13.09.2009., nedjelja
OPROŠTAJ(KA)!
|
Ovim mini postom opraštam se Blog.(h)ri sa vama...! Pozdrav, veliki pozdrav svima i velika hvala, a poglavito ljudima dobre volje zahvaljujem na suradnji i angažiranoj izgradnji prve hrvatske "virtualne župe"! Ne mogu uopće dovoljno izreći koliko sam u gotovo tri godine našega druženja obogaćen... Zahvala se odnosi i na Blog.hr u onoj mjeri u kojoj je unaprjeđivao našu suradnju i izgradnju... Svim grubijanima opraštam sve uvrede (tj. davno sam to učinio) i ništa ne pamtim odnosno ne nosim sa sobom ("otresao sam obuću", kako mi je @tignarius preporučio, po evanđeoskoj riječi) - sve ružno i crno već je u mojoj memoriji dilitano! Ujedno žalim ako sam ikada koga ičim uvrijedio (ma znadem da jesam) i ponavljam da mi to nije bila namjera! Oni koji osjećaju potrebu (iz bilo kojih razloga), mogu me slijediti u ovome "samopremještaju". Nikoga ne vučem za rukav, svima ostavljam punu slobodu (radujem se da neki nisu mogli odoljeti...)... Za one koji još nisu kompletirali Favorites, nalazim se na adresi: http://blog.vecernji.hr/don-kacunko - pa dobrodošli! Svima pozdrav i blagoslov & mir i dobro - ma gdje bili!!! Uvijek vaš Don Blog |
11.09.2009., petak
SEOBA BLOGOVA, JE LI TO MOGUĆE?
|
Hitno trebam pomoć i savjet… Ovdje vrijedi onaj legendarni sportski uzvik pokojnog Mladena Delića: Ma ljudi moji, je li to moguće?! Potpuno sam iznenađen jednim neočekivanim pozivom, a on je postao moj problem: jedan DNEVNI LIST želi da OVAJ svoj blog - Don Blog - premjestim, prebacim, prenesem... - ne znam kako to nazvati - na njihov portal...!!! I to baš famoznog 11. rujna...!! Evo... odavde mi se ne ide nikamo... imam osjećaj kao da me netko poziva u neku drugu župu nakon što sam se lijepo navikao u sadašnjoj... Ne znam ni zašto to žele, ni što bi to značilo za nas ovdje, tj. za moje virtualne župljane, ni što bi na to rekao "gazda" Dnevnik.hr... Ne znam... jednostavno - zbunjen sam prijedlogom (premda mi nije nov, jer su mi neki već prije predlagali da prenesem blog na neki katolički portal...)... Eto zato želim čuti, tj. pročitati što VI o tome mislite! Hvala za svaku dobru riječ...! |
09.09.2009., srijeda
ISTINE I LAŽI O UMJETNOJ OPLODNJI
|
Prijatelji moji, pratite li ovu ludnicu glede umjetne oplodnje, zasigurno vam je mozak blizu tilta. Našao sam ovaj članak na internetu, mislim da bi vam mogao biti vrlo interesantan. Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to. Moj mali prilog o medicinski potpomognutoj oplodnji prošloga tjedna izazvao je dosta komentara i e-mailova u kojima su me, kao natražnjaka, izvrijeđali napredni i to na osobnoj, obrazovnoj, profesionalnoj, moralnoj i religioznoj razini. Začudo, izostala je nacionalna, što ipak otvara nadu za napredak hrvatske uljudbe. Ovdje ću komentirati samo najčudnovatije primjedbe (istaknute kosim fontom - m.op.): Čini mi se kao da vam je sam dr. Milinović tutnuo kovertu u ruke. - Ja bih rado bio tako važna osoba pa da mi daju mito, ali nisam, što ćete. Neplodni parovi svim srcem žele život. - Ja želim biti milijunaš, ali za to nemam prirodnih sposobnosti. Neću zato opljačkati banku. Zar ne biste sve učinili da dobijete dijete? - Ne. Cilj ne opravdava sredstvo. Jeste li ikada masturbirali u životu? Vjerojatno jeste, i počinili nezamisliv genocid. - Spermiji nisu život, nego potencijal života. Jajna stanica također ima potencijal života, a ostvaruje se kad se spoji sa spermijem. Čitateljima ste dužni ispriku jer ste protiv umjetne oplodnje. - Ja vam nisam protiv umjetne oplodnje. Ona je nehumana, skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje; žene godinama prolaze tretmane nakon kojih jedva ostaju žive; katkada to čine pod pritiskom bračnih partnera i okoline mimo svoje želje; brakovi trpe jer supružnici ne doživljavaju svoju zajednicu kao obitelj, nego smatraju da su bez djece nepotpuni; budući da mnogi postupci ne uspiju, tjelesnim mukama pridružuju se i duševne... Ali ovo je slobodna zemlja i ako netko želi upropastiti život, zdravlje, brak i imetak, ja mu neću stajati na putu. No jedna je stvar kad netko radi nešto na svojem tijelu, a drugo kad to radi na tuđem. U oplodnji in vitro proizvede se obilje embrija s kojima se onda ne zna što bi. U Hrvatskoj ih ima zamrznutih 11.000, u SAD-u 500.000. Embrij nije život, nego potencijal života. - Stanica moga nokta nema potencijal samostalnog života. Potencijal života imaju samo spolne stanice. Kloniranje je postupak kojim se potencijal života daje nespolnim stanicama. Embrij je samo hrpa stanica. - Hrpa stanica, smeća ili zemlje sastoji se od proizvoljnog broja čestica koje nisu ni u kakvu odnosu. Embrij se sastoji od točno određenog broja sastavnica koje su povezane precizno određenim procedurama. To ga čini sustavom, a ne neorganiziranom hrpom. Dapače, embrij je hiperorganiziran sustav jer u sebi sadrži čitavu čovjekovu biološku budućnost sve do smrti. Živi sustav je biće, ne znam što bi drugo bio. Većina embrija propadne pa se zato s njima smije manipulirati. - Dužina života ništa ne govori o životu. U ratu generali manipuliraju vojnicima od kojih mnogi poginu, ali nisu zato ništa manje bili živi. Embriji su živi u užem smislu riječi, ali nisu još postali život u širem smislu. - Totalitarizam je dijelio građane na građane u užem smislu i na građane u širem smislu. Mislim da političke teorije donose samo zla u genetici. Umjetna oplodnja je Božja volja. - Blago vama kad vam se Bog objavio. Jeste li već naručili oltar sa svojom slikom? Samo kršćanski fundamentalisti misle da je embrij živ. - To misli i dr. Božo Čolak, rukovoditelj Odjelu za endokrinologiju i reprodukcijsku medicinu u Institutu Vuk Vrhovac u Zagrebu, koji je na RTL-u govorio o "ubijanju embrija". Ne zamrzavaju se embriji nego predembriji, a oni su opet različiti od fetusa. - Mi u životu prolazimo faze zigote, embrija, fetusa, dojenčeta, djeteta, adolescenta, odraslog čovjeka i starca, a na kraju umremo. Nijedna od tih