Jučer se desetak plaćenika i pomoćnog plaćeničkog osoblja okupilo na tajnoj lokaciji među upravo zazelenjelim Zagorskim bregima. Povod okupljanju je bilo izviđanje okolnih terena, ali u prvom redu olujanje mozgova uz vrhunske gastronomske i enološke pripravke. Vatra je naložena već u 10 sati, a do 12:21h s pekom je poklopljen dobar komad domaće teletine sa krumpirima.
Oko 13h počinju pristizati prvi plaćenici, koji dok čekamo peku, na roštilj iznad nje bacaju desetak kotleta dobro napacanih u maslinovom ulju sa lukom i bosiljkom. Kotlete smo potamanili onako s nogu zamotane u komad kruha, takoreći kao predjelo u iščekivanju glavnog. Nakon sat i 45 minuta pečenja, konačno se uklanja žar i otvara peka. Svaki cigo svoga konja hvali, ali... bilo je za prste lizat. Nije se moglo reći je li ukusnija teletina ili krumpiri. Kao salata poslužene su ukiseljene paprike punjene kupusom, rotkvice i mladi luk. Zalivalo se s domaćim zagorskim i dalmatinskim vinom...
Uz kolače i kavu razgovor se odužio. Razmatrani su mnogi povijesni aspekti ratovodstva i primjene odgovarajuće taktike u različitim uvjetima na terenu. Dotaklo se svega od helebardi, rapira, sablji i katana, preko kubura, lukova i strijela, pa do modernog naoružanja. Negdje u međuvremenu, dižemo se od stola i krećemo u opušteno izviđanje šume koje nas okružuju po okolnim bregima. Lagani uspon i parkilometarska hodnja uz razmatranje prednosti i nedostataka pojedinog terena, završila je opet za stolom. Uz ugodni razgovor, razilazimo se tek predvečer oko 18:30h...
Post je objavljen 06.04.2010. u 09:35 sati.