srijeda, 29.11.2017.

Mjehurići stvarnosti



Rano jutro, dan se budi u kasnojesenjem svitanju. Ulice sporo oživljavaju, vuku se olovne noge i život se sprema za još jednu reprizu svakodnevnice.
Osvanuo je dan otpadnog tovara vremena, mračan kao noć poslije noći. Zidovi šute dok mjehurići stvarnosti isparavaju.
Pitanje slobode je pitanje izbora, strane.
Zašto - jesu li me to zatvorili iza nebesa zato što sam suviše glasno pjevala?
Ne. (sloboda je sa svake strane, samo zavisi kako se shvati)
Život se nastavlja, život jednog velikog istorijskog fenomena.
23:21 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 23.11.2017.

Život vječnog kruga



Iza živopisnih brežuljaka slivenih ujedno, sunce je dobacivalo svoje poslednje zbogom, palila su se ulična svjetla, a mjesec, svjetiljka noći, počeo je da se otkriva iza oblaka i pokazuje svoj vedri lik. Dugo sam se zadržala čeprkajući po uvelom lišću prosutom po ulicama; s tugom gledam uprizorenu prolaznost, jer tužno je osjetiti zimu koja se uvlači u kosti, u život i da, slušajući ga kako glasno šumi: ne diše više.

Vraćam se životu i tonem u zelene dubine još svježeg lišća, tamo gdje je srce njegovo i duša njegovog života i pitam se: gdje se sada nalazi?

Iznova polako prelistavam stranice godišnjih doba i naših doba, sve misli, strasti, dane zanosa, dane tuge, treptaje nade, kidanja u duševnim mukama.
Sve sada vidim prolaznim, i poželim da je to lišće zelena, mlada trava i da mogu leći u postelju njenu meku.
13:59 | Komentari (29) | Print | ^ |

ponedjeljak, 20.11.2017.

Međupost



Onima koji imaju ideju lako je napisati novi post. Taststuta, miš, monitor ... ili samo telefon ...
Napisaću kratak tekst i dodaću slike. Svaki put razmišljam zašto su mi potrebne slike? Zato što su u kucanim tekstovima slova šturog oblika pa oko brzo preleti preko teksta. Slova su previše jednostavna i na njima se oko ne zadržava.
Kaligrafija je bila već nešto drugo. Sama slova su bila crteži sa pažljivo uspostavljenom ravnotežom veličina, balansom i ritmom. Ta slika je izražavala značenje kroz oblik. Kaligraf je crtajući slova tragao za ljepotom najvišeg intelektualnog reda, misaonom i prefinjenom.
Ne valja žuriti.
Kako onda tako ni sada.
Ukrasi se uvijaju oko slova pod pogledima. Uglasto pismo i kurziv raspravljaju se u redovima. Zaključci se sami nameću...
Kucani tekst svega toga nema. Zato su meni potrebne slike.
20:15 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 19.11.2017.

Večernja



Tiho živi zvijezda, negdje gore visoko i gleda kako skidam šal da njime vežem Mjesec. Pojaviće se On odmah na početku noći, tačan kao i uvijek.
18:28 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 18.11.2017.

Flažolet


Sa asfalta vrućeg puta, na periferiji kvadrature kruga, lagani dodir (flageolet) ivice. Treperi tanka zategnuta nit među nama.
Uhvati obim, dotakni žicu i obujmi nas flažoletom pjesme duše. Ti si moj čovjek.
14:47 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 17.11.2017.

Pronađi put


Zamisliću pejzaž kad zazovem krajolik sjećanja. Kuća sa staricom i taraba sa plotovima. A put, gdje je put? Tu negdje je, putevi su uvijek oni koji su krivi. I stolica hroma. Lica lijepa, lica ružna, portreti se mijenjaju.
Ponovo ću zamisliti pejzaž čudnim osjećajem iz dubine sjećanja.
Znam: postoji
Nevidljivo, tajno, tajno, sjećanje se provlači kroz plitko tlo. Ulice su one koje su krivudave, koje vode pored groblja onih kojih nema do omanjih gradova.
Sada ću nacrtati krajolik u kojem si ti primarna cesta od unutrašnje bitke ka spoljašnjem svijetu, a ja onaj omanji grad kome krivudaš...
17:39 | Komentari (18) | Print | ^ |

srijeda, 15.11.2017.

Rainy Day



Tamo negdje, na cvjetnim poljima sjećanja, bezbrižno i sjetno smijeh luta do ruba plakanja. Danas pada kiša, ona sitna i dosadna, što je u stanju danima padati bez prestanka. Preko moje zemlje, želje sunčane lutaju, a ona kisne. Poslije nemirnog vremena, lutanja, vratiće se. Vratiće se moje sunce, kao selica poslije zime što se redovno vraća, kao novi izdanak iz razora plodne, odmorene zemlje.
Vratiće se. A ja ću do tada bojiti siva polja sunčanim bojama.
11:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 13.11.2017.

