| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Težak dan, sparina pred kišu, teško prohodan, gotovo prašumski teren... i 18 plaćenika na njemu. Zbog najavljene kiše na teren smo izašli dosta rano, kako bi mogli iskoristiti što veći dio dana. Okupili smo se u lokalnoj birtiji prije 9 sati, popili piće i uputili se na teren. Podjela na dvije ekipe i fajt je mogao početi. Prvi fajt je odrađen borbom u susret kroz prašumu. Lagano kretanje, osluškivanje, pa opet kretanje i sve tako do kontakta. Pobjedu je ostvarila ekipa koja se bolje kretala i pokrivala tijekom čišćenja terena. Ova borba je ralativno brzo završila osvajanjem jednog od respavna. Zbog izrazito gustog terena, sljedeći fajt smo odradili u urbanom dijelu terena uz klasični scenarij - osvoji zastavu. Zbog mogućnosti "kampiranja" u objektima, te samim time teškog čišćenja istih, ova borba se malo odužila. Bilo je gotovo nemoguće očistiti objekte u kojima su se zabarikadirala druga ekipa. Stoga nije bilo izbora nego širokim obuhvatom doći do cilja misije. Dok je dio ekipe ostao zabavljati neprijatelja na formiranoj liniji razmjene paljbe, nekolicina boraca se u širokom luku došuljala do neprijateljskog barjaka. Iako je njihovu zastavu iz zasjede pokrivalo par cijevi, združenim djelovanjem pristigla trojka je ekspresno očistila ugrozu i zauzela stijeg.  Kako bi vratili dinamiku tj. ubrzali fajt, za sljedeću rundu su odabrana dva još bliža objekta. Opet je uslijedilo šuljanje kroz gustiš, kroz koji su odjekivali uzvici pogođen, a da pogođeni u 90% slučajeva nije mogao vidjeti odakle je "ubijen". Taktika širokog obuhvata je opet morala biti primjenjena, ali sekunde su presudile. Došavši na svega dvadesetak metara od stijega kontra ekipe, odjednom je odjeknuo uzvik - gotovo! Ovaj put neprijatelj je bio za dlaku brži. Četvrti fajt je odrađen u nešto smanjenom sastavu jer su neki morali ići, a nekima je bilo dosta sparine, komaraca i kopriva, pa su četvrti fajt odlučili odraditi uz pivo. Na kojem nam se uskoro pridružio i ostatak plaćenika. Kako god, novi-stari teren, ali definitvno novo iskustvo za većinu plaćenika i dobar fajt svima. Zahtjevan teren, teško prohodni gustiši plus visoka trava koja u sebi krije svakakve neravnine i busenove, stavljali su plaćeničke ekstremitete na pravu kušnju. Sve u svemu, vrlo kvalitetno višesatno preznojavanje u šumi, koje nas je sve obogatilo učinivši nas još malo iskusnijim odnosno pametnijim. Naravno do sljedećeg vikenda... |
|
Stigla recesija i u plaćeničke vode. Mrljavo vrijeme, godišnji, poslovne i privatne obveze, te svašta nešto ovaj vikend je na teren izvuklo samo 16 triger-happy ljudi. A tako malo nas nije izašlo ne znam od kad. Najava kiše već u podne, natjerala nas je da odigramo negdje blizu, gdje ćemo najmanje vremena utrošiti za dolazak do terena. Odluka je pala na jednu manju šumu u neposrednoj blizini grada. Zbog manjeg terena i procjene da će se do kiše igrati jedva tri sata, te oko sata vremena vožnje do Zagreba iz drugih gradova, odakle nam se trebalo pridružit još petnaestak igrača, njihov dolazak smo odgodili za neki drugi put. Na terenu smo bili već u 9 sati, podijelili se u dvije ekipe i fajt je mogao početi. Prvo smo bez respavana nekoliko puta odigrali - osvoji središnji objekt, uz obveznu izmjenu strana. Nakon toga smo nekoliko borbi odradili tako da je deset napadalo, a šestorica su branila objekt. Zbog brisanog prostora i dosta ispadanja napadača, tijekom te igre smo morali ipak uvesti repavan kako igra ne bi gubila na dinamici, zbog postupnog osvajanje prostora na principu od debla do debla. Jer ipak potrebiti omjer napadača prema braniteljima mora biti oko 3:1 za uspješnu realizaciju napada. Stoga se taj nedostatak ljudi u napadu morao stvoriti sa respavnom.  