Sama sebi govorim danima "prestani opterećivati misli jer ionako nikada nije bilo, niti će za tebe biti onako kako želiš i kako bi trebalo biti iako si nešto dobro zaslužila nakon punih dvadesetšesta godina nizbrdice." Ništa nemaš ali imaš sebe imaš sinove i to je divno jer tvoji sinovi daju ti snagu da se penješ prema vrhu iz ponora u koji si davno upala. Napravila si grešku i nisi se htjela boriti nego si otišla s boli u duši ne razmišljajući da ta bol nikada neće tebe napustiti.
"Prestani razmišljati, u mislima tražiti njegovu blizini, osjećati dodir kojeg nema jer sve, baš sve je uzalud,"
Shvati da moraš cijeniti sebe, da sebe moraš voljeti i kada to shvatiš naći ćeš izlaz iz ponora u kojem se nalaziš dugi niz godina.

Sama sebi govorim noćima "prestani voljeti osobu koja tvoju ljubav nije zaslužila, prestani osjećati njegove nevidljive dodire, jer nije zaslužio da zna za tvoju bol. za tvoju ljubav prema njemu jer on tu ljubav nije zaslužio, zaslužio je da pati, da osjeti bol ali sretan je i neka sretan ostane".
Jednom ćeš ponovno sretna biti, uskoro ali moraš početi voljeti sebe, da sebe jer bitna si ti a ne osoba iz prošlosti koja je samo dio tebe.