Kratka priča
Jesenje kapljice kiše polako su po staklu kuckale svoje note i stvarale pjesmu bez riječi koja je njoj zamišljenoj trebala sada ovog trena jer željela je zaboraviti jučerašnji razgovor koji je slučajno čula kada se približavala skupini koju je smatrala prijateljima.
- Ti njoj nisi rekao da si oženjen, da imaš dijete staro nekoliko mjeseci?
- Ne, nisam a zašto i bih kada s njom provodim lijepe trenutke svaki dan i znam da je samo moja te je ne moram dijeliti s nikim.
- Do kada se misliš tako s njom igrati, inače ti svaka tvoja ljubavnica dosadi za petnaestak dana i dijeliš ih s nama a ova ljepotica je samo tvoja već punu godinu. Ajde priznaj joj za suprugu pa da je netko od nas ima pored sebe.
- Ne pada mi na pamet da je ostavim jer ona je žena kakvu trebam, a vi dobro znate razlog moje ženidbe i tek kada sam upoznao nju shvatio sam da sam se zaletio što sam pristao na ženidbu. Tražio sam razvod ali nije izvedivo jer istina bi izašla na vidjelo a ja ne želim da moj brat ima probleme.
- Kako si lukav. Zar se ne bojiš da jedna od njih sazna jedna za drugu pa ostaneš bez obje.
- Ova zakonita nikada neće da me ostavi zato jer je svjesna da jedino tako njezina tajna može ostati skrivena, a ova druga zna koliko je volim a i ona voli mene a to je jače od svega pa čak i od moje laži. ...
Dok su svi bili udubljeni u interesantan razgovor, nitko je nije primjetio ona je izašla sa suzama u očima znajući da njeno dijete koje raste u njoj neće znati za svog oca a svu svoju ljubav podariti će biću koje će je podsjećati na njenu jedinu ljubav cijeli život.
AUTOR PRIČE
Andrea Bosak
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (3) * ispiši * #
POČETAK JEDNE PRIČE
Sjediš na staroj klupi u parku i zamišljenijom pogledom gledaš u pravcu jednog prozora jer znaš da iza tih zavjesa boravi jedno biće koje je davno zarobilo tvoje srce ali putevi su vam se razdvojili i vaša priča ostala je bez završetka. Ne, ti nisi htio otići ali morao si jer priznala ti je da samo pripada tebi a ti, ti si znao da je lažeš ali laž joj priznati nisi smio samo zato što bi priznanjem izgubio biće koje si istinski zavolio ali netko drugi zajedno s njom bio je dio tvog života. Htio si pozvoniti na njezino zvono i zamoliti je da te pozove k sebi ali nisi imao snage prestati gledati u pravcu prozora sijedio si na klupi u parku i pustio slikama prošlosti da te vrate u tvoje sretne dane.
Sjedio je tako u svojim mislima nešto manje od pola sata i osjetio njezinu blizinu, htio ju je dozvati ali glas se nije pojavljivao, znao je da će proći pored klupe na kojoj on sjedi ali kada nije bio siguran znao je samo da će čekati koliko god je potrebno jer morao ju je vidjeti, morao je saznati dali je sretna ili i ona u svojim mislima razmišlja o njemu o čovjeku koji nije znao priznati i prihvatiti pravu ljubav, ljubav koja se samo jednom doživi.
Autor priče Andrea Bosak
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
tekst sam napisala prije godinu i po dana
U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (8) * ispiši * #
tekst sam napisala 19.08.2012.
Već nekoliko sati sjedim sa praznim papirom ispred sebe, gledam u njega i razmišljam gdje su nestali sretni dani, gdje sam otišla ja i ima li ovakav život smisla, imam li se snage i dalje boriti kada sve što hoću nestaje u trenu kao kula od pijeska koju su mala djeca izgradila igrajući se a val koji je samo lagano dotakao srušio je kulu u jedan tren.
Gledam kroz prozor svoga stana i nadam se da ću ćuti nježnu melodiju starog klavira jer mi nedostaje tvoja blizina, tvoj nježan pogled kojim si gledao crno bijele tipke dok su tvoji nježni prsti prateći note svirali tužnu sonatu koja nije imala imena. Voljela bih da smo zajedno kao nekada, da se smijemo mojim glupostima, da plačem na tvom ramenu, a zvuk starog klavira me nježno tjera u san i ja sanjam ružičaste snove znajući da sam pored tebe, da me razumiješ. Nedostaješ mi kao što mi nedostaje sunce kada je jaka zima. Znam da ćemo se jednom sresti i da ću ponovo uživati pored tebe i zvucima tipaka starog klavira na kojem sada vene ruža kao što venem ja jer nikoga voljeti ne mogu kao što sam tebe voljela.
Dozvoli mi da čujem negdje u daljini nježnu melodiju starog klavira jer jedino tada sam sretna, ne neću plakati jer znam koliko te sada bole suze, gledati ću u tišini u daljinu slušajući vjetar koji svira umjesto tebe tužnu melodiju crno bijelih tipki, znam da vjetar svira umjesto tebe, znam da ćemo se sresti i tada ću ti priznati da sam te voljela.
tvoja sestra po tuzi
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
IMA LI?
Ima li smisla uopće pisati? Da ima, jer papir sve trpi oduvijek, riječi ostaju zapisane ne nadajući se da će ih netko pročitati, da će razumjeti sve što je ispisano na tom malom bijelom papiru.