Baka

Osjećanje groznice i mrzlice ...bašta je nanjušila hod.
Jutro se provlačilo stazama u vrtu koracima koji su se sporo vukli po uvelom lišću. Ušlo je u kuću, hodnike, podrum, merdevinama se popelo na tavan, pa kroz solundar u dimnjak i izašlo iznad krova. Toga dana u njenu sobu nije ušlo. Otpočeo je san u vječnom mraku.

Oznake: 1986
12:26 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 12.11.2017.

Nemoć riječi

Mislim, pomišljaju misli ... misli su kovanje ... planovi. Podrhtavanjem se protrese zaboravljeno. Moje oblačenje je iznutra.
A opet nemoć riječi!
18:56 | Komentari (15) | Print | ^ |

subota, 11.11.2017.

Dolazi zima



Sve blijedi i mreška se. Jesenje krošnje ostaju prazne. Mladost je bijela kugla na zelenom polju koja se kotrlja nepogrešivo prema zemljanoj rupi.
Naviknuta na poznatu mi putanju, ja ću vezati vuneni šal, pogledaću te i izdržati tu hladnoću.
U svom starom kaputu.
18:25 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 09.11.2017.

Neće doći



Otkineš laticu bijele rade, obučeš košulju naopačke, prevrneš šolju ... Ali neće doći.
Kada ponestane neba na svodu i album sjećanja se pretvori u taj bijeli cvijet. Neće doći. Jer, August se ne vraća, nije on novembar; ne vrti se na nebeskom točku i ne smrzava pločnike pod nepcem.
22:59 | Komentari (14) | Print | ^ |

Otkrivanje jutra



Sporo svitanje u magli, u daljini neke mrlje tjeraju me na uvježbavanje očiju. Prirodno prepoznajemo stvari po obrisima, grad po sjećanju, ..., ali vidjeli bismo više da primjećujemo treperenje suprotnih boja. Pritajeni zraci sunca kao da nešto namjeravaju sa tim mrljama. Uz malo strpljenja, korak po korak, vidjeću rađanje jutarnje slike dana. Korak po korak zvuči kao ples.
Treperenje preliva boja postavljenih jedno pored drugoga će otplesati dan. Biće to slika kao iscrtana perom na sunčanim zracima.
Intrigantna i prije nego je ugledaš.
09:13 | Komentari (17) | Print | ^ |

srijeda, 08.11.2017.

Stagniranje


Hladno je. Studeni je studen. A tu je i ledena tišina. Vrludava rijeka nepomična. Samo čekanje teče. I osjeća se neka toplina u tom prividnom kretanju.
Brda su se smrzla, vrata, stakla. I ruke. Blijedo i ružičasto, čekajući, čekajući....
Stagniranje.
Blijeđenje.
Može li opstati život bez kretanja samo sa pokretom zauvijek željene misli?
Sa mnom je došla, sa mnom će i otići ...
16:35 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 07.11.2017.

Novembar



Na teškim krilima nošene, prolaze godine bez šutnje. Bučno lete neke ptice, leptiri, buba-mare i vrijeme. Bučno lepetaju na zvijezde.
Dugi su zvuci violine jesenje, opustjela su polja, livade postaju hladne i spavaju u magli. San zadrhti blijedo u bitku ponoći. Mjesec je taman, skriven u mračnim nebesima, i šuti. Šutim i ja, dok maglina monotona duma s obrisa kula iza oblaka na dalekom nebu.

Vjetar se čuje kao zvuk fagota iz drveta. I pjesma pokreće vremenski zupčanik neba, gazi preko opalog lišća, preko jesenskog srca, mjesečina sama nad zemljom govori tišinom odnoseći žutinu ogoljenim granama.

San uvijek prerano dođe. Priroda miruje.
15:44 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 05.11.2017.

Poljupci u trajanju



Tamo i ovamo, od daljine do blizine, pa nazad u krug, kikoće se vrijeme u vječnoj smjeni. Sve tutnji, pršti sijeva, lomi se vrijeme u vrtnji zbivanja i mi više ne možemo kriti poljupce u golim granama.
Ne zaustavljaj klatno poljubaca u trajanju ...
10:45 | Komentari (17) | Print | ^ |

četvrtak, 02.11.2017.

Duboko



Pri treperavoj svjetlosti miče se neka slaba ali veoma pokretna sjena, misteriozna pojava u poplavi sna, kao lutajući greben ili neman sa dna okeana, 20 000 milja pod morem, duboko.
Znatiželja grlo suši u naletu pretjeranog uzbuđenja i ošamućenosti.
Klatno.
Uspavljuje me klatno i ljulja na valovima sna, dok plovim magijom...
Ipak, više volim da to ostane neizvjesno, da visi u vazduhu, bestežinski ili još bolje okačeno o nit.
Kao klatno.
02:05 | Komentari (29) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>