27.02.2007., utorak
Odgovori komentatorima i prijateljima (4)
|
Pokisli svijet Hvala ti što si strpljiv i uporan. Znaš, nisi jedini koji čeka odgovor – sad najednom stotine ljudi postavlja tisuću pitanja... pa zato mi nije lako... kao ni jednostavnijim jezikom govoriti o nekim teškim pitanjima, ali trudit ću se. Glede tzv. miješanja politike u ovo – kako si napisao – mislim da treba razlikovati politiku i stranačku politiku. Svi se moramo baviti politikom, rekao je davno sociolog Esad Ćimić, jer će se u suprotnom ona baviti nama. Ali nešto je posve drugo stranački se angažirati. To i ne činim. Mislim da je tako postupao i vlč. Zlatko Sudac, ali naglašeno domoljubno. Jer naše domoljublje izlazi iz bogoljublja, tj. iz zapovijedi ljubavi: Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe. Zato, premda je ispravno što kažeš da trebamo ljubiti sve ljude bez razlike, prirodno je da su nam bliži članovi obitelji nego susjedi. A narod i domovina samo je proširena obitelj. I - nemojmo se zavaravati - mnogo je teže konkretnu ljubav iskazivati najbližima, nego općenito ljubiti nekog dalekog npr. Eskima. Mislim da Crkva danas općenito ne osuđuje rock i metal glazbu – Crkva ne dopušta taj način glazbenog izražavanja samo u liturgiji, inače podržava mlade u svim dobrim načinima umjetničke kreativnosti. Zato ni ja nisam protiv kršćanskog rocka, premda ga ne slušam. Protiv njega su neki drugi koji ga ne podnose na hrvatskim radio postajama. Jer glazba je samo jedan od medija za prenošenje poruke (premda je i medij sam po sebi poruka). Za uvjerljivost je važan njihov međusobni sklad. To znači, na primjer, da pijanac ne može uvjerljivo reklamirati trijeznost... darkerica Nisam pročitao Malleus maleficarum, ali sam dovoljno pročitao o njemu. I tu knjigu i famoznu Inkviziciju može se ispravno razumjeti samo ako ih se promatra i analizira u kontekstu vremena u kojem su nastali, a ne iz današnjih okolnosti u kojima je tako nešto nezamislivo. Danas Crkvi ne pada na pamet, niti ona više ima utjecaj da se nameće svijetu na takav način. Vjerojatno ću jedan post posvetiti toj temi. Međutim, malo jače otvori oči srca i pameti pa ćeš vidjeti mnoštvo "inkvizicija" u današnjem svijetu! Biblija kaže: "Za slobodu nas je Krist oslobodio!" mala Ne završavaju nužno u paklu oni koji su prekršili 'skoro sve bozje zapovjedi', kako se javno samooptužuješ. Ljudski je griješiti, a ustrajati u grijehu je sotonski. Zato – potraži izlaz. Ako si kršćanka, to je ispovijed. Ako nisi, idi nekom psihoterapeutu. hebatga Ne slažem se s tobom da je moja "virtualna župa" "najdebilnija župa u povjesti svijeta i religije". Dosad sam se uvjerio da većina mojih župljana nisu uopće imbecilni te da uopće nisu ispod prosjeka ostalih župljana. Zato mislim da ništa nisam "Bogu skrivio" što mi ih je povjerio, premda neki misle da su oni nešto skrivili Bogu zato što je On mene povjerio njima. Važno je da se trudimo zajedno ići naprijed. Paralelne linije dobra susretnu se, ako ne prije, onda sigurno u vječnosti! rock_apologetik Hvala ti na upornosti i iscrpnim komentarima. Vidim kod tebe mnogo entuzijazma. Ustraj u tome. Podržavam otvaranje jednog "kršćanskog rock kluba", mjesta na kojem bi bio zabranjen alkohol i duhan (o drogama da ne govorimo), u kojem bi se slušala i promovirala domaća i strana kršćanska moderna i rock glazba, i u kojem bi kršćanski bendovi imali prilike gotovo svakodnevno svirati te na taj način dati doprinos razvijanju kršćanske rock scene. Takve klubove trebao je već imati svaki naš grad. Točno je da takvi klubovi postoje na Zapadu i većinom ih vode protestanti, ali ima i izvrsnih katoličkih primjera, naročito u Americi. Upravo sam pročitao knjigu ROCK SVEĆENIK "rock apostola" Davida Pierca, koji zajedno sa svojom obitelji i prijateljima upravo sa svojim rock bandom evangelizira i slavi Boga, čak i u nevjerojatnim i nezamislivim sredinama: punkerima, sinkeadsima, teroristima, plaćenicima... Ma totalno fantastično. Lijep pozdrav i tebi & neka te Bog čuva i vodi! Tessy58 Najprije, treba osuditi svako nasilje, što je Crkva uvijek činila. Zatim valja priznati da je nasilja (pa i u nekim obiteljima) uvijek bilo i da je ono neiskorjenjivo (zašto je ono sada medijski aktualizirano u tolikoj mjeri, to je posao za istraživanje). Časna Rebeka nije uopće "javno kritizirala svoju instituciju", kako veliš, nego je izvrsno upozorila na jedan problem koji u Crkvi općenito nije bio među prioritetima (a koji i nije jedini; sada bi netko mogao ustati i "kritizirati" Crkvu npr. da ništa ne čini u borbi protiv droge, itd.). Pravilo je da ne valja generalizirati, što se sada pogrešno čini, nego valja svaki pojedinačni slučaj ispitati i onda ga rješavati. Osim toga, razborito je biti oprezan kada mediji kampanjski nešto napuhuju, pogotovo u sadašnjem općem trendu razaranja obitelji. Zato ću i ja s tobom ponoviti: "Bravo za sestru Rebeku! " Ali ću također dodati: Spasimo obitelj! PS: Slažem se s tobom o "cajke" klubovima. Nažalost, grad nam je pun, kako veliš, sodoma i gomora (o tome sam pisao u Areni svojedobno). Pozdrav i tebi & sve najbolje (i ustraj u čitanju)! zabrinuti župljanin Nisam mnogima odgovorio odmah pa si zato i ti čekao. U redovitim slučajevim nije uobičajeno da svećenik posjeduje vatreno oružje (osim trofejnog; premda ja ne bih ni takvo držao) osim upaljača. Međutim, u izvanrednim slučajevima može i neki župnik radi opravdanih razloga s valjanom dozvolom posjedovati oružje. Možda je i tvoj bio u takvoj situaciji, ne znam detalje. U pravilu, revan katolik i kad vidi da kod njegova župnika nešto ne valja, mora pojačati molitvu za sve svećenike, a ako ima djecu treba odgajati buduće svećeničko zvanje (jer svećenici ne izlaze s "trake" u nekoj tvornici, nego iz obitelji)! prevarena od crkve Baš mi te je žao. Razmišljao sam što bi značilo doći "ispod sata u 20 sati", ali nisam znao ispod kojega od tih 20. Zbog istog razloga nisam mogao poslati ni nekog od mojih prijatelja. Možda si tako ponovno "prevarena", ali očito je da si sama kriva. Rješenje za svoje probleme moraš tražiti na drugom mjestu. Možda bi mogla započeti od urara? Ili da konačno najprije otkriješ koliko je sati kod tebe! Želim ti uspjeh! prvi hrvatski blog Dragi Drago, još jednom zahvala za aktivnost i upornost. Gospodin ti bio nagrada! advocata diaboli Kao katolik uopće se ne slažem s izbacivanjem Boga iz EU ustava. A tvoja je procjena o razlozima točna – arhitektima tzv. Nove Europe ne treba nikakav Bog (pa ni blog; ONI i tako sve nadziru). Nažalost nisu naučili lekciju iz osnovne da nitko i ništa nema bez Boga nikakve šanse – to i povijest potvrđuje (ne samo vjera). Tako je EU (koju izgleda ne možemo izbjeći, ali Boga nam nitko ne može iz "ustava" našega bića izbaciti, to je bitno!) bez Boga – no future! PS: Stepinac te se ne odriče. Njegov moto je bio: "U tebe se Gospodine uzdam!" (Jedino još nije sigurno bi li ti više pomogla nekakva "lepoglava" ili "krašić"! Javit ću ti čim doznam. Do tada, ostaj dobro i britka jezika, ali bolje s manje otrova, jer sve je to – bumerang)! Marko iz generacije '94. E, Marko, Marko, sunce žarko! Kad budem slavio rođendan (što obično zaboravim, jer mi je važniji imendan!) pokušat ću te se sjetiti, zajedno s cijelom generacijom. Sretno i vedro! dogma 92000 I ja se radujem lijepim susretima, poglavito kad su sa "stilom". Zahvaljujem na mnogim pozdravima i zdravim komentarima. Anti-metal Pozdrav i tebi. Autor spomenute knjige o Rocku i okultizmu nije nikakav diletatnt i neozbiljan tip da bi se pred javnošću blamirao izmišljotinama, pa i kada piše o materijalu snimljenom tako da se preslušavanjem unatrag čuju poruke o veličanju Sotone i druge stvari, on zna što govori (osim toga o tome postoje mnoga djela). U današnje vrijeme subliminalne poruke također postoje, jer antikršćanski orijentirani izvođači koji otvoreno iznose stavove djeluju odbojno. Nije bitno tko je imao gramofone koji su mogli vrtjeti ploče unatrag (tu pojavu i nisu otkrili slušatelji nego stručnjaci u studiju), bitno je da poruka djeluje i kad je nevidljiva i nečujna, jer djeluje duh koji ju je nadahnuo. lav, prsten i kostur Vijest da je u Jeruzalemu "nađen" grob s Isusom, Marijom i Judom uopće nije nikakva novost. Naime mnogo je takvih grobova nađeno dosad. Svake godine bar jedan. I uvijek isti "arheolozi" lansiraju preko medija "senzacionalno otkriće". I uvijek ima onih naivaca koji povjeruju. Ali veći je broj onih koji to mirno i s osmijehom primaju, znajući točan "kôd" tih "genijalnih istraživača". Dakle, no sikiriki, sve bitno o tome rečeno je u Bibliji, što znači: bit će još takvih "grobova" (jer "grobari" školuju nove generacije antikršćanskih "arheologa")! Ali Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati, Isus je zajamčio. Prema tome, Lavu iz plemena Judina ništa ne može ni kostur s prstenom! Znatiželjna Drago mi je da si oduševljena! Potteromaniji ću posvetiti jedan od budućih postova, pa te molim da se strpiš do tada. Kad autorica likvidira glavnog junaka onda ćeš moći mirno prijeći na čitanje brojnih djela od Tolkiena (ako već nisi i to progutala; ja sam prošlo ljeto pročitao sve od Silmarilliona do Gospodara prstenova!). Sin jednoga moga prijatelja, srednjoškolac – nećeš vjerovati – pročitao je Gospodara "samo" – 12 puta!!! Srdačan ti pozdrav i cijeloj ekipi (Kristini & comp.) – Solin mi je prvi na srcu! Bit će još lijepih susreta! Šipotuki Sorry, nisam mogao dešifrirati tko si. U svakom slučaju pozdrav (da, ja sam to)! ARISTOS Nemoj se zamarati kojekakvim proročanstvima, bez obzira na njihovu "točnost". O tome se dosta pisalo (čak i kolega Kustić u JL-u) nakon izbora pape Benedikta, ali mene ti to, iskreno, nimalo ne zanima, niti može moju vjeru pokolebati. Ako sa sigurnošću prihvatiš da Bog vodi Crkvu, onda se nemaš čega bojati. Zato, bez obzira na to što razvoj situacije i "propadanje Zapada" sugerira pesimizam, ja ostajem nepopravljivi optimistični realist – samo zato što sam kršćanin (Isus je uskrsnuo)! Upravo zato itekako ima smisla tvoja (moguća) buduća ženidba i djeca, jer jedino život pobjeđuje smrt. I samo odustajanje od života na bilo koji način, rad je u korist smrti. A kršćanin (aristokrat vjere!) je apriori opredijeljen za život jer vjeruje u Život! Želim ti takvu živu vjeru i radost na njoj utemeljenu! PS: Svim posjetiteljima želim Božji blogoslov & mir i dobro! NB: Tko zna gdje se i kako nabavlja brojač za blog, molim, neka mi javi. Unaprijed zahvaljujem! |
26.02.2007., ponedjeljak
Što rade "proroci" u Močvari?!
