Devetnaest plaćenika odradilo je jučer svoju redovitu petosatnu nedjeljnu izobrazbu na tajnoj lokaciji, te pritom ugostilo i tri nova igrača. Naravno pratiti plaćenike na njihovim pohodima nije lako, pa će navedeni ubuduće morati malo više gledati i učiti od starijih kolega. Nitko se ne rodi sveznajući i sve je to normalni proces učenja na procesu pogrešaka. Srećom u ovoj simulaciji bojnih djelovanja, postoji mogućnost učenja i nakon "pogibije". Sa vježbom do savršenstva... ili kako to svojedobno govoraše moto jednog našeg već poodavno ugaslog obučnog središta - Znoj štedi krv! Stoga najnovijim plaćenicima poručujem, ne posustajte i brzo će te vidjeti rezultate. Teško je pratiti stare plaćenike, ali sve to je sastavni dio procesa učenja. Istodobno, plaćenički čzv se zbog privatnih obveza zaputio u južne krajeve "Bivše naše" nadajući se ponavljanju prošlogodišnjeg iskustva tj. odrađivanju nedjeljnog treninga u Solinskoj šumi. Naime tamošnja ekipa me oduševila prošlo ljeto. Odradio sam četiri fajta s njima i oni su me u mnogome inspirirali kako treba pristupati toj igri. Naime sve je to bilo toliko lagano i neopterećeno, da sam tek zadnju nedjelju skužio kako tamo igraju ljudi iz pet različitih ekipa. Nikakvo pre*eravanje, nikakvo isfuravanje, bitno je samo rokanje po terenu. Ove godine, potpuno razočaranje. Čelnik jednog kluba nalazi se na terenu u inozemstvu, drugi navigava, treći zapeo u firmi s poslom, četvrti i peti štrebaju matematiku, ostali sve nešto zauzeti, ali valjda će se netko pojavit. Konačno nas dva plaćeničkih prika izlazimo na teren u zakazanih 16h, a tamo pustinja. Izlazimo iz auta začuđeni i sjedamo u hlad. Par minuta kasnije eto jednog ex-Blackhawka, a danas Predatora, koji se također čudi. Konačno još desetak minuta kasnije dolaze još dva auta iz kojih izlaze četiri lika u pustinjskim odorama, od kojih je samo jedan dolazio u šumu lani. Odličan odabir za šumu - promislim - ali nema veze, bitno je da se igra. Njih četiri, nas tri i to je to. Ja odmah navlačim sve što mi treba i spreman sam za početak. Lokalni plaćenički prika mi se smije i kaže - sjedi Manga, neće ti oni tako brzo. Stojim, čekam, gledam i ne vjerujem. Ma dobro, vrag odnija prišu spremit će se valjda već jednom. Ukratko, u 17 i nešto sitno, navedena četvorka zaključuje, kako im se ipak ne da igrat i odlazi. Kupi se i Predator, a ja i prika stojimo i ne vjerujemo. Što je konkretno "uplašilo" navedene nije mi jasno, ali s obzirom da se plaćenički prika nedavno vratio ovjenčan lovorikama sa četverodnevnog milsima na kojem je sudjelovalo preko 1500 igrača, a moja je malenkost jednom od njih rekla - pa valjda smisao airsofta nije loadout, nego učinak na terenu... može se zbrojiti dva i dva. Sve u svemu, tuga. No to nije spriječilo priku i mene, da odradimo obilazak terena, te na kraju večer završimo debelo iza 23h, zahvaljujući detaljnoj analizi ovogdišenjeg Bergeta 8 uz desetak rundi točene. Do sljedeće prigode... |
...su plaćenici proslavili radno. Uprizoren je scenario sa sedam samuraja skoja, a zaorila se i pjesma po šumama i gorama. Sve u svemu, fajt je odrađen u skladu sa najsvetijim tekovinama revolucije. Ne zaboravilo se... |
Ćelijski ustroj plaćenika omogućava u svakom trenutku učinkovit odgovor na sve zahtjeve koji se pred njih postave. Stoga su plaćenici jučerašnji dan proveli na dvije bojišnice. Jedan dio plaćenika je u Petrinji branio boje "jakih" snaga ZNG, dok je drugi dio plaćenika otišao u izviđanje novog poligona za igru na tajnoj lokaciji. Navedeni teren se pokazao odličnim za igru, tako da smo sljedeći vikend na njemu u punom sastavu, a spominje se i nekakav roštilj. S druge strane Plaćenički ekspedicijski korpus trebao je brojati 16 ljudi, ali kako to obično biva i u stvarnim borbenim djelovanjima, dio njih je "izginio" u transportu do područja bd. A kod nas se kaže - koga nema, bez njega se mora! Unatoč