Znam da je uzalud sve što pišem, ali moram, moram prošlost izbaciti iz sebe jer me guši, užasno guši jednostavno više nemam ni volje ni snage ići dalje i boriti se sama sa sobom i prošlošću. Svjesna sam da će sada mnogi pomisliti da sam skrenula s uma što javno iznosim detalje svog života, ne to mi ni malo ne smeta jer jednostavno želim, želim podijeliti sve i nadati se da ću nekome, bilo kome pomoći da ne napravi sličnu grešku kao ja. Sudbina nam je svima zapisana među zvijezdama, ima ispravan i krivi put, a kada krenemo krivo sami potpuno sami moramo pronaći izlaz do pravoga puta, tražimo ga ne znajući koliko nas uspona i padova čeka do ispravnog puta, puta ka sreći. Jednostavno se moramo penjati i padati. Znam da mnogima nije lako, da se bore sa životom nadajući se boljem sutra, nadajući se sreći kao što se nadam i ja.
Ima li smisla uopće ostavljati tragove, otvarati dušu? Ne, nema ali moram zbog sebe jer mi je lakše pošto me papir razumije i ne buni se ni na jedno moje ispisano slovo, ne smeta mu ništa, on samo šuti i pušta me da suvisle riječi ispišem nadajući se da sam sretnija jer me bar on razumije.
Živim život kao Pepeljuga, radim za druge, a ne za sebe, kada bilo koga trebam nigdje nikoga nema da me samo sasluša nekoliko minuta. Maštala sam od malena da ću pronaći sreću, da ću biti teta u vrtiću koja će učiti djecu lijepim stvarima, crtati im, pjevati im, plesati s njima, uživati u njihovo iskrenosti i zauvijek ostati dijete u duši. Ostala sam dijete u odrasloj ženi jer moji dani odrastanja nakon smrti majke prestali su naglo i morala sam postati odrasla, nisam mogla više biti zaigrano dijete. Nisam se mogla smijati, radovati, pjevati, skakati jer obaveze su postale ozbiljne i teške. Jedina radost bile su mi knjige sa sretnim završetkom, jer shvatila sam da je meni sreća okrenula leđa. Tražim sreću kao iglu u plastu sjena, a znam da je otišla daleko od mene i da mi se nikada vratiti neće. Pogriješila sam jednom jako, borim se s tim, pokušavam pronaći izlaz iz tunela, ali svijetlost se nigdje ne nazire, samo je mrak, a ja više po mraku ne mogu hodati, ne mogu se nadati sreći jer sreću sam ispustila iz ruku misleći da će druga stići, da ću biti sretnija no tada. Svoju cipelicu, srce i dušu ostavila sam prije nekoliko godina osobi koja je sada samo u mojim mislima i nadam se da ga sreća zaobišla nije. Smijem li se nadati da će me jednom potražiti?
Sudbino moja mila i draga život je tako lijep i divan i ja tu ljepotu i divotu želim živjeti, želim se radovati, voljeti, ali ti znaš da ne mogu jer jednom si mi sreću dala, a ja sam je olako pustila da ode i sada ne znam koliko dugo svoju sreću trebam tražiti u mraku dugog tunela koji kuda god da se okrenem izlaza nema.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (3) * ispiši * #
od mene toliko u ovom trenu
Kada mi nedostaje razgovora otvorim editor bloga i pišem jer s pisanom riječi znam da nisam sama, naravno da prije no što počnem pisati tekst koji je samo meni razumljiv pročitam i nekoliko tekstova meni dragih blogera pojedinima komentiram tekst, pojedinima ne jer nakon pročitanog teksta ostajem bez komentara.
Da, pišem jer pisati volim više no pričati s obzirom na to da napisano možeš i analizirati ako poželiš dok izgovoreno ostaje izgovoreno i rijetko tko zapamti što si govorio.
Volim komunicirati puno, ali kada si sam tada ti ispisane riječi prave društvo kada si sam jer si naravno odlučio biti sam iz samo tebi poznatih razloga.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
još jedna moja priča
Lijepa i draga gospođice zar vam nije hladno dok kiša pada po vama? Postoji li netko tko voli ovako divnu gospođicu? Da sam barem malo mlađi bilo bi mi drago da mogu biti pored vas.
Ja vam volim dragi gospon da mi kiša pada jer tada ne razmišljam baš o ničem jednostavno se prepustim kišnim kapima koje padaju niz moje lice umjesto suza.
Koliko vas godina poznajem na vašem licu je uvijek divan osmijeh koji meni starcu daje volje da se krećem jer znam da ću ugledati vas i vašu ljepotu.
Meni je drago vidjeti vas jer znam da ste zdravi a to drugo ćemo ostaviti za razgovor kada sunce grane jer ne bih voljela da vas ne sretnem i sutra.
Prava ste pucka koja zna kaj treba pripovedati jednom starcu koji bi zbog vas volio biti mlajši.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
kratka priča bez naslova
Nemam snage da joj priđem, da joj pogledam u oči koje su plave poput vedrog neba, da joj priznam sve ono što sam joj napravio jer znam da me je voljela cijelim svojim bićem, a ja sam joj lagao sve do trenutka kada me je napustila, tada sam shvatio da sam kriv što sam skrivao sebe pred njom. Da, skrivao sam svoje prave osjećaje jer nisam bio samo njen, povrijedio sam je misleći da je samo još jedna u nizu mojih avantura, ali ne ona avantura nije bila, ona je žena koja zna voljeti i pružiti ono što je potrebno a ja sam je povrijedio i ne nikada si to neću moći oprostiti, nikada joj neću moći prići, pogledati joj u oči i reći da je ona ta koju sam oduvijek tražio a izgubio je jer sam je varao. Da, varao sam ženu koja ima dušu anđela, varao sam ženu koja me voljela i sada znam da je ona jedina koja može iskreno voljeti.
