| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Usprkos svakvim navlačenjima sa ove i one strane, te petsto nepredviđenih okolnosti koje uključuju nedjeljne ručkove sa svojtom, gletanje, utakmicu, štemanje, ispite, rođendane i svašta nešto... jučer se na terenu kodnog naziva Charlie okupilo dvadesetak plaćenika i slobodnjaka. Naročito su nas razveselili freelanceri, od kojih su neki potegli čak iz Rijeke, kako bi nazočili plaćeničkom treningu. Međutim koliko nas to veseli, toliko nas i rastužuje. Zar smo jedina normalna ekipa na domaćoj sceni, kad ljudi moraju voziti sat i pol u jednom smjeru za malo se razgibat nedjeljom u šumi? Kako god bilo, gostima se jako svidjelo i već imamo poziv za sljedeći vikend. No budući nitko u plaćenicima (pa ni komesar), ne odlučuje u ime svih, još čekamo da se banda plaćenička očituje po tom pitanu.  Što se introspektive samog fajta tiče, odradili smo oko deset borbi. Igrali smo bez respavna, tj. na ispadanje, a scenariji su bili jednostavni radi postizanja veće dinamike. Igralo se osvajanje baza/zastava, zauzimanje objekta, istrebljenje protivničke ekipe... i za čas nam je prošlo pet-šest sati. Nakon toga uslijedilo je druženje u lokalnoj birtiji uz Velebitsko i razlaz. Za kraj možda, treba napomenuti kako smo dobili još jednu Plaćenicu, a koja bi po prvim reakcijama, mogla postati najpoznatiji plaćenički brand. No o tom po tom. U svakom slučaju, zahvaljujući drugom plaćeničkom motu - tko vidi lice plaćenika, umrijet će strašnom smrću... postali smo privlačan tim i za hr-selebritije...  |
|
Nakon tri tjedna planiranja i odgađanja zbog SMU (za one koji nisu služili - složenih meteo uvjeta), jučer je konačno održan najavljeni fajt u organizaciji Plaćenika u bivšoj vojarni Prečac, a kojem je nazočilo četrdesetak boraca iz četiri tima. Na žalost, tri tima su nam otkazala u zadnji čas zbog privatnih i klupskih obaveza, a da nisu, bilo bi nas dvostruko. Dolaskom na teren prethodnica Plaćenika zatiče traktor i osobna vozila jednog hassovog kluba. Kao došli dečki slučajno baš taj dan malo počistiti teren na kojem će plaćenici igrati tj. na nešto je bilo najavljeno tri tjedna unazad. Pošto im se jučer nisam uspio zahvaliti na navedenom, danas koristim prigodu i zahvaljujem im se ovim putem za brigu. Naime tako jeftin pokušaj uklizavanja na nečiji teren još nismo vidjeli. Svaka čast na tome, te činjenici što ni nakon izravnog poziva da ostanete igrati s nama, ste se pokupili ko... No vratimo se igri koja se vodila na terenu, umjesto tih spletkarskih igrica u hasovskim glavama.  Fajt je počeo oko 10:30 i trajao punih 6 sati. Napadačka plaćenička skupina je krenula u "čišćenje" sa sjevernog kraja terena kroz gustu šumu ispresjecanu sa više hangara i nasipa. Iako je naprijatelj pružao otpor na cijelom prostoru kretanja, napadačka skupina ih je vrlo učinkovito "čistila" i relativno brzo izbila do dijela, koji se potom pokazao kao "usko grlo" scenarija. Zapeli smo na dva mosta, koje zbog brisanog prostora nije bilo moguće "probiti". Ekipa koja je išla na južni most, uspjela je doći nadomak prvih objekata i tu stala. Tri sata se od tuda pokušavala probiti obrana, ali jednostavno nismo imali zaklona tj. dometa.  S druge strane, ekipa na sjevernom mostu je zahvaljujući forsiranom jurišu pod vođenjem jednog prirodno selektiranog alfa-mužjaka, uspjela zauzeti most i dva manja objekta iza njega. Da je bilo još malo vremena ta strana bi sigurno uspjela probiti obranu do kraja. No kad je stigao grah, fajt smo proglasili ne riješenim i bacili se na klopu i cugu. Jer kad igramo sa prijateljskim klubovima i u poštenom okružju, naglasak je uvijek na dobroj briji, veselju i za*ebanciji...  Za kraj, zahvaljujemo se sponzorima susreta - energetskom napitku Monster, trgovinama airsoft opreme Legio Maximus i Militis, paintball klubu K2 - Dugo Selo, koji nam je dovezao grah i cugu, te časopisu Klik. |
