Dugi su dani još duže su noć koje provodimo sami sa svojim slikama prošlosti jer očekujemo da se vrati a prošlost se vratiti neće. Nedostaju mi dodiri, dugi razgovori ali kada god ugledam omiljenu žutu ružu sjetim se da postojiš samo još uvijek nismo jedno pored drugog kao što smo bili nekada.
Prošlost se nikada ne vrača.

Varao si nju, varao si mene, a najviše si varao sebe. Pustila sam te njoj a nisam ni primijetila da si tada sa sobom poveo i sreću koja je bila moja, ja već godinama sreću tražim i znam da će mi se vratiti samo kada se vratiš ti i gledajući me u oči priznaš da nikada nikoga volio nisi jer ti ni ne znaš voljeti. Priznaj da si gad koji uživa znajući da te još uvijek volim.

Zaklopi oči i misli pošalji u šetnju jer ja te čekam na životnom putu samo zato da ti pokažem koliko si mi boli nanio a ja te još uvijek volim, trebam i poštujem.

Ljubavi uvijek imaš samo za jednu osobu, osobu koja ti se uvukla pod kožu, osobu čije ime dozivaš a on to ne čuje jer je daleko dosta daleko od tebe, a osjeća da je u tvojoj duši ali sam sebi to ne želi priznati jer napravio je grešku koju misli da nikada neće moći ispraviti.

Kada bih se barem vrijeme moglo vratiti unazad, vratila bih se na dan kada sam ti rekla da se vratiš k njoj jer tada sam bila povrijeđena a znala sam da te volim i mislila sam da ću te prestati voljeti, ali prestati voljeti ni dan danas te ne mogu.

Oznake: napisala ANDREA