Već godinama sam osoba s invaliditetom i moje noge su invalidska kolica naravno bez motora /na ručni pogon/ ja ih zovem kabriolet jer su otvorena na sve strane. Najbolja su kada pada pljusak pa vozim kolica kao formulu da bih stigla do zaklona a kada stignem tada me drugi prolaznici u prolazu smoče više no pljusak jer se kiša cijedi iz njihovih kišobrana.
Osobe s invaliditetom idu u školu s normalno zdravim osobama po istom programu i tek pet do deset posto osoba s invaliditetom radi a ostali su na burzi rada i primaju naknadu jer je komisijski ustanovljena radna nesposobnost. Godinama svugdje negdje nešto prilagođavaju ali te prilagodbe su toliko loše izvedene da ako nisi spretan u vožnji svojih kolica lako možeš nosom zaroniti po asfaltu ili pljusnuti na tramvajsku prugu i moliti anđele da te slučajni prolazni opazi o podigne prije naleta tramvaja.
Dugi niz godina održava se festival jednakih mogućnosti kako bi osobe s invaliditetom pokazale svoje sposobnosti s obzirom na stupanj invaliditeta, bavimo se i sportovima, rađamo, odgajamo, rade koji rade ali većina poslodavaca plaća državi radije nego da nas zaposli i budemo korisni društvu u kojem živimo.


Možda bi i mi koji imamo invaliditet krenuti jednom godišnje sa svojim pomagalima šetati gradom pa bi nam nakon nekoliko godina šetnje omogućili posao, prilagodili ulaze u dućane i shvatili da smo i mi dio stanovništva.

Vidiš li ovu rijeku ispred sebe? Ona teče i čini ti se da teče ispravno da nema nikakvih zamki ni krivudavih pokreta, e varaš se ima jer rijeka je poput života krene polako, probija se i teče prema cilju a cilj je daleko jako, jako daleko. I rijeka treba znati teći kao što život treba znati voljeti jer nitko baš nitko nikada nije niti će reći da je život lagan i lagodan. Promatraj tok rijeke koju vidiš ispred sebe i vidjet ćeš život, svoj život koji je divan samo zato što voliš sebe i podnosiš sve zamke koje su pred tobom, a te zamke ti daju snagu da ideš kroz život poput ove rijeke koju gledaš ispred sebe i čini ti se da teče bez zastajanja. Vidiš li ove zvijezde na nebu? Da sigurno vidiš kako svaka ima svoj sjaj ali jedna zvijezda se posebnog sjaja da ta zvijezda je tvoja, ta zvijezda je tvoj život, ta zvijezda si ti a zvijezde koje okružuju tvoju su tvoji najmiliji oni koji su pored tebe, koji su s tobom u svim situacijama tvog života, te zvijezde ti pomažu da tvoja zvijezda sja najdivnijim sjajem. Ta zvijezda si ti i ona sja posebnim sjajem jer ispunjava ti tvoju dušu, tvoje srce i tvoj um a ove druge zvijezde tvoju zvijezdu vode dajući ti do znanja da i kada si sama uvijek je netko pored tebe, uvijek je netko pored sjajne zvijezde koja kada pogledaš u zvjezdano nebo sja najljepšim sjajem. Vidiš li onu planinu ispred sebe? Da, sigurna sam da vidiš ali nikada se kao što se nisam ni ja usudila/o popeti na vrh te planine jer uvijek te nešto vrača u podnožje planine i ti samo stojiš i gledaš hoćeš li se jednom moći odvažiti popeti na vrh te planine koja te mami svojom ljepotom. Čuješ li vjetar kako divnu glazbu svira dok drveće pleše jer uz glazbu vjetra kao da plešeš ti doziva te jer tuda moraš proći dio svoga puta ali nešto te zadržava u podnožju i ti samo uživaš gledati u planinu i slušati vjetar. Okreni se oko sebe pogledaj u nebo i vidjeti ćeš kako sunce dozvoljava svojim zrakama da te dodiruju, kako te dotiču i daju ti tako potrebnu snagu da prijeđeš rijeku koja krivudavo teče, ugledaš svoju zvijezdu na vedrom nebu, da se popneš na planinu i kažeš uspjela sam doći do cilja, uspjela sam zavoljeti život i sebe.

Autor priče Andrea Bosak

Moram prestati razmišljati, analizirati, tražiti i tada će biti bolje, puno bolje

Postoji li negdje nešto to ispunjava želje pitala sam se noćas sjedeći u svojoj fotelji i gledajući kroz malo podignute rolete u mrak jer ja imam samo jednu želju da moji sinovi i ja budemo zdravi. Nekada su govorili da zlatna ribica ispunjava želje ali još nikada nitko, barem koliko ja znam zlatnu ribicu ulovio nije. Sada govore MOLI pa će ti se time sve ostvariti jer kada moliš srcem onda te se čuje.
Ja molim svaki dan, srce mi plače svaki dan već dugi niz godina ali još uvijek ništa da se lijepo desi.
Znam da će mi sada neki reći da nisam jedina i da ne budem sebična jer ima i ljudi kojima je gore ali vjerujte mi da ja svoj život kakav mi je ne bih preporučila nikome pa čak ni osobama koje me ne podnose.

