Dok je naša vrijedna ćelija 21 na jugu odradila subotnji trening, ostatak Plaćeničke družine na kontinentu odlučio je ipak nedjelju iskoristit za druženje. Pošto je teren oko Plaćeničke baze još podosta ćelav, naglasak je trebao biti na roštilju i druženju. No odrađena su i dva poduža fajta. Prvi je bio klasična borba 18:17 sa ciljem osvajanja neprijateljske baze, dok je drugi bio sprovođenje štićene osobe od točke A do točke B. Drugi fajt je odrađen u omjeru 8 naprema 23, dok se ostatak ekipe uhvatio loženja vatre. Iako su tjelohranitelji zbog brisanog prostora na kraju izgubili, ovaj drugi fajt se svidio većini pošto je umjesto klasičnog sraza, ekipama ponudio novi oblik borbenog djelovanja. Umjesto klasičnog razvlačenja linije i nastupanja, ovdje je jedna strana trebala izbjegavat sukob i pokušat se provući kroz neprijateljske linije. U svakom slučaju taj scenarij se još može razvijat i uvježbavat. Iako to nije scenarij koji se često sreće u klasičnim vojnim postrojbama, vrlo je čest oblik djelovanja specijalnih i plaćeničkih postrojbi. No da ne davimo više o fajtu, ono što je uslijedilo; roštilj - bilo je pravo remek djelo. Roštiljalo se na tri vatre i bilo je nema čega nema. Od vratine, kotleta, ćevapa, preko pljeskavica punjenih kajmakom, ražnjića i peradi, do kobasica, jegera i raznih vegetarijanskih delicija kojima na žalost nisam upamtio imena. Naravno pošto u plaćenicima ljude ne dijelimo po ničemu, ne dijelimo ih ni po prehrambenim navikama. Ukratko ubili smo se klopom, natankali raznih pića među kojima je prednjačilo pivo i na kraju se još satima dimili uz vatru, te pritom ćakulali o svemu i svačemu. Jer svaka čast fajtu ko fajtu, ali tek uz ovakvo neformalno druženje može se pravo upoznati ljude s kojima igraš. Stoga je sijelo oko vatre i dan danas najbolja "društvena mreža". Jer kao što jedan naš danas reče - Uh al' smo ga evoluirali... |