petak, 21.01.2011.
saksofon
Saksofon (skraćeno "Sax") je glazbalo izrađeno od metala, no uvrtava se među drvene puhačke instrumente zbog svoje mehanike (čunjasta cijev i tehnika su slične oboi) i originatora tj. faktora koji proizvodi ton (jednostrukog jezička koji je sličan klarinetovom). Sastoji se od jezička, usnika, lulice i samog tijela glazbala.
Povijest [uredi]
Saksofon je izumio 1840.g. Antoine Joseph Sax, poznati tvorac limenih puhačkih glazbala te ga prijavljuje 1846.g. kao patent od 7 glazbala. Saksofon je jedan od rijetkih instrumenata koji je nazvan po svom izumitelju.
Antoine Joseph Sax vodio se iskustvima dotadanjih instrumenata, pa saksofon ima usnik sličan klarinetu, mehanizam i prstna tehnika najsličniji su mu oboi.
U početku se saksofon koristi samo u vojnim orkestrima i to najvie u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj i SAD-u. U simfonijskim orkestrima upotrebljava se vrlo rijetko, uglavnom za izvođenje solo dionica. Veliki glazbenici poput Hector Berlioza, Gioachino Rossinia i Straussa ubrzo zapaaju zvučne sposobnosti ovog novog instrumenta i počinju ga koristiti u svojim glazbenim kompozicijama.
Saksofon svoju slavu steče tek krajem 20-tih kada se njegova primjena i afirmacija pronalazi u jazz glazbi. U tom periodu u Americi se proizvodi vie od 100.000 saksofona, a do kraja desetljeća svira ga milijun i pol Amerikanaca, neki bolje a neki loije. Postaje jedan od najvie upotrebljavanih i najomiljenijih instrumenata irom svijeta, sinonim u jazz glazbi 20. stoljeća. Danas se sax često pojavljuje u rock i pop glazbi kao i u jazzu i to u solističkim dionicama.
Vrste saksofona [uredi]
Porodica saksofona obuhvaća sedam instrumenata od alta do basa. Najvie se upotrebljavaju sopran, alt, tenor i bariton, dok se za početak učenja koristi najčeće alt saksofon.
Kada se prvi put sretnete sa saksofonom najdue se radi na samom upoznavanju instrumenta, postavi usnica i disanju. Saksofon je instrument lijepog i toplog tona i velikih tehničkih mogućnosti.
Osnovne registarske varijante:
* Sopranino
* Sopran
* Alt
* Tenor
* Bariton
* Bas
* Kontrabas
Transponiraju naizmjenično jo u "Es" (ili "F") i "B" (ili "C", tj. bez transpozicije), pomičući se jo ovisno od registara za jednu, dvije ili tri oktave nanie.
- 18:00 -
stjepan mesić
tjepan ("Stipe") Mesić (Orahovica, 24. prosinca 1934. ) bivi predsjednik Republike Hrvatske i bivi predsjednik predsjednitva SFRJ.
Mesić je bio zastupnik u Hrvatskom saboru u 1960-ima, a nakon toga van politike do 1990.-e kada je postao član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a potom i hrvatski premijer. Sabor Republike Hrvatske izabrao ga je za hrvatskog člana predsjednitva SFRJ, naputa premijersku dunost, odlazi u Beograd gdje je prvo postao potpredsjednik, a zatim 1991. i posljednji predsjednik predsjednitva SFR Jugoslavije. Godine 1992. postao je predsjednik Sabora Republike Hrvatske.
Godine 1994. izaao je iz HDZ-a s istomiljenicima i osnovao stranku Hrvatski nezavisni demokrati (HND). Kasnije je većina članova HND-a, uključujući Mesića, prela u Hrvatsku narodnu stranku (HNS).
Kad je Franjo Tuđman umro u prosincu 1999. godine, Mesić je u 2. krugu glasovanja na predsjedničkim izborima izabran za predsjednika Hrvatske (veljača 2000.). Ponovo je izabran za predsjednika u siječnju 2005. g
Rane godine [uredi]
Mesić je rođen u slavonskom mjestu Orahovici gdje je i pohađao gimnaziju, a diplomirao je pravo na Sveučilitu u Zagrebu. Nakon studija, Mesić je radio u Orahovici i Naicama. Odsluio je vojsku, poloio pravosudni ispit i radio kao općinski sudac. Oenio se Milkom rođ. Dudunić, i dobili su dvije kćeri.
Sa cijelom obitelji preselio je u Zagreb i godine 1964. postao direktor sektora općih poslova u poduzeću Univerzal Corporation, te je svojom voljom postao član Saveza komunista Jugoslavije (partijska podrunica: Savez komunista Hrvatske).
Godine 1966. izabran je kao neovisan građanin u Općinsko vijeće Orahovice, pobijedivi kandidate iz Saveza komunista te iz Socijalističkog saveza radnog naroda. Godine 1967. postao je gradonačelnik Orahovice, i član ondanjega Sabora SR Hrvatske.
Pokrenuo je građenje prve privatne tvornice u Jugoslaviji, pa ga je Tito optuio da potiho uvodi kapitalizam (nezakonit po Ustavnom poretku). Poslije donoenja "Deklaracije o poloaju i imenu hrvatskoga jezika" 1967. godine, Mesić ju je javno osudio u govoru pred Saborom, gdje je njene sastavljače prozvao kao: "političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije", i pozvao da ih se kazneno progoni na sudu.[1][2] Ipak, u 1970-ima Mesić je podrao Hrvatsko proljeće, pa je optuen zbog "neprijateljske propagande" i osuđen na godinu dana zatvora. Suđenje je trajalo 3 dana, a od 55 svjedoka samo je 5 svjedočilo protiv njega. Nakon priziva, proces se oduio do 1975., kada je odsluio godinu dana u zatvoru u Staroj Gradiki.
Prvi viestranački izbori, raspad SFRJ, domovinski rat [uredi]
Izabran je 1990. kao kandidat HDZ-a na prvim viestranačkim izborima u Hrvatskoj nakon 2. svj. rata. Postao je premijer Hrvatske, i na toj funkciji bio od svibnja do kolovoza 1990.-e. Ipak, ubrzo je dao ostavku kako bi bio izabran u federativno predsjednitvo, gdje je prvo bio potpredsjednik.
Predsjednici su se godinje automatski izmjenjivali po ključu republika/pokrajina. Kad je bio red da Mesić bude predsjednik, srpski član predsjednitva Borisav Jović traio je glasovanje. 4 člana (Srbija, Crna Gora, Vojvodina, Kosovo) bili su protiv njega, a 4 člana (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija) bili su za. Posredovanjem Europske zajednice Mesić je ipak postao predsjednik.
Mnogi neovisni promatrači smatraju da je u to doba Mesić osigurao mjesto u povijesti vjetim manevriranjem i blokadom velikosrpski nastrojene vrhuke da izvede dravni udar, te da je, unatoč mnogim svojim kasnijim problematičnim potezima, u to vrijeme bio pravi čovjek na pravom mjestu.
Kad je Hrvatska proglasila neovisnost, Mesić se vratio u domovinu i dao ostavku na mjesto predsjednika jer SFRJ očigledno vie nije postojala. Godine 1992. izabran je u Sabor i postao njegov predsjednik.
Godine 1994. istupio je iz HDZ-a i osnovao novu stranku, Hrvatske nezavisne demokrate. Kao razlog za istup navodio je protivljenje vladinoj politici prema Bosni i Hercegovini, optuujući Tuđmana da eli podijeliti BiH s Miloevićem. Međutim on je iz HDZ-a istupio tek godinu i pol nakon bonjačko-hrvatskoga sukoba. Njegov izlazak iz HDZ-a se poklapa s njegovim (i Manolićevim) sukobom sa ukovom strujom unutar HDZ-a. Kritizirao je i privatizaciju zbog pljačke i profiterstva. Godine 1995. je sudjelovao na 2. saboru HSP-a, tj. frakcije HSP-a odane Dobroslavu Paragi, na Zagrebačkom velesajmu. Mesić je 1997. zajedno s većim dijelom svoje stranke preao u Hrvatsku narodnu stranku (HNS) gdje je postao izvrni potpredsjednik stranke.
Predsjednički mandat [uredi]
Prvi predsjednički mandat [uredi]
Stjepan Mesić i Vladimir Putin na sastanku u Kremlju 16. travnja 2002.
Izabran je za predsjednika Hrvatske 2000. godine nakon to je pobijedio u prvom krugu izbora, te u drugom krugu porazio kandidata HSLS-a i SDP-a Draena Budiu. Mesić je nastupio kao kandidat stranaka HNS, HSS, LS te IDS. Nakon to je postao predsjednik, istupio je iz članstva u HNS-u.
Kritizirao je politiku pokojnog predsjednika Tuđmana kao nacionalističku, bez slobode medija i s loim gospodarstvom. Na početku svoga prvog mandata odmah se zalagao se za liberalniji pristup kako bi se Hrvatska otvorila stranim investitorima, s manje vie uspjeha.
Kao predsjednik tijekom svog prvog mandata, umirovio je 7 hrvatskih generala koji su dvaput pisali otvorena pisma javnosti u kojima su tvrdili da vlast eli kriminalizirati Domovinski rat i da zanemaruje Hrvatsku vojsku. Mesić je tvrdio da časnici na dunosti ne smiju pisati javna politička pisma bez odobrenja vrhovnog zapovjednika, tj. predsjednika drave jer oni njemu izravno odgovaranju po zakonu i ustavu. Oporbene stranke su brzo osudile ovu Mesićevu odluku kao opasan potez za nacionalnu sigurnost Hrvatske, no on je tvrdio da je to bila jedina ispravna odluka koju je mogao donijeti jer se u vojsci neposlunost ne moe tolerirati. Mesić je kasnije umirovio jo četiri generala sa sličnim objanjenjem.
Tokom svoga prvog mandata u vanjskoj politici, predsjednik Mesić se zalae da Hrvatska postane članica Europske unije i NATO-a. Također je pokrenuo obostrane isprike za moguće ratne zločine s predsjednikom Srbije i Crne Gore, to je dio hrvatske javnosti loe primio. Posebno pozitivno je bio primitak u izraelskom parlamentu (Knesset), koji je bio prvijenac za Hrvatsku. Ondje se ispričao za istrebljenje idova u NDH tijekom 2. svjetskog rata, te se nakon njegovog govora počinju otvarati izravni diplomatski kanali s Izraelom.
Drugi predjednički mandat [uredi]
Stjepan Mesić na sastanku s Dickom Cheneyom u Dubrovniku 6. svibnja 2006.
U predsjedničkim izborima 2005-e je kao kandidat osam političkih stranaka osvojio skoro polovicu glasova (48,92%), ali mu je natpolovična većina uskraćena za par postotaka. U drugom krugu se suočio s protukandidatkinjom Jadrankom Kosor i pobijedio s gotovo 66% glasova. Njegov drugi petogodinji mandat istekao je u veljači 2010.
Stjepan Mesić, gostujući na Obiteljskom radiju, komentirao je tvrdnje onih koji ga optuuju da je surađivao s Udbom. Mesić je pritom odgovorio: "Pa, ne znam kako bih ja bio suradnik UDBE valjda kad sam bio na izdravanju kazne u Staroj Gradiki, valjda kad sam se javljao na 150 natječaja, kad su svi ovi seronje normalno radili, normalno zarađivali svoj kruh ili moda stvarno radili za UDBU ili za nekog drugog." [3]
Zanimljivosti [uredi]
Mesić na filmu (lijevo)
* Tijekom studija dijelio je, u studentskom domu, sobu sa Stipom uvarom.
* Stjepan Mesić imao je manju ulogu ustakog časnika u filmu: Ne okreći se sine.
* Bio je i član "Titovih pionira" (Saveza pionira Jugoslavije).
* Vojni rok u JNA odsluio je u Bileći i Niu, te je postao rezervni oficir.
Privatni ivot [uredi]
Stjepan Mesić je oenjen s Milkom Mesić. Imaju dvije kćeri, Dunju i Sau.
Izvori [uredi]
1. 40 obljetnica Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika (Napadači i branitelji Deklaracije i Matice hrvatske od 1967. do 1989. i 2007.), ťHrvatsko pravoŤ Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj, godina 2007., broj 3., 17. oujka 2007., zadnji put učitano 2009-05-27
Wikicitati Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi* na naa /jugoslavenska/ predstavnitva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na nae konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja nae zemlje, i koja je uperena protiv onoga to je najsvetije, to je izvojevano u naoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne moemo odreći i za to su pale velike rtve (...) Ovi bombai, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo naeg hrvatskog naroda nego svih naroda nae socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaki potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doivjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridruujem se onim drugovima zastupnicima koji trae da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo drutveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tuilatvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.ť
- 17:56 -
nedjelja, 16.01.2011.
HARRY POTER
Harry Potter je heptalogija koju je napisala engleska knjievnica Joanne Kathleen Rowling. Uz sedam knjiga od kojih je posljednja objavljena 2007. godine, objavljene su jo tri knjige - Metloboj kroz stoljeća, Čudesne zvijeri i gdje ih pronaći i Bajke barda Beedlea, napisane u dobrotvorne svrhe. Knjige opisuju svijet vjetica i čarobnjaka, a glavni je lik mladi čarobnjak Harry Potter. Prvi roman, Harry Potter i Kamen mudraca objavljen je 1997. est je knjiga već doivjelo i svoja filmska izdanja. Posljednja će knjiga biti ekranizirana u dva dijela. Snimanje prvog od dva filma započelo je u veljači 2009., a premijerno bi trebao biti prikazan 19. studenog 2010.[1] Najavljeni datum premijere drugog filma je 15. srpnja 2011. godine.[2]
Knjige se objavljuju u nakladi Bloomsbury Publishing Plc-a (originalna verzija; Ujedinjeno Kraljevstvo), Scholastic Pressa (američka verzija) itd.
Povijest naklade [uredi]
Prva HP knjiga objavljena je u Ujedinjenom Kraljevstvu u nakladi Bloomsburyja, malog nezavisnog izdavača, u srpnju 1997. Knjige imaju oboavatelje svih uzrasta i u cijelom svijetu. Tako su u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljene dvije verzije knjige, iste tekstom, ali različite naslovnicama. Jedna verzija namijenjena je djeci, a druga odraslima. Prve tri knjige, Harry Potter i Kamen mudraca, Harry Potter i Odaja tajni te Harry Potter i zatočenik Azkabana osvojile su nagradu Nestlé Smartie Book Prize za dobnu skupinu od 9 do 11 godina. Do vremena izlaska četvrte knjige, Harry Potter i Plameni pehar, serijal je već postao visoko profiliran, novine i časopisi bili su puni priča o Harryju Potteru. U isto je vrijeme Warner Brothers započeo snimanje serije filmova koji se temelje na romanima. Svaka knjiga prati otprilike jednu godinu Harryjeva ivota u Hogwartsu - koli vjetičarenja i čarobnjatva gdje uči koristiti magiju i spravljati čarobne napitke. Harry također uči savladati prepreke, kako magične, tako i socijalne i emocionalne.
U serijalu je sedam knjiga, a svaka je za nijansu mračnija od prethodne. Kako Harry odrasta, tako i njegov najveći neprijatelj, Lord Voldemort, ima sve veću moć.
Kako kae J. K. Rowling, ideju o glavnom liku svojih romana, Harryju Potteru, dobila je dok se vozila vlakom od Manchestera do Londona 1991. Njezino omiljeno mjesto za pisanje prve knjige bio je jedan edinburki kafić u kojem je ispijala bezbrojne alice kave. Zahvaljujući prodaji knjiga i pravima na filmove, Rowling je postala milijaderka i 620. najbogatija osoba na svijetu. Pretpostavlja se da je J. K. Rowling bogatija od kraljice Elizabete 2.
Pregled [uredi]
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadri pojedinosti o radnji i/ili zavretku ovog djela.
