potporu njihovom prvom susretu osim Zagrebačke podružnice, tada daju i naša Plaćenička braća iz Slavonije sa dva auta. Čak smo ishodili i nagradnu odoru od jednog dućana airsoft opreme. Na žalost petorica Munja su nakon toga nasjeli na hasovsko spletkarenje, te odlučili pristupiti tom hasovom klubu. Budući na kraju "nisu zadovoljili" njihove visoke standarde za napucavanje plastičnim kuglicama, nakon toga osnivaju novu ekipu pod nazivom AT Fernspählehrkompanie 047. A dvojica Munja koji nisu nasjeli na hasovske loadout spike, tada postaju Plaćenička podružnica 47 koja danas broji šest boraca. AT Fernspählehrkompanie 047 ove godine u ožujku organiziraju susret "Crvena zora 2". Plaćenici im opet daju potporu sa svojim dolaskom. Na terenu im ponovno demonstriramo premoć Plaćeničke koncepcije airsofta, pa na kraju susreta čak osvajamo i neosvojivi "Hamburger Hill". Kao rezultat, pokreće se već klasični haso-trač o nekakvom nepriznavanju i vrši pritisak na organizatore u smislu ne pozivanja Plaćenika. Jer umjesto priznanja da netko bolje igra i odrađuje posao po terenu, hasama je lakše prodati priču "o nepriznavanju". Vidjeli smo to svojim očima na "Borderwaru 4", kada je nas osam uz potporu osam komšija "pod ledinu" spremilo vod hasovaca uz gubitak samo pet boraca. Naočigled svih, tadašnji šef hasa prilazi mi ko da bi se tukao. Otišao je tek kad sam mu zaprijetio s pozivanjem moderatora. Tako vam oni funkcioniraju. Sila, čizma, zastrašivanje, tračanje i izolacija onih koji razmišljaju drugačije. No kad tad to će im se "razbiti o glavu". Ljudi otvaraju oči polako. Danas osim Plaćeničkog pokreta imamo nadorganizaciju onih koji razmišljaju drugačije - Hrvatsku uniju airsofta. A vrijeme će kao i uvijek biti najbolji sudac. |
foto: Dedo Ovu nedjelju na trening je prema najavama trebalo izaći dvadesetak ljudi. A onda odjednom u dva dana desetak ljudi otkaže dolazak. Jedan koji vozi dvojicu bolest u obitelji, četvrti koji vozi petog mora na put, šesti silaža, sedmi, osmi, deveti se napili... itd. No kako to obično biva u životu, kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. U subotu navečer javlja nam se jedna ekipa za zajednički trening. Odmah na prvu dijelimo svjetonazore o loadoutima i linijama zapovjedanja. Dečki su do sad uglavnom radili urbane terene, ali snašli su se i u šumi. Pojačavamo ih sa dva (i pol) Plaćenika i krećemo na suprotne strane terena. Rezultat u rasporedu 5,5 prema 5 dobro uigranih Plaćenika mogao se očekivati. Mjenjane su strane terena, mjenjani su pravci napredovanja, mjenjani su rasporedi u liniji, mjenjana je taktika... ali razultat je bio isti. Nakon četiri borbe, rezultat je 4:0 za uigraniju ekipu. No kako kod nas i inače nema predaje, ne odustaje se do kraja. Nema pada morala i zadnju borbu grizemo kao i sve prije nje. Uz bitnu razliku, odabiremo malo rjeđi dio šume. Naizgled tako banalna svar u konačnici se pokazala ključnom za pobjedu. Tek tu je naša linija profunkcionirala i sa združenim nastupom grupe, iz igre su izbacivani jedan po jedan borac "suprotne" strane. To je to. Mladići su skontali kako se radi posao. Slijedi piva u lokalnoj birtiji, razmjena podataka za forum i dogovor za sljedeću nedjelju. Kad ćemo dati paljbenu potporu našoj podružnici 47. Koja je ovu nedjelju na vlastitoj koži mogla iskusiti što znači anti-Plaćenička propaganda. No to ih nije spriječilo odraditi vlastiti trening. Kao ni podružnicu 49. Samo tako nastavite braćo Plaćenici, nema predaje. Posebice ne nekakvim gejsofterima... foto: Toma |
