Nemoj mi molim te pričati gledajući negdje u daljinu, pogledaj me u oči jer želim u tvojima vidjeti laž dok izgovaraš kako me voliš a ti uistinu voljeti ne znaš jer se nikada nisi naučio voljeti nikoga osim samog sebe. Nemoj me dodirivati rukama jer tvoj dodir je hladan poput jake zime i ne nemoj mi nikada više priči jer želim živjeti sa sretnim uspomenama, jer oboje znamo da smo uistinu bili jedno.
Godine će prolaziti, ostati će samo sjećanja na dane kada sam te srela, kada sam osjetila što znači voljeti a nisam znala da ti voljeti uistinu nikada znao nisi.

Oznake: napisala ANDREA