|
Pošto je objavljena vijest o neredu i revolveraškom obračunu u zagrebačkom alternativnom klubu Močvara, može se reći da je i on po tome konačno stekao "ugled" rockerima odvratnih turbo-folk klubova. Možda nema nikakve veze što se to dogodilo nakon programa "Rock, punk & metal večeri", ali je lako zamisliti da bi Mozart i Vivaldi teško podigli adrenalin do potezanja noževa i vatrenog oružja. No meni su posebnu pozornost privukla imena glavnih protagonista u toj krvavoj "priredbi". To su imena trojice braće: Kristijan (22), Izaija (21) i Joel (18) Čačković (dvojica mlađih u policiji imaju svaki svoj debeli dosje). Kako je započelo "čačkanje" još policija nije istražila, ali neki kažu da su braća pripadnici skinsa. Ali ni to mi nije predmet razmišljanja, nego me posebno kopka činjenica kako njihova imena – imena starozavjetnih biblijskih proroka Izaije i Joela – potpuno odudaraju od njihova života. Prorok Izaija djelovao je u Izraelu – izabranom Božjem narodu – u 8. stoljeću prije Krista. U proročku službu, koju je vršio 40 godina, bio je pozvan da naviješta propast Izraela i Judeje kao kaznu za narodnu nevjeru Bogu. Prorok Joel živio je u 5. stoljeću prije Krista. U prvom dijelu svoje knjige Joel naviješta kaznu narodu i povratak blagostanja, a u drugom apokaliptičkim stilom opisuje sud narodima i konačnu pobjedu Boga i Izraela. Joel je prorok pokore pa se zato često čita u korizmenom vremenu. Međutim, kakve veze imaju biblijski proroci s Močvarom? Zanimljivo je da prorok Izaija spominje "močvaru" nekoliko puta, a Joel nijednom. Pišući proroštvo protiv Babilona, Izaija kaže: "Ustat ću na njih - riječ je Gospodina nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina. Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama" (Izaija 14,22-23). A u Pobjedničkoj pjesmi govori o Bogu koji se junački bori za svoje vjerne a kažnjava njihove (i svoje) neprijatelje, posebno one koji se klanjaju idolima, te kaže: "Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" (Izaija 42,13-17). Zanimljivo je kako se u Jobovoj knjizi spominje močvara u kojoj rastu rogoz i trstika, ali i nekošena usahne prije svake druge trave, a onda se daje tumačenje: "To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova... Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog" (usp. Job 8,11-22). A prorok Ezekijel, koji je prije svega vidjelac (djelovao je među prognanicima u Babiloniji, između 593. i 571. godine), govoreći o spasonosnoj vodi iz hramskog izvora, kaže: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi, i ... kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok... A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti..." (usp. 47,8-11). Za razliku od biblijskih slika i značenja, tzv. civilna simbolika močvare mnogo je raznolikija. Tako Rječnik simbola tumači da u nas močvara ima značenje ustajalosti i lijenosti, dok u azijskoj simbolici znak ustajale vode ima značenje sloge i zadovoljstva (kao u "ravnoj" nirvani), čak je izvor napretka, a u sumeranskoj mitologiji močvara je neodređena, pasivna i ženska tvar. U Kini su močvare mjesta lova i ribolova, ali ritualnog, a slično je i u keltskom svijetu. A u staroj Grčkoj močvara je imala jednaku ulogu kao i labirint (čija simbolika ima više značenja). Negdje je močvara srodna s jezerom, koje simbolizira zemljino oko kroz koje stanovnici podzemnog svijeta mogu vidjeti ljude, životinje, biljke itd. Močvara je simbol oka koje je prolilo odviše suza. A u psihoanalizi je močvara, bara, jedan od simbola nesvjesnog i majke, mjesto nevidljivih klijanja. Sve sam ovo "nadrobio" s namjerom da posvijestim kako odabir imena Močvara nije slučajan, što konzumentima njezinih sadržaja uopće nije važno, ali je "krstitelj" toga kluba sigurno bio upućeniji u simboliku nego publika. Budući da su neki ljubitelji "močvarnih" kulturnih događanja doživjeli da kritiziram njih a ne sadržaje, želim naglasiti da sam ih u prvom redu htio potaknuti na razmišljanje o svemu tome, jer ima mnoštvo privlačnih sadržaja i izvan Močvare. Naime, čovjek je čudna "biljka". Nakon određenog vremena sjajno se osjeća i u okolnostima koje su mu se gadile kad je u njih upao. Jednako kao što neki dugoročno otrovni sadržaj na početku djeluje vrlo privlačno. Slično je bilo s Izraelcima u egipatskom ropstvu. Kad je Bog poslao Mojsija da ih izvede iz Egipta doživio je golem šok. Biblija kaže: "Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva" (v. Knjiga Izlaska 6,6-9). Dakle oni su praktično postali ovisni o ropstvu. A to je također potvrda da je ovisnost isto što i ropstvo. Jedno i drugo čovjeku pomućuje duh i um. Zato bi, prije odlaska u bilo kakvu "močvaru" (poglavito onu u kojoj su poroci a ne proroci!), i mlad čovjek trebao dobro promisliti (ili da ga netko iskusniji savjetuje) i upoznati više "alternativnih" sadržaja te ne gledati samo na ugodu i trendove nego i na duhovnu i moralnu korist odnosno štetu od zabavnih sadržaja. Tko to ne učini, uzalud mu je sva pamet i inteligencija, jer je temelj sreće mudrost. To potvrđuje i filozof Kant kad kaže: "Tko svoju požudu znade zadovoljiti pametan je; tko je zna obuzdati, mudar je." A Biblija daje vrlo poticajno upozorenje (prikladno upravo za Korizmu): "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri" (Poslanica Galaćanima 6,7-10). Dakle, dok imamo vremena... koje nam je veliki Božji dar... a prolazi tako brzo! Zvuči patetično, ali ako i zalutamo, Isus nas čeka spasonosnom ljubavlju, kao rasipnog sina njegov dobri otac! Ima i danas tisuće jakih svjedočanstava o tome. |
Odgovori mojim komentatorima & pozdrav (3)
|
SonJa, Dopusti mi da budem grubo iskren: ti si tipičan primjer nehotičnog tzv. zapuštenog vjernika (ružno je reći, ali to je ono što se zove zaostanak u duhovnom razvoju; nažalost kao kod mnogih koji su kršteni i krizmani i dalje se nisu maknuli...). Sada ti tako paše, navikla si se i baš te briga što ti potencijalna svekr(i)va prigovara. Ali, pazi, kad bi se duhovno bar malo uzdigla, bila bi neusporedivo sretnija. To je slično planinarskom usponu. Za usporedbu, ti si sada u podnožju Velebita. I tu čovjeku može biti lijepo. Može biti zadovoljan i kad dođe negdje do polovice planine. Ali sve je to neusporedivo osjećaju i doživljaju, ushitu i radosti koje čovjek doživi kad se uspne na jedan od velebitskih vrhova pa pogleda oko sebe na sve četiri strane svijeta... To je neopisiv osjećaj! Tako je i s rastom u vjeri. Međutim, toga rasta nema bez napora i hoda – kao u planinarenju – ne postoji neka duhovna žičara-uspinjača, kojom se možeš (dok opušteno kao u sedežnici čavrljaš s prijateljicama, ili čak sa svekrvom) npr. iz zagrebačkog smoga prevesti na čist sljemenski zrak i pogled sa Zagrebačke gore. A pitanja su ti vrlo zanimljiva. Možda će i druge to zanimati. Nisam čuo da u Hrvatskoj svećenik-matičar ide vjenčati ljude gdje oni to žele (npr. tijekom leta balonom - u košari za 8 ljudi, da stanu i kumovi). Ne znam što misliš pod "zavjetima", ali formulu vjenčanja mladenci mogu sami pročitati ili izgovoriti napamet i ne moraju je ponavljati za svećenikom. U pravu si glede molitve koja je smišljena u srcu, za razliku od one koja je "naštrebana iz molitvenika", ali jedna i druga mogu biti površne ili izgovorene srcem, tj. čitavim bićem – to je kriterij za prosudbu vrijednosti molitve. Tako se obraćamo i Bogu i svecima. Oni su nam pomoć i zaštita, kao netko koga volimo i koji se za nas brine, i zato pred svecima ne treba drhtati. Budući da si me sve to sa zanimanjem pitala očito je da nisi ni ateist ni antiteist. Doista, onaj tko ima Boga u sebi ne treba se bojati nikoga. Ali taj osjećaj sigurnosti nije najvažniji. Mnogo je više i bolje doći do stupnja da osjećaš radost što možeš Božju ljubav koju u sebi nosiš darivati drugima. Mislim da imaš potencijala za to. Mlada si, pred tobom je dugačak put. Dobro je što s puno optimizma već "turiraš motor", ali ne zaboravi odmah sada otpustiti "ručnu kočnicu". Sretan ti put i blagoslovljen ulazak u brak! Denis plaku mijenja..., Ispričavam se najprije što sam ti malo promijenio ime... Ne brini, nisi me uopće uvrijedio svojim usporedbama ili stavovima, a odgovor si svakako zaslužio. 1. Činjenica da se kondomi, limenke, šprice nalaze svugdje, nimalo ne popravljaju image Močvare. 2. Grafiti, kao i svaki crtež pa i najobičniji rukopis, pokazuju kakav je karakter onoga tko se potpisuje, crta ili slika. Umjetnost je vanjsko izražavanje onoga bogatstva (ili siromaštva) koje čovjek nosi u duši (zato sam spomenuo nered u duši, a ne ''nered u glavi''). U pravu si kad kažeš da je moguće stvarati pod utjecajem opijata i odličan ti je primjer slikar Dali. Točno je da današnje društvo mnoge takve umjetnike uzvisuje u ''nebesa'' i o njima djeca uče u školama. Ali o tome što je umjetnost i što će ući u školski program odlučuju kompetentniji (problem je možda u tome što i oni mogu biti u nezgodnom času pod utjecajem opijata)! Svakako, umjetničko djelo koje je nastalo pod utjecajem droge, drukčije djeluje nego ono od umjetnika koji je "čist". Jer bit je u duhu koji umjetničko djelo nadahnjuje. Zato i glazba koja je nastala pod utjecajem droge djeluje opijatski. Svejedno je li to neki "ozbiljni" skladatelj ili Metallica. 3. Izraz "darker" nemoj mi uzimati doslovce. Time sam samo htio istaknuti mračno obilježje mnogih subkultura. 4. Drago mi je da nisi neki veliki ljubitelj Močvare. Bilo bi mi još draže, a tebi korisnije da pronađeš mjesta s mnogo ljepšim imenima i s puno kvalitetnijim sadržajima. Mnogi kao ti uvjereni su da sebe ne mogu zamisliti izvan sadašnjeg okruženja, mnogi se ne mogu odijeliti od škvadre itd. Ali pročitaj komentar što ga je o sličnim klubovima napisao "hebatga" (očito malo stariji i iskusniji od tebe)... Već za deset godina čudit ćeš se sam sebi čemu si se prije divio... Ako se ne promijeniš to će biti loš znak... 5. Zašto sam uope toliko zapeo za Močvaru i r'n'r, pitaš me. Pročitaj još jednom, ali mirnije, taj moj post pa ćeš vidjeti da sam tu famoznu "močvaru" uzeo kao metaforu za većinu medijskih sadržaja kojima se danas vrši negativan utjecaj uglavnom na mlade. Zato se potpuno slažem s tobom kad tvrdiš da "ima malo ljudi koji se priklone nekoj subkulturi radi svojih stajališta do kojih su smostalno došli, većina je tamo došla jer im je to trenutno bilo zanimljivo, jer nemaju vlastiti karakter nego upijaju stajališta drugih i često ih iskrivljavaju zbog nedovoljnog znanja." Bravo! Eto, upravo na to i ja upozoravam. Hvala ti što si mi pomogao. Pomozi i svojim prijateljima, a osobito mlađima. rocky.balboa, Hvala ti na iskazanom poštovanju i procjeni moje pedagoške prakse u komunikaciji s ljudima. Ipak, poštujem svačiji mozak, a još više dušu. Zato se trudim ukazati na dobro i prokazati zlo. Ovaj put molim te za razumijevanje i strpljenje, jer neću ti ni ukratko iznositi svoje mišljenje o ratu u Iraku, feminizmu, Boratu i Melu Gibsonu, jer ću tim temama posvetiti posebne postove. Hvala ti što si prihvatio moj pozdrav: Unaprijed hvala i Božji blagoslov, mir i dobro! MEGAcar, Uh, kako si opširan i težak komentar napisao! Mnogo pitanja, mnogo dvojbi, mnogo pametnih opservacija... Čuj, stari moj, vidim da čitaš (kad već spominješ Chomskog) pa te molim da odgovore na svoja pitanja potražiš u knjigama. Evo, najprije o ubijanju s moralnog aspekta, preporučujem ti da se potrudiš i o tome pročitaš stav Katoličke crkve u Katekizmu Katoličke crkve od paragrafa 2258 do 2317. Drugom zgodom prenijet ću samo sažetak (cjelina bi opteretila post). Napominjem samo da jedinstvenim primjerom Mahatme Ghandija ne možemo argumentirati kao pravilom (usput, što bi bilo da smo mi na početku agresije na Hrvatsku pred četnicima zaglumili nekakve cro-gandhije?). Temi žene u Crkvi također ću posvetiti poseban post, pa i tebe molim za strpljenje. Za sve "pogreške" u prošlosti, koje se Crkvi pripisuju, u ime svih kršćana javno je izrazio žaljenje i kajanje papa Ivan Pavao II, ali nekima Crkva nije od tada nimalo vjerodostojnija. Sve što ti zamjeraš Crkvi, to su ljudske slabosti koje čine dijelovi Crkve – vjernici, kršćani. Jer Crkva je sastavljena od bezgrješnog božanskog i grješnog ljudskog elementa. Da je ona samo ljudsko djelo, davno bi propala koliko su je upravo sami vjernici rušili tijekom 2000 godina. Zato je i rekao jedan francuski kardinal (malo u šali ali i ozbiljno): "Zamislite, u Francuskoj svake nedjelje nekoliko tisuća svećenika propovijeda, a ljudi još uvijek vjeruju!" Poznata je, čini mi se, Bocacciova priča (ili anegdota) o njemu i njegovu prijatelju Židovu. Kad se nisu mogli složiti koja je vjera prava dogovorili su se da Talijan provede mjesec dana u Jeruzalemu, a Židov u Rimu. Nakon toga vremena, kad su se sreli Židov mu je rekao da je postao kršćanin, jer ako je Crkva - nakon onoga što je on vidio i doživio - opstala (do tada) 1300 godina, ona mora biti Božje djelo. Eto zato, premda te razumijem, ja ništa ne zamjeram Crkvi, nego kršćanima (koji su Crkva)! Zato i mene boli licemjerje moje braće, ali nikoga ne mogu promijeniti silom, nego se doista trudim "pomesti pred svojim vratima", tj. mijenjati sebe. Geslo kojim se ti vodiš u životu (Budi odgovoran i čini što te je volja!) simpatično je, ali ne znam znaš li da je Sv. Augustin (već u IV. st.) "provalio": "Ljubi i čini što hoćeš!" Dakle, sad ću te citirati, "ako je čovjek odgovoran za sebe, za ljude oko sebe, onda sigurno neće učiniti nešto što će biti na štetu sebi samom ili ljudima oko sebe", tj. ako ljubi (Boga, bližnjega i sebe)! O uočavanju (ne)razlike između "maksovih i marxovih mesara", preporučujem ti sjajnu knjižicu (pročitat ćeš je u dahu, začas!) "KOMUNIZAM I NACIZAM – 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917.