foto: Dedo
Ovu nedjelju na trening je prema najavama trebalo izaći dvadesetak ljudi. A onda odjednom u dva dana desetak ljudi otkaže dolazak. Jedan koji vozi dvojicu bolest u obitelji, četvrti koji vozi petog mora na put, šesti silaža, sedmi, osmi, deveti se napili... itd. No kako to obično biva u životu, kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. U subotu navečer javlja nam se jedna ekipa za zajednički trening. Odmah na prvu dijelimo svjetonazore o loadoutima i linijama zapovjedanja. Dečki su do sad uglavnom radili urbane terene, ali snašli su se i u šumi. Pojačavamo ih sa dva (i pol) Plaćenika i krećemo na suprotne strane terena. Rezultat u rasporedu 5,5 prema 5 dobro uigranih Plaćenika mogao se očekivati. Mjenjane su strane terena, mjenjani su pravci napredovanja, mjenjani su rasporedi u liniji, mjenjana je taktika... ali razultat je bio isti. Nakon četiri borbe, rezultat je 4:0 za uigraniju ekipu. No kako kod nas i inače nema predaje, ne odustaje se do kraja. Nema pada morala i zadnju borbu grizemo kao i sve prije nje. Uz bitnu razliku, odabiremo malo rjeđi dio šume. Naizgled tako banalna svar u konačnici se pokazala ključnom za pobjedu. Tek tu je naša linija profunkcionirala i sa združenim nastupom grupe, iz igre su izbacivani jedan po jedan borac "suprotne" strane. To je to. Mladići su skontali kako se radi posao. Slijedi piva u lokalnoj birtiji, razmjena podataka za forum i dogovor za sljedeću nedjelju. Kad ćemo dati paljbenu potporu našoj podružnici 47. Koja je ovu nedjelju na vlastitoj koži mogla iskusiti što znači anti-Plaćenička propaganda. No to ih nije spriječilo odraditi vlastiti trening. Kao ni podružnicu 49. Samo tako nastavite braćo Plaćenici, nema predaje. Posebice ne nekakvim gejsofterima...
foto: Toma
Post je objavljen 20.10.2014. u 09:21 sati.