Kako smo nas šestorica mladomisnika iz 1979. proslavili 25+5
Stala braća da proslave svoje godine...!
Tako sam u ponedjeljak (24. kolovoza na blagdan svetog apostola Bartola) u Zadvarju, na proslavi 30. obljetnice misništva zajedno s petoricom kolega, parafrazirao prve stihove Bojne Čavoglave.
A za susret je najzaslužniji kolega don Ivan Vrdoljak, župnik u Zadvarju. Slavlje je započelo tradicionalnom procesijom oko crkve uz pjevanje litanija Svih Svetih. Koncelebriranu misu slavili smo u župnoj crkvi Sv. Ante: don Petar Đonlić, don Marinko Jurišin, don Ljubo Pavić, don Pavao Pavić, župnik don Ivan i ja - mene su zadužili da predvodim i propovijedam.
Pridružili su sam se također (malo) stariji kolege don Mladen Margeta i prof. dr. don Josip Čorić ter školski kolega don Jakov Rančić, a sve je snimao i fotografirao naš zajednički dragi prijatelj i gimnazijski kolega Branko Šunjić. Na kraju mise župnik nas je sve predstavio, a poslije njega šarmantan je pozdravni govor i čestitku održao legendarni don Josip. Nakon euharistijskog slavlja druženje smo nastavili u lipoj konobi ROKO pod krošnjama oraha u Gornjim Brelima. Pridružio nam se i načelnik općine ter nam svima darovao bogatu monografiju župa Zadvarje i Žeževica. Nakon što sam ja spomenuo da ne moramo čekati 35. obljetnicu, odmah smo se lako dogovorili da u buduće druženje prakticiramo - svake godine!
Eto, da više ne opisujem što je kako bilo... donosim propovijed koju sam održao na toj misi.
SV. BARTOL ap. & 30 godina misništva
Zadvarje, 24.08.2009.
Čitanja: Otk 21,9b-14; Iv 1,45-51
Dragi vjernici, ovaj evanđeoski ulomak završetak je poglavlja u kojem Sv. Ivan opisuje kako Isus okuplja svoje prve učenike. Dvojici je rekao, kad su ga pitali gdje stanuje: "Dođite i vidite!" Šimunu je rekao, nakon što ga je Isusu doveo brat Andrija: "Zvat ćeš se Petar!" A samo je Filipu rekao: "Pođi za mnom!" Današnji pak slavljenik, apostol Bartol, također je među Isusovu momčad došao po vezi - doveo ga je Filip. Evanđelist Ivan spominje ga po imenu Natanael - što je zapravo njegovo vlastito ime, a Bartolomej odnosno Bartol je njegovo drugo ime koje odgovara našem prezimenu. No jeste li zapazili - prve Isusove riječi Bartolu bile su: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
Eto, braćo i sestre, to su sve primjeri kako Isus svoje učenike poziva na razne načine i različitim riječima. Ali taj stil nije presudan - bitan je odgovor, odaziv! Isus je jednom, govoreći upravo o apostolskom pozivu tj. duhovnom zvanju, rekao da je žetva velika a radnika malo i da vjernici trebaju moliti za nove radnike i Isusovu vinogradu. Dragi vjernici, možete li zamisliti da je od nas 46 u prvom razredu splitskog Sjemeništa zaređeno - samo 12! A naši su poglavari rekli da je to previše. Svakako, Bogu smo zahvalni što nas je pozvao u ovaj uzvišeni poziv i pitamo se često zašto je izabrao upravo nas, a ne mnoge koji su bili sposobniji. Ali to je zapravo i tajna duhovnog zvanja.
No ono je, braćo i sestre, uza svu ljepotu i uzvišenost također svojevrstan KRIŽ! Premda je život svakoga kršćanina obilježen križem, ipak je svećenik, kao što su bili i apostoli, po KRIŽU bliži Isusu. Znademo kako su svi oni osim Ivana završili kao mučenici. Bartolu je koža oderana i glava odsječena, zato što nije htio napustiti križ niti se odreći Krista! Kod nas su u vrijeme komunizma ubijena 4 biskupa i 523 svećenika. Danas nema krvavog mučeništva, ali progon nije prestao. Štoviše, odvija se na dvije razine - izvana i iznutra!
Vi ste, dragi vjernici, sigurno čuli, jer naši mediji o tome s radošću pišu, da se posljednjih godina u nekim europskim zemljama s kršćanima događa nešto vrlo čudno. A to je tzv. istupanje ili ispisivanje iz Crkve. Neki kažu da više ne žele plaćati "crkveni porez" - kao npr. u Njemačkoj - a drugima smeta, tako kažu, što se Crkva ne modernizira nego ostaje staromodna, kruta u stavovima, konzervativna itd. I uz to Crkvu optužuju, zapravo svećenicima, biskupima i Papi predbacuju da su zato "crkve sve praznije". A zbog čega se sve to događa? Razlogâ za to, kažu takvi kritičari, ima nekoliko. Evo nekih: Crkva ne dopušta rastavu braka; Crkva ne dopušta da žena bude svećenik; Crkva zabranjuje rastavljenima sv. pričest; Crkva zabranjuje abortus i kontracepciju, protivi se tzv. istospolnim brakovima... itd.