-1989.)" - pisac je Alain de Benoist. "Chomsky je također htio pokazati licemjernost svijeta u kojoj živimo. Naime, volimo živjeti u iluziji kako je kapitalizam puno humaniji od komunizma, te je u knjizi (Teror i moć) navedeno istraživanje koje je pokazalo da broj ubijenih u komunističkim zemljama tijekom 20. st. iznosi nešto više od 100 milijuna ljudi. U tu brojku su ubrojane i žrtve gladi u Kini i Sovjeskom savezu, a taj broj umrlih od gladi iznosi dobar dio ukupne brojke. Ako prenesemo istu metodologiju na kapitalizam, dolazimo do činjenice da je u Indiji u samo nekoliko godina kapitalizma ubijeno, odnosno umrlo više ljudi (od gladi) nego što iznose svi komunistički zločini zajedno. Možemo li i tu govoriti o zločinu ideologije? Naravno. Moj komentar na sve to je da su svi ti brojevi poraz za ljudski rod, poraz za humanost. Dakle, prestanimo prikazivati da su jedni zločini manje zli od drugih i prihvatimo odgovornost svi zajedno. I Crkva, naravno." Eto, prenio sam namjerno tvoje važne riječi, iz kojih se ne slažem sa zaključkom. Nikakvu odgovornost za navedene zločine ne mogu i neću prihvatiti, jer s njima nemam nikakve veze! Kao ni Crkva. Svaki imalo upućen i pismen čovjek zna tko je te zločine smislio, organizirao i izveo, i zašto. Crkva s time nema nikakve veze, dragi moj. Čak ti i Chomsky to kaže! Sretan i veseo bio! Scopax, Pozdrav i tebi! Čestitam ti što je u tebi pobijedila ljudskost i kultura. Odgovorio sam već što sam htio pisanjem o "močvari". Ali, pazi, nisam se obrušio, kako kažeš, na vas mlade, i nije (najveći) problem što ste u Močvari "našli ispušni ventil za svoj način života", nego u tome što je to "usisni ventil" u određenom razdoblju života, a većina mladih toga nije svjesna. Jer za glazbu i za sve (ne)kulturne sadržaje vrijedi izreka za tjelesnu hranu o kojoj ovisi čovjekovo zdravlje: "Čime se hraniš u to se pretvaraš!" Budući da u moj poziv spada širiti dobro i upozoravati na zlo (u čemu čak može biti nekad korisno i čovjeka uvrijediti, kao što je bolna amputacija ruke koja spašava život!), zato komentiram fenomene, a ne da bih dizao prašinu oko sebe, kako veliš. Zbog toga i ne bježim od komentara, pa bili oni i negativni. Ustraj u dobru, sretno! hebatga, Hvala ti velika za iskustvo i svjedočanstvo koje si napisao Štefu. Premda je drukčije od moga donosim ga ovdje ponovno jer je dopuna mojim argumentima: «Bravo Shtef. Ispravna analiza. Kao netko tko se je nasjedao po razno-raznim "Mochvarama" New York-a, Pariza i Lodona mogu rechi da mi strashno ide na kokota to shto polaznici mjesta poput Mochvare to istichu kao nekakav znak da su oni superiorni u svojoj civilizaciji/kulturi/ukusu pa onda smatraju da bi im chak i drushtvo trebalo sufinancirati tu njihovu "superiornost" a mogao bi tvrditi da je to karakteristika onih koji takva mjesta posjechuju u zemljama gdje su vrijednosti poneshto poremechene pa se kroz takvu pripadnost hoche lijechiti neki kompleksi manje vrijednosti. Naime, ja takvu "superiornost" nikad nisam osjetio kod onih koji su bili redovni posjetioci takvih mjesta (recimo, Friend John's u G. Village-u) nigdje gdje ja bijah i nije mi jasno zbog chega bi se netko trebao osjechati "poseban" zato shto visi po takvim mjestima. Ni zashto bi ga drushtvo trebalo sufinacirati. Valjda zato shto se razmazeni mamini sineki/curice smatraju kako su oni "iznad raje". Shto je najbolji dokaz kompleksa manje vrijednosti iz kojega proizlazi njihovo "bunkerashtvo" prema svakome tko se usudi postaviti bilo kakvo pitanje vrijednosti njihovog opredjeljenja. Da se razumijemo, ja sam u principu veliki pristalica drushtvenog podrzavanja "umjetnichkih alternativa" jer se vechina njih ne moze odrzati u zivotu na komercijalnoj osnovi a mogu znachajno obogatiti drushtveni zivot ali se, takodjer, jako protivim sluchjevima kad se pod "alternativu" prodaje neki hir nekih razmazenih pizduna koji misle da su "prepametili", gdje zakljuchak o tome shto je pozitivno a shto ne, donosim na temelju reakcije onih kojih se to tiche, tj. ako neka skupina ragira u stilu "to volimo i pustite nas na miru" onda ih cijenim a ako reagiraju "niste vi majmuni tome dorasli" onda vidim neshto vrlo negativno. A po reakcijama ovih "branitelja Mochavare" ne mogu ih svrstati nego u ovo zadnje...» A kao odgovor na tvoje pitanje, mislim da si ti kršćanin bez obzira što se takvim ne smatraš. Točno je da Bog zna što nam treba, zato i Isus kaže da u molitvi ne naklapamo kao pogani, nego da iz ljubavi prema Njemu izgovaramo hvalospjeve. Ali On je također potaknuo na ustrajnu molitvu one koji za njom osjećaju potrebu. Zato bi i ti trebao Bogu zahvaljivati što ti ništa ne treba i da jednom ne dođeš u situaciju da ti nešto zatreba. A u crkvi vjernici to čine u zajedništvu, jer "nitko nije otok" i "premda nas je Bog stvorio bez nas, neće nas spasiti bez nas" (Augustin). Ali budi siguran da oni u crkvi mole i za tebe! Pa i ja to rado činim. mokowski.bloger.hr, Druze, sviđa mi se taj izraz, jer otkad se družimo na blogu, postali smo drugovi. Na dobrom si putu ako svoj moral odnosno život temeljiš na kršćanskom nauku. Drugarski ti kršćanski pozdrav! prvi hrvatski blog, Gospodine Drago, ne mogu ti reći koliko mi je drago što smo se ovako "upoznali"! Stekao sam brata! Uzvraćam: Pozdrav u Isusu! Bismillah, Brate naš u Bogu! Ako vjeruješ da smo svi djeca Božja, onda nemoj ratoborno već u prvom susretu sve oko sebe uvjeravati da su u krivu zato što svoje molitve ne upravljaju Alahu i ne žive po Muhamedovim uputama. Blago tebi ako se toga držiš, spasit ćeš tako dušu. Radije privodi vjeri one koji ni u što ne vjeruju. Svako ti dobro želim: Alah selamet! Damir, Znam da te ne mogu nasilu uvjeriti u potrebu zgrade Vojnog ordinarijata. Ali pastoral vojske je vrlo stara praksa. Zato i dokument pape Ivana Pavla II o tome (Spirituali militum curae) kaže doslovce odmah na početku: "Crkva se prema dušobrižništvu vojnika oduvijek odnosila s dužnom pozornošću, odgovarajući različitim potrebama. Vojnici predstavljaju posebnu socijalnu skupinu i trebaju, 'zbog posebnih okolnosti njihova života', konkretan i poseban oblik drušobrižništva..." Eto, uostalom zato postoji i pastoral pomoraca, pastoral zatvorenika, pastoral bolničkog osoblja itd... – jer i oni žive u posebnim okolnostima, a vojnički i policijski posao je mnogo stresniji! bombonina, Razumijem zašto ti je čudan izraz "Jahve" u sljedećem citatu iz proroka Izaije: "Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi..." Ima prijevoda koji kažu: "riječ je Gospoda Boga". Dakle, izraz Jahve ili Jahveh (hebrejski: onaj koji jest, koji je aktivno prisutan, djelujući, stvarajući), kod Izraelaca je vlastito ime Božje koje nitko nije smio izgovarati, nego su umjesto toga izgovarali Adonaj, tj. Gospodin. A Jehovini svjedoci se nazivaju po nepravilnom izgovoru toga Božjeg imena. Oni su sekta američkog podrijetla; utemeljio ju je C. T. Russel (1852.-1916.) s nazivom "Međunarodni učenici Biblije", a poznati su također kao "Društvo stražareve kule Biblije". Russel je vjerovao u skori svršetak svijeta za sve osim za svoje pristaše, "izabranike Jehovine", koji će biti jedini članovi mesijanskog kraljevstva. Poriču božanstvo Isusa Krista i odbacuju svaki oblik crkvene organizacije. U milijunskim nakladama i na mnogim jezicima izlazi njihov časopis Kula stražara. Eto, nekima su bombončić, a nekima bombica. Kao što svi mi možemo biti – ovisno o našim riječima, djelima, pa čak i o odjeći! Pozdrav & dobro! radoznalaa, Nijedan katolik ne smatra papu najmoćnijim čovjekom na ovom svijetu koji može zaustaviti sve ratove. Potpuno je kriva teza da kršćani ratuju protiv nekršćanskih naroda, a u cilju pljačkanja dobara tih istih naroda. Tko organizira ratove doznat ćeš ako pročitaš bar jednu knjigu nekoga tko povijest poznaje bolje od mene i od tebe. U takva djela spadaju npr. "STOLJEĆE RATA – Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak" (autor F. William Engdahl), zatim "CIA i 11. rujna – Međunarodni terorizam i uloga tajnih službi" (autor Andreas von Bülow), a bit će ti vrlo korisne i knjige Noama Chomskog... Slažem se s tobom da propada zapadna civilizacija. To detaljno opisuje i knjiga Patricka Buchanana "SMRT ZAPADA", ali to je sudbina svake civilizacije koja odbaci Boga i naravni zakon. Zato su u pravu oni koji kažu: Velik je Bog! odnosno: Alahu ekber!, ali nisu u pravu oni koji u to druge žele uvjeriti toljagom, mačetom ili raketom lijepa imena – patriot! Dobro je što si radoznala, zato vjeruj i uči što više. Bog te blagoslovio! Samo sretan roditelj može odgojiti sretno dijete..., Ooooo, dragi moji, bio sam vašem forumu http://www.caffeplanet.com/index.php. Svaka čast i hvala, ali da sam malo dublje ušao u tu "šumu", zalutao bih i ne bih još znao gdje sam... Nije ni nezanimljivo ni nekorisno, ali – vjeruj mi – draže mi je komunicirati i "igrati na manjem terenu", jer mi za to treba manje vremena. Sorry & svako dobro i srdačan pozdrav svima! Viktor, Htio sam iskreno blagosloviti tvoj blog, ali kad sam vidio da je riječ o kladionici odustao sam. Ako (dobro upućeni kažu) mafija ima golem udio u tome onda te moja odluka ne treba čuditi. Hvala ti na ponuđenom honoraru. Mogu razumjeti one koji se ravnaju po češkoj narodnoj poslovici: "Gnoja i novca nikad dovoljno", ali ja se držim biblijske mudrosti koja kaže: "Tko za novcem trči - zbog njega će zalutati" (Sir 31,5) i: "Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema" (Prop 5,9). Sretno ti bilo! king, Zar baš ništa ne znaš o karizmaticima ili te samo zanima što ja mislim o "karizmatizmu"? Naime, ne mogu vjerovati da neki don branko traži informaciju o tome od drugog dona. Evo, dragi prijatelji, ovo je tek dio odgovora na ona malo starija pitanja. Tko god se osjeća prikraćen za odgovor neka bude uporan i traži ponovno (u komentaru posljednjeg posta!). Isus kaže: "Kucajte i otvorit će vam se!" Na svježija pitanja odgovorit ću najkasnije (nadam se!) sutra. Svima želim radosnu i uspješnu Korizmu te Božji blogoslov & mir i dobro! |
25.02.2007., nedjelja
Vratija se Šime (ili: Martin iz Zagreba...!)
|
Upravo sam se vratio s juga. Bio sam tri dana odsutan. Sudjelovao sam u raznim kulturnim priredbama, ali sam stalno mislio na svoje "vjernike", tj. prijatelje i posjetitelje na blogu (može se reći i – "ovisnike", to su oni koji stalno tamo "vise", tj. kojima o blogu puno toga ovisi...)! Također, silno sam se zabrinuo da nije stradao netko od mojih "močvaraka", jer sam tek na povratku čuo na radiju koja se frka odigrala ispred "kulturne ustanove" o kojoj sam nedavno pisao (i razljutio mnoge koji se tamo zabavljaju). Zato sam najprije otvorio komentare na posljednja tri posta da pozdravim sve koji su tamo. Od petka do večeras broj komentara povećao se za više od 120, tako da sam sada na mukama. Svima želim odgovoriti na pametna i vrijedna pitanja (pa i na ona drukčija) pa zato molim sve koji su tražili odgovore u komentarima na prijašnje postove da ih ponove u posljednjem. Sutra, u ponedjeljak, stupam u akciju, premda imam stresan dan. A gdje sam bio i što sam radio tri dana? Bio sam u Solinu, gost Zajednice mladih MI, koja je trodnevnim programom proslavila 11. godišnjicu utemeljenja i djelovanja. U sklopu programa je u petak navečer u Domu "Zvonimir" predstavljena knjiga novinara Slobodne Dalmacije Ivana Ugrina KARDINALNI RAZGOVORI. Uz Dina Mikulandru i dr. Dragu Šimundžu bio sam jedan od predstavljača, a program je vodio kolega don Vinko Sanader. Priredbu je svojim glazbenim nastupom obogatio Papa-band. U subotu, nakon ekipne kave i novina, skoknuo sam u Split do Verbumove knjižare pa zatim na selo vidjeti roditelje i kako napreduje bratova kuća. Navečer je najprije u crkvi Gospe od otoka bilo pokorničko bogoslužje. Stotinjak mladih pristupilo je sakramentu ispovijedi. Zatim je u kino-dvorani dramska sekcija Zajednice MI izvela dramu u tri čina "Pokaži mi put!" – prikaz odsječka života Alojzija Stepinca po povratku s ratišta, kad se odlučuje hoće li se oženiti zaručnicom Marijom ili izabrati duhovni poziv. Ekipa je, pod don Vinkovom "dirigentskom palicom", sjajno odradila zadaću – to je najbolja amaterska predstava koju sam u životu vidio! Čestitke i komplimenti. A sam komad – vrlo dramatičan, potresan i poučan. Danas (nedjelja), najprije je u 9,30 bila je svečana misa (mladi iz Papa-banda opet su svirali i pjevali), potom u 11 sati godišnja skupština Zajednice MI. Mladi i njihovi roditelji dupkom su ispunili golemu dvoranu. Nakon što je don Vinko sve pozdravio, predsjednica Jase je pročitala vrlo sadržajan godišnji izvještaj o radu svih osam sekcija. Potom su gosti redom održali pametne i poticajne pozdravne govore (eto i ja sam se potrudio reći nešto o važnosti povjerenja u izgradnji zajedništva!)... Čestitke i podrške pršte na sve strane. S razlogom! Vlado, predsjednik svih hrvatskih miovaca, opet drži sjajan govor, zatim gradonačelnik Boban (on nema Juru!), pa saborski zastupnik Kajo, onda Stanko (pobrao je simpatije – bio je na 10 obljetnica u Solinu!)... A kad je Jase pročitala pozdravni brzojav od bivšega predsjednika (koji sada u Rimu studira teologiju) – kakav se pljesak prolomio, bio je to standing ovation...! Papa-band je opet obogatio program, a iznenađenje je bio KUD Salona s točkom iz "Ere s onoga svijeta". Kad je program u dvorani završio krenuli smo na domjenak i ručak. Vani nas je dočekao topao i sunčan dan. Pogledao sam plavo nebo, zelene livade, bijele labudove na Jadru - zrcalo vedrih lica i čiste duše solinske katoličke mladosti i ponosa njihovih roditelja... Don Vinko sretan i zadovoljan, gosti iz Zagreba i Splita također svi radosni... rane voćke već su procvjetale, dah proljeća već se spušta s Kozjaka i Mosora... nigdje bare ni močvare, sve čisto i kristalno bistro, kao voda Jadra, koja s desetak rukavaca grli Gospin otok... kao što sve nas grli Bog... |
23.02.2007., petak
INTERVJU: Iz ureda direktno u podrum (i natrag)!