Koliko me pamćenje moje služi dragi moj profesore moja prva ljubav bila je stvarna ali nevidljiva svima pa čak i meni samoj a sada ću obrazložiti kako i na koji način.

Krenula sam u prvi srednje i bila u ženskom razredu, te nakon mjesec i po dana u razredu su se cure grohotom smijale kada sam sijela na stolicu u klupu, kolegicu do sebe sam pitala čemu se slatko sve smiju a ona mi je samo rekla "Pogledaj svoja leđa ako možeš jer na leđima imaš poruku" "Poruku? Kakvu poruku?" "Okreni se da ti skinem poruku napisanu samo tebi". Nakon tridesetak minuta u ruke mi je stavila papir A4 na kojem je lijepim rukopisom pisalo SAMO ZA TVOJE OČI
Dva dana nakon te poruke ispod klupe me čekala slijedeća poruka TVOJE OČI ĆU UVIJEK SANJATI

Poruke su stizale po svim klupama u učionicama gdje sam imala predavanja a nitko kao ni ja nikada nije nikada vidio osobu koja me toliko voljela te je moja prva ljubav do dana današnjeg meni ostala tajna, ali bilo je lijepo čitati poruke pisane po školskoj klupi ili na papiru formata A4.


Autor priče Andrea Bosak

Sada mi se piše ali kako da ispadne zanimljivo za čitanje kada me uhvatila groznica i sva se tresem pa mi je i na plus trideset hladno i ne spavam, niti imam apetita (barem ću tako skinuti pet kila a trebala bi barem još desetak).
Uhvatila me fjaka.
Možda noćas napišem kratku priču a za sada toliko iako znam da sam nezanimljiva.

Moram napisati prvo da je Jurica živnuo jer se aklimatizirao pa mi je sada doma veselije.


Objasnit ću sebi samoj pa se tako nadam i drugima da ja mogu dugo trpjeti napade i sve što uz napad ide jer sam se to naučila zbog svoje pokojne bake koja mi je uvijek ovako govorila "drži vodu v zubima i čkomi a kada ti prekipi progutaj malo vode i čkomi dalje jer ak buš nekaj rekla da možeš se samo svaditi a to ti ni potrebno".

Bilo da blogeri pišu o svojoj ljubavnoj sreći ili o teškoći u svom životu uvijek se pojave kritičari jer blogeri bi se trebali baviti politikom na svoj način ili biti pjesnici (ovdje ima dobrih pjesnika, masu puta sam već pisala da mi kritika ne smeta ali nije mi jasno zašto se kritizira blogericu koja na zanimljiv način piše o svojoj ljubavnoj sreći i često se njezini zanimljivi tekstovi nalaze na naslovnici jer Julija je pala s Marsa zanimljivo piše i na ovaj način joj savjetujem da od svojih postova napravi knjigu koja bi zbog sadržaja imala veliku publiku.
Julija piši o svojoj sreći jer teško je naći tekstove pune sreće a tvoji to jesu. Svatko do nas piše što mu odgovara i ne tjera nikoga od blogera da čita taj tekst ako mu nije po guštu.

Oznake: poklonio mi ga Kiki

Čini mi se da ja, da baš ja ne mogu imati tri do četiri dana u ljetnom periodu samo za sebe, jer ja., da baš ja imam dva bolesna sina o kojima se moram skrbiti a ne misliti na sebe jer ja, baš ja nisam zaslužila nekoliko dana odmora tamo gdje bih na nekoliko sati bila sretna i gdje bih ja bila ja.
Čini mi se da ja, da baš ja ne smijem imati malo vremena samo za sebe i da ga ne smijem provesti onako kako želim, jer ja, da baš ja imam dva bolesna sina i moram misliti samo na njih, a meni da meni ništa nije dozvoljeno pa ni nekoliko sati provedenih na Jadranu gledajući u more.