Nemam snage da joj priđem i molim za oprost jer moje ponašanje oprost ne zaslužuje, često je viđam kako se igra u parku s malim djetetom i kako je sretna a da je moje to nikada saznati neću jer nemam joj snage prići.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (6) * ispiši * #
jedna od mojih kratkih priča
U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (4) * ispiši * #
Jedan dio moje priče koju nisam još dovršila
...Nakon sat vremena Jakov je parkirao auto na parkiralištu nasuprot kafića i ostao nepomično sjediti držeći volan, ugledao je na maloj terasi djevojku kako spretno postavlja čaše na uredno složenim stolovima. Na tren je zaboravio da pored njega na suvozačkom mjestu sjedi osoba s kojom je proveo burnu noć na svom radnom mjestu. Maja je primijetila njegov pogled ali nije osjetila ništa iako je znala koliko ju Jakov privlači.
-Ajde izađimo već jednom pije mi se kava pa je u kafiću gledaj koliko ti drago samo joj molim te nemoj reći da si Jakov jer će poludjeti što sam te dovela tu a da nju prije nisam pitala.
- Aha, može - promrmljao je i izašao da Maji otvori vrata kako bi izašla iz automobila.
Sofija je bila zauzeta pripremama terase za popodnevno slavlje i sa nekoliko stalnih gostiju tako da nije ni primijetila prijateljicu ni pratnju nego ih je uljudno pitala i prije no što je ušla u šank što žele naručiti.
- Pogledaj koga pitaš i dobro jutro.
- Ah, oprosti nisam te vidjela imam dosta posla oko priprema slavlja tako da ni ne stignem vidjeti dobro poznato mi lice koje je dovelo i pratnju. Dobar dan gospodine. Što vi želite popiti?
- Kakao sa šlagom molim i pokušajte napraviti mlaki kakao ako je moguće.
-Sjednite za ovaj mali stol u ćošku sada ću ja samo da poslužim ovu gospodu na šanku jer ne podnosim da gosti dugo čekaju.
Sofija je ispod oka promatrala Majinu pratnju i spretno točila piće gostima na šanku, tek kada se približila caffe aparatu primijetila je da joj ruke drhte, te se nasmijala sama sebi.
- Molim te Majo objasni mi zašto tvojoj prijateljici moram kriti da sam Jakov, pa vidim da nije glupa siguran sam da zna tko sam.
- Ako želiš s njom razgovarati da bi si skratio vrijeme dok radi na porti, bolje reći zuriš u prazno nekoliko sati ništa ne radeći onda izmisli neko ime dok si tu u kafiću meni za ljubav- zagrlila ga je kao malo dijete i ovlaš poljubila obraz.
- Ok, evo je dolazi pa ti izmisli moje drugo ime.
- Izvolite vaš mlaki kakao sa šlagom gospodine Jakove a evo i tebi tvoja jutarnja kava Majo sada da imam vremena rekla bih ti nešto ali uskoro počinje slavlje pa nemam vremena osim da ti naplatim naručeno jer inače neću stići kasnije s obzirom da ću biti zauzeta sa svojim gostima. Uživajte jedno pored drugog jer imate vremena kojeg ja neću imati zadugo jer radim dvije smjene.
- Oprosti mi molim te ali ako želiš i ako gazda dopusti rado ću ti ja uskočiti pomoći inače sam konobar po struci samo to ne radim jer je naporan posao.
- Ne, samo vas dvoje u miru uživajte, posluživanje gostiju je moj posao a vi ste gosti koliko znam. Sada stvarno moram ići jer stiglo je meso koje moram rasporediti po stolovima na terasi.- spretno se okrenula na vrhovima prstiju i izašla van dočekati dostavljača.
- Što si šutila Majo zar je maca popapala jezik? Rekao sam ti da zna tko sam i da ju neću moći prevariti.
- Evo Jakove dolazi gazda pa ga pitaj možeš li pomoći Sofiji da se jadnica ne umori od posla. Dobar dan gazda. Kako si?
- Mogla bi ti pomoći Sofiji posluživati goste na šanku i onako ti stalno plača pića koja popiješ ovdje ili negdje drugdje i da molim te Majo prestani me zadirkivati nemam ja za tvoje gluposti vremena.
Maja je ostala iznenađena Matinim ponašanjem htjela mu je odgovoriti ali otišao je za šank poslužiti goste, tako da Maji ništa drugo nije preostalo nego da šuti, Nakon Matinih riječi zaboravila je da pored nje sjedi Jakov.
- Ej, kuda si odlutala sa mislima gospođice, ako si me zaboravila idem ja sam pitati vlasnika dali mogu pomoći tvojoj prijateljici a ti odi doma pa ja dođem k tebi kada završim.
- Radi što hoćeš i onako sam umorna, čujemo se. - ovlaš ga je poljubila u obraz i izašla iz kafića bez da je ikoga pozdravila.
Sofija od posla na maloj terasi nije ni vidjela Majin odlazak, ali kada je ušla u kafić po piće koje je trebalo postaviti po stolovima vani čula je razgovor između šefa i Jakova.