Romani većim dijelom spadaju u anr fantastike; međutim, to su ujedno i edukacijski romani čija je radnja smjetena u kolu vjetičarenja i čarobnjatva Hogwarts, britanski internat za čarobnjake čiji nastavni program uključuje koritenje magije. Knjige su također, riječima Stephena Kinga, "pronicljiva i tajanstvena pripovijetka", a knjige su pisane u stilu misterioznih avantura Sherlocka Holmesa; u svakoj su knjizi pomno skriveni tragovi koji dobivaju značenje već s izlaskom sljedećeg nastavka, a glavni likovi često progone brojne sumnjivce to dovodi do naglog obrata koji razjanjava cijelu situaciju.
Glavni lik, dječak imenom Harry Potter, siroče je koje ivi sa svojim okrutnim rođacima, Dursleyjevima. Oni su ga u početku drali u potpunom neznanju to se tiče njegovog čarobnjačkog naslijeđa - Dursleyjevi preziru njegovu "neprirodnost". Međutim, kako se pribliavao njegov jedanaesti rođendan, Harry je postajao sve vie svjestan svoje posebnosti, a na svoj je jedanaesti rođendan imao prvi susret s čarobnjačkim svijetom kad je obavijeten da je zapravo čarobnjak i da je pozvan u kolu vjetičarenja i čarobnjatva Hogwarts.
Čarobnjački svijet u kojem se Harry iznenada naao potpuno je odvojen, ali ujedno i vezan sa "stvarnim" (bezjačkim) svijetom. Za razliku od fantastičnih svjetova Narnije i Gospodara prstenova, svijet Harryja Pottera postoji usporedno s naim svijetom, a čak su i mnoge čarobnjačke institucije smjetene u gradovima, kao to je na primjer London. Čarobnjački se svijet sastoji od niza skrivenih ulica, prastarih gostionica, usamljenih ladanjskih kuća i dvoraca koji ostaju nevidljivi nemagičnoj populaciji (poznatoj kao "Bezjaci"). Magični je dar urođen i ne moe se naučiti, iako mladi čarobnjaci moraju pohađati čarobnjačku kolu kao to je na primjer Hogwarts kako bi usavrili i kontrolirali svoje sposobnosti. Većina čarobnjaka nije upoznata s bezjačkim svijetom koji im se čini čudnijim nego to bi se običnim ljudima činio njihov svijet.
Prvi roman započinje 1. studenog 1981. na dan pun čudnih i neobjanjivih događaja: zvijezde padalice, neobično velik broj sova, čudno odjeveni stranci koji sretno pozdravljaju bezjake na ulici. Izvor je tih čudnih događaja slavlje inače pritajenog čarobnjačkog svijeta koji je godinama terorizirao Lord Voldemort koji je pokuavao prigrabiti to je vie moguće moći. Prethodne je noći Lord Voldemort, koji je mjesecima tragao za skrivenom obitelji Potter, otkrio njihovo sklonite i ubio Jamesa i Lily Potter. Međutim, kad je pokuao ubiti njihovog sina, Harryja, njegova se kletva okrenula protiv njega. Njegov je duh istrgnut iz njegovog tijela i on je bio prisiljen na skrivanje, a Harryju je kao podsjetnik na taj događaj ostao samo oiljak u obliku munje na čelu. Harryjeva misteriozna pobjeda nad Voldemortom u toj Noći vjetica dočekana je s mjeavinom sreće i divljenja u čarobnjačkoj zajednici, a Harry je dobio nadimak "dečko koji je ostao iv". Drugo poglavlje započinje deset godina kasnije, 1991., kad Harry saznaje za svoje čarobnjačko naslijeđe i tu priča počinje.
Naredne priče slijede veoma strogu formulu: radnja knjige započinje svake godine u otprilike isto vrijeme, odnosno pri kraju ljeta, kad Harry u bezjačkom svijetu, s Dursleyjevima, ičekuje rujan i povratak u Hogwarts. Zatim neko vrijeme provodi na nekim određenim magičnim lokacijama (u Zakutnoj ulici, Jazbini, na Grimmauldovom trgu) prije nego to se ukrca na vlak Hogwarts Express koji kreće s perona 9 i 3/4 sa eljezničkog kolodvora King's Cross i vozi za Hogwarts.
Nakon dolaska u kolu, Harry se u svakom romanu bori s teretom koji donose kolski problemi kao to su eseji, simpatije i učitelji koji nemaju razumijevanja. Također, tijekom tog perioda, Harry se bori i s uvijek novim misterijem koji vrhunac dostie kako se blie posljednji dani kole, a često uključuje pokuaje Lorda Voldemorta da vrati svoju moć.
Za detaljne radnje romana, pogledajte članke za svaku knjigu.
Likovi [uredi]
Harry Potter: Jedino dijete Jamesa i Lily Potter, s kojima dijeli mnoge posebne karakteristike, od kojih je najlake primijetiti Jamesovu neurednu crnu kosu i Lilyine zelene oči. Rođen je 31. srpnja 1980. Postao je slavan kad je imao samo jednu godinu i kad je Lord Voldemort, čarobnjak koji je izazivao strah cijelog čarobnjačkog svijeta, napao njegov dom i ubio njegove roditelje, ali nije uspio ubiti njega, iako ga je ostavio s prepoznatljivim oiljkom u obliku munje. U pokuaju da ga ubije, Voldemort je ičupan iz svojeg tijela to je bila posljedica njegove vlastite kletve, Avade Kedavre. u Hogwartsu, Harry je pokazao da je nadareni čarobnjak posebno se istaknuvi u Obrani od mračnih sila i metloboju, a unutar svog doma, Gryffindora, prepoznat je i kao sposobni vođa. Unatoč njegovim najboljim pokuajima, nije uspio suzbiti svoju slavu i to mu je u nekim trenutcima bio izvor velike frustracije. Međutim, unatoč svom pritisku, ostao je iznimno hrabar, plemenit i ponosan, iako su se te kvalitete znale i loe odraziti u onome to je Hermiona Granger nazvala "slabosti na spaavanje ljudi". Njegovi su najbolji prijatelji Ron Weasley i Hermione Granger, a neprijatelji su mu Lord Voldemort, Severus Snape i Draco Malfoy.
Ron Weasley: Najbolji prijatelj Harryja Pottera i esti od ukupno sedmero djece drage i siromane obitelji Weasley. Sprijateljio se s Harryjem gotovo odmah nakon njihovog prvog susreta tijekom prvog putovanja Hogwarts Expressom. Međutim, u jednom su se trenutku njih dvojica udaljila, jednim dijelom zato to je Ron bio prisiljen ivjeti u Harryjevoj sjeni, a tu je frustraciju bez sumnje pojačao i njegovo mjesto najmlađeg sina u velikoj obitelji. Unatoč tome, on i Harry ostali su bliski, a Ron je, uz Hermionu, bio stalni pratilac u Harryjevim avanturama.
Hermiona Granger: Najbolja prijateljica Harryja Pottera i Rona Weasleyja koja je obično smatrana najboljom učenicom Harryjeve generacije u Hogwartsu. Njezina su inteligencija zajedno s razumnim i logičnim razmiljanjem često bili od velike pomoći Harryju i Ronu tijekom kolovanja u Hogwartsu i ostalih avantura, iako je njezino efovanje znalo biti i izvor svađe između njih. Hermiona je bezjačkog podrijetla i zbog toga je, kao i zbog svoje inteligencije, bila i meta kolskog kolege i nasilnika Draca Malfoya.
Lord Voldemort: Glavni antagonist serijala, zli čarobnjak koji pod svaku cijenu eli osigurati potpunu kontrolu čarobnjačke zajednice i dostići besmrtnost prakticiranjem crne magije. Nakon godina provedenih u pokuajima da ostvari sve svoje ciljeve zaustavljen je kad je pokuao ubiti Harryja Pottera dok je dječak bio tek beba i nije uspio. Istrgnut je iz svog tijela i primoran na skrivanje. On je izazivao takav strah kod čarobnjaka da su se i nakon njegovog pada mnogi bojali izgovoriti njegovo ime pa su ga umjesto imenom nazivali "Znate-Već-Tko", "Onaj-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti" ili "Gospodar tame", a posljednji su naziv većinom upotrebljavali njegovi sljedbenici, smrtonoe. Rođen je kao Tom Marvolo Riddle i također je bio učenik u Hogwartsu. "Ja sam Lord Voldemort", odnosno engleski izvornik - "I am Lord Voldemort" anagram je njegova pravog imena Tom Marvolo Riddle.
Albus Dumbledore: Harryjev najvjerniji savjetnik i ravnatelj kole vjetičarenja i čarobnjatva Hogwarts. Vjerojatno jedan od najcjenjenijih ljudi u čarobnjačkom svijetu koji je drao visoke poloaje u britanskim, ali i međunarodnim institucijama, a uz to je bio i alkemičar i majstor različitih magijskih disciplina. On je i jedina poznata osoba koje se Lord Voldemort ikad bojao i jedan od rijetkih koji se ne boji Voldemorta i bez straha izgovara njegovo ime te druge ohrabruje da čine isto. Dumbledore je vjerovao u ljude i uvijek je vidio najbolje u njima. Ubio ga je Severus Snape u Harryju Potteru i Princu mijeane krvi Ubojitom kletvom po njegovoj zapovjedi (to se otkriva tek kasnije).
Severus Snape: Nadareni čarobnjak, jedan od profesora u Hogwartsu, i jo od maldosti, veliki neprijatelj Jamesa Pottera i Siriusa Blacka. Kao učitelj Čarobnih napitaka pokuao se osvetiti pokojnom Jamesu Potteru maltretirajući njegovog sina Harryja. Biveg je smrtonou kao profesora zaposlio Dumbledore, a Snapeova je odanost stalno preispitivana iako je Dumbledore uvijek govorio da mu vjeruje iz razloga barem djelomično otkrivenih u Harryju Potteru i Princu mijeane krvi. Povjerenje Dumbledorea je bilo opravdano jer se Snape na kraju serijala rtvovao za spas svijeta. U mladosti je bio zaljubljen u Lily Evans(enu Jamesa Pottera i Harryjevu majku).
Rubeus Hagrid: Sin čarobnjaka i divice, a ujedno je i iznenađujuće njean i brian. Podupire Harryja i jedan je od njegovih najvećih prijatelja. Također je i čuvar ključeva i posjeda u Hogwartsu, ali i lovočuvar i učitelj Skrbi za magična stvorenja. Upravo je Hagrid rekao Harryju da je on čarobnjak i ponovno ga upoznao s čarobnjačkim svijetom. Hagrid je također pohađao Hogwarts, ali je izbačen kad je bio na trećoj godini zbog zločina koji nije počinio i zbog toga se ne moe legalno baviti magijom.
Sirius Black: Najbolji prijatelj Jamesa Pottera i bivi buntovnik koji je u mladosti pobjegao iz doma svojih čistokrvnih roditelja. Lano je optuen da je pomogao Voldemortu u ubojstvu Jamesa i Lily Potter te je odmah po uhićenju, bez suđenja, poslan u Azkaban iz kojeg je kasnije uspio pobjeći. Također je i krsni kum Harryja Pottera. U Harryju Potteru i Redu feniksa pogodila ga je kletva koju je bacila njegova zla sestrična, Bellatrix Lestrange, i koja je uzrokovala njegov pad iza vela u smrt u Odjelu tajni. Njegova je smrt bila veoma traumatična za Harryja.
Ginny Weasley: Jedina kći u obitelji Weasley. Nadarena je vjetica, posebno poznata po bacanju Uroka bala imiica. Ginny je prvo ensko dijete rođeno u obitelji Weasley u nekoliko generacija. Učitelj Čarobnih napitaka, Horace Slughorn, u njoj vidi veliki potencijal i potuje njezine magične sposobnosti. Harry je dugo bio njezina simpatija, a u Harryju Potteru i Princu mijeane krvi napokon su počeli izlaziti. U epilogu sedmog dijela se navodi kako su se Ginny i Harry vjenčali i imali troje djece: Jamesa, Lily i Albusa Severusa.
Draco Malfoy: Čistokrvni čarobnjak i član doma Slytherina poznat po svojim uvredama kojima su česta meta Harry Potter, Hermiona Granger i Ron Weasley. Kako su Harry i Ron brzo postali prijatelji, tako su Harry i Draco brzo postali neprijatelji koji se sukobljavaju na različite načine, uključujući i metloboj. On i njegova dva "snagatora", Vincent Crabbe i Gregory Goyle, protutea su glavnog trija. U zadnjem dijelu se navodi kako se preobratio i postao dobar.
Dursleyjevi: Oni su Harryjevi jedini i bezjački (nemagični) rođaci. Dursleyjevi su zlostavljali i maltretirali Harryja tijekom cijelog njegovog ivota, ali unatoč svemu tome Harry se svakog ljeta vraća u njihov dom iz razloga nepoznatih sve do Harryja Pottera i Reda feniksa.
Za daljnje informacije pogledajte popis likova koji se pojavljuju u Harryju Potteru.
Serijal [uredi]
Knjige [uredi]
1.Harry Potter i Kamen mudraca
vrijeme radnje: 1981., 1991. na 1992.
datum izlaska: 26. lipnja 1997.(UK)
prodaja(SAD): 17 milijuna
2.Harry Potter i Odaja tajni
vrijeme radnje: 1943., 1992. na 1993.
datum izlaska: 2. srpnja 1998.(UK)
prodaja(SAD): 14.7 milijuna
3.Harry Potter i Zatočenik Azkabana
vrijeme radnje: 1993. na 1994.
datum izlaska: 8. srpnja 1999.(UK)
prodaja(SAD): 12.8 milijuna
4.Harry Potter i Plameni Pehar
vrijeme radnje: 1944., 1981., 1994. na 1995.
datum izlaska: 8. srpnja 2000.(UK/SAD)
prodaja(SAD): 12.3 milijuna
5.Harry Potter i Red feniksa
vrijeme radnje: 1976., 1995. na 1996.
datum izlaska: 21. lipnja 2003.(UK/SAD)
prodaja(SAD): 13.7 milijuna, 5 milijuna u prva 24 sata
6.Harry Potter i Princ mijeane krvi
vrijeme radnje: 1926., 1937., 1960., 1970., 1996. na 1997.
datum izlaska: 16. srpnja 2005.(UK/SAD)
prodaja(SAD): 20 milijuna, 7 milijuna u prva 24 sata
7.Harry Potter i Darovi smrti (original:Harry Potter and the Deathly Hallows)
vrijeme radnje: 1997. na 1998. i rujan 2017.
datum izlaska: 21. srpnja 2007.(UK/SAD)
2001. izale su jo dvije knjige, Čudesne zvijeri i gdje ih pronaći (kolski udbenik) i Metloboj kroz stoljeća. Sav prihod od prodaje knjiga iao je Comic Reliefu, britanskoj dobrotvornoj organizaciji.
Filmovi [uredi]
1.Harry Potter i Kamen mudraca
datum izlaska: 16. studenog 2001.
redatelj: Chris Columbus
2.Harry Potter i Odaja tajni
datum izlaska: 15. studenog 2002
redatelj: Chris Columbus
3.Harry Potter i zatočenik Azkabana
datum izlaska: 31. svibnja 2004.(UK)
redatelj: Alfonso Cuarón
4.Harry Potter i Plameni pehar
datum izlaska: 18. studenog 2005. (većina zemalja)
redatelj: Mike Newell
5.Harry Potter i Red feniksa
datum izlaska: 11. srpnja 2007.
redatelj: David Yates
6.Harry Potter i Princ mijeane krvi
datum izlaska: 15. srpnja 2009.
redatelj: David Yates
7.Harry Potter i Darovi smrti (prvi dio)
datum izlaska: 19. studenog 2010.
redatelj: David Yates
8.Harry Potter i Darovi smrti (drugi dio)
datum izlaska: 15. srpnja 2011.
redatelj: David Yates
Harry Potter kao brand [uredi]
Harry Potter brand veoma je jak upravo zbog svojih oboavatelja.
7. rujna 2005. Apple Computer objavio je da će u prodaju biti putena posebna verzija iPoda s logom Hogwartsa na poleđini. Pri kupnji tog iPoda dobije se i kôd za skidanje svih dotada objavljenih audioknjiga o Harryju Potteru i biografija J. K. Rowling s iTunes Music Store. 12. listopada 2005. Apple Computers ponovno je predstavio iPod iz Harry Potter kolekcije koji dolazi sa svim knjigama i originalnim Harry Potter iPodom kojem je dodana linija kako bi dobio izgled 5G iPoda.