|
Potaknut jednim mojim postom, F. me je u svojemu komentaru zamolio za intervju. Rado sam se odazvao toj molbi. Objavljen je na sljedecem blogu PodRoom, pa ga (u nedostatku boljeg priloga) njihovim dopuštenjem objavljujem i ovdje. Sve moje "vjernike" srdačno pozdravljam, svima želim ugodan i blogoslovljen vikend te nekoliko lijepih dana odmora (i bez mojih "propovijedi")! P(ITANJE – podroom): Možete li za početak reći nešto o sebi (čime se bavite, koje funkcije obnašate, neke crtice iz vašeg životopisa)? O(DGOVOR – angelo1): Može, nema frke. Evo moj kratki životopis: Rođen sam u Splitu 31. srpnja 1954. Potječem iz brojne obitelji (najstariji od devetero braće i sestara) iz kršne i dične Poljičke Republike. U Docu Donjem (između Mosora i Cetine) završio sam osnovnu školu, a sjemenišnu Klasičnu gimnaziju i Teološki fakultet u Splitu, gdje sam 24. lipnja 1979. zaređen za svećenika. Nakon jednogodišnje kapelanske pastoralne službe u župi Gospe od Otoka u Solinu biskup me uputio na daljnji studij. Ujesen 1980. upisao sam studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1989. i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Usporedno sa studijem bio sam angažiran kao voditelj zajednice mladih MI u Hrvatskom Leskovcu (kraj Zagreba) i kao pastoralni suradnik u župi Stupnik-Lučko. U veljači 1981. postao sam član uredništva lista mladih MI. Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog katoličkog zbora MI (1990.), izabran sam za glavnog tajnika Zbora MI. Osim novinarskih i uredničkih poslova, od 1994. do konca 1998. obnašao sam službu direktora lista mladih MI i izdavačke djelatnosti HKZ "MI". Kao članu prezbiterija Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup mons. Ante Jurić dopustio mi je angažman u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske, gdje sam, dekretom vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca, 1. siječnja 1999. stupio na dužnost kancelara (voditelja "kancelarije"). Uz tu sam službu od listopada 2002. godine vršio dužnost kapelana u MUP-u i Ravnateljstvu policije, a od 1. ožujka 2005. godine ujedno sam kapelan u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Od 19. veljače 2003. inkardiniran sam u Vojni ordinarijat RH. Prve radove počeo sam pisati u gimnaziji, a novinarske priloge u glasilu MI, za koje sam osim brojnih vijesti, reportaža i komentara napravio više od 60 intervjua s mnogim uglednim osobama hrvatskoga javnog života. Pisao sam u Fokusu, Hrvatskom Slovu, Vjesniku, Areni (gdje sam jedno vrijeme bio kolumnist) i drugim listovima. Stalni sam suradnik IKA-e, Glasa Koncila, HKR-a i Radio Marije, a od 1999. redoviti kolumnist tjednika MORH-a. Urednik sam i suautor knjige "MI 25 godina za Boga i Hrvatsku dragu" (2001.), a prva samostalna knjiga mi je "Pogled sa Sljemena" (2005.), a druga je u pripremi. Hobiji su mi sport (aktivno tenis) i glazba (klasična, tj. ozbiljna). Televiziju ne gledam već 26 godina (vrijeme mi je dragocjeno pa se informiram čitanjem). P: Nedavno je u svim medijima objavljeno kako ste počeli voditi svoj blog. Kako je došlo do toga i što Vas je nagnalo da postanete bloger? O: Objasnio sam to u prvom postu. Kako sam bio pod tzv. medijskim embargom, tj. "silezio stampa", a po prirodi moram reagirati na neke društvene pojave, jedan mi je prijatelj novinar predložio tu mogućnost. Najprije sam se smijao a poslije to napravio. I evo sad mi taj prijatelj kaže da mu je žao što me nagovorio jer se ne stignem više ni sms-om javiti. P: Zašto ste se godinu dana nalazili u medijskoj izolaciji? Zašto je vrh Katoličke crkve vršio pritisak na Vas? O: Vrh Katoličke crkve, kao ni vrh bilo koje institucije u Hrvatskoj nema izravne veze s mojim distanciranjem od medija. Zato ću Vam najbolje odgovoriti priopćenjem koje sam prošle godine 8. ožujka poslao javnosti: "Budući da je moja višegodišnja javna djelatnost redovito bila medijski izravno povezivana s mojom službom kancelara Vojnog ordinarijata, premda sam uvijek istupao samo kao samostalni novinar i katolički intelektualac, to je stalno u dijelu javnosti ostavljalo negativnu sliku i o ustanovi u kojoj sam djelatan i o Crkvi općenito, pri čemu je trpio moj posao i ja sam. Stoga sam, posavjetovavši se sa svojim predpostavljenima, potpuno samostalno odlučio do daljnjega prekinuti svaku komunikaciju s javnošću odnosno s medijima. Također želim demantirati insinuacije da sam od bilo koga iz MORH-a ili Crkve dobio zabranu javnih istupa. Ovim putem također se želim zahvaliti čitateljima Arene i Solinske kronike, kao i svima drugima koji su imali razumijevanja za moj rad, na izvanrednom oduševljenju kojim su prihvatili moja razmišljanja te na iznenađujućoj i stalnoj ljubavi kojom su od početka podržavali moju medijsku djelatnost. Sve srdačno pozdravljam, za sve redovito molim i svima želim Božji blagoslov." Eto, to je to. P: Surađivali ste s don Vinkom Sanaderom, bratom premijera Sanadera, na knjizi "Vjera u pitanjima". Možete li reći nešto više o toj knjizi te kako je došlo do te suradnje i što se po Vašem mišljenju tom knjigom želi postići? O: Ta je knjiga ponovljeno i dopunjeno izdanje (izdavač "Verbum") knjige koja je nastala na temelju rubrike "Mladi pitaju – teolog odgovara" u glasilu solinske katoličke mladeži MI, koja je priredila prvo izdanje. Dakle, na mnoge nedoumice i pitanja iz vjere i života odgovarali su naši ugledni svećenici – profesori i župnici (među njima je i moja malenkost, s odgovorima na tri pitanja: o glazbi, masoneriji i blagoslovini Agnus Dei). Novi izdavač knjige poredao je pitanja i odgovore po grupama. Tako se lakše na jednom mjestu može naći odgovore na srodne teme. Ta područja su npr. crkveni nauk (podrijetlo zla, zašto Bog kažnjava?, crkvena dogma...); službe u Crkvi (izbor pape, ređenje žena, celibat, vojni i policijski kapelan...); crkvena praksa i pobožnosti (datum Uskrsa, post i nemrs, ekskomunikacija, kremiranje mrtvaca...); ukazanja, uroci, opsjednuće; ljubav, brak i spolnost; moralna pitanja (kontracepcija, pobačaj, umjetna oplodnja, kloniranje, eutanazija, donorstvo); Crkva i svijet (gubljenje vjere, duhovni seminari, ekumenizam, Da Vincijev kod, slobodni zidari, globalizacija...). Svrha je knjige da pridonese većem vjerskom znaju, da podigne razinu informacije i formacije vjernika, ali i svih drugih koji istinu traže i ljube. Jer, dobro je predgovoru istaknuo kolega Sanader, "u neznanju se čine mnogi pogrješni životni potezi, a nerijetko zlo i grijeh". Smatram da će knjiga biti vrlo zanimljiva i nekršćanima. P: Nalazite se na drugom mjestu liste najnepopularnijih osoba portala Gay.hr zbog svojih snažnih istupa protiv homoseksualaca u javnosti. Možete li pojasniti svoja stajališta o temi homoseksualizma? O: Prošle godine mi je nažalost prvo mjesto izmaklo za samo nekoliko bodova. Baš sam zavidio Houdeku. Moram Vas ispraviti: nikada nisam nastupao protiv homoseksualaca (čak ni kad sam u Areni komentirao tzv. vjenčanje Eltona Johna i Davida Furnisha), nego sam samo govorio o homoseksualnosti kao fenomenu, o čemu uvijek govorim prema Katekizmu Katoličke Crkve. A on ističe sljedeće: "Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezino psihičko postanje ostaje velikim dijelom neprotumačivo. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su 'čini homoseksualni u sebi neuredni'. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni" (kanon 2357). "Nezanemariv broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja" (2358). "Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu" (2359). Sapienti sat! P: Nakon Vaših istupa protiv homoseksualnosti, koji su tumačeni kao govori mržnje, podignuta je kaznena prijava protiv Vas, prva takve vrste u Hrvatskoj. Žalite li danas zbog takvih izjava? O: Moja "sporna" izjava, s kojom sam se na portalu Gay.hr "natjecao" za navedenu prestižnu titulu odnosno s kojom su me sami gayovi nominirali, uzeta je iz intervjua Novom listu, a glasi: "Valja razlikovati čovjeka i devijaciju. Poštujem svakog čovjeka i imam razumijevanja za njegova opredjeljenja. Poznajem ljude koji bi najradije 'izišli iz vlastite kože', kao i one koji se dobro osjećaju u 'tuđem tijelu'. Ali, u ovom fenomenu nije riječ samo o osobnom opredjeljenju pojedinog čovjeka nego o tome što se devijacija uzdiže gotovo na razinu kreposti. Kao što ste Vi mogli biti pobačeni pa danas ne biste sa mnom razgovarali, tako je isto bilo nemoguće da se rodimo iz homoseksualne veze. To je načelno. Praktično, ponavljam, ostavljam ljudima da žive prema svojoj savjesti, ali sam žestoko protiv legalizacije bilo koje perverzije. Jer i Biblija nas opominje da će zlikovci biti zatrti. A isto će biti i sa 'Zlikavcima', kao i sa svima koji trenutno kod nas kao sinonime za Katoličku crkvu rabe pojmove 'Čuček' i 'Brezovica'. Tu strašnu podvalu smatram domaćom verzijom 'Da Vincijeva coda'. Osim toga, kao svećenik sam po savjesti obvezan svakoga za njegovo dobro upozoriti da će ga vlastita opačina upropastiti." Eto, i danas ostajem pri toj izjavi. A glede kaznene prijave, zavidio sam jednom protestantskom kolegi u Švedskoj koji je zbog sličnih izjava bio osuđen na 30 dana zatvora. P: Koje je vaše stajalište o organizaciji Opus Dei, koju je "popularizirala" knjiga "Da Vincijev kod", te načelno o toj knjizi? O: O organizaciji Opus Dei mislim sve najbolje. Da nije vrijedna i pozitivna ne bi je sam papa Ivan Pavao II smjestio u rang svoje osobne prelature, tj. praktično joj je on prvi poglavar. A knjiga-rugoba "Da Vincijev kod" je čista blasfemija koja svjesno ide za tim da popljuje kršćanstvo falsificiranjem i blaćenjem života glavnog Utemeljitelja, navodeći kao argumenat "dokumente" koji su najobičnija izmišljotina i falsifikat. To je zapravo jednako bezobraznom optuživanju Židova na temelju "Protokola sionskih mudraca". P: Na svojemu blogu ste se osvrnuli na razne društvene teme, kao na primjer kampanje Prijatelja životinja sa golom manekenkom Fani Stipković, Svjetskog rukometnog prvenstva, smrt Anne Nicole Smith itd. Smatrate li da se Crkva mora baviti SVIM aspektima društvenog života, čak i onima koji nisu usko vezani uz religiju? O: Poslanje je Crkve, koje je primila od Boga, da se bavi svim aspektima društvenog života pod moralno-etičkim vidom. Jer zapravo gotovo da nema teme ili događaja koji upravo pod tim vidom ne utječu na čovjekovu odluku hoće li učiniti dobro ili zlo. A sve što čovjek čini ostavlja trag i na njemu i na zajednici. Osim toga, i dobro i zlo imaju svoje specifično "zračenje" odnosno stvaraju određenu "energiju". To je ono što se naziva pozitivnom ili negativnom "vibrom", koja na svakoga djeluje, razumije se, različito. Kao npr. izvor hladnoće ili topline itd. Samo zato, radi dobra čovjeka, Crkva se time "bavi" odnosno, kako neki kažu, "u sve petlja" – pa i u politiku! – jer želi čovjeku pomoći na putu dobra i spasiti ga ako je zaglibio. Ali, vidite, onaj tko ne vjeruje u vječni život, njemu je to sve smiješno. Međutim činjenica da te teme ljudima ne daju mira, dokaz je "vječnog elementa" u čovjeku! P: Jedna od vaših kontroverznijih izjava odnosi se na smrt prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Jutarnjem listu od 4. studenoga 2004. gdje ste izjavili da je uzrok smrti pokojnog hrvatskog predsjednika – magijski "vudu" obred te da su "možda hrvatski katolici premalo molili za Tuđmana". Koja je pozadina tih vaših razmišljanja i je li to vaše stajalište i danas? O: Mišljenje o tome nisam promijenio do danas. Ta tzv. kontroverzna izjava, koju su prenijeli svi hrvatski mediji, a čak je internetom kružila i na njemačkom jeziku, "pala je" na predstavljanju troknjižja dr. Hrvoja Šošića "Istine o dr. Tuđmanu" 3. studenoga 2004. Rekao sam točno sljedeće: "Premda smo neprekidno izloženi Božjem milosnom djelovanju, sav je društveni život uronjen u more magije. Mnogima je također nepoznato da je jedan javni magijski obred imao ako ne presudnu onda možda važnu ulogu i u životu pokojnog predsjednika Tuđmana. Bilo je to godine devedeset i neke (ne znam točno je li koju godinu prije njegove teške bolesti ili smrti); Vjesnik je, mislim, donio kratak prilog o tome. Naime, na famoznom 'Samoborskom fašniku' nepoznat Netko dao je napraviti golemu lutku tadašnjega hrvatskog predsjednika i hrvatskom puku podvalio da tu lutku u histeričnom zanosu probada iglama kao u magijskom woodoo-obredu." Das ist alles! P: Mislite li da postoji mogućnost da svojim žestokim nastupom i plasiranjem svojih stavova u javnosti i medijima štetite ugledu Crkve kod nas? Pitanje je tako koncipirano zbog brojnih komentara u kojima ljudi su naglašavali da upravo zbog vas i vama sličnima su prestali vjerovati u Crkvu i Boga. O: Pa ja samo, naravno svojim stilom, iznosim stavove Crkve! Većina prigovora pokazala je da ljudi ne znaju što je zapravo Crkva. Ima čak i tzv. dobrih vjernika koji su uvjereni da je Crkva "klub pobožnih dušica". Zato kažu: Ne idem u crkvu kad vidim tko sve tamo dolazi! A to je krivo. Crkva je Božja ustanova na zemlji, sastavljena od svetog božanskog i grješnog ljudskog elementa. Biblija kaže da je Bog poslao svoga Sina na svijet da se svijet spasi po njemu. Isus je zato rekao: Nisam došao zvati pravednike nego grješnike na obraćenje. Drugim riječima, Isus nam pomaže da se kao ljudi dignemo na višu razinu. U tom je smislu fantastično i uvjerljivo iskustvo mnogih obraćenika: od filozofa Augustina iz 4. stoljeća, zatim Židovke Edith Stein (koja je na fakultetu bila asistentica filozofu Husserlu, a "grob" joj je u dimnjaku Auschwitza), do marksističke filozofske buntovnice Tatjane Goričeve (pročitajte njezino svjedočanstvo "Put k Bogu Spasitelju") i tisuća drugih. Kad se njih sjetim, naježim se koliko sam u svojoj vjeri malen. Ali se bar trudim ići za Svjetionikom koji već dva milenija stanovnicima "globalnog sela" pomaže da ne zalutaju i pokazuje put u zemaljsku i vječnu sreću. P: Osvrnuli ste se i na temu zagrebačkog kluba "Močvara" te o aferi financiranja tog kluba i sličnih "kulturnih" ustanova. O samom klubu ste govorili jako pogrdno, te brojne izjave govore da nikada niste kročili u taj klub niti prisustvovali niti jednom "kulturnom" događaju unutar kluba. Čemu takav izrazito negativan stav ako niste u potpunosti upoznati s tematikom? O: U tome klubu i oko kluba, kao i mnogim drugim sličnim "kulturnim ustanovama" (kao što je npr. davni koncert "Riblje čorbe" ili novi Gibbonijev i Thompsonov u Domu sportova itd.) bio sam mnogo puta i smatram se vrlo upućenim u ono što govorim, jer se fenomenom zabavne kulture bavim (i kao svećenik i kao novinar) već više od 25 godina, a priredio sam za izdavanje i knjigu Uda Bäumera HOĆEMO SAMO TVOJU DUŠU – rock scena i okultizam. Nažalost mnogo je toga negativnoga općenito danas na polju tzv. zabavne kulture i većina fanova niti ne zna kako im maheri podvaljuju. Kad bi ikakva pojma imali npr. o psihologiji glazbe, mućnuli bi mozgom i ne bi dopustili da razni frajeri, dobro upućeni i u psihologiju i u magiju, manipuliraju bezazlenom mladošću i uvode ih u zlo. Zbog toga o tome govorim, a ne zato što bih pristalice nekih (sub)kultura prezirao. Nikoga ne prezirem, samo upozoravam na "crne tragove" u nekim fenomenima. Ali uvijek poštujem tuđu slobodu izbora. P: Klubovi i udruge poput "Močvare" su zavisni o novcima iz proračuna, čemu se vi protivite, no i Crkva dio svojeg novca dobiva iz proračuna. Nije li to licemjerno? O: Nije nimalo licemjerno, jer su ti novci tek dio onoga što se država zakonski obvezala vratiti Crkvi ono što joj je bilo oduzeto u procesu nacionalizacije (što je eufemizam za pljačku privatne imovine). A sve otuđeno traži pravednu restituciju. P: Želite li reći nešto za kraj? O: Hvala Vam što ste mi omogućili da i na ovaj način izmijenimo misli i tako se bolje upoznamo i postanemo bliskiji kao ljudi. Svima srdačan pozdrav i nemojte se umoriti činiti dobro! |