Zato se mi svećenici često nađemo u sličnoj se situaciji u kojoj našao Isus kad su ga napustili mnogi učenici. Dakle, ne protivnici, nego oni što su išli za njim - rekoše mu: "Tvrd je to govor...!" Kao da hoće reći: To se ne može ni slušati! A što Isus čini? On ih nije zadržavao niti sprječavao da odu! Ali - što je najvažnije - nije niti smanjio zahtjeve, nije ublažio svoju nauku, nije učinio nekakav kompromis, kao što čine političari: "Ma znate, izgleda da me niste dobro shvatili...nisam tako mislio..."
Dakle, Isus ne postupa ni kao estradna zvijezda ni kao politički demagog, on nije ni Bono Vox ni predsjednički kandidat koji daje lažna obećanja svima a poslije pije kavu samo s nekima! Koji je obećao da će služiti svim građanima, a poslije bi njihove svetinje bacao pod noge. Isus je mogao sići s križa kad su mu nudili, ali nije to učinio! On je već kod one kušnje u pustinji odbio izazovnu đavlovu ponudu da skoči s hrama i da će mu se poslije toga svi diviti, svi će ga obožavati. No, nije to učinio! Kao što čini blasfemna pjevačica Madonna koja se gola penje na križ a bezglava masa, u kojoj su čak i kršćani, urla u novopoganskom oduševljenju.
I političari i pjevači svašta čine kad im karijera i popularnost počinje padati, kad ih ljudi stanu napuštati. A Isus pita i one svoje učenike koji su ostali: "Hoćete li možda i vi otići?" Kao da im kaže: Ako hoćete, slobodno otiđite! Dakle, Isus u trenutku krize ne poskupljuje benzin, nego ISTINI podiže cijenu! On ne želi trgovati s bitnim, pa makar ostao sam. Takav i svećenik mora biti!
Budući da smo u Svećeničkoj godini, evo na kraju jedna zanimljiva priča: Jedan je mladić u Kanadi (rodom iz Hjuronije, plemenske konfederacije kanadskih Indijanaca, gdje je isusovac Jean de Brébeuf 1626. utemeljio rimokatoličku misiju) prije nekoliko desetljeća osjetio svećenički poziv, ali se dugo opirao. Odlučio je da će nakon 20. godine u sjemenište, a poslije se zarekao da će čim navrši 30. otići u bogosloviju - ali ništa od toga. Zatim je odlučio ipak da će nakon 40. godine konačno to učiniti - pa opet ništa. I onda, nekoliko godina poslije toga više nije mogao izdržati pa je, vozeći se u grad svojim malim crvenim autićem, počeo se doslovce svađati s Bogom... i u tom razgovoru on najednom odlučno kaže Bogu: "Evo, idem sada ravno u sjemenište. Ako na putu do tamo samo na JEDNOM semaforu bude CRVENO svjetlo - odustajem! Dakle, ti odlučuješ!"
I znate što se dogodilo? Prošao je 70 semafora do sjemeništa i na svima je bilo - ZELENO svjetlo! Vjerujte mi, braćo i sestre, ova je priča istiniti događaj - čuo sam ga u subotu od jednog prijatelja koji poznaje toga svećenika! Taj svećenik živi i radi u Torontu, a moj prijatelj je njegov prijatelj i rekao mi je da će mu prenijeti kako je jedan svećenik u Hrvatskoj njegov slučaj ispričao vjernicima na blagdan Sv. Bartola.
Evo, da zaključim, KRIŽ i svećenik su jedno, kao i Krist i križ. No, svaki vjernik je stalno pred izborom: križ ili zabava, žrtva ili egoizam, domoljublje ili koristoljublje, Krunica ili sapunica, moda ili čednost, pupak ili mozak, i sl. A mi svećenici smo s vama za to da vam pomognemo učiniti pravi izbor! Molite zato za nas da ostanemo vjerni, da se za svakoga od nas može reći ono što je Isus rekao Sv. Bartolu. Molite za nas, da mi u svakom trenutku možemo reći Isusu kao Bartol: "Učitelju, ti si Sin Božji!" ter da i u kušnjama, krizama i sumnjama sačuvamo vjernost a naš odgovor Isusu bude kao Petrov: "Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" Amen.
Post je objavljen 27.08.2009. u 13:28 sati.