Uz to na internetu cvate trgovina raznim rekvizitima iz svijeta Harryja Pottera pa tako moete kupiti razne majice, alove ba poput onih iz filmova... Ali u cijeloj su priči ipak najzanimljiviji čarobni tapići. Tako postoji cijela web-stranica posvećena upravo njima. Rade se ručno, od raznih vrsta drveća, dolaze s certifikatom, a i njihova cijena ne zaostaje za onom "pravih" tapića (otprilike $50).
- 13:53 -
petak, 07.01.2011.
JADRANKA KOSOR
Jadranka Kosor (Pakrac, 1. srpnja 1953.), hrvatska političarka, predsjednica Vlade Republike Hrvatske.
Novinarska karijera
Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Profesionalnu karijeru posvetila je novinarstvu, od 1972. bila je dopisnica Večernjeg lista i Radio Zagreba. Od 1991. do 1995. na Hrvatskom radiju je vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata.
Politička karijera
Godine 1995. postala je potpredsjednica HDZ, a te je godine izabrana i u Hrvatski sabor. Potpredsjednicom HDZ-a bila je do 1997. godine. Do 2000. obnaala je dunost potpredsjednice Sabora. Od 1999. do 2002. predsjednica stranačke Zajednice ena "Katarina Zrinski". U Sabor je ponovno ula 2000., a dvije godine kasnije izabrana je za zamjenicu predsjednika HDZ-a na VII. Općem saboru HDZ-a. Na parlamentarnim izborima 2003. godine ponovno je izabrana za zastupnicu u Hrvatskom saboru u I. izbornoj jedinici (Zagreb), ali je svoj mandat stavila u mirovanje jer je imenovana za potpredsjednicu Vlade Republike Hrvatske zaduenu za socijalna pitanja, te ministricom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Dunost potpredsjednice Vlade i ministrice u vladama premijera Sanadera obnaala je do 2009. godine.
Na predsjedničkim izborima 2005. godine, kao kandidatkinja HDZ-a izgubila je u drugom krugu od Stjepana Mesića.
Nakon ostavke premijera Sanadera, 3. srpnja 2009. Predsjednik Republike povjerio joj je mandat za sastavljanje Vlade.
Dana 6. srpnja 2009. nova Hrvatska vlada na čelu s Jadrankom Kosor dobila je povjerenje većine saborskih zastupnika u glasovanju na kraju zasjedanja.
Privatni ivot
Dobitnica je nagrade "Zlatno pero" Hrvatskoga novinarskog drutva, nagrade Europske zajednice za humanitarni rad, nagrade "Europski krug" Hrvatskoga europskog doma, nagrade za ivotno djelo "Ivan ibl" HRT-a, počasno članstvo u Udruzi roditelja poginulih branitelja, a i počasna je dopredsjednica Udruge gluhoslijepih "Dodir". Od 2007. je počasna predsjednica HVIDR-e. Godine 1998. dodjeljena joj je Spomen medalja ťVukovarŤ.[1]
Objavila je četiri knjige (dvije o Domovinskom ratu, dvije poezije). Govori engleski i njemački. Majka je jednog sina Lovre kopljanac.
Prezime
Jadrankina majka je nakon gubitka supruga, koji je poginuo u ratu, vratila svoje djevojačko prezime Belkov, dok je Jadranka zadrala očevo prezime do danas
9. Predsjednica Vlade Republike Hrvatske
Trenutačno
U slubi od
6. srpnja 2009.
Predsjednik Ivo Josipović
Prethodnik Ivo Sanader
3. Predsjednica HDZ-a
Trenutačno
U slubi od
4. srpnja 2009.
Prethodnik Ivo Sanader
Potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske
U slubi
23. studenoga 2003. 6. srpnja 2009.
Rođenje 1. srpnja 1953.
Pakrac
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica
- 19:47 -
MILAN BANDIĆ
Milan Bandić, (Grude, Bosna i Hercegovina, 22. studenoga 1955.), hrvatski političar, trenutačni zagrebački gradonačelnik.
52. zagrebački gradonačelnik
Trenutačno
U slubi od
15. svibnja 2005.
Prethodnik Vlasta Pavić
50. zagrebački gradonačelnik
U slubi
5. svibnja 2000. 21. siječnja 2002.
Prethodnik Marina Matulović-Dropulić
Nasljednik Vlasta Pavić
Rođenje 22. studenoga 1955.
Grude, Bosna i Hercegovina (tada NRBiH, FNRJ)
Politička stranka SDP (1990.-2009.)
nezavisan (2009.)
Supruga Vesna Bandić
Mladost
Rođen je zaoseku Bandića Brig, Cerov Dolac, Donji Mamići, općina Grude. Otac mu je umro s 58 godina.[1] Bio je ministrant kod fra Blage Brkića u selu Ruići.[1] Nakon osnovne i srednje kole u Grudama, dobio je studentski kredit i otiao na studij u Zagreb.[1] Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilita u Zagrebu. Uz učenje čekao ga je i naporan fizički rad. Radio je na istovaru ećera i ugljena te bukanju pročelja gradskih zgrada. Zarada je bila solidna i to mu je omogućilo da namakne novaca kako bi mogao vraćati studentski kredit. Tih studenskih dana upoznao je i svoju buduću suprugu Vesnu na plesu u Studenskom centru. U tom će se braku kasnije roditi i kćerka Ana Marija.
Po zavretku fakultetskog kolovanja odsluio je vojni rok te se zaposlio u zagrebačkom Ledu.[2] U samom početku fakultetska diploma nije mu odveć pomogla da dobije bolje radno mjesto te je prvi Bandićev posao bio rad u hladnjači na -25°C. Nakon est mjeseci uspio je dobiti radno mjesto u uredu.
Politička karijera
U Ledu je radio do 1983. godine kada se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio u Općinskom komitetu SKH Pečenica. Nije odveć volio boraviti u uredu te je često bio među ljudima, kolokvijalno rečeno, na terenu. Tu je do izraaja dola njegova moć komunikacije s ljudima. Dolaskom viestranačja u Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata, kada je SKH imao najmanju popularnost među hrvatskim biračima, Bandić nije preao u neku drugu stranku ili izaao iz komunističke partije posipajući se pepelom. Naprotiv, ostao je vjeran svojoj stranci i nastavio raditi na Pećenici s vjerom da će se njegova, sada socijaldemokratska, stranka vratiti kao značajan čimbenik na hrvatsko političko nebo.
Bandićeva uzlazna putanja kreće 1993. kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine kasnije (1995.) postaje zastupnik u Gradskog skuptini grada Zagreba.[2] Godinu dana kasnije (1996.) razveo se od supruge Vesne. S njom će iznova vjenčati 2003. godine, a u javnosti će se pojaviti pekulacije da su se razveli samo kako bi Bandićevi lake kupili stan u kojem su ivjeli.[3][4] Da bi istraili ove navode novinari Jutarnjeg lista razgovarali su sa sedam stanara koji ive u zgradi s Bandićevima i svi su potvrdili da Vesna Bandić nikada nije due izbivala i stana unatoč razvodu. Upitan za komentar Bandić je rekao da susjedi mogu svata pričati.[2]
Godine 1997. postaje predsjednik zagrebačkog SDP-a.[2] Uz te dunosti bio je i član u Glavnom odboru SDP-a. Doavi prvi puta na mjesto gradonačelnika (1997.), Bandić je prouzročio prvu aferu zaposlivi 14 savjetnika to je grad Zagreb dodatno kotalo oko 150 tisuća kuna na mjesec.[2] Tri godine kasnije (2000.) na izvanrednim izborima izabran je za gradonačelnika Zagreba, a koalicija kojoj je na bio na čelu na izborima je osvojila 52% glasova.
Od 1995. je vijećnik u Skuptini grada Zagreba, a 2000., za vrijeme trećeg mandata u Gradskoj skuptini, izabran je za gradonačelnika to ostaje sve do oujka 2002. godine, kada daje ostavku radi afere proizale nakon njegovog neuspjenog pokuaja podmićivanja policajca koji ga je uhvatio kako vozi pod utjecajem alkohola. Godine 2005. i 2009. je unatoč tome ponovno izabran za gradonačelnika.
Do objave kandidature za predsjednika Hrvatske 5. studenog 2009 bio je član Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), predsjednik Gradske organizacije SDP-a u Zagrebu i član Glavnog odbora i Predsjednitva stranke. Objavom kandidature automatski je izbačen iz stranke.
Prvi gradonačelnički mandat 2000.
Drugi gradonačelnički mandat 2001.
Godine 2002. čini gaf koji će danima biti udarna tema hrvatskih medija prouzrokuje prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola to će ga na koncu kotati gradonačelničke fotelje.[5] U najkraćim crtama rečena afera glasi: Bandić je svojim vozilom Range Roverom udario u drugi automobil te je bjeao pred policijom. Policajac koji je vodio zapisnik uskoro je ostao bez posla. Srećom po policajca ipak je kasnije vraćen na posao. Obrazlaući svoje postupke tim povodom Bandić je rekao: "Vraćao sam se s karmina na kojima sam popio tri-četiri gemita, a inače je notorno da ne pijem. Pritom sam jeo luk, a nakon tekih jela uvijek uzimam osvjeivač daha na bazi alkohola. Ti gemiti nisu utjecali na moju sposobnost vonje."
Treći gradonačelnički mandat 2005.
SDP sa Bandićem kao nositeljem liste grada Zagreba osvaja 2005. 40,95% glasova[6] te Bandić tako biva izabran treći put.
Četvrti gradonačelnički mandat 2009.
Na prvim izravnim izborima za gradonačelnika, Bandić osvaja jo jedan gradonačelnički mandat. Gradski odbor SDP-a ga je jednoglasno izabrao za kandidata.[7] Mandat je dobio u drugom krugu 31. svibnja 2009. u izravnom srazu s Josipom Kregarom, osvojivi 61,84% glasova.[8]
Predsjednička kandidatura 2009.
Dana 12. srpnja 2009. odrani su unutarstanački izbori u SDP-u. Na njima se odlučivalo o SDP-ovom kandidatu na predstojećim predsjedničkim izborima. Kandidati su bili Ivo Josipović i Ljubo Jurčić.[9] Josipović je pobijedio u tim predizborima. Bandić je bio razočaran to nije mogao biti jedan od kandidata za predizbore. Mjesecima se pekuliralo o njegovoj mogućoj kandidaturi. Njegova samostalna kandidatura mogla je prouzročiti da bude izbačen iz stranke. Iako se slubeno nije bio kandidirao, osvajao je veliki postotak glasova u istraivanjima javnog mnijenja.[10][11]
Dana 4. studenog 2009. zamrznuo je svoje članstvo u SDP-u.[12][13], a u zoru 5. studenog 2009. objavio je kandidaturu za predsjednika Republike.[14][15] Istoga dana SDP je medijima poslao turo priopćenje u kojemu kae kako je Bandić objavom kandidature za predsjednika Republike Hrvatske aktivirao automatsku primjenu članka 15. Statuta SDP-a, čime mu je prestalo članstvo u SDP-u.[16]
Istoga dana počele su se pojavljivati komentari protiv njega koji su njegovu kandidaturu opisivali kao komediju.[17] Kampanju je vodio pod sloganom "Budućnost je na posao".
Tijekom kampanje optuivan je od strane novinara i komentatora da izbjegava sučeljavanja sa ostalim kandidatima.[18]
Umjesto jednog sučeljavanja sa protukandidatima Bandić je bio na turneji po otocima. Iao je po Pagu, Viru, Ugljanu.[19] Na Ugljanu je izjavio:[19]
Sa otoka se stoljećima odlazilo trbuhom za kruhom. Hrvatska nikad nije dovoljno valorizirala otoke. Treba pozdraviti teake ali i poduzetnike koji ele ulagati u otoke. Nije cilj da se ljudi vrate, nego da dođu ivjeti i raditi na otoke
({{{2}}})
Tako je 10. prosinca 2009. unajmljenom 19-metarskom jahtom obilazio otoke.[20] Novinarima nije htio otkriti iznos najma jahte koji je, po procjenama nekih novinara, iznosio vie od četiri tisuće eura.[20]
Nakon Dalmacije krenuo je u turneju po Bosni i Hercegovini. Tijekom posjeta epču dočekan je sa slikama Franje Tuđmana, Thompsonovom glazbom i hrvatskim zastavama.[21] 16. prosinca doao je u Sarajevo. Tom prigodom se sastao sa predsjednikom HKD "Napredak" Franjom Topićem te gradonačelnikom Grada Sarajeva Alijom Behmenom s kojima je razgovarao o dosadanjoj i budućoj suradnji.[22] Polaući vijenac na spomenik palim borcima 108. brigade HVO-a u mjestu Dubrave kod Brčkog izuo cipele, poskliznuo se i pao u snijeg.[23][24] 17. prosinca obiao je Neum[25], Ston, Slano, Mokoicu, Srebreno, Cavtat, Ćilipe, Grudu i Dubrovnik. Pritom je napravio gaf smjestivi Neum u Dubrovačko-neretvansku upaniju.[26]
U prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio je drugo mjesto sa 14,83% glasova.[27] U izbornoj noći je rekao kako njegov protukandidat Josipović radi na daljinski upravljač Zorana Milanovića.[28][29] Tu rečenicu često je koristio u drugom krugu kampanje.
Iako je bila očekivana, nije dobio slubenu podrku vrha Katoličke Crkve. Glavni urednik Glasa Koncila je u kolumni izjavio kako Crkva ne podrava niti jednog kandidata.[30] Ipak, pojedini svećenici su otvoreno podravali Bandića. Sam Bandić je izjavio da njega svećenici mahom podravaju.[31][32] Kardinal Josip Bozanić je primio Bandića to je protumačeno kao njegova neizravna podrka kandidatu.[33][34] U drugom krugu je izgubio osvojivi 39,74% glasova.[27] Izgubio je u svim upanijama osim u Ličko-Senjskoj.[35] 12. siječnja se zahvalio građanima na podrci.[36]
Kontroverze
Uz ime Milana Bandića vezale su se brojne kontroverze. Protiv njega je do njegove predsjedničke kandidature (studeni 2009) predano preko 250 kaznenih prijava [37] .
Navodni pronacistički ispad
U Novom listu izaao je članak da je 31. srpnja 2005. Milan Bandić kada je iz autobusa primijetio radnike na ulici kako mu mau, da je uzviknuo :"Rad oslobađa" koji je bio moto moto koncentracijskog logora Auschwitz, i da je nastavio "valjda ne vjeruju da su nacisti nisu bili skroz blesavi."[38] Hrvoje Kreić, novinar Novoga lista, navodno čuo je tu izjavu priliko svog izlaska iz autobusa u prisutnosti. Bandić mu je sljedeći dan zaprijetio tubom (koju nikad nije pokrenuo) tvrdeći kako je rekao "marksisti", a ne "nacisti". Bandićevu inačicu izjave je potvrdio tadanji član Gradskog poglavarstva Davor Jelavić koji je bio neposredno do Bandića i podvrđeno od tadanjeg tajnika Gradskoga poglavarstva Vidoje Bulum, dok je jedini svjedok Hrvoje Kreića bio fotoreporter Novog Lista Davor Kovačević. Ostali novinari su bili daleko od Bandića i novinara Novog lista, i nisu mogli čuti to je Bandić govorio zbog buke koja je vladala u autobusu.[39] Bandić je navodno poslje izjavio da kako bi eventualnu odtetu donirao Centru Simona Wiesenthala, ali ravnatelj Centra Efraim Zuroff tu ponudu je odbio.[40]. Ova kontroverza je ubrzo zamrla, i vie se nije pojavljivala u medijima.
Sukob s Vlastom Pavić
Stranačka kolegica Vlasta Pavić ga je optuila da joj je 27. travnja 2005. psovao majku na sjednici Skuptine grada Zagreba.[41] Bandićev ispad doivio je osudu od feminističkih udruga [42] Vrh SDP-a nije pretjerano reagirao na taj ispad.[43]
Sam Bandić je porekao da je koristio bilo kakve psovke u toj prigodi.[44] "Ja Boga i mater rabim u sasvim drugom pojmu", bile su njegove riječi.
