Svatko ima svoje breme koje nosi kako nosi. Lavica i Annaboni znaju priču moju kako znaju i misle da je dio glume ali moj život nije gluma isto kao ni njihov samo je njima lakše njihovo breme nositi ma koliko i jednoj i drugoj breme njihovo bilo teško. Ja imam široka i jaka ramena ali ta ramena ponekada popuste i nemaju snage nositi moje breme.
Ja drage moje ne glumim jer da sam glumica glumila bih barem sporednu ulogu u domaćim sapunicama i imala bih dobar honorar.
Znam da nisam jedina koja ima probleme, postoje i oni koji o problemima šute jer izbjegavaju svoju istinu i dijele je s Njim a uistinu kao ni ja ne znaju tko je On. Po meni je On netko tko se skriva sam od sebe pa tako i od drugih jer stalno se govori da Njega moraš pronaći sam i da si moraš pomoći sam pa će ti i On pomoći jer ako si sam ne pomogneš ni On ti pomoći neće.
Isplakala sam jedan dio svoje muke i sada sam ponovno spremna padati i dizati se sama jer godinama sam se to naučila.
Hvala Lavice što si mi pokazala kako se glumi, ali ja glumica nikada nisam bila niti ću biti. Odlučila sam bez osmjeha ići dalje jer djeca su ta koja mi daju snagu da se borim i boriti ću se sve dok i jednom i drugom ne ostavim ono što mi pripada jer sve je to njihovo a ostavila im je baka a ne ja.

Voljela bih da sam glumica jer živjela bih od dobrog glumačkog honorara a ne ovako kako živim sa svojim bremenom koji nije lagan ali tražiti ću Njega još i biti ću jača no inače, a za Vas dvije ću ostati glumica koja je to što je. OSOBA BEZ SREĆE jer otišla je osobi koja sreću više treba.

Oznake: napisala ANDREA