| < | travanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
Što reći nakon 55 sati boravka u posljednjoj Slavonskoj prašumi? Pa krenimo redom. Axeman je najdugovječniji kontinuirani airsoft susret na Balkanu, koji okuplja airsoft ekipe i igrače iz cijele regije. Od Slovenije, preko domaćina, do BiH i Srbije ove godine registriralo se cca 230 igrača. Na teren zbog raznih razloga koji se kreću od objektivnih (tipa najdublja ekonomska kriza u novijoj povijesti), do subjektivnih (tipa hasovsko spletkarenje i ucjenjivanje hr-airsoft scene o baniranju sa njihovih susreta onih koji nazoče na HUA-inim susretima), na susret izlazi manje igrača od prijavljenih. Zbog toga je u zadnji čas moralo doći do prebacivanja ljudstva sa NATO-OTAN na ODBK-CSTO stranu. Kad jedna ekipa (sastavljena od dvije) nije htjela preći na "pro-Rusku" stranu, pitaju nas Plaćenike i mi naravno pristajemo. Na žalost zbog toga nas odvajaju od naše Plaćeničke braće iz podružnice 32 (Cerna), ali... jesmo li Plaćenici ili ne? Na kraju krajeva airsoft je samo igra tj. simulacija BD-a i neke stvari ne treba uzimati previše k srcu. Iako nikada simulacija nije ko "prava stvar", to ne znači da u istoj ne treba postupati po uzusima struke. Ne kaže se bez veze - daj dite materi. Kad te boli zub ne ideš automehaničaru i obratno. Tako je i sa ovim sportom. Nešto što se godinama uči na vojnim akademijama i učilištima, ne može se naučiti sa gledanjem američkih akcijskih filmova i igranjem kompjuterskih igrica. No tome simulacije u konačnici i služe. Kako bi se "u praksi" dokazala ispravnost ove ili one teorije. Kako bi izvukli pouke i u "pravoj stvari" manje stradali. Stoga se nadam kako će odgovarajuće pouke biti izvučene.  foto AT Pume No vratimo se mi scenariju ovogodišnjeg Axeman-a. Prva zadaća naše strane je napad na NATO bazu. Nas sedam Plaćenika helikopter desantira na drugi kraj terena odakle krećemo u trosatnu hodnju prema WALF-ovoj bazi. Pritom se krećemo po uzusima vojne struke, te samim time na vrijeme otkrivamo neprijateljsku postrojbu koja se kreće cestom. Kasnije smo doznali kako je njihova zadaća bila postaviti minobacač za napad na našu bazu. Da smo to tada znali vjerojatno bi dovršili započeti posao, ali povlačimo se budući imamo svoju zadaću. Kasnije doznajemo kako smo im u tom napadu riješili 7 boraca, što je pretpostavljam bila polovica postrojbe. Najvažnije, to je ostvareno bez vlastitih gubitaka. Nakon te uskočke udri&bježi taktike, povlačimo se dublje u šumu i nastavljamo potragu za njihovom bazom. Nakon trosatne hodnje napokon je pronalazimo. Pronalazimo i neprijateljske desantne čamce. Iako smo čitavo vrijeme hodnje održavali radio-tišinu, zbog nesmotrenosti našeg radio-operatera, neprijatelj doznaje gdje smo. Šalju patrolu prema čamcima, no rješavamo dvojicu od trojice. Iako smo izgubili element iznenađenja, nastavljamo napad na njihovu bazu. Da ovo nije simulacija, tog napada naravno ne bi bilo, ali prednost "igrice" je to što nakon "krive odluke" nema trajnih posljedica. Na kraju je svih "sedam samuraja" herojski izginulo, ali smo pritom ostvarili između 30 i 40 killova. Rekorder je bio naš Markan sa cca 20 killova, ali i to su tajne zanata i nećemo ih javno otkrivati. Mi smo svoje pouke izvukli...   Nakon pogibije, dolazimo u "off-game" zonu, ručamo i vraćamo se u našu RA-MEC bazu. Razveselio nas je odmah prizor sa dvije zastave. Dok smo se mi šuljali za diverzantski napad s leđa, ostatak naše ekipe je frontalno udario na WALF bazu i skinuo im zastavu. Odmor nije dugo trajao jer dobijamo novu zadaću "borbe za vodu". Veći dio ekipe kreće pješice, a mi im se nešto kasnije pridružujemo s helikopterskim desantom. Voda je prva pronađena, zatim satelitska antena i na kraju streljivo. Zatim kreće hodnja nazad, a mi sa helikopterskom pratnjom osiguravamo kolonu do baze. Osvajamo s lakoćom maksimalni broj bodova, ponajviše jer neprijatelja nije bilo nigdje na vidiku. Nakon povratka, zadržavamo se na mostu zadovoljni sa rezultatima ostvarenim u dosadašnjim zadaćama. Smijemo se i razmjenjujemo informacije, kad uočavamo dvije neprijateljske kolone koje cestom (!?!) dolaze na nas. Potpuni izostanak elementa iznenađenja, daje nam vremena za postavit odgovarajuću obranu. Unatoč dimnoj zavjesi mostu se nisu uspjeli ni približiti. Iako nam nije bilo jasno što su s tim napadom pokušali postići (budući isti nije nosio nikakve bodove), ipak se veselimo pobjedi. U slijedećoj zadaći od 20 do 22h nisam sudjelovao, već sam ostao osiguravati bazu. Naši koji su otišli na taj noćni fajt opet su iznenadili protivnike i bolje prošli. Mi u bazi smo imali jednu uzbunu zbog helikopterskog desanta iza naše baze. Raspoređujemo se u mraku i čekamo, ali do napada na kraju nije došlo. NATO-vci su izvršili desant van zone igre i moderatori ih vraćaju. Bio je to ujedno naš zadnji susret s njima.  foto Dedo Unatoč još dvije zadaće koje je trebalo odraditi, Zapadnjaci u nedjelju doslovce kapituliraju. Iako su ujutro preuzeli zadaće kad i mi. Nakon što je pokrenut napad na njihovu bazu, oni odustaju. Osim pada morala, glavni razlog je prepolovljeno ljudstvo zbog odustajanja dijela ekipa. Uslijedilo je druženje s domaćinima uz vatru, vrhunski junećo-srneći čobanac i pivo. Bio je to čak peti topli obrok od kad smo došli. Petak navečer smo dobili roštilj, subota jutro kuhane kobasice, subota popodne vojnički grah s kobasicama i špekom, subota navečer lovački grah, te u nedjelju čobanac. A sve to za simbolične kotizacije raspona 100 do 150 kuna. Takvo nešto može organizirati samo Airsoft udruga Plavo svjetlo, poznata i kao Plaćenička podružnica 32. Uz jelo razmjenjujemo kontakt podatke sa suborcima, pozivaju nas na svoje susrete, pozdravljamo se i razilazimo zadovoljni ostvarenim. Povratak u Zagreb je u večernjim satima, a dečke iz podružnica 51 i 49 čekao je još put autobusom i vlakom do Rijeke i Zagorja. No sve se može kad se hoće, pa čak i ovakav trodnevni angažman. Ostatak ljudstva iz podružnice 10, koji zbog raznih razloga nije moglo potegnuti do Slavonije, odradio je nedjeljni trening u okolici Zagreba na koji izlazi čak devet Plaćenika. To ćemo ponoviti i sljedeći vikend... možda uz nešto na ražnju. Vidit ćemo kako će se kroz tjedan inicijativa razvijati... |
|
Usprkos prijetećoj vremenskoj prognozi koja se srećom izjalovila, na (pred)uskršnjem fajtu okuplja se 17 Plaćenika. Dijelimo se na dvije skupine i odrađujemo tri kvalitetne borbe po scenariju koji je ranije bio predstavljen na forumu: klasična situacija u kojoj jedna strana osvaja teren (objekte), a branitelji u slučaju gubitka objekta imaju pravo na protunapad. Početkom igre, napadači brzom akcijom iskorištavaju sporu reakciju branitelja te zauzimaju zadani objekt nakon kratke i oštre borbe. Napadačka strana imala je malu prednost na terenu u obliku strojnice koja je kontinuiranom paljbom prikovala branitelje za zemlju, što je olakšalo napredovanje napadača. Branitelji nakon kraće pauze imaju priliku za protunapad, tj. ponovno osvajanje objekta, ali napadači upornom obranom odbijaju sve pokušaje i drži branitelje na distanci. U drugoj igri posebno se istaknuo jedan snajperist napadača koji je bočnom paljbom sa skrovite pozicije pokrivao dosta veliki prostor.  foto Danny Nakon što su osigurali osvojeni objekt odbivši protunapad branitelja, napadači kreću u zauzimanje sljedećeg objekta kojeg posjedaju branitelji. Strojnica je ponovo odigrala ulogu podrške u smionom napadu desnog krila. Lijevo krilo branitelja je popustilo točno toliko da se jedan od napadača prikrade braniteljima s boka i s nekoliko silent killova osigura zauzimanje objekta. Uspjeh tog pojedinca je utoliko veći što mu je današnji plaćenički trening bio prvi dodir s airsoftom. I kada se činilo da ništa ne može zaustaviti uigrani tim napadača, branitelji su u svojem protunapadu uspjeli ponovo zauzeti ranije izgubljeni objekt. Branitelji su uspjeli slomiti lijevo krilo napadača i probiti se unutar objekta što im je osiguralo pobjedu.  foto Hrco Točno u tim trenucima je počela padati kiša. Pokušali smo igrati dalje, ali smo odustali zbog kiše. Ipak, svi prisutni izrazili su zadovoljstvo treningom, terenom i scenarijem. Igra je tekla glatko i bez prigovora, bilo je to lijepo druženje. Nadamo se ponovnom posjetu ovom terenu u budućnosti, sa ovakvim scenarijem i još većim brojem igrača. U međuvremenu ne zaboravite Axeman VI. -> https://www.facebook.com/groups/axemanairsoft/ |