Maraton Trčimo Gospi
U subotu 19. svibnja 2007. Bandić je sudjelovao kao jedan od 125 maratonaca u humanitarnom maratonu Trčimo Gospi od Gruda do Međugorja u Hercegovini, dugačkom 42km.[45][46][47] Poslije je izbila afera budući da se tog istog dana vratio autom u Zagreb na utakmicu. Novinari su utvrdili kako je tim putem morao ići većom brzinom nego to je doputeno.
Razmjena zemljita
Od listopada 2007. Bandić je pod istragom USKOK-a zbog nekoliko poslova koje je sklopio kao gradonačelnik Zagreba, od kojih je najvie medijske panje privukla razmjena zemljita na razkriju Maksimirke ulice i Avenije Gojka uka za zemljite u Sesvetskom Kraljevcu. USKOK ga sumnjiči za sklapanje tetnog ugovora temeljem pogrene procjene vrijednosti tih zemljita. Dvjema tvrtkama s kojima je Bandić sklopio ugovor upravljali su neiskusni studenti, to je izazvalo dodatne sumnje i interes javnosti.[48][49]
Slučaj Cvjetni trg
Godine 2006. Bandić je najavio preuređenje Cvjetnog trga u Zagrebu. Odabran je projekt arhitekta Borisa Podrecce, a investitor je bio hrvatski poduzetnik Tomislav Horvatinčić. Projekt je obuhvatio izgradnju trgovačko-stambenog centra, te ruenje dviju povijesnih zgrada na Cvjetnom trgu, kao i skraćenje pjeačke zone u Varavskoj ulici radi izgradnje garae. Projektu su se usprotivile građanske udruge i intelektualci, arhitekti, povjesničari umjetnosti, glumci i velik broj istaknutih kulturnih djelatnika u Zagrebu.[50] Udruga Pravo na grad organizirala je prosvjede i skupila 55.000 potpisa protiv projekta, tvrdeći da se pritom unitava Donji grad, tj. povijesna jezgra Zagreba i njena kulturna batina. Bandićevim pritiskom na javne gradske slube, izmijenjen je Generalni urbanistički plan grada Zagreba kako bi se mogao izvesti tako veliki zahvat u sreditu grada. U kolovozu 2009. godine sruene su povijesne zgrade: kuća Granitz te kuća pjesnika Vladimira Vidrića na Cvjetnom trgu.[51] Izgradnja trgovačkog centra je u tijeku.
Počasti
10. srpnja 2009. proglaen je počasnim građaninom Srebrenice.[52]Također je i proglaen počasnim predsjednikom NK Dinama[53] te članom Drube "Braća hrvatskoga zmaja" s titulom Zmaj od kamenitih vrata.
- 19:44 -
IVO JOSIPOVIĆ
Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.) treći je predsjednik Republike Hrvatske.
Sveučilini profesor, skladatelj, političar, zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora, izabran je 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.
Politička karijera
Član je SKH-a od 1980. godine i sudjelovao je u njegovoj transformaciji tijekom demokratskih promjena. Godine 1994. naputa politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine se vraća u politiku, postaje neovisnim zastupnikom SDP-a u Hrvatskome saboru [1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skuptini Grada Zagreba. 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Predsjednički izbori
Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivi protukandidata Ljubu Jurčića sa rezultatom 65%-35%.[2][3] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika drave 2009. je uvjerljivo vodio, te je, 27. prosinca 2009, i dobio najvie glasova (32,42%), te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83%), izborio ulaz u drugi krug.
U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010, Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26% glasova. [4]
Predsjednički mandat
Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik bio je Zadar, 22. siječnja.[5][6] Tom prigodom je bio na obiljeavanju akcije Maslenica.[7] 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru sa alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[8]
Ceremonija svečane predsjedničke prisege odrala se 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dunost je stupio u ponoć 19. veljače.[9]
Prijepori
Andrija Hebrang je upozorio da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u red svjetskih agresora.[10] Naime, Josipović se za slubenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokuaje Hrvatske da podijeli BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj dravi poklonio rtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Kriančevu Selu.
Pravna i glazbena karijera
Godine 1980. zavrio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilita u Zagrebu, a zatim studij skladanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je ezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u vie zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilitima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na vie međunarodnih konferencija.
Nagrade i priznanja na polju glazbe
Nagrada Rektora Sveučilita u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[11]
Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[11]
Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
Prva nagrada irija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladei za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drme za Pendereckog" (1987.)[11]
Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[11]
Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[11]
Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mjeoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[11]
Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralatvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog drutva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
Ostala priznanja i nagrade
Čitatelji i urednitvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[12][13]
Privatni ivot
Josipović je podrijetlom iz Bake Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[14] Oenjen je Tatjanom Josipović, sveučilinom profesoricom prava[15], s kojom ima kćer Lanu
Trenutačno
U slubi od
19. veljače 2010.
Prethodnik Stjepan Mesić
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
U slubi
11. siječnja 2008. 18. veljače 2010.
Rođenje 28. kolovoza 1957.
Zagreb
Politička stranka SDP
(do 2010.)
Supruga Tatjana Josipović
Zanimanje pravnik, glazbenik
- 19:42 -
četvrtak, 06.01.2011.
PIKOLO
Pikolo (od tal. piccolo - malen) je glazbalo iz grupe drvenih puhačkih instrumenata. Pikolo je zapravo mala flauta.
- 18:46 -
KORNET
Kornet je član limene obitelji glazbenih instrumenata. Iako se koristi povremeno u orkestrima, najistaknutije mjesto korneta je u limenim glazbama, vojnim orkestrima i jazz ansamblima. Po obliku je sličan trublji, ali je kraći od nje. Svira se na isti način kao i ona: koristeći se ventilima i napetoću usana da bi se mijenjali tonovi.
Međutim, postoji nekoliko vanih osobina koje čine kornet jedinstvenim, kao to su njegov dublji, ui pisak. Taj pisak čini instrument elastičnijim, jer omogućava sviraču da djelotvornije kontrolira svoj ton. Kornet je također neto manji od trublje, iako katkad svirači dodaju dugački krak na pisak kako bi stvorili dodatno dugu sviralu.
Kornet ne treba mijeati sa istim, instrumentom u srednjem vijeku i renesansi, koji je koristio pisak s kapicom na drvenom tijelu ili s instrumentom od slonovače s rupama za prste slične onima na drvenim puhačkim instrumentima.
Nastanak [uredi]
Nastao je u Parizu 20-ih godina 19. stoljeća. Prvi ga je konstruirao Jean-Louis Antonie (poznat kao Halari) dodavanjem ventila potanskom rogu. Ubrzo su ga usvojili svirači roga, vojničke trublje i trublje u europskim simfonijskim orkestrima.
S obzirom da je imao ventile, kornet je u ono doba bio prikladniji za kromatsku glazbu nego prirodne trublje koje su se tada koristile, pa su ga stoga vie voljeli neki dirigenti i kompozitori. Početkom XX. stoljeća uvelike se koristio u jazzu. Izvori govore da su rani jazz glazbenici učili svirati kornet, među ostalim instrumentima, od limenih glazbi iz Američkog građanskog rata. Bez obzira je li to istina ili ne, kornet je doista odigrao veliku ulogu u razvoju rane jazz glazbe u SAD-u. Dok je trublja ostala vie "klasična", elastičnost korneta lako se uklapa u jazz, jer je omogućavala sviračima da stvaraju vrlo izraziti zvuk. Poznati jazz glazbenik Louis Armstrong svirao je kornet do 1925; a Jimmy McPartland i legendarni Bix Beiderbecke svirali su kornete optočene zlatom.
Korneti se rijetko koriste u suvremenim orkestrima, a njihove dijelove moe zamijeniti trublja. Međutim, oni su uvijek bili i ostali vaan dio tradicije limenih i vojnih glazbi. Vojne glazbe, osobito u Velikoj Britaniji, poznate su po upotrebi ovog instrumenta i po usavravanju njegove tehnike.
- 18:44 -
HARFA
Harfa - ičano glazbalo s tipično dvije do est oktava, s sedam ica po oktavi. Nađene su neke vrste u Africi, Europi, Aziji i Americi. Vano je da se sada koristi po cijelom svijetu iako nije tako popularna poput ostalih ičanih instrumenata. Harfa se ubraja među najstarija i najrairenija trzalačka glazbala. Ima trokutasti okvir unutar kojega je napet niz ica. Nejednake su duine (to uzrokuje različite tonske visine) i različite boje (radi lakeg razabiranja velikog broja ica pri sviranju). Da bi se omogućio to veći broj ica harfa je kasnije izrađena iz dva komada drveta, koji se spajaju na krajevima, a ovaj model je poznat kao 'angle harp'. Harfa se svira objema rukama, trzanjem ica vrhovima prstiju. Ona stoji na postolju na kojem je sedam pedala. Zvuk harfe je vrlo bogat i plemeniti, ali nedovoljno velike snage i prodornosti, tako da najbolje dolazi do izraaja u solistički nastupima ili solo izvedbama u orkestru. Jedino je sa Glissandom i brzim prijenosom preko većeg broja ica, moguće je da se probije i gući zvuk orkestra. Vrlo često harfa se moe sresti kao pratnja nekom melodijskom instrumentu ili vokalu.
Harfa je vrlo staro glazbalo i pojavljuje se u mnogim dijelovima svijeta, već u najdaljoj prapovijesti. Učestalo se pojavljuje u egipatskoj, grčkoj, idovskoj i keltskoj umjetnosti i knjievnosti, tijekom cijelog srednjeg vijeka. Tu se pojavljuju razni oblici harfi iz različitih dijelova svijeta i pripada porodici ičanih instrumenata. Zajedničko obiljeje harfi svih razdoblja je njihov okvir koji moe tvorit kut ili brid[1].
Dananja orkestralna harfa datira iz 19. stoljeća i predstavlja sloenu (i vrlo skupu), verziju osnovne harfe. Oblik harfe koji izgleda kao luk, koristi se i danas. Poto su ice ugođene uvijek u jednom tonu (u dananje vrijeme to je Ces-dur), proirenje opsega, oduvijek je predstavljalo veliki izazov. Prije nego je izumljene pedalni sustav, intonacija se ugađala pomoću priručnih kvačica, to je bilo vrlo nespretno. Pedalni sustav izumljen je u Bavarskoj i Francuskoj, a omogućuje podizanje intonacije za cijeli ili pola tona i to na način da se mijenja intonacija svih istoimenih tonova u svim oktavama.
Tehnika sviranja
Harfa se u pravilu svira svim prstima, osim sa malim prstom, koji je uglavnom prekratak i slab da bi sa njime bilo moguće potezati ice. Većina oblika harfi zahtjeva samo koritenje ruku, dok na nekim modelima koji imaju i pedale, također se koriste i noge.
Najčeća tehnika sviranja harfe je arpeggio (tonovi i akordi niu se vrlo brzo jedan za drugim), te glissando (prelaenje rukama preko svih ica). Na harfi se moe izvoditi jednako sloena glazba kao i na glasoviru, iako se istodobno moe odsvirati samo osam tonova jer se mali prst ne koristi[
- 18:42 -
DINO MERLIN
Biografija [uredi]
Rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu, gdje provodi djetinjstvo i gdje se koluje. 1983. godine Dino osniva muzičku grupu "Merlin" za koju pie tekstove i muziku, i gdje pjeva, čime postaje jedan od najmarkantnijih frontmena na području bive Jugoslavije.
Svoju solo karijeru Dervihalidović započinje 1991. godine pod scenskim imenom "Dino Merlin". Tekstovi za masovnu publiku, proizali iz ličnog iskustva, jedan su od glavnih razloga koji mu omogućuje da na bosanskoj i regionalnoj muzičkoj sceni slovi za jednog od najvećih autora. Sve čeće Dino upotrebljava instrumente orijentalne, etno muzike, usklađene sa novim zvucima elektronske muzike. Odličan primjer za to je pjesma "Sam" sa njegovog pretposljednjeg albuma "Sredinom".
Od 1991. do danas, snimio je nekoliko albuma, od kojih je nekoliko kompilacija i koncertni. Pri tome je album "Sredinom" (2000) bio jedan od najprodavanijih, ako ne i najprodavaniji album na području čitave Jugoistočne Evrope u posljednjih deset godina.
Po izlasku albuma "Sredinom", Dino organizuje koncert u Sarajevu na koji dolazi vie od 80.000 ljubitelja njegove muzike. Na svoju dugu listu uspjeha, dodaje i dva učeća za nacionalnim izborima za Pjesmu Evrovizije. 1999. godine Dino Merlin odnosi i pobjedu, te predstavlja Bosnu i Hercegovini na eurovizijskom finalu u Jerusalemu, osvojivi sedmo mjesto, koje je dosad drugi najbolji plasman pjesme predstavnice Bosne i Hercegovine na ovom takmičenju. Sa uspjehom učestvuje i na nekoliko međunarodnih festivala (Danska, Turska, itd.). On je i autor prve bosansko-hercegovačke himne "Jedna i jedina".
Festivali [uredi]
"Eurovision 1993."
"Kopenhagen 1996."
"Turkovision 1997."
"Eurovision 1999."
Nagrade [uredi]
"Davorin 2005"
Najbolja muzička produkcija albuma ("Burek")
Najuspjenija internacionalna muzička saradnja (Dino Merlin i Nina Badrić, pjesma Ti si mene)
Pop pjesma godine (Dino Merlin i eljko Joksimović, pjesma "Supermen")
Pop izvođač godine
Pop album godine ("Burek")
Album godine ("Burek")
Nagrada za "Koncertni projekt godine" za Koevski spektakl odran 31. jula 2004. u Sarajevu
Diskografija [uredi]
Sa grupom "Merlin" [uredi]
1985 "Kokuzna vremena"
1986 "Teko meni sa tobom, a jo tee bez tebe"
1987 "Merlin"
1989 "Neto lijepo treba da se desi"
1990 "Peta strana svijeta"
Solo albumi [uredi]
1993 "Moja bogda sna"
1995 "Fotografija"
2000 "Sredinom"
2004 "Burek"
2008 "Ispočetka"
Live albumi [uredi]
1999 "Live Vječna vatra"
2005 "Live Koevo 2004"
Kompilacije [uredi]
1990 "Najveći hitovi"
1995 "Balade"
1995 Najljepe pjesme
1995 "Rest of the best"
2001 The best of Dino Merlin
2006 Platinum collection
Box-setovi [uredi]
2003 "Merlin 5 CD Box"
Drava Bosna i Hercegovina
Karijera 1983 - danas
Rođenje 12. septembar 1962, Sarajevo
anr pop/rock
Izdavač MPBHRT
Croatia Records
City Records
ShopNovella
- 18:40 -
srijeda, 05.01.2011.
LIJEČNIK
Liječnik je osoba koja je zavrila medicinski fakultet i bavi se medicinom.
U mnogim dravama, također i u Hrvatskoj, od liječnika se zahtjeva polaganje posebnih dravnih ispita, čije uspjeno polaganje omogućuju liječniku legalni rad.
U Hrvatskoj studij opće medicine traje 6 godina, dentalne 5 godina kao i veterinarske medicine, nakon čega je moguće nastaviti specijalizaciju koja traje 4 godine (za kirurgiju 4.5 godine).
- 20:09 -
BANKAR
Banka je ustanova ili radna organizacija koja posreduje u novčanom prometu i novčanim poslovima. Najčeće se bavi uzimanjem i davanjem kredita (zajmova). Bankarstvo je gospodarska djelatnost koja se bavi posebnim poslovima u vezi s novcem i novčanim vrijednostima, a tako nazivamo i ekonomsku nauku o bankama i njihovu poslovanju.
Banke se od velike vanosti za svako gospodarstvo. One mogu stvarati, prenositi i upravljati novcem. Također osiguravaju sigurniju alokaciju novčanih fondova od suficitnih prema deficitnim subjektima. Banke su svojim posredstvom u takvim poslovima smanjile trokove vezane za takve transfere.
Stvaranje bankarstva see daleko u povijest, u vrijeme antike. Međutim, svoj procvat doivljava u srednjem vijeku.
