Moram ovo napisati iako znam da to neće doprijeti do tamo gdje su redovi upućeni jer nitko nikada barem koliko ja znam odgovor dobio nije osim kada je doživio kliničku smrt. (davno sam to negdje pročitala ali gdje ne sjećam se).
Koliko ja i moji sinovi moramo kliziti u ponor da bi Ti nas pogledao i rekao da je ponora dosta? Sve je protiv nas pa i Ti i zato te molim odluči da smo zaslužili bolje od ponora jer nismo toliko krivi da bar malo ne možemo okusiti sreće i biti nasmijani.
Nikada nisam tražila niti učila sinove da budu pohlepni jer pohlepa nikuda ne vodi, nisam ih učila da mrze, niti sam ih učila da budu bez duše i molim te samo mi reci koliko još patnje moramo proći jer ja uistinu nemam snage da zajedno sa sinovima trpim ponor.
Odluči više hoćeš li nas uzeti k sebi ili nam dopustiti da konačno izađemo iz ponora i živimo život sretni.

napisala Andrea

Oznake: napisala ANDREA