- Slobodan sam dva dana i imam konobarsku struku pa vam mogu pomoći ako se Sofija slaže s tim i ako vama odgovara.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (4) * ispiši * #
danas malo moje filozofije
Znamo svi da prsti na rukama i nogama nisu iste veličine pa tako dolazimo i do zaključka da ni ljudi nisu isti da svi mi imamo svojih kvaliteta, da je netko dobar, loš, pesimist, optimist. Svatko od nas ima dobri i loših strana, netko je rođeni romantik, netko matematičar... da nismo isti i nikada nećemo biti isti kao i kod blizanaca se može uočiti razlika jer svi mi imamo svoje karakterne crte koje nas obilježavaju. Svi smo mi samo ljudi sa svojim manama i vrlinama, svi griješimo jer greške ponekada same dolaze, svi mi volimo, mrzimo imamo i nemamo ali ako ne volimo druge onda ne volimo ni sebe jer različitost je nešto što nas privlači da bi bolje upoznali sebe.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
u mom si srcu uvijek
Nemoj mi molim te pričati gledajući negdje u daljinu, pogledaj me u oči jer želim u tvojima vidjeti laž dok izgovaraš kako me voliš a ti uistinu voljeti ne znaš jer se nikada nisi naučio voljeti nikoga osim samog sebe. Nemoj me dodirivati rukama jer tvoj dodir je hladan poput jake zime i ne nemoj mi nikada više priči jer želim živjeti sa sretnim uspomenama, jer oboje znamo da smo uistinu bili jedno.
Godine će prolaziti, ostati će samo sjećanja na dane kada sam te srela, kada sam osjetila što znači voljeti a nisam znala da ti voljeti uistinu nikada znao nisi.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
Moje umotvorine
Dugi su dani još duže su noć koje provodimo sami sa svojim slikama prošlosti jer očekujemo da se vrati a prošlost se vratiti neće. Nedostaju mi dodiri, dugi razgovori ali kada god ugledam omiljenu žutu ružu sjetim se da postojiš samo još uvijek nismo jedno pored drugog kao što smo bili nekada.
Prošlost se nikada ne vrača.
Varao si nju, varao si mene, a najviše si varao sebe. Pustila sam te njoj a nisam ni primijetila da si tada sa sobom poveo i sreću koja je bila moja, ja već godinama sreću tražim i znam da će mi se vratiti samo kada se vratiš ti i gledajući me u oči priznaš da nikada nikoga volio nisi jer ti ni ne znaš voljeti. Priznaj da si gad koji uživa znajući da te još uvijek volim.
Zaklopi oči i misli pošalji u šetnju jer ja te čekam na životnom putu samo zato da ti pokažem koliko si mi boli nanio a ja te još uvijek volim, trebam i poštujem.
Ljubavi uvijek imaš samo za jednu osobu, osobu koja ti se uvukla pod kožu, osobu čije ime dozivaš a on to ne čuje jer je daleko dosta daleko od tebe, a osjeća da je u tvojoj duši ali sam sebi to ne želi priznati jer napravio je grešku koju misli da nikada neće moći ispraviti.
Kada bih se barem vrijeme moglo vratiti unazad, vratila bih se na dan kada sam ti rekla da se vratiš k njoj jer tada sam bila povrijeđena a znala sam da te volim i mislila sam da ću te prestati voljeti, ali prestati voljeti ni dan danas te ne mogu.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (8) * ispiši * #
pitanja bez odgovora
Kako ostati tu gdje ne cijene rad čovjeka, gdje je radno sposoban čovjek osuđen da zjapi na burzi rada jer ima preko četrdeset godina starosti, gdje sa određenim kvalifikacijama radi posao ispod svoje stručne spreme samo da bi svaki mjesec preživljavao, gdje vide da su na vlasti uvijek isti koji se bore samo za svoju dobrobit, gdje pravosuđe nije isto za svakog građanina u zemlji, jer oni koji imaju mogu platiti obranu, a oni koji nemaju moraju zbog nesposobnosti odvjetnika po službenoj dužnosti biti optuženi i odsluživati kaznu samo zato da bi se statistički pokazalo da suci ispunjavaju norme.
Kako ostati tu gdje šutke svakodnevno nešto poskupi a plače i mirovine su ispod europskog prosjeka, gdje svakodnevno sve više starijih ljudi po kantama za smeće traže plastičnu ambalažu da bi dočekali sljedeću mirovinu. Kako ostati tu gdje sve propada jer rijetko tko hoće obrađivati zemlju jer su visoki nameti a mala zarada, Kako ostati tu i gledati zamišljena lica bez osmijeha, kako živjeti od poštenja.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
postoje
Vidiš li anđele, kako znaš da oni postoje?
Da, znam da postoje a to su svi oni koji su bili uz mene za vrijeme života, ali su napustili ovozemaljski svijet jer im je bilo vrijeme, kako su me čuvali tada i pomagali mi da idem kroz život, tako i sada imam njihovu pomoć iako tijelom nisu tu. 1982 godine Edna koju sam upoznala kada sam bila na Filipinima naučila me da se srcem i mislima razgovara s anđelima, da se s njima razgovara i kada ti je lijepo i kada ti nije lijepo jer oni su svugdje gdje si ti,
Da anđeli postoje. Jedino oni su meni bitni, jedino sam osjetila njih, jedino njih vidim i sretna sam zbog spoznaje da su uvijek blizu, te me nikada nisu napustili.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
trebali bi
Todorići i njihov lopovluk privukli su toliku pažnju svih medija tako da nitko nije primijetio poskupljenja i sav šlamperaj koji se događa oko nas posljednjih desetak dana. Ovaj prvi procijenio je na koji način može ostati nedodirljiv, ovi drugi donose zakone navrat nanos i nitko im ništa ne može jer su se dobro zaštitili. Mi taj šlamperaj trpimo jer smo tako naučeni i nikako da shvatimo da svima njima moramo pokazati zube i reći "dosta je bilo šlamperaja".
Bilo bi super kada bi bila osnovana nova stranka pod nazivom "Nezadovoljni građani" jer među takvima ima stručnjaka za svako područje i sigurno si ne bi dozvolili da im neka udruga sugerira kakvu promjenu zakona će napraviti te bi znali da moramo naprijed a ne nazad, znali bi sigurno da nije potrebno prihvatiti zakon kojim se štiti bogataš a ne mali čovjek.