faza nije život, život je tek kontinuitet svih tih faza. Te su faze znanstvena apstrakcija sastavljena od određenog broja tipičnih obilježja koja se kod svakog individuuma ostvaruju različito, a same faze postepeno klize jedna u drugu. Drugim riječima, prepustimo velike riječi dokonim profesorima, njih nema u životu. Predembrij je veličine zrnca pijeska. - Ali nije zrnce pijeska. Ne vidi se pa se smije s njim raditi što se hoće? Koliko ste vidjeli zrnaca pijeska s ljudskim kromosomima? Neki katolički teolozi tvrde da još tri tjedna nakon oplodnje ne postoji fizička podloga za racionalnost, a da embriji nemaju odlike jedinosti i individualnosti. - Mnogi koje poznajem ne odlikuju se ni racionalnošću ni individualnošću. Ima nekih manje maglovitih argumenata? Predembriji nisu minijaturni ljudi. Oni su nakupina stanica (iako beskrajno dragocjena), koja tek treba poprimiti karakteristike ljudskosti. - Predembrij miša ostvaruje karkateristike miša, predembrij čovjeka karakteristike čovjeka. Sva se ta magla diže samo da se prikrije očita činjenica: život počinje začećem. To se ne želi priznati jer se onda ne bi moglo manipulirati ljudima između začeća i rođenja. Embrij nema organe, niti njihove preteče, sve su stanice totipotentne - da se jedna stanica odvoji od zametka, bila bi u stanju (ako je kromosomski zdrava i vrati se ženi), pretvoriti se u odraslog čovjeka. - Dosta šašav argument: ljudski embrij nije ljudski jer se od njega može razviti više ljudi. Nije ispravno niti pravedno izjednačavati predembrij sa živom rođenom bebom ili čak fetusom. - Ne izjednačujem ih. Samo kažem da su to različite etape životnoga puta - kao što se i neboder sastoji od temelja, podzemnih etaža i mnogobrojnih katova. Ne možemo reći da neboder počinje od 7 kata, a da ono ispod toga s neboderom nema veze. Zametak je nevidljiv ljudskom oku, to je skupina stanica za koje do danas znanost ne može predvidjeti hoće li postati čovjekom. - Nego što će postati? Pasanac? Znanstveni podaci dostupni danas teško opravdavaju tvrdnju da je određena zigota nužno i genetski jedinstvena i individua. - A što kaže znanost, iz kakvih zigota se razvijaju ljudi ako ne iz ljudskih? Može li se koje drugo biće razviti iz ljudske zigote? Zametak nije embrij jer se ne drži za zid maternice, embrij nije fetus jer ne osjeća podražaje, fetus nije čovjek jer se nije rodio... - Čista skolastika. Zametak je zametak jer njime smijemo manipulirati, fetus je fetus jer se smije pobaciti, čovjek je čovjek jer ga štiti zakon. Umjetna oplodnja je vrlo uspješna jer se u Americi dobije živa beba u 39% slučajeva, a u Hrvatskoj u 25%. Nakon 4 postupka više od 75% parova dobit će dijete. Ne lupetajte gluposti! - U svojoj sam se neukosti 9 semestara tijekom svojeg prvog studija budio i lijegao sa standardnom devijacijom, tenzorskim računom i normalnom razdiobom. Vi navodite maksimalne postotke (za 27-godišnjakinje), dok su oni za starije i mlađe žene niži, a za 40-godišnjakinje i jako niži. Evo primjera iz života: ženi je u Hrvatskoj u 5 godina izvađeno 100 jajašaca, uspješno je oplođeno 30, od 13 embriotransfera rodilo se jedno dijete, ostalo je još 5 embrija smrznutih. Ako ta žena ima 27 godina, vjerojatnost da će roditi dijete u prvoj godini iznosi 15%, ako ima 20 godina onda 12%, ako ima 40 godina, onda samo 5%. Uspješnost oplodnje jajašca u njenom slučaju je 30% u 5 godina, što iznosi 6% godišnje, a postotak uspješnih trudnoća 1% u 5 godina, odnosno 2 promila godišnje. Sada vam je jasno da se embriji ne zamrzavaju iz etičkih i medicinskih razloga, nego zato što je oplodnja jajašaca in vitro iznimno neuspješna. (Sa zamrznutim embrijima postotak uspješnih trudnoća na godišnjoj razini skače s 2 promila na 7%.). Mnoge žene nakon uspješne umjetne oplodnje začnu dijete s partnerom posve prirodno. To je zato što IVF resetira tijelo. - Kompjutori se resetiraju, a ne tijela - na ovom se primjeru vidi da mehanizacija oplodnje vodi do mehanizacije tijela. Imam i načelni prigovor na ovaj argument: budući da nisu poznati svi uzroci neplodnosti, sasvim je moguće da su ti uzroci bili prolazne naravi, da su s vremenom nestali i da IVF nije imao nikakva utjecaja na plodnost para. Poznajem zaista puno neplodnih žena i NITKO od njih nije imao abortus. - A ja znam neke koje su imale. I što ćemo sada? Nijedan slučaj manipulacije spermijima i jajašcima nije otkriven jer NE POSTOJI. - Osim slučaja dr. Asima Kurjaka koji, gle čuda, nije osuđen. Zbog čega bi nekom bilo zabranjeno uzgajati nakupinu stanica nastalih spajanjem svojih i partnerovih ili darovanih spermija i jajašaca, sa svrhom npr. liječenja danas neizlječivih bolesti? Zbog čega netko ne bi imao pravo da nekoliko vlastitih i partnerovih (ili donatorovih) nakupina stanica odbaci da bi iz one najperspektivnije možda nastalo (toliko željeno) dijete? - Ljudska bića kao nakupine stanica što služe kao rudnik organa? Samo meni ovo zvuči jezivo? Trpati zamrzavanje embrija u isti koš s abortusima, promiskuitetom, dizajniranim bebama, genetskim manipulacijama, Michaelom Jacksonom i feticidom u Kini je krajnje NEPRAVEDNO. - Ne trpam ih ja u isti koš, nego su iz istog koša sami izašli - iz činjenice da zakonodavci ne štite život. U Hrvatskoj se ljudski plod smatra vlasništvom majke do 3. mjeseca ako je zdrav, a i dalje ako nije, te smije s njime slobodno raspolagati sve do uništenja (zanimljivo je da otac nije suvlasnik); u Kini se ljudski plod smatra državnim vlasništvom sve do rođenja pa seoski partijski sekretari organiziraju otmice ilegalnih trudnica. Michael Jackson je želio bijelu djecu, Kina veći BDP, u Indiji ne žele djevojčice, aborteri žele manje ljudi, neplodni više, bolesni vape za matičnim stanicama, kloniranje je pred vratima, laboratoriji mlate pare... Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to. Boris Beck PS&NB: Dobio sam ovaj tekst e-poštom pa ga s radošću prenosim! |
07.09.2009., ponedjeljak
TKO ĆE ISTJERATI MEDIJSKE ZLODUHE...?!
