Marketing
Plaćenička recesija
Stigla recesija i u plaćeničke vode. Mrljavo vrijeme, godišnji, poslovne i privatne obveze, te svašta nešto ovaj vikend je na teren izvuklo samo 16 triger-happy ljudi. A tako malo nas nije izašlo ne znam od kad. Najava kiše već u podne, natjerala nas je da odigramo negdje blizu, gdje ćemo najmanje vremena utrošiti za dolazak do terena. Odluka je pala na jednu manju šumu u neposrednoj blizini grada. Zbog manjeg terena i procjene da će se do kiše igrati jedva tri sata, te oko sata vremena vožnje do Zagreba iz drugih gradova, odakle nam se trebalo pridružit još petnaestak igrača, njihov dolazak smo odgodili za neki drugi put. Na terenu smo bili već u 9 sati, podijelili se u dvije ekipe i fajt je mogao početi. Prvo smo bez respavana nekoliko puta odigrali - osvoji središnji objekt, uz obveznu izmjenu strana. Nakon toga smo nekoliko borbi odradili tako da je deset napadalo, a šestorica su branila objekt. Zbog brisanog prostora i dosta ispadanja napadača, tijekom te igre smo morali ipak uvesti repavan kako igra ne bi gubila na dinamici, zbog postupnog osvajanje prostora na principu od debla do debla. Jer ipak potrebiti omjer napadača prema braniteljima mora biti oko 3:1 za uspješnu realizaciju napada. Stoga se taj nedostatak ljudi u napadu morao stvoriti sa respavnom.
Novost na terenu nam je bila, zahvaljujući prijedlogu jednog mlađeg plaćenika - biranje igrača. Naime do sada kada bi plaćenici igrali sami sa sobom, odabir strana i suboraca je bio na dragovoljnom principu tj. igraš s kim ti se igra. Jednim dijelom to je bilo radi uštede vremena potrebitog za razvijanje koordinacije među plaćenicima. Kad igraš sa frendom, ne treba vam puno za sporazumijevanje i koordinaciju. Međutim, u međuvremenu plaćenici su se dovoljno razvili i upoznali izvan svojih "ćelija", tako da danas doslovce svaki plaćenik može zaigrati sa svakim iz ekipe. Stoga je prijedlog zdušno prihvaćen i dva kapetana su jedan po jedan odabirali igrače. Naravno bez obzira na odabir ekipe, svaki put je ekipa posložena po istim pravilima i svatko je znao gdje mu je mjesto. Kao šećer na kraju, odradili smo par klasičnih čišćenja terena borbom u susret kroz šumu. Ogled "gerijatrije" vs. ctrl+shift generacije, dobro je pokazao neke pouke onima koji su voljni učiti. Konačno sa dva sata zakašnjenja tj. oko 14h na šumu se spustio prolom oblaka, tako da smo u konačnici uspijeli odraditi punih pet sati. Uslijedilo je brzo povlačenje do najbliže birtije, na već uobičajeno plaćeničko druženje uz pivo. Uz neizbježni zaključak - vidimo se i sljedeći vikend (ako nas vrijeme posluži).
Post je objavljen 24.05.2010. u 09:00 sati.