U predsezoni su cijene napuhane s obzirom na to da je to cijena aranžmana za polu pansion i naravno u cijenu nisu uključene ni cijene prijevoza do odredišta. Ako su tako cijene napuhane sada u sezoni će biti još više, tako da je nama kontinentalcima kupanje u moru san jer jedino na more nekoliko dana možemo ako smo kreditno sposobni ili imamo davno napravljenu vikendicu i jedino tako se može biti nekoliko dana na finom i ugodnom morskom zraku.
Solucija koju ću ja ove godine prakticirati je ova krenem navečer busom na odredište i ujutro sam tamo, ponesem sa sobom pohanu piletinu izrezanu, izrezanu papriku, dva do tri peciva, vrećicu duhana, filtere i rizle te stotinjak kuna za kavu i sladoled i provedem jedan dan na morskome zraku te se istim prijevoznikom ponoći odvezem kući a mogu birati jednodnevnu destinaciju sama, te uživati u moru bez razmišljanja o dizanju kredita jer s povratnom kartom busa treba mi oko 350 kuna a tokom ljetnih mjeseci tako mogu obići barem tri destinacije i uživati u moru od jutra do večeri. Naravno prije odlaska kupit ću si suvenir a me podsjeti na mjesto u kojem sem uživala jedan dan.
Cijene za više dana provedenih na moru u predsezoni otišle su u nebo pa jedino tako opisano prije mogu guštati u moru i morskom zraku.

Jesenje kapljice kiše polako su po staklu kuckale svoje note i stvarale pjesmu bez riječi koja je njoj zamišljenoj trebala sada ovog trena jer željela je zaboraviti jučerašnji razgovor koji je slučajno čula kada se približavala skupini koju je smatrala prijateljima.
- Ti njoj nisi rekao da si oženjen, da imaš dijete staro nekoliko mjeseci?
- Ne, nisam a zašto i bih kada s njom provodim lijepe trenutke svaki dan i znam da je samo moja te je ne moram dijeliti s nikim.
- Do kada se misliš tako s njom igrati, inače ti svaka tvoja ljubavnica dosadi za petnaestak dana i dijeliš ih s nama a ova ljepotica je samo tvoja već punu godinu. Ajde priznaj joj za suprugu pa da je netko od nas ima pored sebe.
- Ne pada mi na pamet da je ostavim jer ona je žena kakvu trebam, a vi dobro znate razlog moje ženidbe i tek kada sam upoznao nju shvatio sam da sam se zaletio što sam pristao na ženidbu. Tražio sam razvod ali nije izvedivo jer istina bi izašla na vidjelo a ja ne želim da moj brat ima probleme.
- Kako si lukav. Zar se ne bojiš da jedna od njih sazna jedna za drugu pa ostaneš bez obje.
- Ova zakonita nikada neće da me ostavi zato jer je svjesna da jedino tako njezina tajna može ostati skrivena, a ova druga zna koliko je volim a i ona voli mene a to je jače od svega pa čak i od moje laži. ...

Dok su svi bili udubljeni u interesantan razgovor, nitko je nije primjetio ona je izašla sa suzama u očima znajući da njeno dijete koje raste u njoj neće znati za svog oca a svu svoju ljubav podariti će biću koje će je podsjećati na njenu jedinu ljubav cijeli život.


AUTOR PRIČE
Andrea Bosak

Oznake: napisala ANDREA

Odlučila sam si kupiti papigu ali još uvijek ne znam koju vrstu jer sve su mi slatke i svaka je posebna na svoj način. Kada je kupim uživat ću jer naučiti ću je pričati pa mi neće biti dosadno u stanu jer već nekoliko mjeseci sam doma ne izlazim van osim kada moram cca sat vremena i kada se vratim opijem tabletu za spavanje i spavam cijeli dan jer jedino tako spavajući ne osjećam nesnosne bolove u nogama. Kada ću kupiti papigu onda ću imati zabavu i potrudit ću se da je naučim da priča bez prestanka, papiga će mi biti prijatelj jer iskrenog prijatelja je teško pronaći u ljudima s obzirom na to da danas ljudi i za sebe imaju malo vremena.

Sama sebi govorim danima "prestani opterećivati misli jer ionako nikada nije bilo, niti će za tebe biti onako kako želiš i kako bi trebalo biti iako si nešto dobro zaslužila nakon punih dvadesetšesta godina nizbrdice." Ništa nemaš ali imaš sebe imaš sinove i to je divno jer tvoji sinovi daju ti snagu da se penješ prema vrhu iz ponora u koji si davno upala. Napravila si grešku i nisi se htjela boriti nego si otišla s boli u duši ne razmišljajući da ta bol nikada neće tebe napustiti.
"Prestani razmišljati, u mislima tražiti njegovu blizini, osjećati dodir kojeg nema jer sve, baš sve je uzalud,"
Shvati da moraš cijeniti sebe, da sebe moraš voljeti i kada to shvatiš naći ćeš izlaz iz ponora u kojem se nalaziš dugi niz godina.

Sama sebi govorim noćima "prestani voljeti osobu koja tvoju ljubav nije zaslužila, prestani osjećati njegove nevidljive dodire, jer nije zaslužio da zna za tvoju bol. za tvoju ljubav prema njemu jer on tu ljubav nije zaslužio, zaslužio je da pati, da osjeti bol ali sretan je i neka sretan ostane".
Jednom ćeš ponovno sretna biti, uskoro ali moraš početi voljeti sebe, da sebe jer bitna si ti a ne osoba iz prošlosti koja je samo dio tebe.