Potrebno je razlikovati sredinju banku i ostale banke. Sredinja banka je glavna i određuje pravila, dok sve ostale banke to moraju potivati.
- 20:08 -
SLIKARSTVO
Slikarstvo je likovna umjetnost oblikovanja plohe bojom (sve to nastaje umjetničkim slikanjem). Slikanje je postupak gdje se nečim nanosi mjeavina pigmenta i ljepila na podlogu (plohu) stvara slika. Plohe i tehnike slikanja su različite: npr. plohi zida odgovara tehnika freske, drvenoj ploči ili platnu tempera, uljene boje, papiru akvarel, tempera, gva, itd. Slikarstvu je pretpostavka crte, a osnovno izraajna sredstva su mu boja i ploha (likovna umjetnost). No, za razliku od fotografije, slikar ima veću slobodu oblikovanja i likovnog izraavanja, tj. moe mijenjati oblik i boju svakog lika, prostora ili njihove odnose, pa čak i stvarati iz mate ono to ne postoji.
Ako je slika rađena u samo jednoj boji, onda je to monokromna (jednobojna) slika. No, ako na slici ima vie boja onda se među njima javljaju odnosi: međuovisnost boja i kompozicija boja. Međuovisnost boja znači da boje djeluju jedna na drugu. Npr. ako uz jednu boju poloimo bljeđu boju, ona će izgledati intenzivnije (jače), a ako uz istu boju poloimo neku snanu boju, ona će se doimati bljeđom. Kompozicija boja znači da se u kompoziciji oblika na slici, sve oblike dovodi u međusobnu vezu i odnos, to vrijedi i za boje. Dakle i raspored boja na slici je podjednako vaan kao i raspored oblika na slici.
Slikarske tehnike [uredi]
Postoji uzajamni odnos slikarskih tehnika i boja. Jedna od slikarskih tehnika je pastel, on stvara ugođaj njenosti i ljupkosti. Akvarel svojom providnoću daje bojama prozračnost. Fresko-slikarstvo, tehnika zidnog slikarstva, nema puno detalja i dočarava prostornost i monumentalnost. Temperi je svojstvena plonost, pa je svojstvena plakatu, a uljene boje (obično na platnu napetom na drveni okvir) su pogodne za slikanje najmanjih detalja. Boja se moe nanositi na slikarsku podlogu na vie načina: kao ploha (likovna umjetnost), mrlja, potez itd. Plono slikarstvo je ono kada se kretnja kojom je boja nanoena ne moe pročitati; nastale plohe kontinuirano se nastavljaju jedna u drugu stvarajući sliku plonog karaktera. Kada se boje nanose potezima koji su vidljivi tragovi kretanja kista, moe se dobiti gusta povrina (tzv. impasto) to nazivamo Pastozno slikanje. Suprotno od ovog načina slikanja je kada je boja toliko rijetka da se kroz jedan sloj vidi boja ispod njega, ili čak povrina slikarske podloge (npr. tkanje platna); to nazivamo lazurno slikanje. Iluzionističko slikarstvo je naziv za slikarstvo u kojem se s pomoću perspektivnih rjeenja i uz uporabu arhitektonskih elemenata, te uz primjenu svjetla i sjene (kjaroskuro) ostvaruje iluzija trodimenzionalnosti.
[otkrij]v r uSlikarske tehnike
Osnovne tehnike Akvarel ˇ Gva ˇ Tempera ˇ Pastel ˇ Uljene boje ˇ Akrilne boje ˇ Freska ˇ Enkaustika ˇ Batik ˇ Kola ˇ Mozaik ˇ Vitraj ˇ Tapiserija
Tehnike slikanja Plono slikarstvo ˇ Iluzionističko slikarstvo ˇ Lazurno slikanje ˇ Pastozno slikanje ˇ Kjaroskuro ˇ Zgrafito ˇ Frottage ˇ Sfumato
Crtačke tehnike Srebrenka ˇ Olovka ˇ Ugljen ˇ Tu ˇ Kreda ˇ Flomaster ˇ Kemijska olovka
Povezani članci Grafičke tehnike ˇ Slikarstvo
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Slikarstvo
Smjerovi u slikarstvu [uredi]
Paleolitska umjetnost
Neolitska umjetnost
Drevna Mezopotamija
Umjetnost drevnog Egipta
Umjetnost drevne Grčke
Umjetnost drevnog Rima
Bizantska umjetnost
Predromanika
Indijska umjetnost
Kineska umjetnost
Japanska umjetnost
Afrička umjetnost
Američka umjetnost
Romanika
Gotika
[otkrij]v r uRazdoblja i pravci zapadne umjetnosti
Prapovijest Paleolitička umjetnost ˇ Neolitička umjetnost ˇ Umjetnost metalnog doba
Antika Umjetnost drevne Mezopotamije ˇ Umjetnost drevnog Egipta ˇ Umjetnost stare Grčke ˇ Umjetnost starog Rima
Kasna antika i srednji vijek Ranokrćanstvo ˇ Bizantska umjetnost ˇ Predromanika ˇ Romanika ˇ Gotika
15. - 18. stoljeće Renesansa ˇ Manirizam ˇ Barok ˇ Rokoko ˇ Neoklasicizam (Ampir, Directoire)
19. stoljeće Romantizam ˇ Realizam (knjievnost, likovna umjetnost, glazbena umjetnost) ˇ Historicizam ˇ Impresionizam ˇ Postimpresionizam ˇ Simbolizam ˇ Pointilizam
20. stoljeće Art Nouveau ˇ Fovizam ˇ Ekspresionizam ˇ Naiva ˇ Kubizam ˇ Orfizam ˇ Apstraktna umjetnost ˇ Suprematizam ˇ De Stijl ˇ Konstruktivizam ˇ Futurizam ˇ Dadaizam ˇ Metafizičko slikarstvo ˇ Nadrealizam ˇ Apstraktni ekspresionizam ˇ Kinetička umjetnost ˇ Pop art ˇ Op art ˇ Neo-realizam ˇ Minimalizam ˇ Taizam ˇ Informel ˇ Konceptualna umjetnost ˇ Land art ˇ Postmoderna
Poznati slikari [uredi]
Leonardo da Vinci
Salvador Dali
Vincent van Gogh
Pablo Picasso
Andy Warhol
Michelangelo Buonarroti
Francisco Goya
Rembrandt
Edvard Munch
Vasilij Kandinski
Motivi u slikarstvu [uredi]
Portret - vjerni prikaz određene osobe koji donosi i psiholoku karakterizaciju lika. Postoji realističan, idealizirani i naturalistički portret.
Autoportret - portret samog slikara
Karikatura - prikaz čovjeka u groteskno - komičnom obliku
Figura - zamiljeni lik, kostimirani čovjek bez psiholokog izraza lica
Akt - prikaz čovjeka bez odjeće
Poluakt - prikaz čovjeka do pasa
Interijer - prikaz unutranjeg prostora
Genre - prikaz iz svakodnevnog ivota
Pejza - krajolik, krajobraz; prikaz prirode
Panorama - iroki prikaz naselja
Veduta - prikaz grada...
Marina - morski pejza
Ruina - prikaz poruenog objekta
Animalizam - prikaz ive ivotinje, najčeće u prirodnom ambijentu
Mrtva priroda - voće, cvijeće, uporabni predmeti i mrtve ivotinje
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Slikarstvo"
- 20:05 -
ČEMBALO
Čembalo (kratica od (tal) clavicembalo) je ičani instrumenti s tipkama, na kojemu se zvuk dobiva trzanjem ice, a ne udarcem batića o icu kao na glasoviru. Ton se proizvodi pomoću tankog tapića na koji je utaknuta trzalica (plektrum) od ptičjeg pera ili od koe. Zvuk čembala je vrlo prodoran, rezak, jasan, gotovo srebrnastog karaktera i kratkog trajanja. Skladbe za čembalo najvie su skladali barokni skladatelji, poglavito Domenico Scarlatti, J. S. Bach, Jean-Philippe Rameau, François Couperin, Georg Friedrich Händel i drugi. Vano je upozoriti da je čembalo preteča klavira
- 20:03 -
TAMBURICA
Tamburica je poznati slavonski instrument. Broj ica varira od 2-6. Unesena je na prostore Balkana za vrijeme prodora Turaka. Postoje slike tamburica iz čak 3. vijeka p.n.e. U Grčkoj su je zvali "pandora". Bisernica ima 5 ica, od toga dvije najtanje ice sviraju se zajedno
- 20:01 -
BUBANJ
Bubanj, najstariji glazbeni instrument i jedan od tri predstavnika membranofonih instrumenata, kod kojih zvuk nastaje udaranjem batića po membrani od ivotinjske koe. Ostali predstavnici membranofona su timpan koji se sastoji od bakrenog rezonatora sa napetom koom na otvoru, čija se visina tona mijenja s pomoću 8 zavrtanja koje pokreće mehanizam povezan s pedalom, i tamburin, posebna vrsta bubnja s koom napetom sa jedne strane drvenog obruča u čijem su prorezu parovi metalnih pločica ili praporaca.
Povijest bubnja [uredi]
Bubanj je najstariji glazbeni instrument koji datira od najmanje 6,000 godina prije Krista, a koristio se u ratne i potanske svrhe, kao i za zabavu. U početku to je bilo uplje deblo po kojem se udaralo drvenim tapom ili komadom kostiju. Bubanj se kroz cijelu svoju povijest na mnogim mjestima u svijetu koristio za davanje signala ratnicima i vojnicima, a njegova buka tjerala je strah u kosti neprijatelju. U vrijeme mira njegova je namjena sasvim drugačija, pa su uz njegovu pratnju plesači mogli izvoditi svoje pjesme i plesove. Neki tipovi bubnjeva koristili su se i za amanske obrede, kao to je to slučaj u Sibiru gdje je postao neophodnim dijelom amanove opreme. Bubanj se koristio i u signalne svrhe za slanje poruka na velike daljine, afrički tam-tam bubanj, a istu ulogu imao je i balkanski doboar, koji je lupanjem po dobou privlačio pozornost stanovnika i čitao novosti.
Tipovi bubnjeva [uredi]
Osnovni nazivi u raznim jezicima
aponga, bubnjevi, Madagaskar
barriles (bačve), drveni bubnjevi sa kozjom koom, slični su kubanskim conga-bubnjevima.
bachi, generalni naziv za bubnjarske batiće u Japanu.
duasi, bubanj (Mozambik).
gendang, bubanj, naziv u Maleziji.
gu, u kineskom jeziku, bubanj.
pustua, bubanj (Mozambik).
tambor, panjolski naziv za bubanj.
taware, oznaka za bubanj u Mozambiku.
wadaiko (taiko), opći naziv u Japanu.
Afrika
adowa bubnjevi, fontomfrom i antumpan su sa goveđom koom, ostali od antilopine
agboba, Gana.
agwal, mali glineni bubanj Taskiwin-plesača u Velikom Atlasu.
akuba, afrički conga-bubnjevi
allun, berbersko pleme leh (Chleuhs) u Maroku
ashiko, pleme Yoruba u Nigeriji
atamo, u Etiopiji, udara se prstima ili dlanovima
atsimevu, veliki ganski bubanj
attougblan, veliki stojeći bubanj u Obali Slonovače
atumpan, pleme Ashanti, Gana
atumpani, veliki bubanj u Gani.
bada, bubanj od velike tikve u Maliju i Obali Bjelokosti.
bafoko, zapadnoafrički bubanj od kalabase (tikve), prekriven kozjom koom
bara, bubanj od tikve iz Obale Bjelokosti
Batá-bubnjevi
batar, Somalija
belamentengo, najmanji Mandinka bubanj
belengo, drugi najmanji bubanj Mandinka
blekete, Gana
bougarabou
brekete, Gana, sa kozjom koom
djembe
dondo (kalengu)
dondon (don-don), Ganaga. zove se i dun-dun.
doum doum
dudumba
duff, nubijski bubanj
dunun, bubanj oblika bureta, sa kozjim koama na obje strane, a udara se zakrivljenim batićem. Ima ih tri veličine: kenkeni, sangban, i najvweći dununba.
dununba, najveći dunun-bubanj
egbong, drveni bubanj Igedea
Ekwe, dvotonski bubanj plemena Ibo u Nigeriji
engalabi, Uganda
esukuti, riječ za ples i bubanj u Keniji.
gadzo, cilindrični bubanj iz Gane sa napetom antilopinom koom Svira se sa jednom rukom ili rukom i batićem.
1 ganga, cilindrični bubanj u Gani
2 ganga, nigerijski bubanj, svira se ispod ruke.
gome, četvrtasti bubanj od kozje koe na Karibima su ga rairili maruni sa Jamajke, danas popularan i kod naroda Ga u Gani. Bubnjar sjedi na njemu i svira rukama i nogama.
gorong talmbat, kod Wolofa u setu sabar-bubnjeva.
gorong yeguel, maleni bubanj Wolofa u setu sabar.
gudu, maleni drveni bubanj iz Gane
gudugudu, mali drveni bubanj iz Nigerije.
gulu, Gana
gulusago, Gana
guluzoro, Gana
igba, u Nigeriji sa antilopinom koom.
ingoma, naziv za bubanj u Burundiju
inkiranya, veliki ceremonijalni bubanj, Burundi
iyesá, zapadna Afrika (i Kuba), set od četiri cedrova bubnja
jun-jun, Nigerija
kajiza, bubanj (Mozambik)
kanganu, Gana
kebaro (kabaro), Etiopija
kete-bubnjevi, set od 4 bubnja iz regije Ashanti u Gani
kidi, pleme Ewe
kloboto, Gana
kpanlogo, iz Gane sa antilopinom koom
kupurra, Mozambik
kurukutu, pleme Hausa iz Gane.
kutiriba, pleme Mandinka iz Senegala i Gambije
kutirindingo, maleni Mandinka bubanj sa kozjom koom
kutiro
lambe, pleme Wolof, koristi se u setu-sabar
makuta, porijeklom od bantua
m'bal, kraća bas-verzija wolofskog n'dera
m'bung m'bung bal, kraća bas-verzija wolofskog n'dera u setu-sabar
m'bung m'bung tungoné, kraća bas-verzija wolofskog n'dera u setu-sabar
mpuunyi, Uganda
mutchinga, Mozambik
naqqara, sjeverna Afrika
n'der, pleme Wolof, koristi se u setu-sabar u Senegalu.
negarit, Etiopija
nihumbe, Mozambik
n'koni, Mozambik
nlapa, Malagasi sa Madagaskara
obonu, kraljevski ganski bubanj
obrenten, pleme Ga
odono, Gana
oge, ganski kraljevski bubanj
ogirigbo, Igede bubanj
ojamba, Gana
okpirih, drveni bubanj, pleme Igede, čini set sa egbong i ubah.
osana, Gana
osoide adaka, Gana
ota-ubah, glinena posuda za bubnjanje plemena Igede
patenge
pletia, Gana
pretia , maleni ganski bubanj visokog tona.
sabaro, bubanj plemena Mandinka od manga ili mahagonija.
sabar
sakara, keramički Yoruba bubanj
slaman, Gana.
sogo, Gana.
tabala, veliki bubanj sjevernoafričkih Maura učinjen od devine koe.
tama, Zapadna Afrika
tamale, Gana
tamani, zapadna Afrika
tamboro, u Mozambiku
tbal, bubanj iz Tunisa za udaranje sa dvije ruke.
tchindzomana, bubanj iz Mozambika.
tebal, bubanj naroda Sahrawi.
tindé, alirski enski bubanj.
totodzi, maleni bubanj iz Gane.
twienshins, ručni bubanj iz Gane u kpanlogo-glazbi i plesovima.
udu, glineni bubanj iz Nigerije
yuka, dug cilindričan bubanj.
ri Lanka (33 tipa, od čega deset u upotrebi, ostali poznati tek po imenu; bera ili beraya znači bubanj)
bummadiya
dakkiya
dandu beraya
davula (Sabaragamuva bubanj), za komunikativne svrhe
geta bera (magul bera)
raban (rabana)
ath raban ili Hand Rabana
bench rabana, najveći, za komunikativne svrhe
thammattama, za komunikativne svrhe
udakkiya
yak bera, poznat i kao Ruhunu Bera, Devol Bera i Ghoskaya
Bubnjwevi za komunikaciju:
ana bera, prilikom informiranja naroda o kraljevim naredbama.
mala bera, prilikom funeralnih procesija.
rana bera, vojni bubanj koji označava napad na neprijatelja.
vada bera, se koristi prilikom odsijecanja glave kriminalcu.