21.02.2007., srijeda
Pepelnica – početak Korizme
|
Danas je Pepelnica – prvi dan korizmenog vremena, koje je za kršćane povlašteno vrijeme obraćenja i dublje duhovne priprave za Uskrs. Riječ 'Korizma' dolazi od latinske riječi 'Quadragesima' što zapravo znači 'Četrdesetnica' (četrdesetdnevlje). Pepelnica je, uz Veliki petak, jedini dan strogog posta i nemrsa. Ali, premda sam u vremenskoj stisci, nisam htio postiti od nepisanja posta da se neki moji "novovjernici" ne zabrinu zašto se ne javljam (premda sam već najavio višednevno izbivanje). Dakle, danas sam s biskupom i sa svojim vjernicima u policiji započeo Korizmu obredom posipanja blagoslovljenim pepelom, koji se dobije od zapaljenih maslinovih grančica prošlogodišnje Cvjetne nedjelje. Dok svećenik vjernicima stavlja pepeo na čelo, izgovara riječi: "Obrati se i vjeruj Evanđelju!" ili: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti!" U Misalu (misnoj knjizi) istaknuto je poticajno tumačenje simbolike današnjega dana i obreda. Taj pepeo podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi ta dobra mogla dati smisao ljudskome životu. Posipanje pepelom ujedno označuje poziv na obraćenje. Naime, nikad dovoljno ne otkrivamo Boga Isusa Krista i nikad dovoljno ne prianjamo uz njega, s kojim smo vjerom povezani. Istina, kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i neprestano svoj život usklađivati s Evanđeljem. Koliko je to teško vidi se i po tome što ima mnogo krštenih ljudi odnosno onih koji se (i u popisima pučanstva) deklariraju kao kršćani, ali to nažalost svojim životom ne očituju. Zbog toga onda neki preziru cijelo kršćanstvo, jer je ono u očima ljudi koji nas promatraju doista nikakvo. Ali ipak, premda smo tako slabi, Bog ima u nas povjerenja jer ne želi na neki drugi spektakularan način očitovati svoje čovjekoljublje nego upravo preko nas ljudi. To je čudesno, ali je tako. Spomenuo sam post (s dugosilaznim naglaskom, za razliku od teksta na blogu koji ima kratkosilazni naglasak). To je odricanje od jela i pića, kod katolika tako da se samo jednom na dan uzima puni obrok. Svrha mu je pokora i odvajanje sredstava za potrebne. Post obvezuje sve zdrave punoljetne vjernike do 60. godine života. Nemrs je posno suzdržavanje od mrsnih jela. Neki to ne razlikuju i post ne uzimaju uopće ozbiljno, pa umjesto pokore naprave teški grijeh neumjerenosti u jelu i piću jer se nažderu skupe ribe ili bakalara i naloču vina (kažu da riba mora triput plivati: u moru, u ulju, u vinu!)! Tako se događa još jedna antireklama crkvenih propisa, a to je i prigoda nekršćanima da nas kritiziraju (s pravom)! Važno je dakle uočiti da post i nemrs nisu sami sebi svrha, niti im je cilj od vjernika praviti nekakve mazohiste. Već davno Bog nas je po proroku Izaiji (prije 2.700 godina) upozorio: "Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti" (Iz 58,6-8). Eto (usput da i to istaknem) koliko je već Stari zavjet, na koji je nadograđen Novi, Kristov, već sedam stoljeća prije kršćanstva socijalno i revolucionarno orijentiran, što pokazuje da je korijen izvorne "ljevice" u Bibliji i da je stariji od svakog političkog manifesta. Na to trebamo zajedno sa Židovima, našom starijom braćom – kako ih je zvao papa Wojtyla – biti veoma ponosni. To je znak Božjega socijalnog programa od početka i putokaz kršćanskim vjernicima. Eto, onima kojima Korizma nešto znači u životu, želim da ustraju na započetom putu. A ostali neka mi ne zamjere što sam ih ovako "profesionalno zadavio". Ipak, pametan je čovjek uvijek otvoren novim saznanjima pa može nešto nova doznati ili naučiti, za razliku od onoga kojemu je unaprijed sve odbojno. Svima, kao i uvijek, želim Božji blogoslov & mir i dobro! |
Odgovori mojim komentatorima & pozdrav (2)
|
Prije nego nastavim s odgovorima moram napomenuti da sam zaboravio navesti da se oni odnose samo na današnji post, tj. onaj od noćas "Dijagnoza i prognoza... " Ali važniji od toga je moj osjećaj radosti. Dok sam se večeras vraćao iz grada palo mi je na pamet da sam ja zapravo župnik svojevrsne blog-župe i da su svi posjetitelji moga bloga, koji se začas pretvorio gotovo u crkvu, postali moji župljani i ja sam za njih odgovoran. Nije važno što neki to ne žele, ali svi su oni također unutra. Osjetio sam da se na mene odnose biblijske riječi: "Na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga" jer "jedino je u Bogu pobjeda i snaga i k njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli!" Zato sada, dragi prijatelji, s većom radošću nastavljam odgovore, bez obzira što ovaj niz počinje od tužnog imena. Kreteni na djelu, Evo što o nama kršćanima kaže Biblija: "Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali." Zato i smatramo da je zlo koje učinimo naše djelo, a dobro koje napravimo Božje djelo. Prvi hrvatski blog, Još jednom neizmjerna hvala za uporno svjetlanje obraza popljuvane Istine. Bog će ti stostruko uzvratiti blagoslovom. Teo, Razumjem te brate, ali i Dobri pastir je ostavio 99% da bi spasio 1%. A to je manje od 20-25%! Valja se potruditi. Mi sijemo, a Netko drugi daje da raste. Inkvizita, Tebi ista poruka kao i Kretenima na djelu – naglasak stavljam na poruku a NE na njihov naziv (to je puka slučajnost, da me ne shvatih krivo – ovo govorim bez ironije koju ponekad rado koristim!). K, Iskreno mi je žao, sestro, što si doživjela tako bolno iskustvo s "crkvom", tj. sa svojim bivšim župnikom. Budi sigurna da se Isus nije promijenio u odnosu prema tebi. Ali ne smijemo zaboraviti da je On rekao narodu (kad su mu predbacili dvoličnost duhovnih učitelja): "Slušajte i činite što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima!" To vrijedi i za nas nevrijedne svećenike. Znam, bilo bi idealno kad bismo 100% životom stajali iza onoga što govorimo, ali istina je da ne govorimo krivo. A o "trenutno aktualnoj temi – Crkvi i nasilju nad ženama", kako kažete, upravo sam jutros odlučio pisati vidjevši komentar u Jutarnjem listu. Nemoj klonuti pred teškoćama, Izvor snage uvijek je isti! Svijet u boci, Šou je započeo stvaranjem (ili Velikim praskom, ili početkom evolucije) odnosno početkom Inteligentnog dizajna (kako sada znanstvenici u Americi govore). Bog je veseo "igrač" i njegova su radost djeca čovječja, kaže Biblija. Nažalost, ljudi mu često kvare plan. Sunfire, Tko čeka, dočeka (odgovore): 1. Bio sam u Močvari nekoliko puta. 2. Nisam još vidio znanstvenu potvrdu koliki je postotak ljudi s kompleksom manje vrijednosti u crkvi, a koliki izvan crkve. 3. Predrasuda je da mladi kršćani imaju izražen osjećaj krivnje. Upravo je suprotno – oni su izrazito vedri jer svoj život grade na Kristu koji nas sve ljubi. 4. Sva istraživanja pokazuju da su ljudi danas zaglupljeniji unatoč tome što su obrazovni programi dostupniji nego prije 50 godina, a mnogi renomirani svjetski filozofi, sociolozi, psiholozi, teolozi... kukaju nad bijednim stanjem masa koje manipuliraju mediji koji su u rukama Crkve manje od 1%!! 5. Crkva je uvijek prihvaćala nova znanstvena dostignuća (u crkvi gore i voštanice i električne svijeće – uđi negdje pa ćeš vidjeti!). Ali stupanj vjere i moralno-etičkog razvoja čovjeka ne ovisi o znanosti. Sokrat, Platon i Aristotel nisu imali internet! Crkva ne propada jer se broj kršćana u svijetu povećao. Evo ti nedavni podatak: "U svijetu je 2,14 milijardi kršćana što je za 140 milijuna više nego prije pet godina, objavio je britanski Institut 'Christan Research'. Najveći porast broja kršćana zabilježen je u Africi i Aziji. Kršćane slijede muslimani kojih je u svijetu 1,2 milijarde. Broj kršćana raste brže od ukupnog broja svjetskog stanovništva, ističu iz Instituta, jer je broj kršćana u svijetu u proteklih pet godina porastao za 1,3% a broj stanovnika za 1,2%." 6. Zašto institucije mnogo bogatije od Crkve (Coca-Cola, Nike, Adidas, McDonalds, Canon, Toyota itd, zatim sve banke svijeta, naftni lobi...) ne prodaju svoje bogatstvo i nahrane gladne. Kad bi to Crkva učinila, ljudi bi sutradan jednako nastavili umirati od gladi, a ona ne bi mogla više nikome pomagati. Sve bogatstvo Crkve je običan fićo i usporedbi s Ferarijem kapital-kompanija. Budimo realni (tražimo nemoguće, jel' da?)! 7. Je li bolje da se mladi fiksaju ili da uče da je fiksanje opasno? Najvažniji je ODGOJ – a on uključuje cjelovito spremanje za život i izgradnju karaktera, a ne stjecanje saznanja kako se iz opasnosti izvući sa što manje rizika. Sloboda bez odgovornosti je "ekstremni sport" koji redovito završava tragično jer sugerira moto: Živi brzo, umri mlad! 8. Biskup postavlja svećenika u župu da se duhovno skrbi o vjernicima koji to žele, tj. da im bude na usluzi u svim njihovim potrebama. Da bi rad u župi funkcionirao nekad župnik nudi i uplatnice, ali on nikad nikome ne smije ništa na silu naplatiti. Nažalost događaju se ispadi, ali se oni onda medijski napušu tako da se čini da se cijela Crkva pretvorila u financijsku policiju. Zato što su ljudi osjetljivi na Crkvu, što je znak da joj još uvijek jako vjeruju. A koliko je popljuvana u posljednjih 10 godina, čudo je što joj još itko vjeruje! 9. pitanje nedostaje pa umjesto odgovora evo preporuka: Trebao bi više čitati o Crkvi, a još više Bibliju, jer u njoj su odgovori na sva životna pitanja. 10. Eto, dobio si odgovore na sva pitanja. Vidiš koliko sam bio strpljiv s tobom. Oprosti što si čekao tako dugo. Jucundo, Ti si duboko ukopan u rov svojih predrasuda o Crkvi. Znaš da ni Marx nije kritizirao izvorno kršćanstvo nego ono koje su živjeli loši kršćani. Zato pusti floskule... Premda djeluješ tako da te je teško razuvjeriti, nemoj biti siguran da ne možeš biti obraćenik. Mnogi su pljuvači Crkve postali gorljivi apostoli. Bog sve jednako ljubi, i mene i tebe. Zašto ti u njegovim očima ne bi bio veći od mene? Nemoj bježati! R_st, Koji bi osjećaj u tebi pobudila rečenica: Crkni parazitu r_st! Ja ti to ne želim, i želim da ti to nikad nitko ne poželi! Želim ti najveću sreću! Ajoj, Kad se tvoje ime čita naopako ti si Joja, što je ipak bolje i više od joj! Hvala ti na ponudi, ne trebam tvoje cure. Svu agresivnost iskaljujem na teniskoj loptici. Ako si čitala ponovi gradivo iz Frommove Anatomije ljudske destruktivnosti – možda se tamo negdje otkriješ. Osim ako si samo šalila. U tom slučaju se i ja šalim. I pazi, srdite cure brzo poružne, a to nije ni lijepo ni dobro! Želim ti vedru i čistu dušu. Ri apostole, Hvala, brate, još jednom! Neumorno naprijed! BDC 100%! Grozni, Priznajem, vrijeđa me ona reklama za FHM, zato što čovjeka (ženu) svodi na običnu stražnjicu! Da, Hvala na podršci. Slažem se potpuno s tvojim zaključkom. Brođanine, Zašto glumiš "brđanina"? Daj se opusti, pa i mantijaši su ljudi. Zar i kriminalci nemaju odvjetnika? Milje, Don Anđelko sam ja. Ali ima nas još. Davore, Odgovori na tvoje primjedbe već su sadržani u primjedbama koje sam već rekao. Ipak hvala ti na dugačkom pismu. Kad već prolaziš kraj moje zgrade hajde budi faca pa svrati na kavu ili neko drugo piće (imamo dobar sok od jabuke iz MORH-a, šalim se). Ne znam samo po kojoj logici je naš Ordinarijat nepotreban, kad je to ustanova za duhovnu skrb vojske i policije u cijeloj Hrvatskoj? Onda bi trebalo svi crkve prodati i "ljude dignuti iz siromaštva", kako kažeš. A što si ti dosad učinio za siromašne? Što čine toliki drugi mnogo bogatiji od tebe? Jesi li ti bogat ili siromašan? Smatraš li djecu bogatstvom ili teretom? Ako trebaš kakvu pomoć, javi se slobodno. Nemoj misliti da ti ne bih pomogao. Na kraju, Crkva ljudima ništa ne nameće, nego samo u slobodi nudi ono što joj je povjereno. Kakva crkvena represija i slične floskule? Ma puknut ću od smijeha... I najvažnije: gdje god je i kad god je Crkva, točnije, neki crkveni auktoriteti, kako nam sugerirate, "liberalizirali svoje konzervativne stavove (jer ovo nije više 16. stoljeće nego 21.)", Crkva je počela propadati. Prema tome, hvala na prijedlogu, mi o tome znademo dovoljno (debela povijest od 2000 godina). A znadete li kad je Crkva najbolje cvala? U progonima, prijatelju moj, u progonima. Zato se mi ne bojimo za Crkvu, nego za "ovce" koje bježe od terapije. Ali mi ih ne vraćamo na silu, jer poštujemo njihovo slobodno opredjeljenje. I Isus je svojim učenicima rekao da i oni mogu otići, nakon što su ga neki napustili rekavši da tvrdo govori. I ja imam tu slobodu, ali se svakoga dana iznova opredjeljujem za Slobodu. A je to, Eto, naudarao sam se (po tipkovnici, a nekome i po mozgu). Nadam se da će bar nekome biti ljekovito za dušu. Chris, Hvala na optimističnoj primjedbi. I ja se tome nadam. Ali takvi komentari kao što je tvoj doprinose vedrini. Sviđa mi se ta riječ. Kao mladomisnik uzeo sam kao moto Ujevićevu Kristalnu kocku vedrine. Pa neka i Chris bude kocka vedrine! Advocata diaboli, Advocatus diaboli je čovjek koji u procesu beatifikacije nekog sveca na svoj način pridonosi tome procesu. A kod tebe neka se dogodi obratan proces. Preporučit ću te Blaženom Alojziju Stepincu. Osjećam da ti treba puno svjetlosti! PS: Još jednom želim svima Božji blogoslov & mir i dobro! NB: Ponavljam da se namjerno se svima obraćam TI, jer ni Bogu ne kažem VI. Tako imam osjećaj da razgovaram s nekim bliskim i olakšava mi komunikaciju. Hvala na razumijevanju! |