Novost na terenu nam je bila, zahvaljujući prijedlogu jednog mlađeg plaćenika - biranje igrača. Naime do sada kada bi plaćenici igrali sami sa sobom, odabir strana i suboraca je bio na dragovoljnom principu tj. igraš s kim ti se igra. Jednim dijelom to je bilo radi uštede vremena potrebitog za razvijanje koordinacije među plaćenicima. Kad igraš sa frendom, ne treba vam puno za sporazumijevanje i koordinaciju. Međutim, u međuvremenu plaćenici su se dovoljno razvili i upoznali izvan svojih "ćelija", tako da danas doslovce svaki plaćenik može zaigrati sa svakim iz ekipe. Stoga je prijedlog zdušno prihvaćen i dva kapetana su jedan po jedan odabirali igrače. Naravno bez obzira na odabir ekipe, svaki put je ekipa posložena po istim pravilima i svatko je znao gdje mu je mjesto. Kao šećer na kraju, odradili smo par klasičnih čišćenja terena borbom u susret kroz šumu. Ogled "gerijatrije" vs. ctrl+shift generacije, dobro je pokazao neke pouke onima koji su voljni učiti. Konačno sa dva sata zakašnjenja tj. oko 14h na šumu se spustio prolom oblaka, tako da smo u konačnici uspijeli odraditi punih pet sati. Uslijedilo je brzo povlačenje do najbliže birtije, na već uobičajeno plaćeničko druženje uz pivo. Uz neizbježni zaključak - vidimo se i sljedeći vikend (ako nas vrijeme posluži). |
|
Sami sebi postali svrha - bila bi najkraća definicija onoga čemu smo svjedočili ovu nedjelju. Svemoćni "hass" koji si uzima pravo ljudima i klubovima dijeliti zabrane igranja tj. bavljenja hobijem, konačno je sam sebi skočio u usta. Od četiri kluba koji čine navedeno samoproglašeno vrhovno tijelo hr-airsofta, ovaj vikend su dva "hassova" kluba igrala s nama. Motivi su im bili različiti. Jedan klub je došao zbog interesa oko terena na kojem trenutno i mi igramo, a drugi je došao zbog tromjesečne zabrane igranja koju im je odrapio taj isti "hass". Sve u svemu 15 Riseva i Oposuma, koje su kao poznavatelji terena pojačala trojica Goričana, izašli su protiv 13 Plaćenika i 5 Sisačkih slobodnjaka. Tijekom trajanja prve borbe priključuje nam se još 9 Plaćenika. Bagra kakva jesmo, nikad se ne okupimo zajedno u istom trenutku, pa bez obzira na dogovore jedan dio plaćenika kasni sa iskrcavanjem na teren. Ali to smo mi, ne opterećena ekipa, koja druge prihvaća onakvima kakvi jesu tj. bez potrebe da ih "nasilno" mijenja. Uostalom, desant u sred borbe kada se ne zna raspored svojih, ni neprijateljskih snaga ima svoje draži. Konačni rezultat osvoji bazu tj. neprijateljski stijeg, bio je 1:1. Stisnuti privatnim obvezama, Risevi i Oposumi nakon tri sata fajta napuštaju teren. Sve u svemu, fajt s njima je bio odličan, prodori i zasjedno djelovanje je vršeno po cijelom terenu, tako da su rafali odjekivali sa svih strana. Sve u svemu, Bjelovarcima i Ivanićancima palčevi gore. Uz nadu da ćemo uskoro opet ukrstiti replike na nekom našem ili vašem terenu. Nakon čega bi mogli složit i nekakav roštilj drugi put. Još jednom pohvale svima koji su sudjelovali na tom mini susretu koji je okupio skoro 50 ljudi.  