|
Primjer farizejskog medijskog licemjerja koji pokazuje kako su pojmovi "medij", "marketing" i "manipulacija" u nekim slučajevima istoznačni - poglavito kad manipulator želi "opaliti" po Crkvi Medijska manipulacija danas je poznat pojam jednako kao i npr. marketing. Dakle, događa se svaki dan, štoviše - ne prestaje ni jednog trena. Mislim da se, na sadašnjoj razini medijske moći i utjecaja ter zaglupljenosti prosječnog medijskog konzumenta, čak može reći kako su sva tri pojma - medij-marketing-manipulacija - zapravo istoznačnica! O brojnim i raznim izvedenicama iz tih pojmova također se može lako govoriti i to uopće nije nešto netransparentno... Da je doista tako pokazuje i najnoviji primjer. Hrvoje Prnjak, autor komentara u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji (SD 7.9.2009.) - koji je (ne)zgodno naslovljen "Crkva i batina" - najprije je pohvalio papu Benedikta za njegov "avangardan" jučerašnji govor u talijanskom Viterbu. Zatim komentator "prnjavo" i vrlo podlo podmeće kako se - nasuprot samome Benediktu XVI - "kod nas kler ove nedjelje u dva različita slučaja poslužio gotovo inkvizitorskim rječnikom u objašnjavanju suvremenih problema, pa smo tako u Ludbregu od nadbiskupa Devčića, doduše bez podrobnijih pojašnjenja, čuli poziv na istjerivanje 'roda zloduha iz Hrvatske' (a) kardinal Bozanić je u isto vrijeme, u Gornjoj Stubici, aktualnu krizu objasnio kao 'Božju naplatu', jer to tako valjda mora biti 'ako čovjek nešto dobro ne usmjeri, pa i na ekonomskom planu'." Eto, dakle - hoće reći komentator svojim malobrojnim čitateljima - kakva je naša Crkva, kakav je hrvatski kler i kakve su konzerve naši biskupi kad ni samoga Papu ne slušaju nego hrvatske vjernike zaglupljuju onim što Papa nikada ne bi rekao...! Otprilike tako nekako (ali znaju to oni i "bolje")... Istina je međutim potpuno drukčija! Propovijed nadbiskupa Devčića u Ludbregu, kao i nagovor pape Benedikta u Viterbu, dostupni su na portalu IKA-e - na naslovnici ili pod linkom Dokumenti - http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=115058 (Devčić) odnosno http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=115053 (Papa). Neću ih citirati jer će se, tko je dobronamjeran, potruditi i pročitati, tj. iščitati (ako razumije!) njihove poruke, a ne manirom jeftinog politikanta "prnjati", blatiti i manipulirati... Ali, jao (Prnjku i njegovoj logici!), da bi slika bila potpuna to nije dovoljno jer potrebno je pročitati i kratak prilog o hodočašću u Ludbreg (gdje je mons. Devčić održao "spornu" propovijed), u kojem je na kraju i "protupapinski" govor mons. Bozanića u Gornjoj Stubici. A taj se priloga nalazi - ovo je paradoksalno, ako ne i apsurdno - na 5. stranici današnje - Slobodne Dalmacije! A u tome prilogu, ispod naslova ISTJERAJMO ZLODUHE IZ LIJEPE NAŠE, doslovce stoji sljedeće: - Podsjetimo se na riječi pape Benedikta XVI. na biskupskoj sinodi u Rimu, gdje je rekao da ako čovjek nešto dobro ne usmjeri, pa i na ekonomskom planu, to tada ide u propast i dolazi na Božju naplatu - rekao je kardinal Josip Bozanić u nedjelju dok je blagoslovio kip sv. Jurja na istoimenom trgu u Gornjoj Stubici. Dakle, je li kardinal Bozanić također avangardan ili je i papa Benedikt inkvizitorski raspoložen? Odnosno, ako već ne mora čitati vlastite novine, hoće li (se) ijedan komentator (svejedno da li s "uredničkim pečatom" ili bez njega - važno je da bude s mozgom i poštenjem!) upitati: Tko će istjerati medijske zloduhe iz Lijepe Naše? Ili bi to, hm, bilo možda malo užasno inkvizitorski avangardno?! |
05.09.2009., subota
PROSLAVA BLAGDANA HRVATSKIH MUČENIKA
|
Euharistijsko slavlje 12. rujna; sportski susret 10. rujna Program slavlja na Udbini 12. rujna: 11.00 – SVETA MISA PREDSJEDATELJ: mons. SLOBODAN ŠTAMBUK, biskup hvarsko-bračko-viški BISKUP DOMAĆIN: mons. dr. MILE BOGOVIĆ, biskup gospićko-senjski PJEVAČI: Udruženi zborovi Gospićko-senjske biskupije (Gospić, Otočac, Senj, Slunj, Ogulin, Udbina) ZBOROVIMA RAVNA: g. IVAN PRPIĆ ŠPIKA (Senj) NA ORGULJAMA: g. MILAN DUČIĆ (Senj) PRIGODNI GOVORI: u ime Županije i u ime Hrvatskog Sabora SPOMEN SVIJEĆU nosi general HV-a Tomo Medved SPOMEN KAMENJE nose hrvatski branitelji 9.00 – KRIŽNI PUT polazi od crkve Sv. Marka Groba. Voditelj je msgr. Mile Čančar. Križnom putu će se pridružiti i ss. milosrdnice. Istodobno bit će mogućnost za sv. ispovijed. Podsjećam: Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi biti oltar što se uzdiže nad "molitvenim prostorom" Krbavskoga polja, mjesta na kojemu je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i "cvijet hrvatskoga plemstva". Ondje gdje su brojniji grobovi mučenika, prisutniji je dar uskrsnuća za vječnost. Kamen temeljac CHM položen je na Udbini 9. rujna 2005. Dovršenje Crkve očekuje se na proljeće 2010. Crkva se gradi po uzoru na starohrvatsku crkvu u Ninu. To znači da je izgled Crkve temeljito izmijenjen u odnosu na prvi projekt, koji se, iako vrhunskih arhitektonskih kvaliteta, pokazao preskup i pretežak za održavanje. Uz to što je novi projekt više nego dvostruko jeftiniji, njime se, u skladu s prijedlozima brojnim darovatelja, jače izražavaju tradicionalni oblici hrvatskog crkvenog graditeljstva. Također, posebno se želi istaknuti nekoliko elemenata: - ideja mučeništva (Sv. Križ), - braniteljska sudbina našega naroda (predziđe kršćanstva – obrambeni zid), - osebujnost glagoljske kulture (glagoljsko slovo A na preslici), - vjernost krsnim obećanjima (Višeslavova krstionica u sredini Crkve – ispod kupole). Povodom proslave Dana hrvatskih mučenika na Udbini u Gospiću će se na gradskom stadionu Balinovac 10. rujna 2009. s početkom u 17 sati odigrati humanitarna nogometna utakmica između "Humanih zvijezda" i hrvatske reprezentacije svećenika koji su dva puta bili prvaci Europe. Za momčad "Humanih zvijezda" nastupaju: - nogometaši: Joško Jeličić, Zlatko Dalić, Robert Špehar, Goran Marić, Anton Labak i Mario Strilić; - pjevači: Mate Bulić, Dražen Zečić, Boris Novković i Alen Nižetić; - političari: dr. Darko Milinović, Božo Kalmeta, Dragan Čović, Milan Jurković i Milan Kolić; - košarkaši: Franjo Arapović i Veljko Mršić; - glumci: Luka Vidović i Slaven Knezović. Reprezentaciju svećenika vodi izbornik vlč. Krešimir Žinić, župnik u Križevcima. Početni će udarac izvesti biskup gospićko-senjski mons dr. Mile Bogović. Utakmicu sudi Edo Trivković iz Splita. Ulaznice se mogu naručiti kod Caritasa (vlč. Luka Blažević 098.245-341). Cijena ulaznice 20 kuna. Medijski pokrovitelji: HKR i Narodni radio. Dakle, ovo je poziv i na misu i na utakmicu. Svi koji možete dođite i povedite još nekoga - zajedno dajmo slavu Bogu i pomozimo dovršenje CHM na Udbini! |
