| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
Iako su početkom tjedna najavljivali kišu, nas par je reklo - Idemo nedjelju u šumu, pa taman sjekire padale. Izvaditi kabanice, replike umotati u najlon i to je to. No kako se vikend bližio, prognoza je govorila kako će samo u nedjelju biti malo sunca. Ko da nas je gazda čuo i dao nam jučerašnji sunčani dan, u sred svih ostalih oblačnih dana uključujući današnji. Na teren nas izlazi 16, a četiri su otpala zbog nepredviđenih okolnosti i problema s transportom. Jednom od njih poručujemo - Gjuro, ne daj se druže! Želimo ti brz oporavak i uz tebe smo! Ono što se desilo njemu samo mi potvrđuje ispravnost dosadašnjeg propovjedanja. Država i sustav vas štite točno onoliko koliko se sami zaštitite. Oni koji imaju obitelji shvatit će to malo bolje od slobodnih igrača, ali eto nadolazi se polako...   Čak je i sam dolazak na teren bio popraćen trzavicama s "lokalnim dečkima", koji su odlučili bivšu vojarnu u vlasništvu države proglasiti svojim eksluzivnim *ebalištem. No čim je došao dio ekipe koji dobro pozna pozadinu priče, odjednom sve u redu. No i to nam uzima malo vremena, pa počinjemo sat kasnije od planiranog. No to je brzo nadoknađeno, žestokim i brzim fajtevima, koji su uz par čik-pauza potrajali sve do 17h. Tek kad smo stali osjetiš kako je sve zategnuto. Mogu reći iz osobnog iskustva, da 16 satna hodnja s Borderwara je ništa prema onih naših 5-6 sati jučer. Ne boli ništa, ali osjetiš svaki mišić u tijelu. U međuvremenu distribuirani su novi plaćenički amblemi, a nakon fajta je uslijedila i ritualna piva u lokalnoj birtiji. Svi koji su je "morali" propustit, neka se sada grizu... |
