Kako je protekao prvi gospićki susret blogera
Poštovani i dragi članovi naše virtualne župe, želim vam kratko opisati kako je protekao naš blogerski susret u Gospiću. Ta prekrasna ideja rodila se u razgovoru tj. dogovoru preko komentara između @miša (tj. @pogleda iz mišje rupe) i mene. Naime, često smo obojica nekim neistomišljenicima predbacivali grubosti i napominjali da se sigurno ne bi tako ponašali kad bismo se susreli "uživo". Više se ne sjećam je li susret u Gospiću predložio @miš ili ja, ali svakako znadem da je on obećao da će platiti sve troškove ako blogere pozovem na janjetinu! Tako se ovaj naš susret dogodio upravo u vrijeme dok je on boravio u Hrvatskoj, došavši iz Kanade s namjerom da posjeti svoju rodbinu, a i meni je odgovarao taj dan.
Dakle, budući da smo mogli održati tek jednodnevno druženje, a nisam želio da ljudi koji dolaze iz daleka rano polaze od kuće, odredio sam odnosno "demokratski predložio" tri glavne točke programa: misa u 11,30 sati, ručak u 13 sati i sportski susret u 15 sati (po želji @miša). Nisam znao tko će sve doći, koliko će se ljudi odazvati – premda su se neki najavili preko bloga (samo sam imao dojavu da @miš s vozačem dolazi automobilom preko Slunja). Za doček gostiju nisam se posebno pripremao – no ipak sam, priznajem, bio malo uzbuđen... iako vode i soka uvijek ima u kući... mislio sam kako ću sve povesti ili rastjerati po okolnim kafićima...
A onda je negdje poslije pola jedanaest @miš pozvonio na vrata župnog ureda. Nikad se prije nismo vidjeli, ali znao sam da je to on, i prije nego je progovorio svojim "kanadskim hrvatskim". Bio je sav mokar od znoja. Pitam ga gdje je parkirao, a on reče da je došao vlakom - ostao sam u šoku! Na starom gospićkom kolodvoru pitao je kada dolazi tramvaj… zatim kada dolazi autobus za centar… gdje je taksi… - sve suvišna pitanja... a onda je – po žarkom suncu propješačio cijelu trasu od nekoliko kilometara!
Nakon što smo popili litru vode izišli smo na dvorište. Gotovo u isto vrijeme stigla je @ljubica iz Osijeka - za volanom! Odmah sam i nju prepoznao iako ih je u automobilu bilo četvero. Nakon pet minuta iz nekog je kafića iskočila brojna zagrebačka ekipa na čelu s @tignarijusom... Upoznavanje je bilo neobično srdačno i zanimljivo – gotovo nestvarno... Ja sam posebno uspoređivao njihove face s onim slikama koje sam o njima stvorio kroz virtualnu komunikaciju. Zanimljivo iskustvo!
Ali posebna je priča @konjanik. On me dan ranije, u petak u 15 minuta prije ponoći, porukom trgnuo iz polupospanosti u kojoj sam pripremao propovijed – javlja da dolazi u Gospić u subotu oko 4,30 ujutro. A da ne bi spavao na kolodvoru, morao sam mu na brzinu improvizirati neki ležaj... i ustati tako rano da ga pustim u kuću... Ma, priča za roman...
Dakle, nakon toga malog druženja pred župnim uredom Željac nas je posložio za fotografiranje pred "Martom" - za portal Slobodnalika.com. Potom smo prešli u katedralu na misu. Uvodnu misao o značenju naše djelatnosti u "virtualnoj župi" i pozdrav povezao sam sa spomendanom BDM Kraljice. Naglasio sam da ćemo svetu misu prikazati za nas okupljene na susret, ali i za sve blogere koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli ili nisu htjeli biti s nama.
Čitanja nisam posebno birao nego smo uzeli misu od dana. Evanđelje je bilo o licemjerju i taštini pismoznanaca i farizeja (Mt 23,1-12):
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."
Nakon tih snažnih riječi svaka propovijed bila bi suvišna. Zato sam samo kratko rekao da sam se lako odhrvao napasti da propovijedam. Sjetio se jedne davne zgode iz Njemačke – svećenik je, na Hrvatskoj katoličkoj misiji, na početku propovijedi rekao: "Budući da današnje sveto 'vanđelje nije Bog zna što, sada ćemo malo o situaciji u domovini..." Ja sam napomenuo da je danas upravo suprotno – evanđelje se itekako znakovito uklapa u našu blogersku aktivnost i bremenito je porukom, ali i tako jasno da ga ne treba tumačiti.
Poslije mise otišli smo na ručak u restoran MAKI, gdje je super plata i janjetina - taj lički specijalitet bio je po želji većine. Premda smo sjeli za stol prije 13 sati, a u 15 smo bili planirali biti na tenisu, nikako nije bilo lako ljude odvući od stola - razgovor, razgovor, razgovor... Zato smo na teniski centar došli tek u 16 sati - Nikola se nije ljutio, imao je razumijevanja iako nas je čekao pola sata i polio terene. Tu smo se nas petorica nadigravali oko sat vremena, a potom je "pala" zajednička kava u caffeu HARY. Za mene je tu bio već nakon nekoliko minuta trenutak rastanka jer sam morao otići pripremiti se za vjenčanje u 18 sati.
Dakle, bilo je predivno! Upravo kako sam napisao u komentaru: Bili smo četa mala ali hrabra - nas petnaest, kao da nas je stotina... Vidjeli smo se prvi put, a kao da se poznajemo godinama... Svi su odlučili doći i na sljedeći susret dogodine, ma gdje bio! O tome našem susretu odmah je vijest objavio portal slobodnalika.com i Jutarnji.hr, jučer je vijest izišla u Jutarnjem i Slobodnoj Dalmaciji, a danas u Večernjem i 24sata.
Hvala svima koji su se odazvali i došli, uložili golemi trud... - svi smo obogaćeni susretom! Pozdrav i blagoslov!
Post je objavljen 24.08.2009. u 23:28 sati.