U stranci bi bili svi nepoznati i poneki poznati koji je voljan stvarno napraviti bolji život svima koji nisu otišli u potrazi za poslom u dugu državu ili kontinent, Bili bi primjer drugima jer bi sebi smanjili plače na pola, te bili povezani sa svojim biračima i svi bi zajedno stvarali boljitak u 21 stoljeću a ne nazadovali stotinu godina. Pokazali bi Europskoj Uniji da smo sposobni novac koji smo dobili od nje utrošiti na razvoj područja koji sada propadaju zbog nebrige i nemara i ovih koje smo birali i župana i načelnika općina kojih ima više no što nerazvijeno mjesto ima stanovnika.
Krenulo me pisanje, ali tu ću stati jer znam da moj tekst nikome neće biti zanimljiv jer ja nisam sposobna ništa drugo no kukati.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
bez naslova
Zanimljivo je da kako je povučen nacrt Zakona koji napravljen kao da živimo u srednjem Vjeku, još više je zanimljivo kako se bivša časna želi uključiti u povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa a i sama je bila predmetom istog. Zanimljivo je kako financijski revizor treba cijeli tjedan da potpiše izvještaj, a još je zanimljivije što su se konačno počeli baviti civilnim osobama s invaliditetom.
Konačno nešto rade ali sve rade krivo jer ipak smo sada u 21 stoljeću i trebali bi se sabrati i početi raditi u skladu sa stoljećem u kojem živimo.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
njima dobro, nama nikako
Promjena vremena utječe na pojedine osobe a meni se čini da najviše utječe na naše političare pogotovo one koji su pred izbore obećavali da će nam njihovim dolaskom na vlast biti bolje no što nam je bilo s prethodnom vladajućom strukturom.
Hvale se neprestano kako je nezaposlenost pala kao da su mnogi pronašli kod nas svoje radno mjesto a ne izvan granica u dalekoj Irskoj ili Njemačkoj ili Nizozemskoj, stvarno su svi kojima smo svojim glasom dali pravo da vode Državu u boljitak "slijepi pored zdravih očiju",
HDZ i SDP imaju dobru glasačku mašineriju (poslušnike) tako da se samo rotiraju i mijenjaju strane u saborskim klupama a mi šutimo i šutjet ćemo na njihove krive poteze a vidimo da nas svi krivo vode.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (4) * ispiši * #
uzmite sebi, ne nama
Ministar zdravstva ponovno nametima građanima želi rješavati golemi dug u svom resoru a svjestan je da i Država dugovanja prema zdravstvu ima, suludi su ti njegovi potezi ali on i će to odobriti jer drugačije nisu sposobni "pokrpati rupe" koje su sve vlade pa i ova napravile do sada. Da ne zaboravim jedna smo od zemalja koji imamo veliki postotak PDV-a i svi mi punimo proračun bilo da imamo velika primanja ili mizeriju.
Imamo skupu hranu a većinu hrane uvozimo i puno je lošije kvalitete od domaće (to sam spomenula jer i kupnjom lošijeg "krpamo rupe").
Smanjite gospodo svoja primanja na pola, prodajte skupi vozni park (neka vaš šofer vozi vaš privatni automobil koji je dobre kvalitete) prestanite svoje nesposobne poteze rješavati preko naših novčanika jer mi imamo mizerna primanja s kojima preživljavamo a vi na osnovu svega što mi plaćamo lagodno živite.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (19) * ispiši * #
bez naslova
Možda ćemo se sresti jednom kada nada nestane ali tada me nećeš prepoznati jer neću ti priznati da te poznajem, Postat ćeš za mene stranac kojeg sam davno voljela, kojeg sam sanjala, stranac kome sam se nadala da će doći i priznati svoju pogrešku a ne kriviti mene. Kada te ugledam slučajno shvatit ću da sam stranac koji je nekada volio čovjeka bez duše jer samo takav si bio i ostat ćeš sve svoje godine koje budeš živio još.
Nećeš me prepoznati jer izgubila sam sve osjećaje u sebi čekajući trenutak kada ću te ponovno sresti i pogledati te u oči bez riječi.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
Po službenoj dužnosti
Jeste li ikada zatrebali Odvjetnika po službenoj dužnosti?
Naravno njega određuje nadležni Sud Okrivljeniku koji nema novaca da plati Odvjetnika iz svog džepa jer to je omogućeno Zakonom. S obzirom na to da se ih plača iz proračuna takvi Odvjetnici nisu baš skloni svom Branjeniku jer ako ga oslobode optužbi na prvom ročištu tada dobiju nešto sitno, a ako proces traje duže tada im na račun sjedne dobra svota novaca.
Država je odredila probono Odvjetnike i zabranila kvalitetnim Odvjetnicima da bilo koga tko nema financija brani kvalitetan Odvjetnik koji je voljan dokazati da stranka nije kriva za djelo za koje ga se tereti jer taj po Državi odabran Odvjetnik radi sporo i u suprotnosti stranke koju ju je zadužen braniti jer dobiti će honorar koji je zaslužio i onda kada će mu stranka koju zastupa biti proglašena krivom i naravno Odvjetnik će reći da je napravio sve a uistinu nije napravio ništa iako je ispred sebe imao dokumente koji njemu kao branitelju dokazuju da je osoba koju je dobio po službenoj dužnosti da brani uistinu nevina ali zbog njegovog površnog pisanja Žalbi njegov klijent je proglašen krivim a trebao je biti slobodan jer dokazi idu Okrivljeniku u prilog.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
Ja znam tko sam - Znate li vi tko ste uistinu
Svatko ima svoje breme koje nosi kako nosi. Lavica i Annaboni znaju priču moju kako znaju i misle da je dio glume ali moj život nije gluma isto kao ni njihov samo je njima lakše njihovo breme nositi ma koliko i jednoj i drugoj breme njihovo bilo teško. Ja imam široka i jaka ramena ali ta ramena ponekada popuste i nemaju snage nositi moje breme.
