Ovaj tekst pišem samo radi onih koji su ostali šokirani gomilom prostota koje su se sručile na moj blog. Moram iskreno priznati da sam očekivao mnoge i različite reakcije na moj pristup fenomenima i problemima koji nas okružuju i pogađaju. Ali doista nisam očekivao toliku količinu i žestinu negativne energije. U samo jedan dan stiglo je samo na blog više od 250 komentara, a vijest u Jutarnjem komentiralo je (danas do 15 sati) oko 70 posjetitelja (koliko su preuvredljivih pogrda aministratori izbrisali zna samo Bog!). A večeras do 22 sata postao sam "bogatiji" za ukupno više od 450 raznih bisera. Dakle, čak i kad bih htio svakome odgovoriti – što, vidim, mnogi očekuju – trebalo bi mi najmanje tjedan dana lupanja po tipkovnici. Nažalost toliko vremena nemam pa se svima unaprijed ispričavam.
Zatim, na kukavičke prostote i uvrede iza kojih se skrivaju "hrabri" drznici i nekoliko sotonista, nema smisla odgovarati. Zanima me bi li se tako izražavali npr. na televiziji u nekoj emisiji uživo pred licem javnosti (ili bi tu propali u mišju rupu)? Ili da se nađemo negdje na kavi pa da mi to sve "lijepo" ponovno kažu u četiri oka? Poremećaj u komunikaciji kod nekih vidljiv je i po tome što je žešća mržnja iskazana prema meni (koji sam se očitovao imenom, prezimenom i zvanjem) nego prema nekom neistomišljeniku na blogu (koji je anoniman). A tu se očituje i apriorna mržnja prema Crkvi i katoličkom svećeniku općenito. Dakle očito je da bi reakcije na iste postove bile sasvim drukčije da ih je potpisao netko drugi.
Želim još ukratko i nabrzinu nešto reći. Možda me više od drugih iznenedio moj poštovani kolega Grubišić, zato što mi je zlurado (kao da se solidarizirao s pljuvačima – pa i slijepac vidi da to nisu kulturni argumenti, don Ivane moj!) ponudio lekcije iz "tolerancije". Priznajem da prema zlu nemam nikakvu toleranciju, ali prema svakom čovjeku itekako želim biti tolerantan! Zato i prigovori da sam nastupio "govorom mržnje" i uvredljivo prema nekoj osobi potpuno su deplasirani i zapravo laž, jer ja sam u svim tekstovima komentirao zle i loše pojave odnosno pogrešan život. Sva imena koja sam spomenuo bila su samo u tom kontekstu. Ali ja svakome dopuštam da izabere i "široki put koji vodi u propast", jer Bog je čovjeku dao najveći dar – slobodu! Iz istog razloga nikome ni jedan komentar nisam izbrisao – sve mi je to dokument vremena i kulturološke razine u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Ako sam ja dakle svjesno ostavio svoj trag, i drugi su na tom 'snijegu' nesvjesno ostavili svoje duhovne 'otiske' (također nedovoljno oprezno, jer na mreži je anonimnost samo relativna)! Međutim osjećam odgovornost ako vidim da netko srlja u propast i zato ne mogu biti ravnodušan. Stoga je čudno da su mnogi reagirali kao oni koji proklinju liječnika zato što im je otkrio dijagnozu ili Vakulu zato što nam je dao lošu prognozu! Mnogi kršćani nažalost zaboravljaju da svi po savjesti imaju dužnost (a ne samo svećenik!) opominjati i koriti drugoga radi njegova dobra!
Zatim, znadem da je kršćanska zadaća (a moja još i ex professo) evanđeosko svjetlo unositi u svakodnevni život odnosno sve događaje i trenutke svakodnevnog života pokušati odvagnuti i prosuditi po kriterijima Evanđelja. Međutim nisam htio svoj blog (jer ovo nije klasična internetska stranica) pretvoriti u još jednu 'napornu' crkvenu propovjedaonicu, nego sam ga zamislio kao forum za "lakši" oblik komunikacije i dijaloga (zašto ne također debate i polemike!), ali s temema koje nisu izravno "crkvene" odnosno "vjerske". Zato i rječnik nije nužno teološki. Zatim, čudno mi je odnosno ne znam otkud (nekim) katolicima stav da svećenik ne bi smio ni o čemu govoriti nego o evanđelju – pa ne živimo valjda na nekom čardaku ni na nebu ni na zemlji! Tko želi samo to neka ide slušati propovjednike na duhovnim seminarima ili neka cijeli dan sluša Radio Mariju. Ja to ne mogu stalno. Hranim se raznolikom duhovnom hranom: čitam redovito Bibliju, molim Časoslov, čitam teološku literaturu, ali također pratim sve dnevne i tjedne listove (društvene i crkvene) i povremeno literaturu na njemačkom, te nastojim pročitati koliko stignem i književnu produkciju koja izaziva veću pozornost javnosti. Osim toga razgovaram sa širokim krugom ljudi, pa eto otud moja saznanja o svemu što se događa i u klubovima i u tv-emisijama (premda tv ne gledam već 26 godina). Štoviše, smatram da je kod nas čak previše onih koji bilo u crkvama bilo u kršćanskim medijima "tepaju o Isuseku" i sve (se) rastapaju od "ljubavi Božje", a da njihov govor nema nikakve veze s konkretnim životom i izaziva "pobožno uspavljivanje".
Dalje, Evanđelje nije "new-age glazba" koja nam služi za relaksaciju nakon stresnog rada, nego program, zadaća – premda je to sve iskrenu kršćaninu radost! Zato nam Isus kaže da trebamo biti svjetlo svijeta! Ali kaže da trebamo ljubiti i neprijatelje! A to je vrlo teško. Zapravo mnogo toga u kršćanstvu nije lako i baš zato ima mnogo kršćanstva a malo pravih kršćana (a ne zato što ih "popovi tjeraju iz crkve"!). Zato mnogi "vjernici" misle da je kršćanstvo super-market u kojemu možeš napuniti košaru onim što ti se sviđa ili što ti treba, a ostalo prepuštaju papi ili "rigidnoj crkvi koja nema razumijevanja za moderno vrijeme". Mnogi nemaju pojma o kršćanstvu a pljuju po njemu zbog slabih kršćana koji su mu antireklama.
"NIJE LAKO BITI KRŠĆANIN. Podsjećam vas, ništa nam u Bibliji ne govori da bi trebalo biti lako. No, većina nas to sebi olakšava, primjerice, nedjeljnim odlaskom u crkvu, možda povremenim sudjelovanjem na nekom biblijskom seminaru - i nekako nam se čini da smo osvojili dovoljno bodova na svojoj ljestvici koja se zove 'obavio-sam-svoju-kršćansku-dužnost-za-ovaj-tjedan'! (...) Kršćanstvo bi trebalo... tragati za novim sljedbenicima, odvraćati ljude od lažnih idola i religija, i upoznavati ih s jedinim istinskim Bogom. Naravno, misionari su godinama širili Riječ u bivšem komunističkom bloku i zemljama Trećega svijeta... Posljednjih nekoliko godina dvadesetog stoljeća svjedočilo je promjenama koje su morale iznenaditi čak i samog đavla; ali, nažalost, čim se pribrao od šoka, preuzeo je kontrolu. Droge i prostitucija dugo hodaju ruku pod ruku. Nasilje, sotonistička slavlja, zločin i korupcija dijelom su suvremenog svijeta. Prenesite to u Istočnu Europu, pomiješajte s ateizmom i komunizmom, i recept je čisti otrov. Jedini poznati 'protuotrov' je Gospodin Isus Krist!"
Oprostite što sam vas 'zadavio' podužim citatom. Ali to nije propovijed nekog dosadnog popa. To svjedočanstvo dao je Rick Wakeman, jedan od vodećih svjetskih klavijaturista, bivši dugogodišnji član rock grupe "Yes", nakon što je upoznao Isusa. Dakle, biti kršćanin ne iscrpljuje se nedjeljnim odlaskom u crkvu i spuštanjem 5 kuna u škrabicu. To bi bilo u slobodi vraćanje samoga sebe "u sakristiju", kao što je bez slobode bilo u komunizmu. Naravno, i svećenik je samo čovjek. Zato ako sam nekome nevjerodostojan svjedok Isusove radosne vijesti to ne znači da kršćanstvo nije istinito i spasonosno. Odnosno ako se negdje pokvario semafor ne treba odmah proklinjati ministra Kalmetu. Ako sam negdje bio prežestok ('ubi me prejaka reč!' – rekao bi hrvatski pjesnik srpske nacionalnosti kojeg su četnici ubili u Dubrovniku), to je samo zato da loptica (kao u golfu kad je se žestoko udari) odleti što dalje. Ali to ne znači da ne poznajem i "nježnije udarce" odnosno softly touch. Razočaranima (u Crkvu zbog mene – ne vjerujem da je to iskreno!) ne mogu pomoći čak ni kad bih sada rekao da sam se šalio, ili da je to sve zbog reklame knjige koja će mi uskoro izaći, ili kad bih se ispričao i najdublje pokajao! Tko je unaprijed radikalno sumnjao, teško bi sada povjerovao. Oni koji su i prije čvrsto vjerovali, nisu ni sada posumnjali. Dodat ću još i nešto potpuno privatno: razna naklapanja o luksuznom automobilu obična su izmišljotina - vozim običnu Astru s najobičnijim ZG-tablicama (prvi put u životu imam novi automobil koji sam kupio na kredit s otplatom na sedam godina), ako netko baš i to želi znati.
Na kraju, najiskrenije zahvaljujem onima koji su se obradovali mojoj riječi i ponovnom susretu te me podržali. Nadam se da ću ispuniti i želje onih traže da pišem o raznim temama. Strpljenja, kaže kineska poslovica, od trave postane i mlijeko! Dakle, bez ogorčenja nastavljam svojim putem ne obazirući se na prigovore (to više što razumijem iz kakvih su ogorčenja ili frustracija izašli). Nastojat ću i dalje, na svoj način (svi smo posebni, pa ni ja nisam ukalupljen niti mogu ikoga kopirati!) poticati ljude na razmišljanje i vađenje glave iz pijeska te uzdizanje pogleda prema Svjetlosti. A za svakoga od nas uvijek vrijedi ono što kaže Biblija: "I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, Bog sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne."
I ovaj put kao i svaki put (pa i kad to izričito ne kažem) svima želim Božji blagoslov & mir i dobro!
PS: Nekoliko sljedećih dana bit ću udaljen od bloga pa molim sve koji su dosad "kreirali" moje stranice da ne odustaju, kako ne bih po povratku morao zapjevati: "Prijatelji stari gdje ste...?!"
Post je objavljen 20.02.2007. u 00:40 sati.