| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Usprkos svakvim navlačenjima sa ove i one strane, te petsto nepredviđenih okolnosti koje uključuju nedjeljne ručkove sa svojtom, gletanje, utakmicu, štemanje, ispite, rođendane i svašta nešto... jučer se na terenu kodnog naziva Charlie okupilo dvadesetak plaćenika i slobodnjaka. Naročito su nas razveselili freelanceri, od kojih su neki potegli čak iz Rijeke, kako bi nazočili plaćeničkom treningu. Međutim koliko nas to veseli, toliko nas i rastužuje. Zar smo jedina normalna ekipa na domaćoj sceni, kad ljudi moraju voziti sat i pol u jednom smjeru za malo se razgibat nedjeljom u šumi? Kako god bilo, gostima se jako svidjelo i već imamo poziv za sljedeći vikend. No budući nitko u plaćenicima (pa ni komesar), ne odlučuje u ime svih, još čekamo da se banda plaćenička očituje po tom pitanu.  Što se introspektive samog fajta tiče, odradili smo oko deset borbi. Igrali smo bez respavna, tj. na ispadanje, a scenariji su bili jednostavni radi postizanja veće dinamike. Igralo se osvajanje baza/zastava, zauzimanje objekta, istrebljenje protivničke ekipe... i za čas nam je prošlo pet-šest sati. Nakon toga uslijedilo je druženje u lokalnoj birtiji uz Velebitsko i razlaz. Za kraj možda, treba napomenuti kako smo dobili još jednu Plaćenicu, a koja bi po prvim reakcijama, mogla postati najpoznatiji plaćenički brand. No o tom po tom. U svakom slučaju, zahvaljujući drugom plaćeničkom motu - tko vidi lice plaćenika, umrijet će strašnom smrću... postali smo privlačan tim i za hr-selebritije...  |