Ja drage moje ne glumim jer da sam glumica glumila bih barem sporednu ulogu u domaćim sapunicama i imala bih dobar honorar.
Znam da nisam jedina koja ima probleme, postoje i oni koji o problemima šute jer izbjegavaju svoju istinu i dijele je s Njim a uistinu kao ni ja ne znaju tko je On. Po meni je On netko tko se skriva sam od sebe pa tako i od drugih jer stalno se govori da Njega moraš pronaći sam i da si moraš pomoći sam pa će ti i On pomoći jer ako si sam ne pomogneš ni On ti pomoći neće.
Isplakala sam jedan dio svoje muke i sada sam ponovno spremna padati i dizati se sama jer godinama sam se to naučila.
Hvala Lavice što si mi pokazala kako se glumi, ali ja glumica nikada nisam bila niti ću biti. Odlučila sam bez osmjeha ići dalje jer djeca su ta koja mi daju snagu da se borim i boriti ću se sve dok i jednom i drugom ne ostavim ono što mi pripada jer sve je to njihovo a ostavila im je baka a ne ja.
Voljela bih da sam glumica jer živjela bih od dobrog glumačkog honorara a ne ovako kako živim sa svojim bremenom koji nije lagan ali tražiti ću Njega još i biti ću jača no inače, a za Vas dvije ću ostati glumica koja je to što je. OSOBA BEZ SREĆE jer otišla je osobi koja sreću više treba.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (11) * ispiši * #
svaka generacija je drugačija
Današnja djeca barem veći broj su pretila i morala bi paziti na ishranu ali kako da to naprave kada na svakih nekoliko metara u centru grada ili negdje drugdje postoje pekare u kojima se prodaju pizze, te nekoliko metara dalje restorani ili zalogajnice s hamburgerima, pečenim krumpirima, pa neko punjeno lisnato tijesto (brza hrana).
Današnja djeca, mali broj uistinu zna što su i kakvi su žganci i bijela kava, mast na kruhu ili prežgana juha, malo njih zna što je od hrane zdravo za rast i razvoj. Mali broj djece zna da postoji varivo od mrkve, od krastavca, a još manje zna kakav je okus pohanog patlidžana ili grah s repom ili zeljem jer se najedu nezdrave hrane koja je njima jako ukusna dok sve ukusno i zdravo njima izgleda neukusno.
Pored te nezdrave hrane koju konzumiraju svakodnevno oni ne znaju da postoje razne igre koje se mogu igrati na livadi ispred zgrade umjesto što sjede nekoliko sati ispred ekrana. Trebali bi se naučiti igrati gumi-gumi, školice, hulahop, graničara i tada bi postotak pretilosti bio puno manji.
Svako vrijeme nosi nešto svoje pa tako i današnja djeca više vole krumpiriće i pizze, mobitele i kompjuter, više od nabrojanih jela i igara jer oni su brza generacija i nemaju vremena puno žvakati niti se puno kretati.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (9) * ispiši * #
Sinovima mojim
Otići ću uskoro tamo gdje je bolje, gdje ne postoji ni tuga ni bolest, ni patnja, čuvati ću ih i paziti da budu dobro, i da su sretni jer moraju njih dvoje moraju biti sretni.
Da, volim vas oboje, vi ste moja radost i molim vas da mi oprostite što više nisam imala snage da se borim sa nepravdom ali gledati ću vas i pratiti, uvijek ću vam biti blizu jer da nisam imala vas nikoga nikada ne bih voljela. Čuvati ću vas i neću dozvoliti da tugujete jer tuga boli.
vaša majka
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (21) * ispiši * #
Dosta je, stvarno je dosta
Ima li kraja maltretiranju i odvratnim komentarima jedne osobe koja cijeli portal bloga maltretira a dobro zna da blogove pojedine čitaju i djeca jer gledajući primjerice zanimljive fotografije nešto i uče. Zar bi blog trebao postavit dobnu granicu čitalačke publike da djeca ne bi otvorila ni jedan blog koji ih zanima.
Današnja djeca rijetko koriste ukoričenu knjigu interesantnija im je tehnika jer lakše dođu do informacija pa tako čitaju i blog portal preko kojeg mogu naučiti nešto što nema na drugim portalima jer tu postoje blogeri putopisci, blogeri pjesnici, književnici, poetičari, kreativci s toga je neprimjeren sadržaj za djecu neprihvatljiv.
Znam da sam s ovakvim tekstovima dojadila, znam da uredništvo radi sve što može kako bi spriječilo maltretiranje i teroriziranje i stvarno im se divim kako imaju snage i živaca stalno brisati a nikako ga u tome ni na koji način ne mogu spriječiti da uopće otvori blog sa istim odvratnim sadržajem koji nije ni malo primjeren za takav portall.
Sada dok sam pisala naslov palo mi je napamet da sve to on radi da bi bio u centru pažnje jer to maltretiranje mu je jedina komunikacija jer sam sebi ne može biti vulgaran i dosadan kao stjenica a ako ne terorizira nikoga onda nije ispunio kvotu koju si je zadao do smo mi svi lijepo spavali.
moja filozofija
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
Za FreshCaYg
Postoji ova i ona lista ali svi mi blogeri imamo svoju listu blogera koji su nam cool bez obzira na kojoj se listi na naslovnici nalazili jer svaki bloger ima svoju posebnost i svaki bloger voli pratiti ono što mu se sviđa i što smatra da je njemu cool jer cool blogera ima i s jedne i s druge strane.
