Devetnaest plaćenika odradilo je jučer svoju redovitu petosatnu nedjeljnu izobrazbu na tajnoj lokaciji, te pritom ugostilo i tri nova igrača. Naravno pratiti plaćenike na njihovim pohodima nije lako, pa će navedeni ubuduće morati malo više gledati i učiti od starijih kolega. Nitko se ne rodi sveznajući i sve je to normalni proces učenja na procesu pogrešaka. Srećom u ovoj simulaciji bojnih djelovanja, postoji mogućnost učenja i nakon "pogibije". Sa vježbom do savršenstva... ili kako to svojedobno govoraše moto jednog našeg već poodavno ugaslog obučnog središta - Znoj štedi krv! Stoga najnovijim plaćenicima poručujem, ne posustajte i brzo će te vidjeti rezultate. Teško je pratiti stare plaćenike, ali sve to je sastavni dio procesa učenja.
Istodobno, plaćenički čzv se zbog privatnih obveza zaputio u južne krajeve "Bivše naše" nadajući se ponavljanju prošlogodišnjeg iskustva tj. odrađivanju nedjeljnog treninga u Solinskoj šumi. Naime tamošnja ekipa me oduševila prošlo ljeto. Odradio sam četiri fajta s njima i oni su me u mnogome inspirirali kako treba pristupati toj igri. Naime sve je to bilo toliko lagano i neopterećeno, da sam tek zadnju nedjelju skužio kako tamo igraju ljudi iz pet različitih ekipa. Nikakvo pre*eravanje, nikakvo isfuravanje, bitno je samo rokanje po terenu. Ove godine, potpuno razočaranje. Čelnik jednog kluba nalazi se na terenu u inozemstvu, drugi navigava, treći zapeo u firmi s poslom, četvrti i peti štrebaju matematiku, ostali sve nešto zauzeti, ali valjda će se netko pojavit. Konačno nas dva plaćeničkih prika izlazimo na teren u zakazanih 16h, a tamo pustinja. Izlazimo iz auta začuđeni i sjedamo u hlad. Par minuta kasnije eto jednog ex-Blackhawka, a danas Predatora, koji se također čudi. Konačno još desetak minuta kasnije dolaze još dva auta iz kojih izlaze četiri lika u pustinjskim odorama, od kojih je samo jedan dolazio u šumu lani.
Odličan odabir za šumu - promislim - ali nema veze, bitno je da se igra. Njih četiri, nas tri i to je to. Ja odmah navlačim sve što mi treba i spreman sam za početak. Lokalni plaćenički prika mi se smije i kaže - sjedi Manga, neće ti oni tako brzo. Stojim, čekam, gledam i ne vjerujem. Ma dobro, vrag odnija prišu spremit će se valjda već jednom. Ukratko, u 17 i nešto sitno, navedena četvorka zaključuje, kako im se ipak ne da igrat i odlazi. Kupi se i Predator, a ja i prika stojimo i ne vjerujemo. Što je konkretno "uplašilo" navedene nije mi jasno, ali s obzirom da se plaćenički prika nedavno vratio ovjenčan lovorikama sa četverodnevnog milsima na kojem je sudjelovalo preko 1500 igrača, a moja je malenkost jednom od njih rekla - pa valjda smisao airsofta nije loadout, nego učinak na terenu... može se zbrojiti dva i dva. Sve u svemu, tuga. No to nije spriječilo priku i mene, da odradimo obilazak terena, te na kraju večer završimo debelo iza 23h, zahvaljujući detaljnoj analizi ovogdišenjeg Bergeta 8 uz desetak rundi točene. Do sljedeće prigode...
Post je objavljen 28.06.2010. u 21:03 sati.