20.02.2007., utorak
Odgovori mojim komentatorima & pozdrav
|
Ivane, Čovječe Božji, nisam tražio ime i prezime od cijele obitelji Retardu Mutavi (zvuči mi nekako arapski) – oni me ne zanimaju! Daj se sredi i daj budi konkretan! Gosparu, Isusovo upozorenje koje si naveo (Mt 19,23-26) - što znači da je to 19. poglavlje novozavjetne knjige evanđelista Mateja, od 23. do 26. retka (ovo sam naveo radi onih koji možda ne znaju pročitati tu 'šifru') - glasi doslovce: «A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."» Sličan tekst nalazi se također na još dva mjesta: Mk 10,23-26; Lk 18,24-26. To je dio Isusova govora o opasnosti od bogatstva – ne dakle o nevrijednosti ili nekorisnosti bogatstva! – u slučaju kad ono čovjeka zarobi tako da on postane ovisnik i sve mu podredi umjesto da se njime služi za svoje i opće dobro. Jer i na bogatstvo treba gledati kao na Božji dar, ali najvažnije je u koje ga svrhe koristimo. Bogataš želi i kraljevstvo Božje sebi podrediti, kao što čini svjetski Imperij (globalni korporativni kapital) koji nastoji izraubati cijeli svijet radi vlastitog profita i pretvaranja cijeloga globusa u svoje vlasništvo. Ali to može biti i običan privatnik, koji svojim radnicima uskraćuje pravednu plaću, itd. Dakle, ušice iglene su slika, metafora; ali prema nekima tumačima tako se zvao i uzak prolaz kroz koji nije mogla proći natovarena životinja, pa je o tome postojala i uzrečica. Zato Isus kaže da će lakše golema deva proći kroz sitan otvor nego bogataš postići vječno spasenje. Osim, naravno, ako se ne obrati! Državniče Novog Kova, Srećom nije Don neinformiran i nije govor o ujedinjenu Anglikanske i Katoličke crkve nov. Ne brini, navratit ću do tvog bloga čim stignem, baš me zanima. "Don Ivane Grubišiću", Neovlašteno korištenje tuđega imena je kažnjivo, bez obzira na efekte. Zato se ispričaj i izravno 'imenjaku' bez navodnika, kao što ću i ja učiniti. Pero Panonski, Hvala na iskrenosti. Ne moramo se slagati, ali trebamo ljudski komunicirati. Razmisli bih o 'ostavci', nemoj se prenagliti! Kralju_Tomislave, I za te vrijedi upravo rečeno Peri. U pravu ste u svezi s (općenito kršćanskom, a ne samo svećeničkom) nedosljednosti. Zato Isus kaže: 'Kome je više dano, više će se od njega tražiti!' Ipak ostaje činjenica da svakoga svećenika majka rodi i potom odgaja, kao i svakog drugog čovjeka. Zapamtio sam sjajnu misao duhovnika iz gimnazije pok. don Marka Stanića: 'Svi smo mi jednako slabi, bolji je onaj tko se više trudi!' Svi su kršćani pozvani na svetost. Trlebrle, Dio odgovora na svoje dvojbe već si pročitao. I ja ljude razlikujem (a ne dijelim nikoga!) samo po dobru i zlu. I nijedna mi skupina ništa nije osobno učinila. Nisam se uopće obrušio, kako tvrdiš, na homoseksualce, nego sam komentirao fenomen homoseksualnosti prema stavu Katoličke crkve (što je i moj stav). Osim toga mi dobro razlikujemo grijeh i grješnika! A moja Astra nema nikakvu kožu ni grijače za 'debelu kožu'. Hebatga, Hvala na dobrim primjedbama i za pomoć u odgovaranju Trlibrli! Syn, Reci mi lijepo otkud ti pravo da bilo kome oduzimaš pravo na nešto?! Broj onih koji s tribina psuju majku sucu jer je poništio gol iz ofsajda nije dokaz da su u pravu. Takvi obično ušute kad kod kuće vide ponovljenu snimku. Ali se ne stide svojega ponašanja jer ga se i ne sjećaju. Mislim da imaš jako puno predrasuda o srednjem vijeku. Po čemu je krvoločno XX. stoljeće, u kojem smo i mi rođeni (pa smo ga bar malo uljepšali, ha ha ha!) bolje od njega? Borise, Prijatelju stari, hvala ti na podršci! Svaka je kao bljesak sunca kroz oblak, jer pljuvači su odvažniji i aktivniji, a naši istomišljenici obično kažu: 'Neću se spuštati na tu razinu!' A na tenis ćemo ponovno na proljeće, čim gazda Vlatko sredi terene (a to je uskoro). PodRoom, Poslao sam ti e-adresu pa mi pošalji pitanja za intervju. Veselim se novoj razmjeni mišljenja. Toni, Iskreno zahvaljujem na oduševljenju mojim napisima. Neću ja odustati čak i ako negativnih komentara ne bude manje. Za uspjeh su (osim talenta, naravno) potrebne tri stvari: upornost, upornosti i upornost – a posebno je važna ona druga! Davide, Nikako se ne mogu sjetiti odakle me poznaješ, gdje smo se sreli, kad smo razgovarali... da si mogao zaključiti da sam zatucan (gomilu drugih uvredljivih etiketa neću spominjati). Tako je mislio i jednom napisao i novinar Slobodne Dalmacije Milorad Bibić pa smo postali prijatelji, iako je on "stara komunjara" a ja "konzervativna popina". Ne želim te slati dr. Jukiću u Vrapče, možda je riječ samo o trenutnoj slabosti pod utjecajem bijesa ili %, ali javno reći da bi nekoga 'zgazio sa svime što predstavlja' – ne samo da nije odlika kulturnog čovjeka nego je zabrinjavajuće. Ali bez brige, neću tražiti policijsku zaštitu, dovoljan mi je moj anđeo čuvar. Neka i tebe tako dobro čuva tvoj! Ugodan ti svaki dan i u duši sunčan! Marija, Bravo, sjajno, potpisujem ti svaki zarez! Bog te blagoslovio & moli za sve Božje borce! Brođanine, Javi kad dolaziš u Zagreb, da znam skoknuti u neko atomsko sklonište (ha ha ha...)! Možda ne znaš, ali ja ti baš ne pravim razliku između Maksovih mesara i 'Marxovih mesara'. A majmune, konje i tuđe mamice pusti na miru! Ako nemaš 30 kuna za Ilustrirani bon-ton za početnike, daj mi adresu pa ću ti poslati. Eh, da, hvala ti što si me ispravio – nisam se mogao sjetiti imena Branka Miljkovića (četnici su mu ubili kuću, a ne njega; post nastaje na brzinu pa se zato događaju propusti – pa nije ovo znanstveno djelo, zato ne zamjeri na pogrešci!). Prvi hrvatski blogeru, Hvala na iskrenoj višestrukoj podršci. Ovo što radim ne smatram bacanjem bisera pred svinje, nego unošenjem Svjetla u tamu. Čestitam ti na strpljivoj desetgodišnjoj borbi, ali što je 10 godina u usporedbi s vječnosti! "Zaista, jedan je dan u dvorima Gospodnjim bolji od tisuću drugih." Zato ustraj u borbi (i s dnevnikom) i ne popuštaj. Jer kaže mudra kineska: Bolje je upaliti malo svjetlo nego proklinjati tamu! Voice, Doista mi ne pada na pamet trpati sve komentare i komentatore u isti koš. Ali se i ne trudim neke uzimati iz koša. Tko su oni, teško je znati (npr. iz jedne izjave ili psovke), a ni ti se ne možeš približiti nekome tko to ne želi ili prostotom podiže zid između vas. PS: Dalje nisam stigao. Sve ostale molim za strpljenje. Svatko će dobiti bar jednu riječ, makar i pozitivnu! Svima, želim Božji blagoslov & mir i dobro! NB: Namjerno se svima obraćam TI, jer ni Bogu ne kažem VI. Tako imam osjećaj da razgovaram s nekim bliskim i olakšava mi komunikaciju. Hvala na razumijevanju! |
Dijagnoza i prognoza (& tragovi u snijegu)
|
Ovaj tekst pišem samo radi onih koji su ostali šokirani gomilom prostota koje su se sručile na moj blog. Moram iskreno priznati da sam očekivao mnoge i različite reakcije na moj pristup fenomenima i problemima koji nas okružuju i pogađaju. Ali doista nisam očekivao toliku količinu i žestinu negativne energije. U samo jedan dan stiglo je samo na blog više od 250 komentara, a vijest u Jutarnjem komentiralo je (danas do 15 sati) oko 70 posjetitelja (koliko su preuvredljivih pogrda aministratori izbrisali zna samo Bog!). A večeras do 22 sata postao sam "bogatiji" za ukupno više od 450 raznih bisera. Dakle, čak i kad bih htio svakome odgovoriti – što, vidim, mnogi očekuju – trebalo bi mi najmanje tjedan dana lupanja po tipkovnici. Nažalost toliko vremena nemam pa se svima unaprijed ispričavam. Zatim, na kukavičke prostote i uvrede iza kojih se skrivaju "hrabri" drznici i nekoliko sotonista, nema smisla odgovarati. Zanima me bi li se tako izražavali npr. na televiziji u nekoj emisiji uživo pred licem javnosti (ili bi tu propali u mišju rupu)? Ili da se nađemo negdje na kavi pa da mi to sve "lijepo" ponovno kažu u četiri oka? Poremećaj u komunikaciji kod nekih vidljiv je i po tome što je žešća mržnja iskazana prema meni (koji sam se očitovao imenom, prezimenom i zvanjem) nego prema nekom neistomišljeniku na blogu (koji je anoniman). A tu se očituje i apriorna mržnja prema Crkvi i katoličkom svećeniku općenito. Dakle očito je da bi reakcije na iste postove bile sasvim drukčije da ih je potpisao netko drugi. Želim još ukratko i nabrzinu nešto reći. Možda me više od drugih iznenedio moj poštovani kolega Grubišić, zato što mi je zlurado (kao da se solidarizirao s pljuvačima – pa i slijepac vidi da to nisu kulturni argumenti, don Ivane moj!) ponudio lekcije iz "tolerancije". Priznajem da prema zlu nemam nikakvu toleranciju, ali prema svakom čovjeku itekako želim biti tolerantan! Zato i prigovori da sam nastupio "govorom mržnje" i uvredljivo prema nekoj osobi potpuno su deplasirani i zapravo laž, jer ja sam u svim tekstovima komentirao zle i loše pojave odnosno pogrešan život. Sva imena koja sam spomenuo bila su samo u tom kontekstu. Ali ja svakome dopuštam da izabere i "široki put koji vodi u propast", jer Bog je čovjeku dao najveći dar – slobodu! Iz istog razloga nikome ni jedan komentar nisam izbrisao – sve mi je to dokument vremena i kulturološke razine u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Ako sam ja dakle svjesno ostavio svoj trag, i drugi su na tom 'snijegu' nesvjesno ostavili svoje duhovne 'otiske' (također nedovoljno oprezno, jer na mreži je anonimnost samo relativna)! Međutim osjećam odgovornost ako vidim da netko srlja u propast i zato ne mogu biti ravnodušan. Stoga je čudno da su mnogi reagirali kao oni koji proklinju liječnika zato što im je otkrio dijagnozu ili Vakulu zato što nam je dao lošu prognozu! Mnogi kršćani nažalost zaboravljaju da svi po savjesti imaju dužnost (a ne samo svećenik!) opominjati i koriti drugoga radi njegova dobra! Zatim, znadem da je kršćanska zadaća (a moja još i ex professo) evanđeosko svjetlo unositi u svakodnevni život odnosno sve događaje i trenutke svakodnevnog života pokušati odvagnuti i prosuditi po kriterijima Evanđelja. Međutim nisam htio svoj blog (jer ovo nije klasična internetska stranica) pretvoriti u još jednu 'napornu' crkvenu propovjedaonicu, nego sam ga zamislio kao forum za "lakši" oblik komunikacije i dijaloga (zašto ne također debate i polemike!), ali s temema koje nisu izravno "crkvene" odnosno "vjerske". Zato i rječnik nije nužno teološki. Zatim, čudno mi je odnosno ne znam otkud (nekim) katolicima stav da svećenik ne bi smio ni o čemu govoriti nego o evanđelju – pa ne živimo valjda na nekom čardaku ni na nebu ni na zemlji! Tko želi samo to neka ide slušati propovjednike na duhovnim seminarima ili neka cijeli dan sluša Radio Mariju. Ja to ne mogu stalno. Hranim se raznolikom duhovnom hranom: čitam redovito Bibliju, molim Časoslov, čitam teološku literaturu, ali također pratim sve dnevne i tjedne listove (društvene i crkvene) i povremeno literaturu na njemačkom, te nastojim pročitati koliko stignem i književnu produkciju koja izaziva veću pozornost javnosti. Osim toga razgovaram sa širokim krugom ljudi, pa eto otud moja saznanja o svemu što se događa i u klubovima i u tv-emisijama (premda tv ne gledam već 26 godina). Štoviše, smatram da je kod nas čak previše onih koji bilo u crkvama bilo u kršćanskim medijima "tepaju o Isuseku" i sve (se) rastapaju od "ljubavi Božje", a da njihov govor nema nikakve veze s konkretnim životom i izaziva "pobožno uspavljivanje". Dalje, Evanđelje nije "new-age glazba" koja nam služi za relaksaciju nakon stresnog rada, nego program, zadaća – premda je to sve iskrenu kršćaninu radost! Zato nam Isus kaže da trebamo biti svjetlo svijeta! Ali kaže da trebamo ljubiti i neprijatelje! A to je vrlo teško. Zapravo mnogo toga u kršćanstvu nije lako i baš zato ima mnogo kršćanstva a malo pravih kršćana (a ne zato što ih "popovi tjeraju iz crkve"!). Zato mnogi "vjernici" misle da je kršćanstvo super-market u kojemu možeš napuniti košaru onim što ti se sviđa ili što ti treba, a ostalo prepuštaju papi ili "rigidnoj crkvi koja nema razumijevanja za moderno vrijeme". Mnogi nemaju pojma o kršćanstvu a pljuju po njemu zbog slabih kršćana koji su mu antireklama. "NIJE LAKO BITI KRŠĆANIN. Podsjećam vas, ništa nam u Bibliji ne govori da bi trebalo biti lako. No, većina nas to sebi olakšava, primjerice, nedjeljnim odlaskom u crkvu, možda povremenim sudjelovanjem na nekom biblijskom seminaru - i nekako nam se čini da smo osvojili dovoljno bodova na svojoj ljestvici koja se zove 'obavio-sam-svoju-kršćansku-dužnost-za-ovaj-tjedan'! (...) Kršćanstvo bi trebalo... tragati za novim sljedbenicima, odvraćati ljude od lažnih idola i religija, i upoznavati ih s jedinim istinskim Bogom. Naravno, misionari su godinama širili Riječ u bivšem komunističkom bloku i zemljama Trećega svijeta... Posljednjih nekoliko godina dvadesetog stoljeća svjedočilo je promjenama koje su morale iznenaditi čak i samog đavla; ali, nažalost, čim