Ostatak nas koje čini 29 ljudi, nakon kraće pauze nastavlja igru. Naravno teren smo pritom malo skratili i odradili još dvije borbe. Pritom su se Goričani i sisački "Pistolerosi" ojačani sa nekolicinom Plaćenika branili, dok je ostatak Plaćenika osvajao teren. Sve u svemu fajt među nama je bio onako domaće brz i žestok, sa naglim prodorima iz neočekivanih pravaca. Konačno nakon punih šest sati žestokih borbi, dan završavamo u 17h i krećemo u lokalnu birtiju na nekoliko tura. Tijekom kojih smo načelno dogovorili plan za još nekoliko sljedećih vikenda i ujedno proveli olujanje mozgova po pitanju ranije viđenog. U grubo zaključak bi bio sljedeći - nešto što je hobi i razonoda ne može se regulirati džonom. Prvenstveno poučeni iskustvima iz DR-a. Naravno oni koji su mu svjedočili, dobro znaju da se dragovoljne postrojbe ne smije tretirati kao unovačene. Drugim riječima, na dragovoljce se ne ide nekakvom silom, nego sa znanjem. Primjerice, ako je u Četvrtoj zapovjed bila "kontra pameti" nije dugo trebalo čekati na njihovu reakciju. Nije pritom bilo čudno, ni ako su se puške bacale na tlo. Jednostavno, u dragovoljnim postrojbama se nikad ne zapovijeda silom-položajem-činom, nego isključivo sa znanjem i iskustvom. Airsoft je po definiciji dragovoljna aktivnost koja oponaša djelovanje pješačkih postrojbi. No da bi navedeno bilo uspješno i u duhu realnog, trebalo bi vući paralele sa iskustvima sa ovih prostora. Naravno oni koji takvih iskustava nemaju, paralele vuku iz nekakvih Holivudskih filmova. Stoga bi moj prijateljski savjet navedenima soldier-wannabe geekovima bio - ohanite malo dječki dok niste od sebe otjerali i tih par klubova koji vas trpe.  |
|
Plaćenički čopor se okupio i ovaj vikend. Zbog poziva na gostovanje u Lonjsko polje, odlučili smo se pripremiti za ono što će nas tamo dočekati i zaigrati na močvarnom području. Stoga je blizu trideset plaćenika pristiglo na teren kodnog imena "Delta" u nakoliko valova, dobro naoružanih s "autanima", mrežicama protiv komaraca i ostalim prigodnim rekvizitima. Čim smo se iskrcali dočekala nas je zaglušujuća buka kreketanja i zujanje bezbrojnih komaraca.  U takvom ekstremnom okružju brzo se uvidjela prednost odgovarajuće opreme. Tanji ripsani materijali jednostavno nisu pružali nikakvu zaštitu. U jednom trenutku kolega je na bedru nabrojao 12 komaraca zaposlenih sisanjem njegovih životnih sokova. Dok su se neki rušili, zbog posljedica anemičnog šoka, drugi su nastavaljali nasmanjenom žestinom. Odlično su se pokazale odore od težih keper materijala - poput đejenej mol-a ili portugalskog lizarda.  No ipak zbog suosječanja prema onima sa neadekvatnom opremom, borbe smo nastavili u nešto mirnijem okružju. Naravno i tu su zujali, ali bilo je malo lakše. Posebice što se kao posljedica bacanja topničkih udara u objekte, zapalila nekakva drvenarija. Gusti dim topničkog udara ubrzo se pomiješao sa dimom zapaljenog drva, stvarajući tako odličnu dimnu kulisu za kretanje po terenu, te ujedno tjerajući komarce. Jest da smo smrdili ko dimljene šunke nakon toga, ali... sve je to u rok plaćeničke službe. Naporni šestosatni fajt, uglavnom po scenariju osvajanje neprijateljskog stijega i uz izmjenu strana, okončan je u lokalnoj birtiji. Razišli smo se do 19h uz onu poznatu - Vidimo se sljedeću nedjelju! |
