U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.
Post je objavljen 10.03.2018. u 20:44 sati.