se pribrao od šoka, preuzeo je kontrolu. Droge i prostitucija dugo hodaju ruku pod ruku. Nasilje, sotonistička slavlja, zločin i korupcija dijelom su suvremenog svijeta. Prenesite to u Istočnu Europu, pomiješajte s ateizmom i komunizmom, i recept je čisti otrov. Jedini poznati 'protuotrov' je Gospodin Isus Krist!" Oprostite što sam vas 'zadavio' podužim citatom. Ali to nije propovijed nekog dosadnog popa. To svjedočanstvo dao je Rick Wakeman, jedan od vodećih svjetskih klavijaturista, bivši dugogodišnji član rock grupe "Yes", nakon što je upoznao Isusa. Dakle, biti kršćanin ne iscrpljuje se nedjeljnim odlaskom u crkvu i spuštanjem 5 kuna u škrabicu. To bi bilo u slobodi vraćanje samoga sebe "u sakristiju", kao što je bez slobode bilo u komunizmu. Naravno, i svećenik je samo čovjek. Zato ako sam nekome nevjerodostojan svjedok Isusove radosne vijesti to ne znači da kršćanstvo nije istinito i spasonosno. Odnosno ako se negdje pokvario semafor ne treba odmah proklinjati ministra Kalmetu. Ako sam negdje bio prežestok ('ubi me prejaka reč!' – rekao bi hrvatski pjesnik srpske nacionalnosti kojeg su četnici ubili u Dubrovniku), to je samo zato da loptica (kao u golfu kad je se žestoko udari) odleti što dalje. Ali to ne znači da ne poznajem i "nježnije udarce" odnosno softly touch. Razočaranima (u Crkvu zbog mene – ne vjerujem da je to iskreno!) ne mogu pomoći čak ni kad bih sada rekao da sam se šalio, ili da je to sve zbog reklame knjige koja će mi uskoro izaći, ili kad bih se ispričao i najdublje pokajao! Tko je unaprijed radikalno sumnjao, teško bi sada povjerovao. Oni koji su i prije čvrsto vjerovali, nisu ni sada posumnjali. Dodat ću još i nešto potpuno privatno: razna naklapanja o luksuznom automobilu obična su izmišljotina - vozim običnu Astru s najobičnijim ZG-tablicama (prvi put u životu imam novi automobil koji sam kupio na kredit s otplatom na sedam godina), ako netko baš i to želi znati. Na kraju, najiskrenije zahvaljujem onima koji su se obradovali mojoj riječi i ponovnom susretu te me podržali. Nadam se da ću ispuniti i želje onih traže da pišem o raznim temama. Strpljenja, kaže kineska poslovica, od trave postane i mlijeko! Dakle, bez ogorčenja nastavljam svojim putem ne obazirući se na prigovore (to više što razumijem iz kakvih su ogorčenja ili frustracija izašli). Nastojat ću i dalje, na svoj način (svi smo posebni, pa ni ja nisam ukalupljen niti mogu ikoga kopirati!) poticati ljude na razmišljanje i vađenje glave iz pijeska te uzdizanje pogleda prema Svjetlosti. A za svakoga od nas uvijek vrijedi ono što kaže Biblija: "I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, Bog sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne." I ovaj put kao i svaki put (pa i kad to izričito ne kažem) svima želim Božji blagoslov & mir i dobro! PS: Nekoliko sljedećih dana bit ću udaljen od bloga pa molim sve koji su dosad "kreirali" moje stranice da ne odustaju, kako ne bih po povratku morao zapjevati: "Prijatelji stari gdje ste...?!" |
19.02.2007., ponedjeljak
Globalna MOčvara - TVornica 'masturbo-katolika'
|
Posljednjih tjedana u javnosti odnosno u medijima zaoštrila se diskusija/polemika o spolnom odgoju u školi. Nismo se pravo ni snašli ni odgovorili na sve bitne aspekte nebitnih "znanstvenih" bljuvotina, a sada nam se kao super aktualnost u srce zabija očajan krik "kulturne ustanove" koja se zove MOČVARA! To je jedan od zagrebačkih tzv. klubova nezavisne kulture (koja prozirna fora: nezavisna kultura, a za-visi o tuđim novcima!). U toj se mračnoj jazbini - kao i u drugim "najjačim klubovima urbane kulture mladih" u Zgbu - najčešće održavaju obskurne priredbe za šačicu pomaknutih poklonika tzv. podzemne kulturne scene. Riječ je frikovima koji se bolje osjećaju u mraku nego na svjetlu i ne mogu živjeti bez buke... grafiti po zidinama toga od betonskih blokova sklepanoga zdanja p(r)okazuju zbrkanost u njihovoj duši... šprice, zgažene limenke cole, red-bulla i kondomi razasuti oko zgradurine i po savskom nasipu (raz)otkrivaju kojim supstancama popravljaju raspoloženje prije priredbe ili poslije nje u ukupnom bijegu od životne stvarnosti... Eto, sada najednom ti darkeri kukaju da im Bandić ne da novce i da će zbog toga morati zatvoriti butigu. Kakva šteta za naciju! Možda će nas i Europskoj komisiji tužiti? A Bandić, tj. Grad nema ništa ako se nije slilo u kasicu ono što je odbijeno od plaće goleme većine onih koji ni u snu ne bi poželjeli da se takva "kulturna šupa" uopće otvori a kamoli financira njihovim krvavim trudom. Ali to im je uzalud, što je samo jedan od mnoštva primjera u kakvim neizbježnim apsurdima živimo. No zar su u nekakvoj vezi ta dva fenomena - spolni odgoj u školi i nedostatak novaca za Močvaru (koji su se poslije ipak našli, jer - kažu - takva je ustanova "od društvenog interesa"!)? Točno, itekako su povezani, jer u suprotnom ne bi te vijesti bile sadržaj svih tv-dnevnika niti bi sve novine o tome pisale. Dakle, prvi program spolnog (a za neke spornog) odgoja u školi - koji je izradila udruga GROZD (Glas roditelja za djecu), a odobrio tim od respektabilnih hrvatskih znanstvenika te prihvatile sve vjerske zajednice u Hrvatskoj - sustavno se izruguje kao "neznanstven", etiketira ga se da je klerički, kaptolski, crkveni itd... što je teška podvala! Odlike toga programa su, najkraće rečeno, da - osim što pruža znanja o spolnosti, odnosima među osobama različita spola, o braku, obitelji, roditeljima, djeci i sl. - sadrži i "određene stavove, etičke vrijednosti, odgojna nastojanja u funkciji postizanja uljuđenih postupaka i svrhe odgajanja" (navod prema sjajnoj komparaciji koju je učinio pedagoška legenda prof. dr. Ante Vukasović). Drugi program predlaže Forum za slobodu odgoja. Taj program nudi samo znanja! A naziv mu sugerira da želi "odgajati" za potpunu slobodu bez ikakve odgovornosti. Stoga se svaki normalan i odgovoran roditelj, kojemu je stalo do mentalnog i tjelesnog zdravlja svoje djece, treba zapitati: Predpostavlja li dakle Forumov "odgoj" potpunu seksualnu slobodu djece i mladih, slobodno drogiranje, slobodu za sve opijate i ovisnosti, slobodu za anarhiju...? Budući da ta "odgojna" platforma izgleda kao da ju je predložio frontmen Rolling Stonesa, hoće li djeca u školi učiti predmet koji su generacije posljednjih desetljeća "učile" kroz zabavnu kulturu - najviše kroz glazbu - kao globalni forum sex-drugs-r'n'r?! O čemu je još tu riječ? Prvo, snažno medijsko navijanje za Forum a protiv Grozda pokazuje kako se uporno i nedemokratski ignorira pravo (goleme većine!) roditelja da za svoju djecu izaberu program koji oni žele, a ne da im netko drugi totalitarno nemeće nešto protiv njihova uvjerenja. Drugo, očito je da iza Foruma stoje snage koje čak i školu (kao da su im mediji nedovoljni!) žele upregnuti u plan poticanja djece i mladih na prerane spolne odnose koji su (znanstveno je dokazano, ZNANSTVENO, gluhi "znanstvenofili"!) vrlo štetni za tjelesno, mentalno i moralno zdravlje djece i mladeži!!! (Slikovito rečeno, spolni odnos u nezreloj dobi isto je što i piljenje jedan metar izraslog hrasta da se od njega izradi ormar.) U tom smislu vrlo ugledna i poznata njemačka znanstvenica - psihoterapeutkinja čije su mnoge knjige o psihološkim pitanjima odgoja, braka i međuljudskih odnosa prevedene i na hrvatski - Christa Meves kaže da prenaglašeni seksualni odgoj štetno djeluje na djecu i mladež. Jer, kako ističe moralni psiholog dr. M. Nikić, kad se spolni užitak pretvara u idola, on se tada demonizira. A demon laže i ubija. Njegov prvi obožavatelj postaje njegova prva žrtva! Zato argumentiranje iznošenjem podataka o preranom stupanju djece i mladeži u spolne odnose nikako ne drži vodu, jer Forumov program je takav da ih zapravo potiče. To je jednako budalaštini kao kad bi se brojem poginulih u prometu "argumentiralo" za ukidanje auto-škola! Dakle u cijeloj priči riječ je o borbi (ne natjecanju) između dva životna koncepta odnosno o sukobu dvaju svjetonazora, u kojem liberalna manjina želi kršćanskoj većini nametnuti svoja stajališta, optužujući je pritom za netoleranciju, nedostatak dijaloga i pokušaj da svoju "zaostalu srednjovjekovnu dogmu" nametne svima (premda je ostavljena mogućnost izbora!). Eh, sad je najvažnije pitanje: čemu sve to (nesveto) služi? Odgovor je sadržan dijelom i u izjavi (o iskustvu sa spolnim odgojem u školi u Njemačkoj) spomenute psihoterapeutkinje Christe Meves (od kojega će se nekima dići kosa na glavi): "Seksualna revolucija je u Njemačkoj direktno upotrebljena kao sredstvo marksističkog preobražaja društva. Taj preobražaj, do kojeg dolazi tzv. 'dugim maršem kroz institucije', imao je zadatak da posve eliminira utjecaj Crkve, obitelji pa i države... Seksualna revolucija osnovni je sastavni dio tog programa ljevičara. To jasno stoji u programskim materijalima, koji su objavljeni početkom sedamdesetih godina... Konačno, tu je i filozof Marcuse jedan od osnivača tzv. Frankfurtske škole. U Njemačkoj je taj seksualni revolt imao katastrofalan učinak...", itd. Nakon što je Frankfurtska škola pred Hitlerom pobjegla u Ameriku odatle je program seksualizacije svijeta krenuo diljem globusa pod plaštem amerikanizacije, praćen i nošen na krilima medijâ i kulture. Katastrofalan učinak te "škole i mi bolno osjećamo. Primjera imamo bezbroj i to svakodnevno. Najlakše je uključiti televizor. Jer televizija je odavna u mnogim obiteljima "kućni suodgojitelj" (a negdje nažalost i jedini), ali - tragično! - s programom krvi i sperme! Budući da su "forumofili" kao najveću zamjerku Grozdu isticali njihov odnos prema homoseksualnosti i masturbaciji, dovoljno je sjetiti se famoznog i odvratnog RTL-projekta Big Brother 2. Novine su redovito kao turbo ekskluzivnost isticale kako se sudionik toga nakaradnog natjecanja, stanovnik BB-kuće Ivan, svakodnevno pred kamerama spolno turbo samozadovoljavao i u tome "dnevnom zadatku" bio najuspješniji u RTL-ovoj masturbo-kući, a deklarirao se kao - "pobožni katolik"! Tu spadaju također brojni slučajevi tetoviranja križeva i drugih kršćanskim simbola na "posebnim mjestima", što prakticiraju zvijezde sporta&estrade, a mediji ne propuštaju o tome poučiti dječurliju u globalnoj "školi za pačiće male". Posljednji primjer u nizu je "kršćanska" tetovaža pokojne tete starlete A. N. Smith (koju su neki komentatori već proglasili sveticom). To je slika Isusove glave na medalji Majke Božje. Ali nije taj tatoo-uradak pokojna zečica nosila na golom ramenu, nego je "pobožni" ukras nosila njezina noga i moglo ga se vidjeti samo ako ga nije ništa pokrivalo... (Neka joj se smiluju Isus i Marija! Možda je to u svojoj izobličenoj pobožnosti učinila iskreno...) Eto upravo takve modele i tipove liberalnih "gmo-katolika", kojima je sve dobro i dopušteno i "ništa ljudsko nije im (na)strano", žele pomoću medijâ i raznih urbanih KKK (=kvazi kulturnih klubova) - kao u specifičnoj močvarnoj tvornici - proizvesti liberalni zagovornici potpunih seksualnih sloboda i prakticiranja svih perverzija. Zato, na kraju, bez dlake na jeziku i lokota na ustima mogu reći kako nitko ne može sakriti da iza svih - ma kako se zvali i ma gdje se (pred)lagali - tzv. foruma za slobodu spolnosti (osim raznih utjecajnih "krugova" koje je ponekad teško definirati) sasvim sigurno stoji globlani kondom-lobi koji svoju ideologiju i golemi profit gradi - kako bi rekao naš pokojni a vječni Tenžera - na "odgoju za slobodu raspadanja" (duše, morala, čovjeka, obitelji, naroda)! PS: Jučer je bilo točno mjesec dana kako sam počeo blogično razmišljati i pisati postove, s jedinom namjerom da ustajalu i jednoličnu misaonu hrvatsku javnu baruštinu oblogatim drukčijim stavovima, očekujući radost neistomišljenika zbog mogućnosti nove vrste dijaloga. Nažalost, nakon što sam "raskrinkan", reakcije većine "mrežnih žaba" - koje demokraciju, individualnost i identitet (nesvjesno?) shvaćaju kao anatemiziranje drugih&drukčijih (u što se inače glasno javno zaklinju kao u svoju najsvetiju mantru&dogmu!) - zasad su takve da se čovjek ježi od mraka liberalne inkvizicije koja s neviđenom "srednjovjekovnom" mržnjom spaljuje kršćanske "vještice". U takvu ok(r)uženju normalan i uravnotežen čovjek (a posebno katolik) osjeća se kao da je doslovce upao u septičku jamu, ili s Frodom&Golumom zalutao u Shelobin brlog u virtualnom Marxovu gorju. (Tko ima jak želudac i otporan je na povraćanje neka samo bez "maske" zaroni među komentare najkomentiranijih članaka, npr. na forumu Jutarnjeg lista!)... No dug je put pred nama, sunce prži, noge propadaju u blato i pijesak, vjetar šiba u lice i usporava hod, psi usput laju a vukovi zavijaju, zmije ljutice vrebaju... Ipak mi ne sustajemo, premda je karavana mala i spora, niti se sagibamo po kamenje kojim nas gađaju (Ivan XXIII), jer tajna naše kondicije skrivena je u čudesnoj Poputbini, kojom se hranimo već dva tisućljeća... Zato nemam vremena osvrtati se na pljuvače i duhovne kontaminatore našega javnog okruženja, čiji otrov do mene hvala Bogu ne dopire jer "uho mi mirno sluša one što na me ustaju" (Biblija). Mogu se složiti s dr. I. Mužićem da su na (ne)djelu mnogi "zlodusi u Hrvatskoj", ali doista nemam srca i ne želim ponavljati njegovu "molitvu za hrvatske dušmane". Takve radije žalim i molim Boga da im popravi "dioptriju" te da "rasprši one koji se ratu vesele" (Biblija). Osim toga zamolit ću kolegu fra Smiljana Kožula da ih sve uključi u svakodnevne molitve egzorcizma (jer internet je pun govora mržnje koji je vrlo sličan režanju zloduhâ prije nego bi ih Isus istjerao iz opsjednutih). A svim ljudima dobre volje želim - Božji blogoslov & mir i dobro! |
17.02.2007., subota
Donorijada
|
Upravo na Valentinovo u Americi (gdje mediji ništa slučajno ne plasiraju!) svoj identitet otkrio je javnosti dotad anonimni (dakle potpuno nepoznati = za medije nitko i ništa, s mnogo zasluga a obična nula!) famozni "donor 150"! To je muškarac čiju je spermu odabralo ne zna se koliko žena, ali se zna da je siromašni 50-godišnji Jeffrey Harrison postao "otac" 150 djece diljem SAD! I što sad? Ne zna se još koliko tip ima sinova a koliko kćeri, jer se još nisu svi javili zato što svi nisu postali punoljetni. Ali jedno je sigurno – bit će to neviđeni spektakl i sigurno će ga organizirati i u udarnom terminu prenositi najjača TV-kuća. Bit će to globalni "obiteljski susret" bez presedana u povijesti ljudskog roda – famozna Kula babilonska može se posramiti i u zemlju propasti pred veličinom toga događaja! Predlažem da događaj izravno prenosi mondovizija i da se reprizira u svim zemljama svijeta. Jer to je i potvrda "znanstvenog napretka čovječanstva", koji je baziran na "forumu" slobodnog raspolaganja čovjeka svojom spolnošću, a ne na "neznanstvenim kršćanskim dogmama" koje nikad ne bi izrodile tako fascinantan "grozd" od 150 prekrasnih ljudskih "bobica"! Dobro, ne valja biti joy-killer pa kvariti obiteljsko veselje ponosnom jumbomegasuperturboekskluzivom fatheru i bacati kamenje na rođendanske torte njegove još neviđene djece, ali ipak, budimo realni, dvije njegove kćeri (16 i 17 godina) koje su se zasad susrele i upoznale, ne pokazuju da su naslijedile baš previše očeve sklonosti za "filozofiju". Jedna živi u lezbijskoj zajednici, a druga se jedva riješila bijesa što joj je cijeli život laž – kako je priznala. Ima tu još mnogo toga zanimljiva... Sapunica je krenula... Već se o tome pišu knjige... Oprah vjerojatno sprema emisiju uživo... Imat će posla i Hollywood (Šuma za 'sveti blud')... Zasad nijedan medij ne javlja da netko govori o perverziji... Tko zna što će sve biti kad se 'lijepo' jednom u budućnosti izmiješaju potomci potomaka "plavookog filozofa" pa mnoštvo degenerika stane tražiti svoje pretke? "Mister Donor" neće biti ni za što odgovoran (možda će čak dobiti veliki spomenik na nekom Rooseweltovu trgu & biti proglašen 'new Patriotom' - 'novim Ocem domovine'!) jer će biti i medijiskim i krvnim progoniteljima nedustupan na drugoj strani "modre rijeke". Ali će zato njegovi huxleyjevski mentori zadovoljno trljati ruke i s užitkom analizirati rezultate svojih "uspjelih eksperimenata". Eto još jedan dokaz da je "put do pakla ponekad popločan dobrim namjerama" (ako su "mentori" uopće imali u planu ikakvo dobro!)... Ej, vrli novi svijete, čestitam ti dragovoljan ulazak u ropstvo! Šteta što ne vidiš da si u zatvoru bez zidova, u epruveti bez rešetaka! Bojim se da će himna manjine, koja još neisprana mozga bude mogla sve to uočiti, biti: "Zaustavite Zemlju, silazim...!" |
15.02.2007., četvrtak
Hromoseksualci
|
Prisiljeni smo danas (14. veljače) razmišljati o ljubavi! – piše jučer jedan dnevni list. Dakle svi! Ali naglasak je na – prisiljeni! A tko nas to prisiljava? Tko ljude ostavlja bez slobode da biraju? Uopće nije tako, riječ je o običnoj novinarskoj floskuli za famozno medijsko "Valentinovo": praznik seksanja i kiča, u što ga je navodno pretvorila Crkva – kako bi otprilike podvaljivački rekao Nazzionalov redoviti kolumnist. Jer sve ankete pokazuju da svako nasilno naguravanje, nametanje nečega što se pretpostavlja, što je sastavni dio svakodnevnoga života, svaki normalan i uman čovjek doživljava kao uputu debilčekima da trebaju svaki dan – disati... Dakle, očito je – tu nešto šepa, hramlje... ... Uzalud su svi poticaji da se razmisli o pravom svecu Valentinu. Jer ovo kičasto i srcedrapateljno "Valentinovo", koje se stalno idiotski reklamira kao "dan zaljubljenih" (jadan jedan jedini u godini!?), tako vulgarno otvoreno kriči kao reklama kondoma, pa ne nemogući razmišljati i o najobičnijoj, najnormalnijoj ljubavi... Kamo god pogledaš – sve šepavo i hromo! ... Kompletiranju debilizacije masa i stvaranja mentalnih šepavaca dalo je doprinos i haesesovsko udvaranje brojčano minornoj gay populaciji. Budući da je riječ o političkoj stranci koja tradicionalno zahvaća široke mase seoskog puka, taj potez nije samo (Friščićev&comp.) friški prst u oko samom sebi, nego također glupost usporediva s kratkovidnim skupljanjem zrnja pšenice prstima dok iz silosa golema količina curi u kanalizaciju... Dakle mogu slobodno mijenjati dosadašnje značenje kratice HSS u Homo Seksualno Seljaštvo... Opet je nešto hromo u državi Cro-danskoj... ... Ali da smo mi samo običan "dio kulturnog svijeta" potvrdila nam je mnogo puta proteklih dana instant književnica (ne sjećam se više žanra: shik lit ili shit lick?) Wei Hui, u Hrvatskoj poznata kao "šangaj baby" – ili za neke kao "čajna bejbi". Otkrila nam je također da je i u Kini komunizam mrtav. Nova vjera današnje kineske omladine (nekoć crvenih Maovih pionira) je – hedonizam: sex-drugs-rock'n'roll! Zato danas i njima nešto znači sexyVALENT I NOVOtarije Zapada... Sjajna kineska budućnost! Kina je već u Ujed&njenoj Eu-rupi. Već se vidi na koju će stranu hramati sljedećih 100 godina. To je "odgoj" cijele nove generacije duhovnih i moralnih "hromića"... ... I na kraju, može se doista s oduševljenjem (us)kliknuti: Ovo je vijest! A što to? Naslov kaže sve: "Letu 3" u Travniku zbog golotinje zabranjen nastup! Sigurno su već direktora Centra za kulturu Emira Maličevića mnogi tzv. ugledni kulturnjaci proglasili fundamentalistom i teroristom, ali ja čestitam i njemu i svim čestitim muslimanima, koji još drže do čestitosti i morala!! Ako je u Rijeci, Zagrebu, Splitu... & bilo gdje na svijetu, gola stražnica s ružom u rupi "sredstvo umjetničkog izražavanja", onda sam ja Tito, a Mrle iz "Leta" "sveti Valentin" 21. stoljeća... No jasno je i budali, ne treba na to trošiti riječi - nema to veze s kulturom. To je tek obični, prozirni, bijedni, šepavi - kult tura! To je pokušaj da se defektna spolnost, rođena u isto takvoj glavi, proširi kao zabava za mase. To je "najčišći" destilat "hromoseksualnosti"! ... (...)... |
10.02.2007., subota
htimS elociN annA alrmU
|
Kakav je to naslov? Na kojem jeziku i što znači? Svi Hrvati znaju taj jezik i mogu lako iščitati značenje te rečenice. Samo, treba je čitati otraga jer je napisana - naopako! Namjerno. A zašto? Zato što je to asocijacija i ilustracija jednoga nesretnog života o kojemu upravo bruje svi svjetski mediji. A hrvatski su dio njih – uvijek u takvim situacijama. Kad treba prenijeti neku nesreću i neko zlo - smeće, blato, pljuvačku, urin, uran, Iran, Irak, rak, rat, shit, porno-ushit, sve sporno, neki skandal, itd... - naši mediji nikad ne zaostaju. Tako je sada. Riječ je o bivšoj Playboyeva zečica i instant-milijunašici. Njezino je ime Anna Nicole Smith. Umrla je iznenada umrla u 39. godini, kao što umire većina koji žive kao što je ona živjela. Našli su je ne u obiteljskoj kući nego u hotelskoj sobi na Floridi. Bila je bez svijesti, nisu uspjeli ni pokušaji oživljavanja. Neki eksperti kažu da se otrovala (predozirala), a drugi da se još ne zna uzrok smrti. Moš' mislit. Umrla je sigurno od cedevite! Nakon karijere fotomodela (ona je dokaz da treba u tome podržavati sve naše cure i manekenstvo reklamirati već u osnovnoj školi!!!) i titule Playboyeve zečice za 1993. godinu (eto koliko je skidanje uspješno i kako bavljenje golotinjom na kraju ogoli bijedu života!!!), Anna Nicole, s prvim i pravim imenom Vicki Lynn Hogan (jer kad se vragu proda duša mora se i krsno ime promijeniti!!!), imala je tek 23 godine (evo nedavno i naša Ljupka Gojić-Mikić priznaje da je u 24. godini već stara i potrošena za manekenstvo!!!). Ali morala je nešto raditi pa se udala za teksaškog naftaša u invalidskim kolicima. Bez brige, ili na nesreću (kak se zeme!) nije se zvao - Bush! Bio je to J. Howarda Marshalla II. Ništa ne bi bilo (s)porno da čovjek nije imao tek 89 godina. A upoznali su se na jednom izletu - pardon, krivo sam pročitao - upoznali su se u striptiz-klubu, gdje mladi i nestašni dečki rado svraćaju na kuglanje, naprimjer! Prvi Annaničin šok dogodio se već nakon 14 mjeseci braka: umro joj je (joj!) suprug koji je od nje bio stariji dakle samo 63 godine. Budući da se za nj udala iz čiste i platonske ljubavi slijedili su maratosnki šokovi u bitki oko nasljedstva. Borba se vodila između zečice Anne i tajkunova sina E. Piercea Marshalla. Tko zna koliko je puta nesretnika poželjela da mu na nekom "koncertu crkne marchall", ali doista je prošle godine konačno "istjerala pravdu" (kao lisica zeca) na američkom Vrhovnom sudu, a mlađi Marshall je u lipnju - umro (ne znamo zasad od čega). Iza nesretne Anne Nicole (koju su neki uspoređivali s nesretnom plavušom Merlinkom) ostala je petomjesečna kći, ali nije službeno "ostao" otac jer to nije htjela otkriti. Sad će netko morati na DNK, ne toliko zbog male curice, nego zbog velike ostavštine. Tabloidi (hm, tabloidi, onda su u Hrvatskoj svi mediji tabloidi!) šuškaju da je riječ o fotografu koji se zove Larryj Birckhead (nije "glava iz birca", kako se čini; a možda i jes'!). Bez obzira na sve valja priznati da su nesretnu bogatašicu dokrajčile i brojne obiteljske tragedije: u rujnu prošle godine 20-godišnji joj sin Daniel naglo je umro, kažu, u ne baš jasnim okolnostima. To ju je potpuno slomilo. Ali nigdje ne piše da je otišla u neki samostan da utjehu traži u Bogu. Nije to ni napravila, nego je vjerojatno tada prešla na jaču drogu. Eto, reklo bi se – zlo i naopako. Mnogi su je smatrali sretnom i zavidjeli joj. Vidim u komentarima VL-a i JL-a mnoštvo bisera. Katastrofa! Nepodnošljivo! Neke treba čitati začepljena nosa i stisnutih ušiju. Ljudi ne znaju diskutirati ni kulturno polemizirati. Krenu od jednog detalja i na kraju završe u teškim uvredama oko nečega što nema nikakve veze s polazištem. Ponekad se čini da je to poligon za pražnjenje frustracija mnoštva psihički opterećenih pacijenata. Ako ih to liječi – neka. Ali, brate & sestro...! Međutim, nema se o ovoj vijesti ništa pametno reći, tj. svako ljudsko umovanje je blijedo i plitko. Najmudrije je poslušati najveću Mudrost koja daje najbolji odgovor i na ovu sudbinu. To je psalam broj 49 iz Biblije. Evo što on kaže: Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? Tâ nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova: kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići. Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. Eto, pametnu je to dosta, ili kako bi rekli stari Rimljani: sapienti sat! Zato ću i ja ovdje stat'! |
04.02.2007., nedjelja
Sportska eu-forija i narkolobika
|
Hvala dragom Bogu, la comedia e finita! Za neke hrvatske navijače (i "navislabije") bila je to – tragikomedija od rukometnog prvenstva! Znali bismo to i da nije bilo onako eruptivne (nediplomatske) provale iskrenosti našega "rukometnog Federera" Ivana Balića. Dobro, mnogi fanovi svega što je njemačko i u ovom će slučaju reći da bi se mogla parafrazirati ona engleska uzrečica o nogometu pa kazati da je i rukomet igra dviju momčadi u kojoj pobjeđuju Nijemci (kada se igra u Njemačkoj). Tu svakako valja ukalkulirati financijski ulog domaćina i planirani profit, što samo potvrđuje istinu da je to sve mega-biznis a ne samo zabava za globalno selo. (Sjetimo se dokle je autsajderska Koreja dogurala u nogometu kad je bila poludomaćin svjetskog prvenstva!) Međutim, tko može poreći da nije čista tragedija da momčad koja je od 10 mogućih pobjeda postigla 9 (devet, čovječe!), na kraju nije ni druga ni treća nego – peta! A ostvarila je učinak od čak 90%! Zamislimo da učenik dobije dvojku zato što je na testu imao 90% točnih odgovora! Kakva nepravda, tj. kakav nepravedan sistem, svi bi rekli - i sasuli drvlje i kamenje pljuvačine po ministru Primorcu. A u profesionalnom sportu, koji kroje razni anonimni i moćni "zamorci", to je potpuno "normalno". Sportski novinari obično kažu da je to "logika velikih natjecanja". Ma kakva logika – tu je sve lova, lova, lova! I "narkolobika" – a to je logika narko lobija. Zapravo, kad se malo bolje promisli, ovakav rasplet i sljepcima je mogao biti vidljiv po doping-uvertiri oko izmišljenog Dominiković-skandala, što je bio pokušaj psihološke destabilizacije najjače momčadi na prvenstvu. Jer i male ptice znaju da u današnjim jakim sportovima (tj. onima koje prenosi televizija!) – nikakva učinka nema bez droge! Naravno, riječ je o stotinu vrsta tzv. dopuštenih "koktela", koji još nisu na popisu zabranjenih, a koji za svaku ekipu priprema stručni medicinski stožer (to je ona fora kad kažu: "ekipa je dobro pripremljena"; čitaj – dopušteno nafiksana!). Svejedno je radi li se o biciklističkoj utrci kroz Francusku, velikom teniskom natjecanju, ili nekoj drugoj igri s većom loptom (i manjim mozgom). Dakle, čista je smijurija i odvratna floskuletina da profesionalni igrači trebaju djeci i mladima biti uzor jer promoviraju tzv. zdrav život. Zato mi je stoput draži grafit: OĆU ČEVAP NEĆU DOP! od raznih srcedrapajućih frazetina poput: SPORTOM PROTIV DROGE! Laž i hipokrizija! Dakle, i ovo posljednje (ne)sportsko prvenstvo pokazalo je, među ostalim, koliko je velik utjecaj NARKO LOBIJA u globalnim sportovima odnosno natjecanjima. Mašala, rekli bi u Bosni (premda to kod nas znači: ma šala)! Unatoč svemu u Hrvatskoj, s pogledom na Njemačku i s pjesmom "Pakleni über alles" sve do sudara s kobnom Francuskom (kao kod Ćirinih "vatrenih"!), vladala je silna euforija. Ali toga "nesretnog" dana, već u rano poslijepodne, naježio sam se (vjerujem da nisam bio jedini) čim sam u Slobodnoj Dalmaciji vidio poster naših rukometaša s "podlom" reklamom za VW: "Iz ljubavi prema Paklenima!" Smrknulo mi se pred očima i spontano mi se otelo: "Tko s Paklom tive sadi, o Francusku mu se razbiju!" Ne smatram se nikakvim prorokom, ali to se dogodilo te iste večeri. Ljudi obično kažu da su razna imena tek najobičnija šala, ali đavao sve uzima ozbiljno. Nisu stari Rimljani uzalud rekli da je IME ZNAK (Nomen est omen). Ipak, unatoč svemu ostati vedar – to je (bio) glavni moto hrvatske raje uvijek i u svemu. Zato neka eu-forije! To je zapravo jedino što imamo od Europske unije! |
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.