|
Zbog jučer najavljivanih lokalnih pljuskova, te u dogovoru sa ostalim ekipama, odlučili smo pomaknuti susret u organizaciji Plaćenika na sljedeći vikend. No unatoč najavi, Plaćenici nisu mogli nedjelju prosjediti doma skrštenih ruku. Stoga smo se okupili na laganom treningu i poigrali sami sa sobom na domaćem terenu, a na koji nismo izašli puna dva mjeseca. U međuvremenu teren se zazelenio i posve promijenio svoj dosadašnji zimski izgled. Ukupno 27 plaćenika je izašlo na teren, te odradilo nekih sedam fajtova od 11 do 16h, kada nas sa terena tjera prvi jači pljusak. Počeli smo onako lagano, ali kako je vrijeme odmicalo borbe su postajale sve žešče. Da nas kiša nije potjerala, tko zna kako bi završilo...  No unatoč visokom borbenom duhu, sve se odrađivalo onako plaćeničko-dobrovoljno u stilu - ajde dečki tko ovaj put brani objekt? Bez ikakve presije i pre*eravanja ljudi su sami birali s kim će, i u kojoj ulozi igrati. Bez stresa i napetosti, u dobrom raspoloženju i za*ebanciji odrađena je još jedna nedjelja, koju smo potom zaključili u lokalnoj birtiji uz Velebitsko. Potpuno spremni za sljedeći vikend i susret na kojem očekujemo cca 80 ljudi. Kotizacija će biti 30 kuna po glavi, a uključuje grah i kobacice nakon fajta u bivšoj vojarni Prečac, na svega pola sata vožnje od Zagreba. Imamo još 20 slobodnih mjesta, pa se zainteresirani još stignu prijaviti.  |
|
Jučer se desetak plaćenika i pomoćnog plaćeničkog osoblja okupilo na tajnoj lokaciji među upravo zazelenjelim Zagorskim bregima. Povod okupljanju je bilo izviđanje okolnih terena, ali u prvom redu olujanje mozgova uz vrhunske gastronomske i enološke pripravke. Vatra je naložena već u 10 sati, a do 12:21h s pekom je poklopljen dobar komad domaće teletine sa krumpirima.  Oko 13h počinju pristizati prvi plaćenici, koji dok čekamo peku, na roštilj iznad nje bacaju desetak kotleta dobro napacanih u maslinovom ulju sa lukom i bosiljkom. Kotlete smo potamanili onako s nogu zamotane u komad kruha, takoreći kao predjelo u iščekivanju glavnog. Nakon sat i 45 minuta pečenja, konačno se uklanja žar i otvara peka. Svaki cigo svoga konja hvali, ali... bilo je za prste lizat. Nije se moglo reći je li ukusnija teletina ili krumpiri. Kao salata poslužene su ukiseljene paprike punjene kupusom, rotkvice i mladi luk. Zalivalo se s domaćim zagorskim i dalmatinskim vinom...  Uz kolače i kavu razgovor se odužio. Razmatrani su mnogi povijesni aspekti ratovodstva i primjene odgovarajuće taktike u različitim uvjetima na terenu. Dotaklo se svega od helebardi, rapira, sablji i katana, preko kubura, lukova i strijela, pa do modernog naoružanja. Negdje u međuvremenu, dižemo se od stola i krećemo u opušteno izviđanje šume koje nas okružuju po okolnim bregima. Lagani uspon i parkilometarska hodnja uz razmatranje prednosti i nedostataka pojedinog terena, završila je opet za stolom. Uz ugodni razgovor, razilazimo se tek predvečer oko 18:30h... |
