petak, 17.11.2017.

Pronađi put


Zamisliću pejzaž kad zazovem krajolik sjećanja. Kuća sa staricom i taraba sa plotovima. A put, gdje je put? Tu negdje je, putevi su uvijek oni koji su krivi. I stolica hroma. Lica lijepa, lica ružna, portreti se mijenjaju.
Ponovo ću zamisliti pejzaž čudnim osjećajem iz dubine sjećanja.
Znam: postoji
Nevidljivo, tajno, tajno, sjećanje se provlači kroz plitko tlo. Ulice su one koje su krivudave, koje vode pored groblja onih kojih nema do omanjih gradova.
Sada ću nacrtati krajolik u kojem si ti primarna cesta od unutrašnje bitke ka spoljašnjem svijetu, a ja onaj omanji grad kome krivudaš...
17:39 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Arhiva >>