Indija
bumb, u Uttar Pradeshu, u području Braj
chenda, u Kerali, udara se sa dva batića
dafri, maleni bubanj, često svega nekoliko centimetara u dijametru i sa zmijskom koom.
damman, set bubnjeva fo i mo u Ladakhu, udaraju se batićima damshing.
dhad, bubanj Sikha u Pandabu
dholak, u Indiji i Pakistanu
dukka, par indijskih bubnjeva, sličan tabli
pakawaj, sjeverna Indija
pung
tabla, par indijskih bubnjeva, manji se zove tabla ili dayan a veći duggi ili bayan.
thavil (tavil), bubanj za dvije ruke.
thimilai, bubanj iz Kerale
Indonezija
centa
dhut, veliki javanski bubanj
gendang indungna, vodeći bubanj kod Karo Bataka sa Sumatre.
gendang anakna, bubanj pleme Karo Bataka.
kendang, Bali.
maddalam, bubanj oblika bureta
tak, javanski bubanj
taganing, pleme Toba sa Sumatre.
Japan U japanskom bubanj je taiko
byoo-daiko
chu-daiko, naziv za bubnjeve srednje veličine
dadaiko, veliki japanski bubanj
hira-daiko, plosnati bubanj
kumi-daiko, taiko bubanj
kuri-nuki-daiko, bubanj od debla
paranku, sa Okinave
odaiko (veliki bubanj)
tsuzumi, uvezen iz Azije u 7. st. (Javlja se u dvije varijante)
kotsuzumi (manji)
otsuzumi (ootsuzumi) (veći)
shime-daiko, mali bubanj
Kina. Bubanj se naziva gu.
Bang'gu, kineski mali bubanj.
buk-bubanj, za jedan ili dva bubnjara koji ujedno i pleu. Buk je i vrsta tibetskog cimbala budističkih monaha.
danpigu
dap, bubanjod dudovog drveta, sa na jednoj strani zategnutom koom pitona.
datonggu, veliki kineski bubanj
ganggu
paigu, kineski set od 7 malenih bubnjeva.
pan-ku, kineski bubanj
ratni gu (nekada zvan shuo-wen)
ta-ku, veliki kineski bubanj
tschanggo, Koreja i Kina.
xiao gu (mali bubanj)
yaogu
Tibet
nga chen, bubanj tibetanskih monaha u dudističkim ritualima
ton dhar (damaru)
Sibir
dungur, bubanj kod Tuvinaca.
2 dungur, bubanj ili tamburin tuvinskog amana
tungur, sibirski bubanj
Ostala Azija
buk, Koreja
byaw, Burma
daira, enski afganski bubanj
dan trong, vijetnamski bubanj, malen, ali u nekoliko velićina
dayereh (Dayera), Uzbeci i Perzijanci
dhol, drevni armenski bubanj
dhul , bubanj Afganaca
doira, bubanj Tadika
Dombak, perziski bubanj, kod Turaka nazivan darbuka
dumbek, perzijski bubanj, kod Turaka poznat kao darbuka.
Ghaval, bubanj Azera
sampho, Kamboda
schoor Thom, Kamboda
shan osi, bubanj iz Burme
skor thomm, Kamboda
zarb, drveni iranski bubanj
zirbaghali, bubanj Afganaca
Laponci
goavddis (gievrie), amanski bubanj nĺjd-amana kod Junih i Sjevernih Saama, čija je namjena da monotono bubnjanje nĺjda dovede u stanje transa.
Amerika
atabaque, Brazil, ima ih u tri veličine najmanji le', srednji rumpito i najveći rum.
Bomba, kod Afroportorikanaca
Bombo, veliki bubanj sa ovčjom koom na hispanskom govornom području
Bombo Chilote
Bombo criollo, na kubanskim karnevalima
Bombo huilliche, čileanski Araukanci
caxambú, conga-bubanj
chico, Afrourugvajski candombe-bubanj
cuica, Brazil
cununú, u dunglama Kolumbije afričkog porijekla
huehuetl, Meksiko
itótele, srednji po veličini bubanj u setu-batá.
iyá, najveći u setu-batá bubnjeva sa Kube.
kultrun, araukanski bubanj
okónkolo, najmanji kubanski batá-bubanj
palos, Dominikanska Republika
pote, brazilski glineni bubanj
quica, Brazil
quinto, najmanji conga-bubanj
redondo, Afrovenezuelski bubnjarski set.
repinique, maleni samba-bubanj
repique, Afro-urugvajski candombe bubanj
segundo, drugi bubanj u kubanskom setu od tri tumbadorasa.
Skratji, veliki surinamski bubanj s cimbalom
Surdo, brazilski bubanj
tambora, bubanj iz Dominikanske Republike
tambora, veliki kolumbijski bubanj
Tambores con charchillos, peruanski bubanj
teponaztli, stari bubanj iz Meksika
tun, bubanj iz Gvatemale
tumbadora, kubanski bubanj
idovi i Arapi
baraban, idovski bubanj sa cimbalom, u klezmer-glazbi
puk, klezmer-bubanj porijeklom od Akenaza
youyou, arapski enski bubanj
tof, idovski bubanj
Turska
darbuka, bubanj iz Turske, Sjeverne Afrike i srednjeg Istoka
tef
Oceanija
Ipu, havajski bubanj od jedne tikve. Vidi ipu-heke
ipu heke, bubanj od tikava kod Havajaca (vidi), svira se sjedeći na tlu.
kundu, Papua Nova Gvineja
lai, Novi Zeland
lali, Fidijanci, laguna Beqa
pahu, Tahiti
pahu tupa'l rima, bubanj sa membranom sa Tahitija
pate, Cookovo otočje.
toere, Tahiti
Europa
atabal, veliki baskijski bubanj u panjolskoj i Francuskoj.
caja, panjolsko govorno područje
cántaro, panjolska
daouli, grčki bubanj sa kozjom koom
def, bubanj rairen dijelovima june Europe, osobito na Balkanu, Turskoj, Egiptu, Armeniji, Kosovu, Grčkoj.
dumbéleki, grčki bubanj
pandeiro, bubanj ili tamburin Galjega, Portugalaca i Brazilaca.
pandero, veliki bubanj panjolaca i Hispanoamerikanaca
pandero cuadrado, panjolski četvrtasti bubanj
panderoa, baskijski bubanj
Rommelpot, veđani
scorriu, bubanj sardinskih razbojnika sa membranom od pseče koe.
tamboril, panjolski bubanj
tapan, bubanj Bugara i Makedonaca.
Suvremeni bubnjevi
Literatura [uredi]
Vidi jo [uredi]
membranofoni instrumenti,
tamburin,
timpan,
idiofoni,
aerofoni,
kordofoni,
gong,
zvono,
činele,
ičani instrumenti,
duhački instrumenti,
udaraljke,
metalofon.
- 20:00 -
GITARA
Gitara je ičani instrument s tipično 6 ica, zvuk se proizvodi okidanjem ica desnom rukom dok se pritiskanjem ica uz vrat gitare lijevom rukom mijenja visina tona. Glazbalo vuče antičke korijene i koristi se u gotovo svim glazbenim stilovima. Najčeći oblici gitare su sa est ica, međutim također postoje i sa četiri, sedam, osam, deset i dvanaest ica.
Gitara je prepoznata kao jedna od primarnih instrumenata u bluesu, countryu, flamencu, rocku i mnogim oblicima pop glazbe. Također se koristi i kao klasični solo instrument. Sviranjem akustične gitare, ton se dobiva vibracijom ice i moduliranjem od upljine tijela ili se moe koristiti pickup i pojačalo gdje se tonom manipulira elektronički. Akustična se gitara nije pretjerano mijenjala do 20. stoljeća, kada se za potrebe plesnih skupina počinju upotrebljavati metalne ice po uzoru na banjo. To je početak uzdizanja gitare na vodeće mjesto u popularnoj glazbi, to s vremenom dovodi do izuma polu-akustične gitare, kao i verzije potpune električne gitare[1]. Kasnije u 20. stoljeću, električne gitare imaju potpuni utjecaj u popularnoj glazbenoj kulturi.
Izrada [uredi]
Gitare su se tradicionalno obično izrađivale od drveta i icama od ivotinjskog crijeva, a u novije vrijeme od najlona ili čelika. Glazbalo su izrađivali i popravljali luthieri (netko tko izrađuje ili popravlja instrumente sa icama. Riječ 'luthier' dolazi od francuske riječi za lutnja, "luth").
Tijelo gitare
Jedno je od najbitnijih dijelova gitare i naziva se "glasnjača". Napravljena je iz dva dijela od materijala smreke, omorike, cedrovine ili mamutovca, koji se reu te na kraju lijepe i oblikuju. Kako bi se tijelo glasnjače ojačalo u unutranjost se lijepe letvice u posebne poloaje koji su vrlo bitni za zvuk gitare. Obod gitare radi se od drveta trenje, oraha, mahagonija, javora ili platine, koji se ree na trake te se savijaju prema kalupu. Čitavom duinom oboda s gornje i donje strane lijepe se drvene trokutaste letvice kako bi se to bolje povezala glasnjača s ostalim dijelovima. Dno tijela gitare izrađuje se najčeće od istog drveta kao i obod. Kvaliteta drveta ne mora biti ista kao i za glasnjaču. Na prednjoj strani glasnjače nalazi se okrugla rupa, te most i hvataljka za ice. Ukrasni detalji od drveta ili plastike koriste se kako bi se zatitili zaobljeni dijelovi tijela.
Vrat
Vrat se najčeće izrađuje od mahagonija ili cedrovine. Kako bi se pojačao, duinom vrata umeće se traka od tvrdog drveta. Na prednjoj strani nalazi se dvadeset pragova i njihove oznake. Na kraju vrata nalazi se glava gitare i kobilica. Gitara se ugađa pomoću punih vijaka, pomoću kojih se mijenja napetost ica. Vrat se spaja s tijelom gitare pomoću lepezastog spoja te se potom lijepi.
ice
U samome početku ice za gitaru tradicionalno su se izrađivale od ivotinjskog crijeva, a u novije vrijeme od najlona i čelika. ice od najlona upotrebljavaju se u klasičnoj glazbi, dok se ice od čelika najčeće koriste u popularnoj glazbi. Kako bi svirali, glazbenici se slue prstima ili noktima za trzanje ica, dok neki također koriste i trzalicu.
Vrste gitara [uredi]
Klasična gitara (6 ica) - poznata i kao panjolska gitara. Prve su tri ice od najlona, dok su tri zadnje od najlona omotanog tankom metalnom icom (bronca, srebro). Vibriranje ica se pojačava u rezonantnom upljem tijelu gitare. Popularna za klasičnu, narodnu i flamenco glazbu.
Akustična gitara (6 ili 12 ica) - slična klasičnoj, ali s čeličnim icama. Popularna za blues, narodnu i rock glazbu.
Elektroakustična gitara - akustična gitare sa upljim tijelom i pridodanim piezoelektričnim elementom (čeće) ili mikrofonom (rjeđe) koji slui za stvaranje elekričnog signala.
Poluakustična gitara (obično 6 ica) - hibrid izmedju akustične i električne gitare. Tijelo je uplje i posjeduje elektromagnete. Proizvodi karakterističan topli, meki zvuk. Popularna za jazz i rock glazbu.
Električna gitara (6, 7, 8 ili 12 ica) - zvuk se pojačava električnim putem pomoću elektromagneta (pickupa), tako da električna gitara za razliku od akustične ima tijelo načinjeno od punog drva. Razvila se u 20. stoljeću i popularizirala kroz blues, rock i heavy metal glazbu.
Električna bas gitara (4, 5, 6, 8 ili vise ica) - nii raspon frekvencija od električne gitare, u bendu uz bubnjeve stvara ritamsku strukturu glazbe, iako se ponekad koristi kao i solo instrument.
Povijest [uredi]
Gitara kao instrumenti postoji jo od antičkih vremena, ali prvi pravi pisani spomen o gitari potječe iz 14. stoljeća. Gitara je vjerojatno nastala u panjolskoj, gdje je od 16. stoljeća pandan među srednjom i niom klasom aristokracije[2]. Instrument u obliku broja 8 potječe iz panjolske[3].
Akustična gitara se najčeće povezuje sa panjolskom, te se zbog toga i naziva panjolskom gitarom. U 17. stoljeću gitara se svirala po čitavoj Europi, a dananje akustične i električne gitare proirile su se čitavim svijetom[3].
Gitaru su u Europi donijeli Arapi za vrijeme njihovih osvajanja od 8. do 13. stoljeća, odnosno nakon 10. stoljeća kada se u panjolskoj prvi put javlja ime gitara. Prema legendi za osobu koja je donjela instrument sličan gitari u Europu smatra se stanoviti Zyryab. Donio ju je pred kraj osmog stoljeća.
Veliki gitaristi [uredi]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis gitarista
Klasična gitara
Električna gitaraPaco de Lucia
Kenny Burell
Ry Cooder
Tommy Emmanuel
Kirk Hammett
Jimi Hendrix
Scott Henderson
Alan Holdsworth
Eric Johnson
Daron Malakian
Joe Pass
Django Reinhardt
John Petrucci
Vlatko Stefanovski
Eric Clapton
The Edge
Adrian Smith
Mark Knopfler
Joe Satriani
Steve Vai
Eddie Van Halen
Dave Murray
Randy Rhoads
Glen Buxton
Robby Krieger
Slash
Kurt Cobain
Carlos Santana
Dimebag Darrell
Jimmy Page
Tony Iommi
John Lee Hooker
Keith Richards
Alexi Laiho
John Frusciante
Michael Peter Balzary
James Hetfield
Dave Mustaine
Angus Young
- 19:59 -
KLARINET
Klarinet (it. clarinetto; njem. Klarinette; fr. clarinette; en. clarinet; rus. :;0@8=5B), skraćeno Cl., drveni je puhački instrument sa Xednostrukim Xezičkom od trske. Početni dio mu Xe usnik, kljunastog oblika, na čiXu se ravnu stranu, preko ulaznog otvora cijevi, nalijee Xezičak, učvrćen na donjem kraXu obručem sa zavrtnjem. Cijev ima četiri dijela, koXi se uvlače Xedan u drugi, a zavrni Xe ljevkast (tzv. korpus) i po rubu optočen metalnim prstenom. Na cijevi se nalazi veliki broX rupica, od kojih se jedan dio pokriva jagodicama prstiju, a ostali poklopcima (tzv. klapnama) koje se pokreću sloenim sustavom poluga. Mehanizam suvremenog klarineta je vrlo usavren, kao i izvođačka tehnika, tako da on spada među najvirtuoznije instrumente po lakoći s kojom se mogu izvoditi i krajnje brzi i sloeni tonski pokreti. Raspon izvodljivih tonova mu je najveći od svih puhačkih instrumenata, a sam ton je bogat i izraajan, pogodan za vrlo različite glazbene karaktere. Posebna odlika klarineta je irok raspon tonova i glasnoće od skoro jedva čujnog zvuka do vrlo prodornog, naročito u visokim tonovima. Najdublji registar, tzv. almajski, vrlo je osoben po tamnoj i dramatičnoj zvučnosti. S obzirom na sve ovo, klarinet je među duhačkim instrumentima najsvestraniji, pa mu se i u orkestru često dodjeljuXu istaknute uloge, solistička literatura je dosta bogata, nalazi mjesta u komornim asamblima, vodeći Xe melodiXski instrument u duhačkim orkestrima, a posebno značaXnu ulogu ima u jazzu.
Najdalje porijeklo klarineta see do instrumenata s trčanim jezičkom u staroj Grčkoj (aulos), pa i ranije, u Egiptu i drugdje. Suvremeni klarinet je kreirao J. C. Denner 14.01.1690. g., usavravanjem Xedne vrste almaja. Već u 18. stoljeću Xe (npr. kod Mozarta bogato koriten, a uao Xe u klasičan orkestralni sastav. Tehnički Xe usavren tokom 19. stoljeća, kada su ga rado koristili skladatelji romantičari.