Sukladno dogovorenom, ovu nedjelju odrađen je uzvrat po pitanju šumskog i roštiljskog treninga. Okuplja nas se 16 u šumi u kojoj nismo bili od svibnja. Naravno u međuvremenu to je postala potpuno druga šuma. Dijelimo se na način da spremni i opremljeni kreću u dubinu šume, a ekipa koja se još oblači i oprema kreće iz baze. Nakon te prve borbe za zagrijavanje, odrađujemo grupnu sliku, te odmah nastavljamo uz razliku da sada oni idu u dubinu šume. Nakon treće borbe koja se malo odužila uzimamo kraću pauzu za rehidraciju s gemištima, a zatim nastavljamo uz izmjenu pravca nastupanja. Do tad smo borbe vodili uz i niz brijeg, a sad ih orijenitiramo preko grebena tako da svima bude podjednako kretanje. A ne da jedna strana nastupa nizbrdo, a druga uzbrdo što je daleko teže. U takvom rasporedu odrađujemo još dvije borbe, što daje ukupno pet u neka četiri i kusur sata. Ukupni rezultat je bio 5:0, no to nije važno koliko činjenica da su svi davali maksimum na terenu. U takvim uvjetima zaista su nijanse odlučivale, no ponajviše uigranost igrača sa jedne strane. Dok je jedna strana nastupala kao uigrani borbeni kolektiv, druga je nastupala kao hrpa pojedinaca. Zato takav rezultat. Nakon što je posljednja borba iz nas izvukla doslovce zadnje kapi znoja i ispraznila boce, nije bilo druge nego zaputiti se prema civilizaciji. Uslijedio je strmi uspon do vozila, skidanje znojem natopljene opreme i put nazad. Dolaskom kod Dede, stavlja se Velebitsko hladit i pristupa roštiljanju kobacica, kotleta i carskog mesa. Neki nam moraju ići ranije, ali bit će još prigode za druženje... Dodatak: U međuvremenu nam podružnica 49 javlja kako su i oni jučer odradili trening u sastavu 12 boraca. Igrali su od 12 do 19h, što je punih sedam sati treninga. Druženje je okončano sa "šumskim" roštiljem i gemištima. Samo tako naprijed dečki... foto: Eufrat |
Zahvaljujući Bradi i njegovom novom radnom mjestu, doznali smo za dečke koji su se ranije bavili paintballom, a sada su otkrili airsoft. Nije bilo druge nego odmah u goste, upoznati dečke i njihovu šumu. Šuma je mrvicu rjeđa, ali zato su nas dečki dočekali carski. Dok smo se okupljali kod njih serviraju nam hladno predjelo i aperitiv. Tijekom fajta toči se rajnski rizling sa mineralnom, a nakon četiri borbe stiže i roštilj. Nije bilo druge nego pozvati ih sljedeću nedjelju na uzvratni posjet i roštilj kod Dede. Što se same provedbe treninga tiče, izmješali smo se na principu dva domaćina biraju tako da je svaka strana imala dvojicu koji poznaju teren. Konačni rezultat te četiri borbe bio je 3:1 za njih. Oni su malo više čekali, mi smo malo više gurali i to je bilo to. Samo smo treću borbu uspjeli pobijediti zahvaljujući prodoru po desnom krilu. Čime je trojka naših iz igre izbacila svu sedmoricu njihovih. Četvrtu borbu su se pojavile neke tenzije zbog rafalanja ispod 10m i nošenja bezrukavnika, ali to je vrlo brzo izglađeno uz gemište i roštilj. Jer igrivost u airsoftu nije nešto što se nauči preko noći. To je proces učenja koji traje neko vrijeme. Tijekom roštilja neki su morali ići, a nama koji smo se zadržali, nakon dobrog jela i pića pojavila se volja za nastavak. Pa je nas 11 odradilo još dva fajta. Prvi dobija petorka sastavljena od starih Plaćenika i to je bio školski primjer linijskog napredovanja i paljbenog pokrivanja. Drugu borbu gubimo, ali tu opet primjećujemo neke dvojbene situacije. U svakom slučaju dečki imaju volju, kao i zdrav pristup ovom sportu tj. druženju. Sada su dobili prigodu naučiti kako sigurnije i bolje igrati airsoft od iskusnijih igrača. Jer u konačnici to je transfer znanja koji se temelji ponajviše na dobroj volji. A to najvažnije, dečki već imaju. Sve ostalo pokupit će usput. Teorijsku izobrazbu dobit će preko našeg foruma, a praktičnu će imati na treninzima... |