gubicima pregrupirali smo se i izašli na teren. Kao postrojba MUP-a rapoređeni smo u bazu i uskoro je uslijedio jaki napad združenih jugo-četničkih snaga. Zahvaljujući nekolicini binoma posijanih po terenu, neprijatelj je tijekom napredovanja imao dobre gubitke, ali sukladno scenariju nismo mogli odolijevati u nedogled. Naime odlična organizacija igre, branitelje je slala u udaljeni respavn dok su četnici imali brojčanu nadmoć i puno bliži respavn. Dolaskom u respavn pod nazivom "Močvara", plaćenicima-policajcima se pridružuju novopristigle snage ZNG-a (Karlovčani, Siščani i drugi), a počinje drugi dio scenarija u kojem jugo-četničke snage kreću i na "Močvaru". Uslijedio je šumski fajt i čišćenje kroz šumu, koje su odradili Karlovčani ojačani s nekoliko Plaćenika, dok je ostatak Plaćenika raspoređen kao osiguranje oko "Močvare" tj. našeg Masha. Pred kraj te akcije, Karlovčani se pomiču prema puteljku, a odmorne snage Plaćenika kreću u završno češljanje šume prema cesti. Izbijanjem na cestu pregrupiramo se i mješamo sa Karlovčanima i ostalima na principu dva plaćenika i dvojica drugih, zbog poznavanja terena sa kojeg smo prije potisnuti. Napredovanje cestom i kasnije šumom bilo je nekoliko puta prekidano zasjednim djelovanjem neprijatelja, ali koje nije nanijelo znatnu štetu. Tako su iz prve zasjede "ubijena" samo dvojica prije nego je isti odrađen, iz druge uvjetno rečeno trojica, a iz treće samo jedan. Istodobno nastavilo se napredovanje kroz šumu i prva kuća je brzo oslobođena. Uslijedio je napad na preostale dvije kuće, ali iako smo ih opkolili sa svih strana... kuće nije moguće zauzeti samo na cijevi. Osvajanje takvih objekata zahtjeva uporabu mes-a. Stoga kad je zadnja kuća bila opkoljena za 360 stupnjeva, a kako bi izbjegli ozlijeđivanje igrača rafalanjem iz neposredne blizine... zaključili smo fajt. Zadaća je odrađena, a baza opet došla u ruke snaga RH. Uslijedilo je spuštanje, zajednička slika kod spomenika mučki ubijenim braniteljima u bolnici, te odlazak na večeru. Na kraju još jednom velike pohvale vrhunskim domaćinima Petrinjcima na uprizorenju onoga čemu svi možemo zahvaliti ovo što baštinimo danas, sa slobodom na prvom mjestu. Onim samoproglašenim veličinama, koje Domovinski rat smatraju isfuranom i prežvakanom temom, poručujemo - uklonite sveto ime Hrvatske iz naziva svog kvazi-saveza, jer ste upravo pokazali da ga niste zaslužili nositi. Brisanjem posta o susretu u Petrinji, prelili ste svima čašu i na odgovor nećete dugo čekati... |
Današnji trening protekao je u nešto usporenijem ritmu. Osvoji objekt odigrali smo dva puta sa zamjenom strana, ali vrlo polako i temeljito gradeći igru. Bez brzopletog jurišanja, lagano smo se kretali po terenu i doslovce napredovali od stabla do stabla, od zaklona do zaklona. Svima je danas cilj bio privući se što bliže i biti otkriven što kasnije. U prilog tome, nekima su znatno pomogle nove prikrivne odore ili nove kombinacije odora prilagođene terenu. Tome je doprinjelo i ograničenje na dva respavna za branitelje i tri za napadače. Kao rezultat prvi fajt se razvukao na sat i pol, a drugi je bio možda koju minutu kraći. Imali smo pritom odlične sačekuše sa obje strane i odlično kretanje i napredovanje po cijelom terenu, te su u konačnici zaista odlučivale nijanse. Dobrano iscrpljeni nakon više od tri sata neprekidne igre, zadnji fajt smo odradili po onoj - kill 'em all. Klasično čišćenje terena odnosno borba u susret bila je šlag za kraj. Zadnju pobjedu odnijela je zasluženo strana koja se bolje rasporedila i međusobno pokrivala s paljbom. Sve u svemu, odlično utrošenu nedjelju u šumi, zaključili smo u lokalnoj birtiji uz Velebitsko sa mnoštvom izvučenih pouka... naravno samo za one koji su voljni učiti na vlastitim greškama i tako težiti boljim rezultatima na terenu. Dakle, plaćenici nakon punih šest mjeseci treninga i dalje imaju što naučiti jedni od drugih... |