Klarinet se gradi u tri osnovna registarska oblika: B Klarinet (Clarinetto in Sib) koji zvuči veliku sekundu nie od zapisanog, A Klarinet (Clarinetto in A) koji zvuči malu tercu nie od zapisanog, i rjeđe koriteni C Klarinet (Clarinetto in Do) koji zvuči kako je zapisano.
Razlog zbog kojeg se dionice za klarinet u orkestralnom notnom zapisu piu u netransponiranom obliku, a praktički izvode u transponiranom je u tome to se razni tipovi klarineta sviraju na isti način. Klarinetist koristi iste prstohvate za sve tipove klarineta, čime se znatno olakava izvođenje notnih zapisa.
Druge vrste klarineta [uredi]
Osim osnovna tri oblika, klarinet se javlja i u obliku malih klarineta koji se grade u vie registarskih oblika: in Eb koji zvuči malu tercu vie od napisanog, in Ab koXi zvuči malu sekstu vie, in F koXi zvuči kvartu vie i in Db koXi zvuči malu sekundu vie. Svi ovi klarineti su česti u proirenoj obitelji klarineta, kao to je slučaX u voXnim orkestrima, a rjeđi u klasičnoX glazbi (ipak, Richard Strauss u operi Electra trai sljedeće klarinete: 1 Cl. in Eb, 4 Cl. in B, 2 Cl. contralti (basethorn), 1 Cl. basso).
o Xedan oblik klarineta Xe i basetni rog ili alt-klarineta (it. clarinetto contralto ili corno di bassetto, njem. Bassetthorn, fr. cor de basset, en. bassethorn, rus. baset-horn) koXi Xe rijetko u upotrebi, ali se ipak moe naći kod Mozarta, Beethovena, Richarda Straussa i drugih.
Najveći u porodici klarineta je bas klarinet. Ugođen je in B, a zvuči za veliku nonu dublje od notnog teksta napisanog u violinskom ključu. U 19. stoljeću usavrio ga je Adolphe Sax, izumitelj saksofona.
Ipak, naXčeći registarski oblici klarineta koXi se nalaze u klasičnom orkestru su A i B klarinet.
- 19:58 -
ORGULJE
Orgulje su jedno od najsloenijih glazbala s tipkama. Imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili est klavijatura po kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Broj manuala ovisi o veličini orgulja, odnosno o broju registara, tj. svirala, a mogu ih imati od jednog do sedam. Registar je niz svirala iste boje i jačine zvuka. Glavni registri orgulja jesu Principali 8-stopni, dok se orgulje udeavaju prema registru Oktava 4 koji spada u registar Principal, samo zvuči za oktavu vie. Temeljni zvuk orguljama također daju poklopljenice Bordoni (Gedackti). Postoje u orguljama registri tamnih, tiih tonova, oni prodornijeg, reskijeg i glasnijeg zvuka koji oponaaju razne glazbene instrumente. Svirale su onaj dio orgulja u kojima titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi zvukove različitih boja i visina. Zvuk se na orguljama proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi zrak iz mijeha u svirale, koje su različite građe i veličine.
Poznate su, naime, starokineske usne orgulje, a hidraulične ili vodene bile su rairene u antičkoj Grčkoj. U starome Rimu spominju se jednostavnije građene pneumatske orgulje.Posredovanjem Bizanta, orgulje se u VIII. st. uvode u krćanske crkve, a njihovo zlatno doba svakako je razdoblje XVII.-XVIII. st., kad su građene iznimno sloene mehaničke barokne orgulje. U XIX. se pak stoljeću uvodi pneumatska i električna traktura, to posljeduje orkestralnijim zvukom, ali i ubrzanim stradavanjem starijih povijeskih orgulja koje se zamjenjuju novima, preteito mehaničkim, poglavito na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće.
Primjenom registara orgulje mogu oponaati sve boje orkestralnih glazbala i ljudskih glasova, zato se simbolički nazivaju kraljicom instrumenata. One nisu stalno orkestralno glazbalo, nego se najčeće primjenjuju kao solistički instrument, posebice tijekom bogosluja. Nalaze se gotovo i u svim ozbiljnijim koncertnim dvoranama, kako starijim tako i onima nastalim posljednjih desetljeća.
Orgulje u Hrvatskoj [uredi]
U Hrvatskoj je tijekom Republičke evidencije orgulja koju je od 1972. do 1975. godine provodio akademik Ladislav aban zabiljeeno oko 800 orgulja i orguljskih pozitiva. Među njima velik je broj povijesno i spomenički vrijednih starih glazbala, od 16./17. do 20. stoljeća. Tek je manji broj njih u dobrom stanju i redovitoj upotrebi, a veći dio je zaputen i izloen propadanju. Četrdesetak orgulja uniteno je ili ukradeno na okupiranim teritorijima tijekom Domovinskog rata.
Orgulje u Hrvatskoj izgradili su većim dijelom strani orguljari iz nama susjednih zemalja, poput Italije, Austrije, Mađarske, Slovenije itd., no i u nas su tijekom minulih stoljeća djelovale mnoge domaće radionice. Dubrovnik, Karlovac, Zagreb, Osijek, Krievci, Poega, samo su neka od mjesta u kojima su djelovale radionice domaćih graditelja orgulja.
Radi popularizacije hrvatskih povijesnih orgulja i orguljske glazbe odravaju se u nas nekoliko orguljskih festivala: Organum Histriae (Dani orgulja u Istri), Orguljaka ljetna kola u ibeniku, ciklus koncerata Orgulje Heferer i neki manji.
Jedne od najljepih i najvećih orgulja u Hrvatskoj postavljene su na koru đakovačke katedrale. Prve orgulje nove Strossmayerove katedrale, točnije rečeno sam instrument prvotnih orgulja izrađen je u vremenu između 1879. i 1882. godine u Bavarskoj u mjestu Oettingen kod tvrtke Steinmayer. Kućite orgulja izradio je bečki stolar Karger prema projektima arhitekta Friedricha von Schmidta koje je razradio njegov učenik Hermann Bollé. Radilo se o za ono vrijeme vrlo velikom i kvalitetnom instrumentu koji je bio nagrađen i zlatnom medaljom na bavarskoj zemaljskoj izlobi u Nürnbergu 1882. Oblikovno rjeenje koje su spomenuti arhitekti primijenili pri projektiranju orgulja, a koje obiljeava mijeanje elemenata romaničkog i gotičkog stila, prilagođava se rjeenju cjelokupne unutranjosti đakovačke katedrale. Nalik su na brojne druge orgulje koje je u tom razdoblju Schmidt projektirao za druge austrijske crkve (bečke crkve u četvrtima Brigittenau i Fünfhaus, franjevačke crkve u Innsbrucku, itd.). Ove su orgulje izgorjele u velikom poaru 1933. godine. Nove je izradio 1936., uz nadzor tada glavnih stručnjaka za orgulje u zemlji Franje Dugana i Franca Kimovca tvrtka Franca Jenka iz t. Vida kod Ljubljane. Sam instrument postao je mnogo veći, no u izgledu kućita orgulja uglavnom je zadrano ranije rjeenje iz Schmidt-Bolléovog projekta koje je u manjoj mjeri romanizirano izbacivanjem nekih gotičkih elemenata, kako bi se instrument stilski u to je većoj mjeri moguće prilagodio unutranjosti đakovačke katedrale.
- 19:57 -
ROG
Rogovima se nazivaju izrasline na glavi bovida (Bovidae) - jedne porodice iz grupe preivača - i kod nosoroga, a građeni su od keratina. U prenesenom smislu se tako nazivaju i slične izrasline na tijelima drugih ivotinja, kao recimo kod nekih kukaca.
Kod nosoroga je rog krupna izraslina koju tvore slijepljene čekinje, dok je kod bovida (između ostalih goveda, antilope, koze, ovce, irafe) riječ o upljoj navlaci preko kotane izrasline na glavi. Bovidi se stoga nazivaju upljorocima.
Izraz koji koriste lovci kad govore o "trofejnom rogovlju" i pri tome misle na "rogove" srndaća i jelena, nije točan, jer je kod ovih vrsta riječ o izraslinama koje se tvore od kotane tvari. Jednako tako, jednorog odnosno narval ima izraslinu koja je zapravo kljova a ne rog.
Neke ptice, kao recimo kazuar imaju na glavi ili kljunoroci na kljunu također ronate izrasline. Od ronate supstance građena su i potplati na stopalima deva, kopita kod porodice konja kao i papci kod čitavog niza porodica kako u skupini preivača tako i u skupini nepreivača, zatim ljuske reptila, usi kod kitova usana, pločice na jeziku, u nepcima i elucima ptica i nekih sisavaca.
Česte su i pojave bolesnih tvorbi od ronate mase kod čitavog niza ivotinja ali i kod čovjeka (primjer: tzv. "kurje oko").
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Rog"
- 19:56 -
ENGLESKI ROG
Engleski rog (skraćeno C.i.), spada u skupinu drvenih puhaćkih instrumenata. Nastaje 1725.g. u Italiji, usavravanjem puno starijeg instrumenta zvanog oboa da caccia.
Melodijski opseg [uredi]
Opseg mu je isti kao u oboe sa zvukom dubljim za kvintu. U tehničkom smislu je podudaran s njom i mogu ga svirati oboisti. Zvuk engleskog roga je vrlo srodan zvuku oboe, samo je neto mukliji i tamniji, tako da mu naročito odgovaraju melodije mirnijeg toka i sjetnog ili tunog izraza. Melodijski registar najpovoljniji mu je između "a" i "c2", u tom opsegu ton mu je vrlo snaan, a opet mek i izraajan.
Ton instrumenta [uredi]
Po izgledu se razlikuje od oboe ne samo duinom nego i krukastim proirenjem cijevi pri kraju, kao i povienom metalnom cjevčicom na početku, koja nosi dvostruki jezičak od trske. Krukasto proirenje koje se ponovo suava kod izlaza, uzrokuje zatvoreniji i malo prigueniji ton engleskog roga za razliku od oboe. Instrument zauzima mjesto u molskim temama gdje najvie do izraaja dolazi njegov čenjiv i sanjarski karakter. Zbog toga se često u glazbi koristi kao instrument tunog izraaja s puno čenje i usamljenosti, poput pastoralne glazbe ili pastirske svirke.
Repertoar [uredi]
Mnogi poznati oboisti i drugi glazbenici izvode razne skladbe na engleskom rogu. Jedan broj solo glazbenika zbog njegovog specifičnog zvuka koristi ga i u orkestralnoj glazbi, a popis glasovitih izvođača obuhvaća:
- 19:55 -
FLAUTA
Flauta je glazbeni instrument koji spada u porodicu drvenih puhačkih instrumenata, ujedno je i najpokretniji instrument u toj skupini.
Razlikujemo uzdunu i poprečnu flautu, kod oba instrumenta je jedna dimenzija bitno veća od druge dvije, no razlikuju se u tome to se u uzdunu flautu zrak upuhuje na vrhu instrumenta, tako da se instrument nalazi ravno ispred nas i sviramo ga dreći ruke ispred sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također upuhuje na vrhu instrumenta, ali sa strane, i instrument drimo s jedne strane lica i sviramo ga dreći ruke na strani, ne videći ih.
Povijest [uredi]
Postojala je jo u prapovijesti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka. Najstarije flaute gradile su se od kosti (Oyana Indijanci), bambusa, metala i gline. Početkom 19. st. flauta se nala u kritičnoj situaciji zbog promjene zvučnog ideala kojem je bio blii klarinet. Jačina njenog zvuka nije bila dorasla novim koncertnim dvoranama, a skala je bila jo uvijek tonski neujednačena i nečista. Taj problem 1847. rijeava Theobald Böhm (1794-1881), konstruiravi flautu koja je odgovarala tadanjim zahtjevima, sa zvukovno i intonativno ujednačenom kromatskom ljestvicom (skalom) i pojačanim zvukom. Gradio je flaute od srebra i drva. Izuzevi neznatne promjene, instrument do danas ostaje isti. Dananje flaute mogu biti građene od metala (bakar, nikal, cink), od srebra, zlata, platine, stakla i sintetskih materijala. Njezin trooktavni raspon obuhvaća tonove c1(h)-c4(f4). Svira se s 9 prstiju. sastoji se od 3 dijela (glava flaute, srednji dio ili tijelo i donji dio ili noga). Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasae, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za glazbu 20. st. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mekana, a u visokom svijetla i reska. U suvremenoj literaturi upotrebljavaju se osim piccola, flaute altovskog, baritonskog i basovskog registra.
Najstariju flautu i glazbeni instrument, otkrila je skupina arheologa na čelu sa profesorom Nicholasom Conardom sa sveučilita u Tübingenu, čija se starost procjenjuje na 35000 godina. Pronađena je u pilji Hohle Fels, a izrađena je od ptičjih kostiju[1].
Ton instrumenta [uredi]
Idilično pastoralni izraaj u duhu je ovoga instrumenta, najvie zbog jednostavnog i slobodnog melodijskog tijeka. Najprirodnija mu je piano dinamika. Od vremena romantizma a naročito u impresionizmu taj se registar koristi zbog izraajnih i kolorističkih odlika. Do romantizma (vjerojatno zbog tehničkih problema) kretala se u srednjem i donjem dijelu visokog registra. Srednji registar omogućava dinamičke stupnjeve i nijanse ali ograničenu zvučnu prodornost, a visoki postaje pitav i nemoguće je dobiti piano dinamiku a tonovi se dobivaju dvostrukim prepuhavanjem.
Registri: [uredi]
duboki - c1-c2
srednji - c2-c3 (u novijoj praksi uzima ire: od g1-c3)
visoki - c3-d4
Flaolet tonovi prvi se puta koriste kod impresionista, a označavaju se isto kao kod gudača (iznad tona se pie kruić). Moguće je izvesti sve vrste ljestvica od "arpeggia" do "staccata", a kao i kod drugih puhačkih instrumenata i flauta prepuhuje u oktavu. Zbog slobodnih usta flautom se postie najbri "staccato".
Osobine instrumenta [uredi]
Flauta se sastoji od 3 ili rjeđih 4 dijela, koji se na spojevima uvlače jedan u drugi i time se kontrolira timanje. Čitav instrument je dugačak oko 67cm. Ulaz za zrak postavljen je bočno i okruen plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju nalijee donja usna svirača. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu koji slui za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvaniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, 16-18 poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću. Na zavrnom dijelu koji je otvoren nalaze se dvije do tri rupice.
- 19:53 -
FRULA
Čarobna frula (njemački: "Zauberflöte") opera je koju je skladao Wolfgang Amadeus Mozart 1791. godine na samrti, a libreto je napisao Emanuel Schikaneder. Praizvedba je odrana 30. rujna u 1791. god. Beču. U operi se nalaze govoreni i pjevani dijalozi, to je po formi Singspiel. Čarobna frula je opera u dva čina (14 slika).Svakako najpoznatiji dio opere je Arija Kraljice noći, u kojoj Kraljica noći sprema osvetu velikom svećeniku Sarastro, te poziva sve sile prirode i bogove osvete da vide njenu kletvu. Posebnost te arije je u tome da je melodija arija visoka, odnosno njeni tonovi su vrlo visoki, pa ih samo nekoliko koloraturnih sopranistica na svijetu moe kvalitetno otpjevati.
Dramska radnja opere zasnovana je na fantastičnoj priči koja se događa negdje u dalekoj začaranoj zemlji iz bajke. Sadraj je proet borbom između dobra i zla. Svijet dobrote i pravde predstavlja veliki svećenik Sarastro, a zlim podzemljem upravlja zloglasna Kraljica noći. Čarobna frula je predmet koji ima magične moći te se svi za nju bore, a u prenesenom značenju to je glazba koja nas prati kroz cijeli ivot.