|
Jučer odrađujemo drugi trening i roštilj na području naše nove podružnice 44. Dijelimo se 8 : 8 i tijekom neka četiri sata odrađujemo pet borbi na ispadanje. Vegetacija je konačno zazelenila što nam je omogućilo bolje prikriveno kretanje i naravno iznenađenja protivnika. Osim toga interesantno je reći kako je s jedne stane igrao skoro kompletan Plaćenički podmladak - Xena, Mata, Do i Žmirko i samo četvorica odraslih, ali... unatoč tome ta strana je odnijela više pobjeda. Zbog takvog ustroja morali smo se više bazirati na obrani, no čim bi im prorijedili redove kretalo se i u napad s podmlatkom. Taktika koja se pokazala najuspješnijom bila je stalna promjena pozicija naše strane. U svih pet borbi nijednom nismo krenuli sa istog mjesta, pa bi se trkačka postava sa mladićima u dvadestima i tridesetima dobrano natrčala dok bi nas pronašla u nepreglednoj šumetini. Naravno nakon našeg pronalaska uslijedila bi razmjena paljbe sa podmlatkom koji je zbog manjeg iskustva tu bio ranjiviji, ali ipak se nije dao tek tako. Tu zabavljenost središnjice linije koristila su zatim naša slobodna krila za prodore po boku.  U biti bokovi su bili ono što je riješavalo borbe. Bilo je tu odličnih duela u kojima je u prvom redu teorijska podloga, te terensko iskustvo odnosilo prevagu. Tijekom kretanja kroz močvarni teren sa sjeverne strane potoka, prevagu nije odnosila veća brzina kretanja već upravo suprotno sporost. Naime ljudsko oko u prirodi prvo vidi pokret, zatim izdvaja oblik (siluetu) tijela, a tek zatim izdvaja boje tipa svijetlo lice na zelenoj podlozi. Naravno svoju ulogu u tim nadmudrivanjima po močvarnom gustišu imao je i haragei. Jer tijekom tih šuljanja i slaganja sačekuša jednih drugima, trebaju vam sva čula pa čak i šesto. Kako god, glad i žeđ nas je nakon 4 sata igre istjerala iz šume, pa smo prionuli komisijskom razduživanju vratine, ćevapa i pljeskavica pristiglih sa roštilja, uz mladi luk te neizostavnu pivu i gemišt. Navedeno nam nije pokvario ni prolom oblaka koji je uslijedio čim smo zasjeli pod nadstrešnicu. Čime se opet pokazalo i dokazalo kako šef svemira voli Plaćenike. Sretan Uskrs!  foto Brada |
|
Ove godine su šume prolistale skoro mjesec dana ranije u odnosu na prethodne dvije. Osvježavajuće zelenilo promijenilo je potpuno izgled šume u kojoj nismo bili od sredine veljače. Dijelimo se pravilom sredine dok čekamo nekolicinu i odmah odrađujemo prvi fajt za zagrijavanje. Nakon pristizanja ostatka ekipe, odrađujemo sliku (fali nam fotograf Brada), dijelimo se 11:13 i tarapana može početi. Prvu borbu glatko gubimo. Razlog je odmah dijagnosticiran. Razdvojila nam se linija, te nam grupa "neprijatelja" prolazi kroz sredinu i mete nas na lijevom krilu gdje smo razmjenjivali paljba sa nekolicinom njihovih suboraca. Pouka izvučena, kako je vrijeme odmicalo suradnja u liniji je bila sve bolja i rezultat nije izostao. Izmjenjivali su se napadi, mijenjale su se strane terena, dobro se našetalo, natrčalo i oznojilo... pa smo nakon četiri sata treninga i pet odrađenih borbi krenuli prema civilizaciji.  foto Brada A u civilizaciji nas je čekala piva, ćevapi i regionalno paintball natjecanje. Točnije 1. kolo HPL-a. Bilo je zanimljivo pogledati kako oni to rade. Prema našim taktičko-mislilačko-šuljačkim borbama, ovo je čisti trkačko-pucački sport. Naravno ima tu i ponešto taktike, ali je puno jednostavnija i kao sport je puno individualniji. O cijenama da ne govorimo. Paintballaši plaćaju 300 hrk za 2000 kuglica, dok mi dobijemo dvostruko više bb-ija za čeverostruko manje novaca. Priznavanje pogodaka je priča za sebe. Nešto na što mi trenutno dižemo ruku, oni prvo pogledaju jel ima traga boje. Ako nema, nije pogođen. Kako god, usprkos tim za nas očitim nelogičnostima bilo je interesantno pogledati njihovo natjecanje i razmjeniti iskustva i mišljenja sa dečkima i curama koji se time bave. Jer tko zna... možda smo jučer među njima mobilizirali i nekog novog Plaćenika.  |