01.09.2009., utorak
SVETOST, CRKVA I FRANCUSKA REVOLUCIJA
|
Aktualnost život(opis)a Sv. Ivana Marije Vianneya U godišnjim duhovnim vježbama za svećenike Riječke i Gospićko-senjske biskupije – tri-četiri dana života u razmišljanju, intenzivnijoj molitvi i bratskom zajedništvu u "izolaciji od svijeta" – naš voditelj don Jure Vrdoljak (duhovnik splitskog Sjemeništa) "nametnuo" nam je temu "Tko sam ja – što je svećenik?" Doista uvjerljivo i duhovno izlaže i potiče na "pretresanje" vlastitoga života, prijeđenog puta... i hoda naprijed... "Prisiljava" nas mnogim jakim mislima da se zagledamo u smisao svećeničkoga poziva i u veličinu otajstva kojemu služimo i "kojim se služimo" za dobro naših bližnjih kojima smo poslani... Budući da smo u Svećeničkoj godini ponio sam sa sobom životopis Sv. Arškog župnika Ivana Marije Vianneya, koji sam pročitao prvi put u gimnaziji i opet kao student (Wilhelm Huenermann, SVETAC I NJEGOV DEMON). Potpuno sam uživljen u razdoblje formiranja svetačkog lika našega svećeničkog uzora ter s užitkom čitam i pratim rast toga budućeg duhovnog Božjeg gorostasa (zanimljivo, upravo u vrijeme famozne Francuske revolucije). Razmišljam također koliko je važna pobožnost i bogobojaznost u obiteljskom odgoju, jer upravo je takvom ozračju velike ljubavi prema Bogu i čovjeku rastao i mali Ivan Marija. Evo zato nekoliko kraćih ulomaka iz te sjajne knjige... koji mogu nekima biti poticaj na čitanje i obogaćenje – a svima će sigurno razbiti predrasude o tome "blistavom razdoblju povijesti", o kojemu nažalost i školska djeca uče tek "službenu istinu"... S druge strane, budući da se povijest neumitno ponavlja (po teoriji tzv. cikličkog kretanja svega), nekim kršćanskim vjernicima to djelo može biti poticaj na razmišljanje o novom progonu Crkve u bliskoj budućnosti koju naviješta razvoj globalnih procesa koji nam se zbivaju pred nosom... a sve to pojačava dramatična podudarnost nekadašnjih i današnjih dagađaja... (godine 1770., u Dardillyju, zabačenom selu lyonskog gorja) - Ima ih koji kažu kako se mora sve srušiti da bude bolje – reče stari skitnica gledajući u pod. – Ja idem svukuda po svijetu, čujem tu ovo, ondje ono... - A što velite vi na to? – upita ga seljak. - Pa, bit će u Francuskoj sve drukčije. Kažu da će doći krasna i lijepa vremena, jer će umjesto popovskog praznovjerja zemlju rasvijetliti um filozofa. Doći će doba čiste čovječnosti. Onda neće biti više ni galija, ni tamnica, ni stratišta, ni nasilja, ni poreza. Plemić će nazivati seljaka svojim bratom. Nijedan siromah neće trebati prosjačkog štapa. - Ja sam neuk čovjek i ne znam ništa o filozofima – prekine ga Petar Vianney nevoljko. – Ali toliko znam, bez Boga i njegovih zapovijedi čovjek se ne može ničemu nadati. Jer onda nema na zemlji ni sreće ni mira. Tko se Boga ne boji, taj ne može donijeti na zemlju raj o kojem vi brbljate. - O, pa to ne govorim ja – odvrati stari škiljeći na slaninu koja se pekla u tavi. – Tako kažu samo neki po konačištima na putovanjima. A drugi govore opet posve drukčije. Kažu da će doći vrijeme strahota. Sve će se rijeke zacrvenjeti od krvi. Svećenike da će ubijati na crkvenim pragovima, a plemiće spaljivati u njihovim zapaljenim dvorcima. Bogataše i mogućnike da će prikovati uz veslačke klupe na galijama, a koji su još jučer bili robovi, oni će mahati bičem. Tko danas još nosi krunu, taj sutra neće imati glave da je na nju stavi... (u okolici Lyona, 1792.-1793.) Strahotama nije bilo kraja. Činilo se da se u krvavoj odjeći mučeništva vratilo prvo doba kršćanstva, doba krvnika i mučenika. Kod noćne službe Božje u štalama Ecullyja (jer je javno bogoslužje u crkvi bilo dopušteno samo svećenicima koji su "položili zakletvu na civilni ustav", što je papa Pijo VI. osudio odbacivanjem odluke nacionalne skupštine i suspendirao sve svećenike koji su položili prisegu – moja op.) propovijedali su Crkvi vjerni svećenici o mučeničkoj smrti brojnih svećenika koje su ubili toljagama i sjekirama prvih dana mjeseca rujna u Parizu i drugim gradovima. I u Lyonu se prolila krv. Podivljala rulja provalila je u zatvor i ubila tri Crkvi vjerna svećenika... (...) Po selima su se vucarali vojnici, robili su i pljačkali ter činili svakojaka nasilja. Svi križevi kraj putova bili su porušeni. Provaljivalo se i u crkve ter uništavalo kipove i svete slike. Kao da su došla Antikristova vremena. Izmučeni narod zbog straha i briga nije mogao doći do mira... (...) Strašna osveta zadesi napola popaljeni Lyon. Na stotine su ih topovima poubijali u blizini Morandova mosta, dok su žrtve još jednom pjevale bojnu pjesmu: Nema ništa veće, Nema ništa ljepše, No umrijeti za domovinu! Uslijedila su užasna svetogrđa. Chaliera, vođu jakobinaca, koji je poginuo pod giljotinom, proglasili su za "dieusauveur", boga spasitelja. Ujutro 10. listopada zagrmjeli su topovi njemu na čast. Zatim svjetina provali u crkve, razbije svete slike, razruši oltare, uzme sveto zlatno posuđe, rastvori svetohraništa i prosu po podu svete čestice. Gradom prođe prava sotonska procesija. Jakobinci su pili iz zlatnih kaleža, pokvarene žene mahale su kadionicama pred poprsjem novog božanstva koje su nosila četiri sankilota (bezgaćnika) pod tijelovskim baldahinom. Privezana štolom vodili su magarca kome su među uši stavili biskupsku mitru, na leđa