Lica [uredi]
princ Tamino (tenor)
Kraljica noći (sopran)
Pamina, kraljičina kći (sopran)
Sarastro, veliki svećenik (bas)
Papageno, čovjek-ptica (bariton)
Papagena (sopran)
tri dame kraljice noći (alt, mezzosopran, sopran)
Radnja [uredi]
Kraljica noći i Sarastro su bivi mu i ena koji imaju kćer Paminu. Kraljica noći je izuzetno zla i vlada svijetom zla, a Sarastro je dobar i plemenit te vlada svijetom dobra. Kraljica noći eli preuzeti svijet dobra na podmukao način, manipulira svojom kćeri Paminom nagovarajući je da ubije oca kako bi se dočepala čarobne frule i svijeta dobra. Nakon mnogih dogodovtina Kraljica noći ne uspijeva doći do Sarastra i sa svojim damama pada u ponor, a Tamino i Pamina se vjenčaju.
Poznate arije [uredi]
Arija Sarastra
Arija Kraljice noći
Arija Papagena
- 19:52 -
OBOA
Oboa je drveni puhaći instrument s dvostrukim jezičkom od trske. Na prvi pogled najsličniji klarinetu, ali se na početnom dijelu cijevi nalazi i kratka metalna cjevčica u koju je udjenut jezičak, dok je ljevkasto proirenje na kraju cijevi vidljivo manje nego na klarinetu. Zvuk koji proizlazi iz dvostrukog jezička pomalo je nazalan i otar, a srazmjerno i prodoran, zbog čega se oboa katkad naziva i truba drvenih glazbenih instrumemata. Međutim, ovaj instrument moe zvučati i njeno i toplo, idilično i dirljivo, a to je i uloga koja joj se tipično dodeljuje u klasičnoj glazbi. Također, tipična je za nju i melodika orijentalnog prizvuka (scena u hramu u operi Aida Giuseppea Verdija, zbog asocijalcije s instrumentima slične vrste (zurle i dr.)).
Oboa je melodijski instrument i u orkestru često ima vodeće teme, a njen jasan, čujan i intonativno preciz0n zvuk uzima se i kao mjerodavna intonacija za ugađaĚe orkestra, kada se prvo čuje oboa prema kojoj se ugađaju i ostali instrumenti. Virtuozno-tehničke bravure, koje se često dodjeljuju klarinetu i flauti, oboi manje odgovaraju, a i njen tonski obim je kraći.
Oboa je nastala od jedne vrste srednjovjekovnih almaja koji su se po Europi irili pod utjecajem Arapa u panjolskoj počevi >d 8. stoljeća. Naputanje nausnika, u koji se kod tih instrumenata, kao u čaicu, smjetao trčani jezičak označilo je bitnu promjenu u mogućnosti finijeg nijansiranja zvuka i njegove izraajnosti. Oboa je tijekom 19. stoljeća usavrena dodavanjem mehanizama poluga i poklopaca.
Kod Egipćana i Grka prethodnik oboe se naziva aulos (grč. frula). To je bio najpoznatiji instrument stare Helade. Za izvođenje glavnih tonaliteta Grci su imali 6 vrsta jednostrukih i dvostrukih aulosa.Rimljani taj instrument nazivaju tibia.
Ime oboa je vjerojatno poteklo od francuskog hautbois (fr. haut = visok, glasan, fr. bois = drvo), budući da je zvuk oboje istaknut među drvenim puhaćim glazbalima, a za tu riječ se u 18. stoÉeću u vie zemaÉa uvrijeilo pisaĚe sukladno vlastitim pravopisima, tako da hrvatski naziv oboa, suvremeni talijanski oboe, engleski oboe i slično.
Druge vrste oboa [uredi]
Hautbois viennois début XXe, collection privée Dominique EnonOboa se javlja u jo nekoliko registarskih varijanti i to kao oboa d'amoresa pisanim rasponom od b do e3 (f3), i dvije u slaboj uporabi, sopran oboa pisanog raspona od bes do f3 (zvuči malu tercu nie) i bariton oboa raspona od b do e3 (zvuči oktavu nie). Ipak, od svih registarskih varijanti, najznačajniji je engleski rog.
Heckelphon je baritonska varijanta oboe koja ima za oktavu dublji zvuk to se postie dvostruko duljom cijevi. Cijev hecklephona ima na donjem kraju proirenje u obliku kugle. Izrađen je na molbu R. Straussa koji ga je prvi put upotrijebio u svojoj operi "Saloma" 1905.god.
- 19:51 -
VIOLA
Viola (francuski: alto; njemački: Bratsche) je gudački instrument oblikom jednak violini ali neto većih dimenzija. U orkestralnoj muzici, tonovi viole vii su od onih violončela, a nii od tonova koje daje violina. Osoba koja svira violu naziva se violistom ili violisticom.
Viola je na prvi pogled vrlo slična violini - veličina joj je tek neto veća, njihov tonski razmak iznosi samo jednu kvintu, a sviraju se na isti način (obje na lijevom ramenu). No razdvaja ih boja zvuka: violin je puniji, tamniji i prizemljeniji od zvuka violine. Violin meki zvuk često se koristi za popunjavanje unutranjih harmonija i ona ne uiva toliki solo repertoar ili slavu kao violina
Oblik viole [uredi]
Po materijalu i građi, viola je slična violini, ali neto veća i različitijih proporcija. U prosjeku, tijelo najveće standardne viole je 3 do 10 centimetara due od violine, a duina joj u prosjeku iznosi oko 40 centimetara. Tijela malih viola proizvedenih za djecu obično su duge do svega tridesetak centimetara to je jednako violini prepolovljene duine, no često se na violinu stavljaju ice namijenjene violi (C, G, D i A) jer neka djeca ne bi mogla rukovati violama većih dimenzija. Za razliku od violine, viola nema jednu standardnu veličinu. Tijelo viole trebalo bi biti dugo oko 53 centimetra kako bi akustički bilo identično violini, no zbog tih velikih dimenzija bilo bi ju nepraktično svirati na način sviranja violine. Violisti su stoljećima eksperimentirali veličinom i oblikom viole, kao i vrstom ica i gradivnog drveta kako bi proizveli violi osebujan zvuk.
Veći eskperimenti s veličinom viole obično su se njenim zvukom bavili povećavanjem dimenzija. Viola alta namijenjena Wagnerovim operama djelo je Hermanna Rittera, a bila je duga 48 centimetara. Model Lionela Tertisa ima ire tijelo i dublja rebra kako bi muzičar mogao istaknuti specifičan zvuk viole. No svi eksperimenti s produavanjem tijela viole rezultiraju puno dubljim tonom, sličnim zvuku violončela, tako da kompozicije koje su komponovane za violu tradicionalne veličine mogu proizvesti neeljene posljedice u zvukovnoj ravnotei orkestara.
Novije (i radikalnije oblikovane) inovacije bave se ergonomskim problemima pri sviranju viole - ona se skraćuje i čini lakom dok se istovremeno nalaze načini odravanja tradicionalnog zvuka. To uključuje "odrezanu" violu Otta Erdesza koja ima jedan izrezan kut radi lakeg rukovanja, zatim viole oblikovane kao instrumen viola da gamba (također s pomičnim vratom i javorovim drvetom, sa furnirom od grafitnih vlakana koji smanjuje teinu); viole koje se sviraju kao violončelo (vertikalna viola), kao i viole Bernarda Sabatiera, nalik motivima iz slika Salvadora Dalíja: razlomljenih dimenzija i oblikom kojim daju dojam da se instrument topi. Vrijedan spomena je i model Davida Rivinusa, "Pellegrina".
Bilo je i drugih pokusa osim onih koji se tiču ergonomije i zvuka. Američki kompozitor Harry Partch na tijelo viole ugradio je vrat violončela kako bi omogućio intoniranje svoje 43-tonske ljestvice. Nekoliko graditelja instrumenata proizvelo je viole s pet ica koje omogućuju veći raspon tonova. Na tim instrumentima svira se moderna muzika, ali moe se svirati i muzika komponovane za viol.
Sviranje viole [uredi]
Muzičar svira violu u trećem poloaju.
Moderna gudala. Od vrha prema dnu: za violinu, violu i violončeloVjetina potrebna za sviranje viole, naizgled je slična tehnici violine, no od nje se u mnogo čemu razlikuje. Nazivi za razne pokrete gudalom i dinamičke oznake u notaciji na papiru izgledaju isto, ali najveće razlike dolaze iz violine veličine, jer je zbog toga zahtjevniji instrument od malene i lagane violine. (Postoje anegdotalni dokazi u kojima violinisti koji nekoliko mjeseci sviraju violu, na sviranje violine vraćaju se sa poboljanom vjetinom).
Kada svirač prijeđe s violine na violu (ili obratno), viola će općenito imati vidno veće tijelo kao i duinu ica. Prve najuočljivije prilagodbe kroz koje svirač mora proći su upotreba ireg prstohvata, iri i intenzivniji vibrato lijeve ruke i dranje gudala i desne ruke dalje od vlastitog tijela. Svirač mora također pruati lakat dalje, ili u većem luku, kako bi gudalom dohvatio najdublju icu. To prstima omogućava veću čvrstoću i čići ton. Osim ako je violist obdaren osobito velikim dlanovima, koristi se drugačiji prstomet koji je karakterističan za često koritenje polupozicije ili mijenjanje pozicije, dok je na violini dovoljna samo jedna.
Na violi su obično ugrađene deblje ice nego na violini. U kombinaciji sa njenom veličinom, to daje nii raspon tonova i boja zvuka postaje tamnija, dublja i njenija. No ta debljina također znači da viola "govori" sporije od svoje rođakinje-soprana. Praktično govoreći, ako violist i violinist sviraju zajedno, violist mora početi pomicati gudalo djelić sekunde ranije nego violinist kako bi proizveo zvuk koji počinje u istom trenutku kao i zvuk violine. Deblje ice također zahtijevaju primjenu većeg pritiska gudalom.
Zbog debljih i duih ica violist koristi jagodice prstiju, a ne vrhove, to je pomak prema tehnici sviranja violončela.
Violino gudalo je malo kraće od violininog, sa irom trakom načinjenom od konjske dlake to je pogotovo vidljivo u modernim gudalima. Gudala za violu (70 do 74 grama) tea su od gudala za violinu (58 do 61 grama).
timanje viole [uredi]
Violine četiri ice natimane su u kvintama: C3 je najnii ton, a iznad njega su G, D i A. Ovo timanje je tačno za jednu kvintu ispod onoga od violine, tako da njihove tri ice daju tonove zajedničke visine (G, D i A), a jednu oktavu je ispod violončela. Usprkos tome, odlike tona i boja zvuka razlikuju se, iako ih neki muzičari i ljudi koji ne sviraju gudačke instrumente teko razlikuju.
Viole se timaju okretanjem arafa oko kojih su omotane ice. Povećanje napetosti ice povećava visinu i otrinu tona, a otputanje ga sniava. Prvo se tima ica A, obično na 440 Hz, a ostale se usklađuju prema njoj, svaka za kvintu vie, gudeći istovremeno dvije ice, koristeći koju spravu za timanje (klavijatura, vilica) ili metodom koja se najčeće koristi u orkestrima: uspoređujući tonove s već natimanim instrumentima.
timanje C-G-D-A koristi se u velikoj većini cjelokupne muzike za violu, no i drugi načini timanja povremeno se koriste u evropskoj klasičnoj muzici (scordatura) i u nekim stilovima narodne muzike. Mozart u svom djelu Sinfonia Concertante za violinu, violu i orkestar, koji je komponovan u Es-duru, komponovao je violsku dionicu u D-duru i naznačio da ice viole moraju biti dignute za jedan polustepen; namjera mu je vjerovatno bila dati violi svjetliji ton kako bi izbjegao da bude pretiha u odnosu na ostatak orkestra. Lionel Tertis je u jednoj svojoj transkripciji Elgarovog koncerta za violončelo napisao polagani stavak sa C icom snienom na B (H snieno za polustepen), čime je omogućio da viola jedan odlomak svira za oktavu nie. Tu i tamo, ica C moe biti natimana na ton D.
Muzika za violu [uredi]
Alt ključ i nota.U historiji se viola rjeđe koristila za solo koncerte i sonate nego violina i violončelo. To se često pripisivalo njenom zvuku koji je njeniji i u pravilu neto manje otar nego zvuk violine i dralo se da je manje primjeren za prikazivanje virtuozne vjetine sviranja.
Čitanje muzike [uredi]
Notni zapis napisan za violu razlikuje se od zapisa za ostale instrumente prvenstveno u tome to se koristi alt ključ (muzika), koji se osim u muzici za violu rijetko viđa. Note za violu također koriste violinski ključ kada postoje znatniji odlomci komponovani u viim registrima.
Linije u notnom zapisu za violu označavaju sljedeće tonove (od dna prema vrhu): F, A, C, E i G. Praznine označavaju tonove G, H, D i F.
Uloga viole u klasičnoj muzici prije 20. vijeka [uredi]
U ranoj orkestralnoj muzici dionice za violu vrlo su često bile ograničene na popunjavanje harmonija s malo melodijskog materijala. Kada je violi u tom razdoblju dana melodijska dionica, najčeće je to bilo unisono ili oktavu razlike s drugim gudačkim instrumentima. Uočljivi izuzetak je Brandenburki koncert br. 6 Johanna Sebastiana Bacha koji dvijema violama daje glavnu melodijsku ulogu (koncert je komponovan za dvije viole, violončelo, dvije viole da gamba i kontinuo).
Primjer muzičkog djela komponovanog prije 20. vijeka sa solo dionicom za violu je kompozicija Hectora Berlioza "Harold u Italiji", no postoji i nekoliko koncerata iz baroknog i klasičnog razdoblja kao najraniji poznati koncert za violu Georga Telemanna, te koncerti Franza Antona Hoffmeistera i Carla Stamitza.
Viola igra vanu ulogu u kamernoj muzici. Wolfgang Amadeus Mozart je poneto uspio u oslobađanju viole kada je komponovao est gudačkih kvinteta za koje se smatra da uključuju neka od njegovih najvećih djela. Kvinteti koriste dvije viole, to oslobađa instrumente (pogotovo prvu violu) solo odlomcima i povećava zvukovnu punoću ansambla. Mozart je također komponovao za violu u svojim Simfonijama concertante u kojima među solistima viola ima jednaku vanost kao i violina. Među ranim radovima Johannesa Brahmsa uloga viole je značajna. Njegovo prvo objavljeno djelo za kamernu muziku, Sekstet za gudače op. 18 sadri dionicu koja tokom kompozicije prerasta u solo za violu. Kasnije u ivotu napisao je dvije vrlo cijenjene sonate za klavir i klarinet koje je transkribovao za violu. Također je komponovao Dvije pjesme za alt s violom i klavirom (Zwei Gesänge für eine Altstimme mit Bratsche und Pianoforte), op. 91 te brojne druge. Antonin Dvořák svirao je violu i govorio je da mu je to omiljeni instrument; njegova kamerna muzika puna je vanih dijelova za violu. Drugi čeki kompozitor Bedřich Smetana u svom Kvartetu za gudače br. 1 jo zvanom "Iz mog ivota" znatnu dionicu uključuje i strastven uvod koji se izvodi na violi.
Povremeno je viola imala veliku ulogu i u orkestralnoj muzici, npr. u estoj varijaciji iz serije Enigma variations Edwarda Elgara zvanoj "Ysobel".
Dok je repertoar za violu prilično velik, količina komponovana prije 20. vijeka relativno je malehna. Violisti su stoga često primorani svirati aranmane komponovane za violinu, violončelo ili druge instrumente.
Od 20. vijeka [uredi]
Početkom 20. vijeka mnogi kompozitori počeli su stvarati djela za violu, na to ih je potaknuo dolazak solista na violi kao to su Lionel Tertis. Za njega su kamernu muziku komponovali Englezi Arthur Bliss, York Bowen, Benjamin Dale i Ralph Vaughan Williams. William Walton i Béla Bartók komponovali su poznate koncerte za violu. Jedan od rijetkih kompozitora koji su ostavili znatnu muziku ba za violu je Paul Hindemith koji je i sam bio violist i često svoja djela izvodio na premijerama. Debussyjeva Sonata za flautu, violu i harpu nadahnula je mnoge druge kompozitore na stvaranje djela s istim instrumentima. