Hvala dragom Bogu, la comedia e finita! Za neke hrvatske navijače (i "navislabije") bila je to – tragikomedija od rukometnog prvenstva! Znali bismo to i da nije bilo onako eruptivne (nediplomatske) provale iskrenosti našega "rukometnog Federera" Ivana Balića. Dobro, mnogi fanovi svega što je njemačko i u ovom će slučaju reći da bi se mogla parafrazirati ona engleska uzrečica o nogometu pa kazati da je i rukomet igra dviju momčadi u kojoj pobjeđuju Nijemci (kada se igra u Njemačkoj). Tu svakako valja ukalkulirati financijski ulog domaćina i planirani profit, što samo potvrđuje istinu da je to sve mega-biznis a ne samo zabava za globalno selo. (Sjetimo se dokle je autsajderska Koreja dogurala u nogometu kad je bila poludomaćin svjetskog prvenstva!) Međutim, tko može poreći da nije čista tragedija da momčad koja je od 10 mogućih pobjeda postigla 9 (devet, čovječe!), na kraju nije ni druga ni treća nego – peta! A ostvarila je učinak od čak 90%! Zamislimo da učenik dobije dvojku zato što je na testu imao 90% točnih odgovora! Kakva nepravda, tj. kakav nepravedan sistem, svi bi rekli - i sasuli drvlje i kamenje pljuvačine po ministru Primorcu. A u profesionalnom sportu, koji kroje razni anonimni i moćni "zamorci", to je potpuno "normalno". Sportski novinari obično kažu da je to "logika velikih natjecanja". Ma kakva logika – tu je sve lova, lova, lova! I "narkolobika" – a to je logika narko lobija. Zapravo, kad se malo bolje promisli, ovakav rasplet i sljepcima je mogao biti vidljiv po doping-uvertiri oko izmišljenog Dominiković-skandala, što je bio pokušaj psihološke destabilizacije najjače momčadi na prvenstvu. Jer i male ptice znaju da u današnjim jakim sportovima (tj. onima koje prenosi televizija!) – nikakva učinka nema bez droge! Naravno, riječ je o stotinu vrsta tzv. dopuštenih "koktela", koji još nisu na popisu zabranjenih, a koji za svaku ekipu priprema stručni medicinski stožer (to je ona fora kad kažu: "ekipa je dobro pripremljena"; čitaj – dopušteno nafiksana!). Svejedno je radi li se o biciklističkoj utrci kroz Francusku, velikom teniskom natjecanju, ili nekoj drugoj igri s većom loptom (i manjim mozgom). Dakle, čista je smijurija i odvratna floskuletina da profesionalni igrači trebaju djeci i mladima biti uzor jer promoviraju tzv. zdrav život. Zato mi je stoput draži grafit: OĆU ČEVAP NEĆU DOP! od raznih srcedrapajućih frazetina poput: SPORTOM PROTIV DROGE! Laž i hipokrizija! Dakle, i ovo posljednje (ne)sportsko prvenstvo pokazalo je, među ostalim, koliko je velik utjecaj NARKO LOBIJA u globalnim sportovima odnosno natjecanjima. Mašala, rekli bi u Bosni (premda to kod nas znači: ma šala)! Unatoč svemu u Hrvatskoj, s pogledom na Njemačku i s pjesmom "Pakleni über alles" sve do sudara s kobnom Francuskom (kao kod Ćirinih "vatrenih"!), vladala je silna euforija. Ali toga "nesretnog" dana, već u rano poslijepodne, naježio sam se (vjerujem da nisam bio jedini) čim sam u Slobodnoj Dalmaciji vidio poster naših rukometaša s "podlom" reklamom za VW: "Iz ljubavi prema Paklenima!" Smrknulo mi se pred očima i spontano mi se otelo: "Tko s Paklom tive sadi, o Francusku mu se razbiju!" Ne smatram se nikakvim prorokom, ali to se dogodilo te iste večeri. Ljudi obično kažu da su razna imena tek najobičnija šala, ali đavao sve uzima ozbiljno. Nisu stari Rimljani uzalud rekli da je IME ZNAK (Nomen est omen). Ipak, unatoč svemu ostati vedar – to je (bio) glavni moto hrvatske raje uvijek i u svemu. Zato neka eu-forije! To je zapravo jedino što imamo od Europske unije! |