plašt, a raspelo i Sveto pismo privezali za rep. Tako je krenula ta vražja povorka na trg Terreaux. Tu su stavili Chalierovo poprsje na nekakav oltar, tobože ga izložili vjernicima na klanjanje. A divlja rulja klecala pred tim novim idolom, zavjetovala mu se i kadila ga tamjanom. Zatim su zapalili lomaču i bacili u nju raspelo i Bibliju. Magarcu su dali da pije vino iz ciborija i jede posvećene hostije. Napokon samo nebo dokrajči to svetogrdno slavlje. Nasta strašno nevrijeme, grmljavina i pljusak rastjera bučnu rulju... (...) - Oče, zašto su ljudi tako zločesti? – upita Ivan Marija jedne večeri nakon što su gardisti opet psujući pretražili svu kuću. - To je sotonina igra, dragi sinko – odgovori otac. – Sotona vlada ondje gdje ruše Božje oltare. Često je dječak u besanim noćima satima razmišljao o očevim riječima. Premda je bio tako mlad, već je upoznao strašnu silu tmine ter je držao da je đavla vidio licem u lice. Usrdnije pritisnu svoju malu svetinju, Gospin kipić, na srce, uzdajući se da će ga Gospa čuvati od pakla i sotone... |
30.08.2009., nedjelja
KOMEMORACIJA BILAJSKOG I BIBLIJSKOG "GLAVOSJEKA"
|
Kako je obilježena 18. obljetnica napada na gospićko prigradsko naselje Bilaj i koje je značenje obrane toga mjesta, Gospića, Like i Hrvatske U Bilaju, mjestu blizu Gospića, na blagdan Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, dvjema je komemoracijama i svetom misom obilježena 18. obljetnica napada na to prigradsko naselje. Naime Bilaj i Ribnik su u rujnu 1991. godine bili privremeno odsječeni od slobodnih područja, ali uporna obrana domaćih ljudi zajedno s hrabrim dragovoljcima s područja Rijeke i Zagreba održala je taj prostor slobodnim do konca rata. Budući da su upravo na "Glavosjeka" pale prve granate po mjestu, a odmah je bila i crkva srušena, mještani su se za vrijeme zračne opasnosti sklanjali u pećinu pored crkve ter su u njoj također slavili svetu misu. Za sjećanje na te dane svake se godine na tome mjestu slavi euharistijska žrtva, a prije toga se na dva mjesta obavlja komemoracija. Tako su i spomenutog dana, najprije na mjestu pogibije šestorice riječkih dragovoljaca, pripadnika 29. riječke satnije, vijence i svijeće položili predstavnici Županije, Grada i braniteljskih udruga, a potom sam ja zajedno s mjesnim župnikaom vlč. Zlatkom Sušićem predvodio molitvu. Mještani Bilaja i Gospića svake godine dolaze iskazati pijetet poginulima na bivšoj prvoj crti bojišta gdje su Elio Vlah, Boris Antolos, Enes Handžar, Ive Stipanović, Mladen Šebalj i Žarko Fatičić ostavili svoje živote. Komemoracija je potom održana na mjesnom groblju u Bilaju, podno zajedničkog križa i ispred spomen-ploče s uklesanih 320 imena žrtava Bilaja i Barleta, koje su tijekom II. svjetskog rata i nakon njega pogubile četničke i partizanske jedinice. Potom je koncelebrirana sveta misa, umjesto ispred pećine-kapelice Sv. Stjepana, zbog lošeg vremena održana u župnoj crkvi Sv. Jakova apostola. U nastavku ove vijesti prenosim cjelovitu svoju propovijed ter dodajem samo da su uz brojne mještane ovoj komemoraciji nazočili branitelji s područja Like, Rijeke i Zagreba, kao i visoki predstavnici Ličko-senjske županije, Grada Gospića i članovi udruga koje su proistekle iz Domovinskog rata. A poslije mise u župnom je domu nastavljeno druženje uz blagovanje svega što su pripremili ljubazni domaćini. PROPOVIJED Čitanja: Jr 1,17-19; Mk 6,17-29 Braćo i sestre, upravo smo čuli evanđeoski izvještaj o tome kako je Ivan Krstitelj završio svoj ovozemaljski život. Kao pravi mučenik, Ivan je glavom platio vjernost Kristu. Možemo reći također da je Ivan svjedok ljubavi za Krista i njegov Križ, jer je dao život za Onoga koji je završio na križu. Naime, Isus nije htio sići s križa, kad su mu na samom kraju to ponudili, nego je na križu umro i time nam osigurao pobjedu. Zato križ nije znak smrti nego pobjede, uskrsnuća, nade, ljubavi. Današnje prvo čitanja vraća nas u daleku prošlost, u vrijeme proroka Jeremije - na početak 7. st.pr.Kr. Bog poziva proroka Jeremiju da stane u obranu njegova Izabranog naroda. Mi se obilježavanjem obljetnice početka terorističke agresije na Bilaj i Gospić, kao i otpora koji je značio početak pobjede, također vraćamo u prošlost. Sjećamo se i kako je jedna obična mala pećina bila veliko sklonište narodu. Dragi vjernici, simbolika PEĆINE (odnosno spilje, što nije isto) vrlo je različita u raznim civilizacijama - ima pozitivno i negativno značenje. U svakom slučaju, zanimljivo je da je Isus rođen u pećini u Betlehemu, a u pećinu je bio i pokopan - no iz nje je uskrsnuo! U povijesti ljudskog roda pećina je i prva čovjekova nastamba. Zato je izlazak iz pećine također simbol kultiviranja čovjeka. Možemo čak reći da je taj izlazak iz pećine ujedno čovjekov izlazak iz civilizacijskog mraka i ropstva - kao iz tamnice. Zato je i položaj hrvatskog naroda u bivšoj državi bio kao život roba u mračnoj pećini, tj. u tamnici. Stoga je ironija sudbine da su se Hrvati morali sakriti u pećini kadu su granate bivše države trebale skratiti za glavu njih i novu hrvatsku državu. Braćo i sestre, često čujemo kako je nepotrebno vraćanje u prošlost. Ali "memoria historiae", tj. povijesno sjećanje, uvijek je aktualno, ali svaki oblik sjećanja nije uvijek koristan. Dakle, ono može biti: 1. nostalgično vraćanje u ropstvo prošlosti, ili 2. slavljeničko sjećanje na heroje prošlosti - kako nas je poučio papa Ivan Pavao Drugi preporukom da popišemo svoje mučenike (mi smo ga ozbiljno shvatili pa im odajemo štovanje gradnjom Crkve hrvatskih mučenika)! A na onaj prvi oblik podsjeća nas je jedan stari fenomen - to je "egiptonostalgija" Izabranog naroda u slobodi pustinje nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Gunđali su u recesiji i krizi vode i kruha: "Prije je bilo bolje. Bilo je svega, nikad nismo bili gladni, nitko nije kopao po smeću. Drug Faraon je znao držati bratstvo i jedinstvo između Egipćana i nas Židova i svih naroda i narodnosti u Egiptu! Sve narodne neprijatelje lijepo je slao na Goli otok!..." Danas se i u Hrvatskoj čuje pitanje razočaranih: "Zašto smo se mi borili?" To je vrlo površno pitanje! Neki su razočarani u državu. Ali moramo znati da nije (jedini) cilj DRŽAVA, nego - najprije sloboda, a onda država. Hrvatska država je sredstvo za neke druge važne ciljeve. Njome je - ovo je važno - u posljednji tren spašen "naš nacionalni PZO" - hrvatski ponos-zajedništvo-optimizam! Dakle, država je stvorena u zadnjem trenutku prije duhovnog i moralnog sloma i prije novog velikog raseljavanja naroda - što bi bio kraj Hrvatske. To nam tumače i stihovi iz pjesme Dražena Žanka: "Raselit nas triba, da nas manje ima. 