Svi mi pišemo jer volimo pisanu riječ i volimo pokazati svoj skriveni talent koliko smo cool ne gleda se ni po jednoj ni po drugoj listi, ne gleda se ni po broju komentara ispod teksta nego svog cool blogera biraš zato što su njegovi tekstovi, fotografije, stihovi, recepti tebi posebni na svoj način.
Postoje blogeri koji su cool a već dosta dugo ih nema ni sa jednim tekstom a kada su tu imaju na postu toliko komentara koliko imam ja kada moje piskaranje pročita dvoje blogera uključujući i mene i zato poštovani blogeru https://blog.dnevnik.hr/freshcayg/ ti si cool bloger bez obzira na kojoj listi bio na naslovnoj strani i rado te čitam iako rijetko komentiram jer ima pametnijih komentara ispod tvojih tekstova no što bih ti ja ostavila da ti ga napišem.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (6) * ispiši * #
Moja filozofija
Osmijeh je najljepši ukras na svačijem licu, ali kada je netko tužan i potišten tada koliko god osmijeh uljepšava lice toliko oči odaju tugu osobe sa osmjehom jer tuga se iz očiju ne može i neda nikada sakriti ma koliko god se netko trudio osmjehom tugu prikriti od sebe i drugih oko sebe.
Osmjeh je lijek koji ublažuje tugu koja je nastala iz nekog razloga jer za tugu nema lijeka koji se može kupiti u ljekarni ili dobiti od liječnika. Svako se od nas sa tugom bori sam a osmijeh tugu samo pokriva sve dok netko tko te poznaje ne pogleda u tvoje oči i tada vidi da je tuga prisutna i da ti je potrebna utjeha uz divan osmijeh koji tugu tvoju pokriva.
napisala ja
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
Neki odlaze, neki su otišli
Svi dobri blogeri odlučili su otići ili su već otišli iz samo njima poznatih razloga jer svatko od nas odlučuje koliko će vremena posvetiti pisanju ili nečem drugom. Sa svima njima mi se bilo drago družiti preko njihovih divnih tekstova, fotografija ili stihova i nije jednostavno ne znati gdje su danas ali nadam se da će se barem polovina njih koji su otišli ili odluče otići jednom i vratiti ovdje u blogersku obitelj.
Odlaze ili su otišli ali ostaju divni tekstovi koje uvijek rado pročitam jer je dio njih tu sa nama i ostati će tu jer oni odlaze ili su otišli iz svojih razloga.
Pisanjem bloga stekneš divne prijatelje preko virtuale ali oni su prijatelji koji se pamte i koji će uvijek prijatelji ostati.
napisala Andrea.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (10) * ispiši * #
Dosta je maltretiranja
Svjesna sam da radite sve što možete ali njegovih vulgarnosti je dosta po nekoliko puta na dan postoji vjerojatno neki način da se ukinu njegove vulgarnosti i maltretiranja. I kada se ga ignorira on i dalje maltetira bez prestanka.
Bolestan je to je vidljivo ali dojadilo mi više da blokiram njegove blogove. Odvratno je njegovo ponašanje i samo me zanima kako osim tužbom stati dotičnom na kraj jer mi je preko glave njegovih bljuvotina.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (4) * ispiši * #
Poruka
Moram ovo napisati iako znam da to neće doprijeti do tamo gdje su redovi upućeni jer nitko nikada barem koliko ja znam odgovor dobio nije osim kada je doživio kliničku smrt. (davno sam to negdje pročitala ali gdje ne sjećam se).
Koliko ja i moji sinovi moramo kliziti u ponor da bi Ti nas pogledao i rekao da je ponora dosta? Sve je protiv nas pa i Ti i zato te molim odluči da smo zaslužili bolje od ponora jer nismo toliko krivi da bar malo ne možemo okusiti sreće i biti nasmijani.
Nikada nisam tražila niti učila sinove da budu pohlepni jer pohlepa nikuda ne vodi, nisam ih učila da mrze, niti sam ih učila da budu bez duše i molim te samo mi reci koliko još patnje moramo proći jer ja uistinu nemam snage da zajedno sa sinovima trpim ponor.
Odluči više hoćeš li nas uzeti k sebi ili nam dopustiti da konačno izađemo iz ponora i živimo život sretni.
napisala Andrea
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
Kriteriji
Pijući prvu jutarnju kavu jer konačno nakon dugo vremena spavala sam dulje no inače, gledajući u bijelu podlogu gdje se inače vide slova kada se ih natipka pitam se ovako
Kakav tekst netko mora napisati da bi mu blog bio "blog dana ili blog tjedna" postoji li kakav kriterij jer naime čitam nekolicinu blogera koji su više no cool a njihov tekst nikada nisam vidjela u te dvije rubrike niti na naslovnici bloga, a stvarno fantastično pišu svoje tekstove i zaslužili su da ih se istakne.
Ima li meni bedastoj netko objasniti kako se to radi? Zašto se u rubriku blog dana ne bi postavili blogere koji više ne pišu iz određenih razloga a blogovi su im bili čitani.
napisala Andrea.
