Upravo sam se vratio s juga. Bio sam tri dana odsutan. Sudjelovao sam u raznim kulturnim priredbama, ali sam stalno mislio na svoje "vjernike", tj. prijatelje i posjetitelje na blogu (može se reći i – "ovisnike", to su oni koji stalno tamo "vise", tj. kojima o blogu puno toga ovisi...)! Također, silno sam se zabrinuo da nije stradao netko od mojih "močvaraka", jer sam tek na povratku čuo na radiju koja se frka odigrala ispred "kulturne ustanove" o kojoj sam nedavno pisao (i razljutio mnoge koji se tamo zabavljaju). Zato sam najprije otvorio komentare na posljednja tri posta da pozdravim sve koji su tamo. Od petka do večeras broj komentara povećao se za više od 120, tako da sam sada na mukama. Svima želim odgovoriti na pametna i vrijedna pitanja (pa i na ona drukčija) pa zato molim sve koji su tražili odgovore u komentarima na prijašnje postove da ih ponove u posljednjem. Sutra, u ponedjeljak, stupam u akciju, premda imam stresan dan.
A gdje sam bio i što sam radio tri dana? Bio sam u Solinu, gost Zajednice mladih MI, koja je trodnevnim programom proslavila 11. godišnjicu utemeljenja i djelovanja. U sklopu programa je u petak navečer u Domu "Zvonimir" predstavljena knjiga novinara Slobodne Dalmacije Ivana Ugrina KARDINALNI RAZGOVORI. Uz Dina Mikulandru i dr. Dragu Šimundžu bio sam jedan od predstavljača, a program je vodio kolega don Vinko Sanader. Priredbu je svojim glazbenim nastupom obogatio Papa-band. U subotu, nakon ekipne kave i novina, skoknuo sam u Split do Verbumove knjižare pa zatim na selo vidjeti roditelje i kako napreduje bratova kuća.
Navečer je najprije u crkvi Gospe od otoka bilo pokorničko bogoslužje. Stotinjak mladih pristupilo je sakramentu ispovijedi. Zatim je u kino-dvorani dramska sekcija Zajednice MI izvela dramu u tri čina "Pokaži mi put!" – prikaz odsječka života Alojzija Stepinca po povratku s ratišta, kad se odlučuje hoće li se oženiti zaručnicom Marijom ili izabrati duhovni poziv. Ekipa je, pod don Vinkovom "dirigentskom palicom", sjajno odradila zadaću – to je najbolja amaterska predstava koju sam u životu vidio! Čestitke i komplimenti. A sam komad – vrlo dramatičan, potresan i poučan.
Danas (nedjelja), najprije je u 9,30 bila je svečana misa (mladi iz Papa-banda opet su svirali i pjevali), potom u 11 sati godišnja skupština Zajednice MI. Mladi i njihovi roditelji dupkom su ispunili golemu dvoranu. Nakon što je don Vinko sve pozdravio, predsjednica Jase je pročitala vrlo sadržajan godišnji izvještaj o radu svih osam sekcija. Potom su gosti redom održali pametne i poticajne pozdravne govore (eto i ja sam se potrudio reći nešto o važnosti povjerenja u izgradnji zajedništva!)... Čestitke i podrške pršte na sve strane. S razlogom! Vlado, predsjednik svih hrvatskih miovaca, opet drži sjajan govor, zatim gradonačelnik Boban (on nema Juru!), pa saborski zastupnik Kajo, onda Stanko (pobrao je simpatije – bio je na 10 obljetnica u Solinu!)... A kad je Jase pročitala pozdravni brzojav od bivšega predsjednika (koji sada u Rimu studira teologiju) – kakav se pljesak prolomio, bio je to standing ovation...! Papa-band je opet obogatio program, a iznenađenje je bio KUD Salona s točkom iz "Ere s onoga svijeta". Kad je program u dvorani završio krenuli smo na domjenak i ručak. Vani nas je dočekao topao i sunčan dan. Pogledao sam plavo nebo, zelene livade, bijele labudove na Jadru - zrcalo vedrih lica i čiste duše solinske katoličke mladosti i ponosa njihovih roditelja... Don Vinko sretan i zadovoljan, gosti iz Zagreba i Splita također svi radosni... rane voćke već su procvjetale, dah proljeća već se spušta s Kozjaka i Mosora... nigdje bare ni močvare, sve čisto i kristalno bistro, kao voda Jadra, koja s desetak rukavaca grli Gospin otok... kao što sve nas grli Bog...
Post je objavljen 25.02.2007. u 23:24 sati.