'Nisu tu ni bili' - tad će reći svima!" Međutim, danas, nakon 15 godina života u slobodi i 20 godina od početka borbe za slobodu, bitno je shvatiti da rat nije gotov. Naša borba se nastavlja - duhovna, medijska, demografska, kulturna...! Neće nam nitko drugi riješiti naše probleme ni obaviti naše poslove! Činjenica je pak da se brzo umaramo, da nemamo koncicije - zato je glupo misliti da išta možemo bez Boga i Božje snage. Upravo zato je neshvatljivo da su nedjeljom disko klubovi i lovačke čeke posjećenije od naših crkava. Zašto je nekima izležavanje ili lov važnije od molitve i mise u crkvi? Pa svi zajedno, mladi i stariji, trebamo zahvaljivati za darove slobode i moliti snagu za napore koji su pred nama! Ponavljam - novi izazovi su pred nama: vjerski, politički, ekonomski... Već su napisani školski učbenici za povijest Balkana. Dakle, kao u komunizmu, opet će se u našim obiteljima morati učiti istinita povijest da se ne zaboravi kako je doista bilo. Očito je da nas moćnici ovoga svijeta stalno vraćaju u prošlost. A zašto nam se to stalno događa? Među ostalim i zato što nas ima samo 4 milijuna, a treba nas barem 20 milijuna da bi nas tzv. veliki svijet uvažavao. Zato se treba vratiti životu: naše obitelji moraju hitno izići iz "demografske pećinske jame", a mladi - iz mraka disko-pećina s drogom - moraju izići na svjetlo dana na hranu Riječi Božje! Bez toga, braćo i sestre, uzalud će nam biti gunđanja i mrmljanja zbog "rasprodaje Hrvatske". Jer Bog već u Starom zavjetu upozorava: "Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep" (Pnz 28, 43-44). Na kraju, koja je poruka blagdana mučeništva Sv. Ivana Krstitelja? Od samoga početka uz povijest Crkve ide usporedno povijest pokušaja odsijecanja Glave Crkvi, tj. skidanja križeva iz javnosti i uklanjanja Krista iz srdaca ljudi. Danas možemo to reći i ovako: i skidanje križeva u civilizaciji pokušaj je vraćanja kulture na razinu pećinskog čovjeka. Jer u starim spiljama su samo slike lova! - a u današnjim i političkim i "zabavnim pećinama" je slično: samo erotski lov i "lova"! Zato moramo biti mudri! Biti danas mudar znači najprije sve to uočiti. A mi smo često slijepi: bučno reagiramo kad netko skida raspelo, a šutimo iako se već 20 godina kroz zabavu i sve medije ubija Boga u srcima i dušama sviju, a posebno djece i mladih. Jer kad se čovjek pokvari, on će na kraju sam skinuti raspelo... Dragi vjernici, Isus je ukopan u grob koji je sličio na pećinu - Židovi su mislili da je to kraj, ali On je uskrsnuo. Simbol kršćanstva nije grob, nego KRIŽ! Zato je i sin Sv. Jelene Križarice, Konstantin, u noći prije presudne bitke i pobjede 312. god. vidio KRIŽ i natpis: "U ovom ćeš znaku pobijediti!" Zato su i naši branitelji u rat pošli s križem na krunici. A što ćemo učiniti mi danas? Nije dovoljno staviti križić oko vrata i krunicu na retrovizor! Braćo i sestre, mi moramo NA SEBE STAVITI križ života po Evanđelju, dakle ŽIVJETI po Kristovoj nauci. Jedino tako ćemo pobijediti! To znači također da se moramo postaviti proročki poput Ivana Krstitelja. Na njega se odnose i riječi proroka Jeremije iz prvog čitanja: 'Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova... I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,' riječ je Gospodnja" (1,18-19). (Bogu hvala!) Amen. |
27.08.2009., četvrtak
PROSLAVA 180 GODINA SVEĆENIŠTVA
|
Kako smo nas šestorica mladomisnika iz 1979. proslavili 25+5 U Zadvarju kod kanjona rijeke Cetine, Stala braća da proslave svoje godine...! Tako sam u ponedjeljak (24. kolovoza na blagdan svetog apostola Bartola) u Zadvarju, na proslavi 30. obljetnice misništva zajedno s petoricom kolega, parafrazirao prve stihove Bojne Čavoglave. A za susret je najzaslužniji kolega don Ivan Vrdoljak, župnik u Zadvarju. Slavlje je započelo tradicionalnom procesijom oko crkve uz pjevanje litanija Svih Svetih. Koncelebriranu misu slavili smo u župnoj crkvi Sv. Ante: don Petar Đonlić, don Marinko Jurišin, don Ljubo Pavić, don Pavao Pavić, župnik don Ivan i ja - mene su zadužili da predvodim i propovijedam. Pridružili su sam se također (malo) stariji kolege don Mladen Margeta i prof. dr. don Josip Čorić ter školski kolega don Jakov Rančić, a sve je snimao i fotografirao naš zajednički dragi prijatelj i gimnazijski kolega Branko Šunjić. Na kraju mise župnik nas je sve predstavio, a poslije njega šarmantan je pozdravni govor i čestitku održao legendarni don Josip. Nakon euharistijskog slavlja druženje smo nastavili u lipoj konobi ROKO pod krošnjama oraha u Gornjim Brelima. Pridružio nam se i načelnik općine ter nam svima darovao bogatu monografiju župa Zadvarje i Žeževica. Nakon što sam ja spomenuo da ne moramo čekati 35. obljetnicu, odmah smo se lako dogovorili da u buduće druženje prakticiramo - svake godine! Eto, da više ne opisujem što je kako bilo... donosim propovijed koju sam održao na toj misi. SV. BARTOL ap. & 30 godina misništva Zadvarje, 24.08.2009. Čitanja: Otk 21,9b-14; Iv 1,45-51 Dragi vjernici, ovaj evanđeoski ulomak završetak je poglavlja u kojem Sv. Ivan opisuje kako Isus okuplja svoje prve učenike. Dvojici je rekao, kad su ga pitali gdje stanuje: "Dođite i vidite!" Šimunu je rekao, nakon što ga je Isusu doveo brat Andrija: "Zvat ćeš se Petar!" A samo je Filipu rekao: "Pođi za mnom!" Današnji pak slavljenik, apostol