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (9) * ispiši * #
Baš čudno
Čudom se ne mogu načuditi kakve neumjesne izjave u posljednje vrijeme dajem kada i rijetko koga od blogera koje čitam ako mi je tekst zanimljiv i komentiram jer ne želim pisati "super napisano", "fantastično" "znaš napisala bih ti komentar ali drugi blogeri koji su komentirali tvoj tekst napisali su ti isto što bih ti napisala ja" i"pozdrav samo ostavljam":
Vjerojatno se pod neumjesnom izjavom smatra iskreni komentar na tekst o klanovima na blogu a dobro svi znamo da klanovi postoje jer da ne postoje ne bi bilo zanimljivo pratiti kako blogeri komuniciraju.
Svatko od nas ima blogera koji su im posebni, koji su im dragi ili nisu i to je normalno. Neki se kriju sami od sebe, neki se kriju od drugih, neki su zatvoreni, neki su otvoreni, neki prihvate kritiku, neki ne prihvate ali sve se to može ili ne mora podnositi.
Svatko od nas zna tko je i što je ali kako netko može koga čitaš redovito i pratiš njegovo pojavljivanje na naslovnoj strani biti ohol i izgovoriti da su izjave neumjesne samo zato što napišeš istinu čitajući postavljeni tekst jednostavno je van svake pameti i onda zaključiš da je najbolje komentirati osobe koje komentiraju tebe ili postaviti samo jednostavni komentar "pozdrav od mene" jer ta izjava čini mi se nije neumjesna nikome od blogera.
napisala Andrea:
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (5) * ispiši * #
Ja priznajem svoje greške
Svatko od nas ima grešaka pa tako ih imam i ja i svoje greške plaćam i preplatila sam ih kako što su i mnogi preplatili svoje greške. Nikada za sebe neću reći da sam idealna jer znam da nisam jer idealne osobe nema osim u romanima u kojima je sve na kraju dobro, jer koliko god je u romanu zapleta svaki roman ima sretan kraj jer to je ono što čitatelji na kraju romana očekuju.
U stvarnom životu tako nije jer nitko nije idealan a nisam idealna ni ja ja jednostavno živim i radujem se malim stvarima jer jedino male stvari donose sreću i smirenost jednom imam jednom nemam ali zahvalna sam i za jedno i za drugo jer znam da živim život onako kako je davno upisano negdje tamo gdje još nitko došao nije i znam da ne postoji gumica koja može obrisati sve ono što je krivo ali ja mogu pokušati popraviti krivulju života i biti ono što želim i mogu biti
ČOVJEK koji zna i prepoznaje svoje greške svjesna da se pojedine ne mogu ispraviti.
Učili su me i naučili da iskrenost ima vrijednost koja se ničime ne može platiti ali sada vidim da je došlo drugačije vrijeme i da ako si iskren ispadaš budala jer surovost je preuzela sve i ako nisi surov i bez duše tada si kreten kojeg pojedinci maltretiraju koliko im drago a ti na maltretiranje ne smiješ reagirati jer si kreten koji misli da iskrenost u današnje vrijeme ima vrijednost.
Počela sam mrziti samu sebe jer ne mogu biti ono što je i većina koja nikako da sebi prizna svoje greške ali tvoje tebi stalno ponavlja a ti si svjesna svojih grešaka i krivih poteza.
napisala Andrea
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (7) * ispiši * #
Dosta mi je da me se vrijeđa
Da žena sam, da osoba sam sa invaliditetom ali nisam kreten ni budala da trpim uvrede i ponižavanja, da ja živim od pomoći dobrih ljudi iako sam završila školu i imam svoje zanimanje. Tražim posao konstantno, ali sada imam i godina kada zdrave osobe šalju na burzu rada tako da je mala mogućnost da će mene sa invaliditetom netko zaposliti.
Radila sam i jedan posao preko interneta skoro pola godine ali dan danas mi nitko nije poslao honorar bolje reći zarađeno tako da sam prestala biti ažurna i nekome raditi badava.
Dosta mi je provokacija od određene osobe i njegovih uvreda jer ja znam tko sam i znam kakva sam i koliko vrijedim.
napisala Andrea
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (6) * ispiši * #
vratiti će mu se sve
Takav život kao što je moj ne želim da se desi ikome no samo njemu iako će mi sada jedan dio reći da mu moram oprostiti što koliko god to želim napraviti ne mogu jer on oprost niti moj niti od bilo kog drugog zaslužio nije samo zato što je izrekao riječi prije no što sam za njim zatvorila vrata a izgovorio ih je i ja samo želim da mu se te riječi vrate jer došlo je vrijeme da on osjeti bol i patnju, da doživi sve što sam prolazila i prolazim ja sve zbog njegovih izgovorenih riječi.
Danima i noćima molim da moja patnja, moja bol bude njegova jer sve to uistinu pripada njemu jer on je sve to poželio meni a sada je došlo vrijeme vraćanja. Došlo je vrijeme da moji snovi postanu stvarnost, da moja bol postane radost, da moja tuga postane sreća a on da pati samo godinu dvije i da sve to što je poželio meni bude njegova jaka bol, bol koja prestati neće sve dok ne izgovori da je on pogriješio kada mi je uzeo sve što mi pripada.
Zaslužio je sve boli, svu, tugu, nesreću jer nikada nije ima duše.
napisala Andrea
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (6) * ispiši * #
učinite to
Svirajte mi noćas stvari lagane jer jedino glazba liječi bol u duši, laganim koracima pratite ritam glazbe koja liječi ranjenu dušu. Dopustite anđelima da vam se pridruže jer jedino s njima i sa vama moja bol može nestati. Zagrlite jedni druge noćas jer osjetiti ću tako zagrljaj koji mi je potreban da zaboravim nanesenu mi bol.
Želim da ode ta bol k njemu i zato mi molim vas noćas svirajte stvari lagane.
napisala Andrea
Oznake: napisala ANDREA
komentiraj (4) * ispiši * #