Bartol, također je među Isusovu momčad došao po vezi - doveo ga je Filip. Evanđelist Ivan spominje ga po imenu Natanael - što je zapravo njegovo vlastito ime, a Bartolomej odnosno Bartol je njegovo drugo ime koje odgovara našem prezimenu. No jeste li zapazili - prve Isusove riječi Bartolu bile su: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Eto, braćo i sestre, to su sve primjeri kako Isus svoje učenike poziva na razne načine i različitim riječima. Ali taj stil nije presudan - bitan je odgovor, odaziv! Isus je jednom, govoreći upravo o apostolskom pozivu tj. duhovnom zvanju, rekao da je žetva velika a radnika malo i da vjernici trebaju moliti za nove radnike i Isusovu vinogradu. Dragi vjernici, možete li zamisliti da je od nas 46 u prvom razredu splitskog Sjemeništa zaređeno - samo 12! A naši su poglavari rekli da je to previše. Svakako, Bogu smo zahvalni što nas je pozvao u ovaj uzvišeni poziv i pitamo se često zašto je izabrao upravo nas, a ne mnoge koji su bili sposobniji. Ali to je zapravo i tajna duhovnog zvanja. No ono je, braćo i sestre, uza svu ljepotu i uzvišenost također svojevrstan KRIŽ! Premda je život svakoga kršćanina obilježen križem, ipak je svećenik, kao što su bili i apostoli, po KRIŽU bliži Isusu. Znademo kako su svi oni osim Ivana završili kao mučenici. Bartolu je koža oderana i glava odsječena, zato što nije htio napustiti križ niti se odreći Krista! Kod nas su u vrijeme komunizma ubijena 4 biskupa i 523 svećenika. Danas nema krvavog mučeništva, ali progon nije prestao. Štoviše, odvija se na dvije razine - izvana i iznutra! Vi ste, dragi vjernici, sigurno čuli, jer naši mediji o tome s radošću pišu, da se posljednjih godina u nekim europskim zemljama s kršćanima događa nešto vrlo čudno. A to je tzv. istupanje ili ispisivanje iz Crkve. Neki kažu da više ne žele plaćati "crkveni porez" - kao npr. u Njemačkoj - a drugima smeta, tako kažu, što se Crkva ne modernizira nego ostaje staromodna, kruta u stavovima, konzervativna itd. I uz to Crkvu optužuju, zapravo svećenicima, biskupima i Papi predbacuju da su zato "crkve sve praznije". A zbog čega se sve to događa? Razlogâ za to, kažu takvi kritičari, ima nekoliko. Evo nekih: Crkva ne dopušta rastavu braka; Crkva ne dopušta da žena bude svećenik; Crkva zabranjuje rastavljenima sv. pričest; Crkva zabranjuje abortus i kontracepciju, protivi se tzv. istospolnim brakovima... itd. Zato se mi svećenici često nađemo u sličnoj se situaciji u kojoj našao Isus kad su ga napustili mnogi učenici. Dakle, ne protivnici, nego oni što su išli za njim - rekoše mu: "Tvrd je to govor...!" Kao da hoće reći: To se ne može ni slušati! A što Isus čini? On ih nije zadržavao niti sprječavao da odu! Ali - što je najvažnije - nije niti smanjio zahtjeve, nije ublažio svoju nauku, nije učinio nekakav kompromis, kao što čine političari: "Ma znate, izgleda da me niste dobro shvatili...nisam tako mislio..." Dakle, Isus ne postupa ni kao estradna zvijezda ni kao politički demagog, on nije ni Bono Vox ni predsjednički kandidat koji daje lažna obećanja svima a poslije pije kavu samo s nekima! Koji je obećao da će služiti svim građanima, a poslije bi njihove svetinje bacao pod noge. Isus je mogao sići s križa kad su mu nudili, ali nije to učinio! On je već kod one kušnje u pustinji odbio izazovnu đavlovu ponudu da skoči s hrama i da će mu se poslije toga svi diviti, svi će ga obožavati. No, nije to učinio! Kao što čini blasfemna pjevačica Madonna koja se gola penje na križ a bezglava masa, u kojoj su čak i kršćani, urla u novopoganskom oduševljenju. I političari i pjevači svašta čine kad im karijera i popularnost počinje padati, kad ih ljudi stanu napuštati. A Isus pita i one svoje učenike koji su ostali: "Hoćete li možda i vi otići?" Kao da im kaže: Ako hoćete, slobodno otiđite! Dakle, Isus u trenutku krize ne poskupljuje benzin, nego ISTINI podiže cijenu! On ne želi trgovati s bitnim, pa makar ostao sam. Takav i svećenik mora biti! Budući da smo u Svećeničkoj godini, evo na kraju jedna zanimljiva priča: Jedan je mladić u Kanadi (rodom iz Hjuronije, plemenske konfederacije kanadskih Indijanaca, gdje je isusovac Jean de Brébeuf 1626. utemeljio rimokatoličku misiju) prije nekoliko desetljeća osjetio svećenički poziv, ali se dugo opirao. Odlučio je da će nakon 20. godine u sjemenište, a poslije se zarekao da će čim navrši 30. otići u bogosloviju - ali ništa od toga. Zatim je odlučio ipak da će nakon 40. godine konačno to učiniti - pa opet ništa. I onda, nekoliko godina poslije toga više nije mogao izdržati pa je, vozeći se u grad svojim malim crvenim autićem, počeo se doslovce svađati s Bogom... i u tom razgovoru on najednom odlučno kaže Bogu: "Evo, idem sada ravno u sjemenište. Ako na putu do tamo samo na JEDNOM semaforu bude CRVENO svjetlo - odustajem! Dakle, ti odlučuješ!" I znate što se dogodilo? Prošao je 70 semafora do sjemeništa i na svima je bilo - ZELENO svjetlo! Vjerujte mi, braćo i sestre, ova je priča istiniti događaj - čuo sam ga u subotu od jednog prijatelja koji poznaje toga svećenika! Taj svećenik živi i radi u Torontu, a moj prijatelj je njegov prijatelj i rekao mi je da će mu prenijeti kako je jedan svećenik u Hrvatskoj njegov slučaj ispričao vjernicima na blagdan Sv. Bartola. Evo, da zaključim, KRIŽ i svećenik su jedno, kao i Krist i križ. No, svaki vjernik je stalno pred izborom: križ ili zabava, žrtva ili egoizam, domoljublje ili koristoljublje, Krunica ili sapunica, moda ili čednost, pupak ili mozak, i sl. A mi svećenici smo s vama za to da vam pomognemo učiniti pravi izbor! Molite zato za nas da ostanemo vjerni, da se za svakoga od nas može reći ono što je Isus rekao Sv. Bartolu. Molite za nas, da mi u svakom trenutku možemo reći Isusu kao Bartol: "Učitelju, ti si Sin Božji!" ter da i u kušnjama, krizama i sumnjama sačuvamo vjernost a naš odgovor Isusu bude kao Petrov: "Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" Amen. |
24.08.2009., ponedjeljak
USPJELO BLOGODRUŽENJE!
|
Kako je protekao prvi gospićki susret blogera Poštovani i dragi članovi naše virtualne župe, želim vam kratko opisati kako je protekao naš blogerski susret u Gospiću. Ta prekrasna ideja rodila se u razgovoru tj. dogovoru preko komentara između @miša (tj. @pogleda iz mišje rupe) i mene. Naime, često smo obojica nekim neistomišljenicima predbacivali grubosti i napominjali da se sigurno ne bi tako ponašali kad bismo se susreli "uživo". Više se ne sjećam je li susret u Gospiću predložio @miš ili ja, ali svakako znadem da je on obećao da će platiti sve troškove ako blogere pozovem na janjetinu! Tako se ovaj naš susret dogodio upravo u vrijeme dok je on boravio u Hrvatskoj, došavši iz Kanade s namjerom da posjeti svoju rodbinu, a i meni je odgovarao taj dan. Dakle, budući da smo mogli održati tek jednodnevno druženje, a nisam želio da ljudi koji dolaze iz daleka rano polaze od kuće, odredio sam odnosno "demokratski predložio" tri glavne točke programa: misa u 11,30 sati, ručak u 13 sati i sportski susret u 15 sati (po želji @miša). Nisam znao tko će sve doći, koliko će se ljudi odazvati – premda su se neki najavili preko bloga (samo sam imao dojavu da @miš s vozačem dolazi automobilom preko Slunja). Za doček gostiju nisam se posebno pripremao – no ipak sam, priznajem, bio malo uzbuđen... iako vode i soka uvijek ima u kući... mislio sam kako ću sve povesti ili rastjerati po okolnim kafićima... A onda je negdje poslije pola jedanaest @miš pozvonio na vrata župnog ureda. Nikad se prije nismo vidjeli, ali znao sam da je to on, i prije nego je progovorio svojim "kanadskim hrvatskim". Bio je sav mokar od znoja. Pitam ga gdje je parkirao, a on reče da je došao vlakom - ostao sam u šoku! Na starom gospićkom kolodvoru pitao je kada dolazi tramvaj… zatim kada dolazi autobus za centar… gdje je taksi… - sve suvišna pitanja... a onda je – po žarkom suncu propješačio cijelu trasu od nekoliko kilometara! Nakon što smo popili litru vode izišli smo na dvorište. Gotovo u isto vrijeme stigla je @ljubica iz Osijeka - za volanom! Odmah sam i nju prepoznao iako ih je u automobilu bilo četvero. Nakon pet minuta iz nekog je kafića iskočila brojna zagrebačka ekipa na čelu s @tignarijusom... Upoznavanje je bilo neobično srdačno i zanimljivo – gotovo nestvarno... Ja sam posebno uspoređivao njihove face s onim slikama koje sam o njima stvorio kroz virtualnu komunikaciju. Zanimljivo iskustvo! Ali posebna je priča @konjanik. On me dan ranije, u petak u 15 minuta prije ponoći, porukom trgnuo iz polupospanosti u kojoj sam pripremao propovijed – javlja da dolazi u Gospić u subotu oko 4,30 ujutro. A da ne bi spavao na kolodvoru, morao sam mu na brzinu improvizirati neki ležaj... i ustati tako rano da ga pustim u kuću... Ma, priča za roman... Dakle, nakon toga malog druženja pred župnim uredom Željac nas je posložio za fotografiranje pred "Martom" - za portal Slobodnalika.com. Potom smo prešli u katedralu na misu. Uvodnu misao o značenju naše djelatnosti u "virtualnoj župi" i pozdrav povezao sam sa spomendanom BDM Kraljice. Naglasio sam da ćemo svetu misu prikazati za nas okupljene na susret, ali i za sve blogere koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli ili nisu htjeli biti s nama. Čitanja nisam posebno birao nego smo uzeli misu od dana. Evanđelje je bilo o licemjerju i taštini pismoznanaca i farizeja (Mt 23,1-12): Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." Nakon tih snažnih riječi svaka propovijed bila bi suvišna. Zato sam samo kratko rekao da sam se lako odhrvao napasti da propovijedam. Sjetio se jedne davne zgode iz Njemačke – svećenik je, na Hrvatskoj katoličkoj misiji, na početku propovijedi rekao: "Budući da današnje sveto 'vanđelje nije Bog zna što, sada ćemo malo o situaciji u domovini..." Ja sam napomenuo da je danas upravo suprotno – evanđelje se itekako znakovito uklapa u našu blogersku aktivnost i bremenito je porukom, ali i tako jasno da ga ne treba tumačiti. Poslije mise otišli smo na ručak u restoran MAKI, gdje je super plata i janjetina - taj lički specijalitet bio je po želji većine. Premda smo sjeli za stol prije 13 sati, a u 15 smo bili planirali biti na tenisu, nikako nije bilo lako ljude odvući od stola - razgovor, razgovor, razgovor... Zato smo na teniski centar došli tek u 16 sati - Nikola se nije ljutio, imao je razumijevanja iako nas je čekao pola sata i polio terene. Tu smo se nas petorica nadigravali oko sat vremena, a potom je "pala" zajednička kava u caffeu HARY. Za mene je tu bio već nakon nekoliko minuta trenutak rastanka jer sam morao otići pripremiti se za vjenčanje u 18 sati. Dakle, bilo je predivno! Upravo kako sam napisao u komentaru: Bili smo četa mala ali hrabra - nas petnaest, kao da nas je stotina... Vidjeli smo se prvi put, a kao da se poznajemo godinama... Svi su odlučili doći i na sljedeći susret dogodine, ma gdje bio! O tome našem susretu odmah je vijest objavio portal slobodnalika.com i Jutarnji.hr, jučer je vijest izišla u Jutarnjem i Slobodnoj Dalmaciji, a danas u Večernjem i 24sata. Hvala svima koji su se odazvali i došli, uložili golemi trud... - svi smo obogaćeni susretom! Pozdrav i blagoslov! |
17.08.2009., ponedjeljak
BLOGODRUŽENJE U GOSPIĆU
|
Službeni poziv na blogerski susret 22. kolovoza u Gospiću U subotu 22. kolovoza - kako smo se već prije neslužbeno složili nekolicina bloger(ic)a i ja - održat će se druženje svih blogerica & blogera koji to žele pa vam svima odnosno "njima kao takvima" upućujem poziv na taj radostan susret! Načelno, neće biti nikakve pretjerano ozbiljne organizacije, ali kao tri sigurne i za sada stožerne točke programa dogovorili smo MISU, TENIS i OBJED, a ostalo ćemo gotovo sve prepustiti spontanosti. Sve pojedinosti, prijedloge, sugestije & ostalo... - tijekom sljedećih dana ostavite mi u svojim komentarima. Naravno, bilo bi dobro da znadem točan broj gostiju, ali ipak ostavljam onima koji to vole i žele - faktor iznenađenja! Dakle, prvi susret odnosno okupljanje je kod mene u župnoj kući uz katedralu, u samom središtu grada. - MISA će biti u 11,30 sati u našoj prvostolnici (koja je udaljena samo deset koraka od "farofa"), - RUČAK ćemo u 13 sati pokušati pokusati tamo gdje je uvijek ukusno jelo, a potom idemo - SPORTSKO DRUŽENJE od 15 do 17 s. na teniskom centru na Balinovcu. Očekujem vaš dolazak u što većem broju & svima izražavam srdačnu dobrodošlicu! |
| < | rujan, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.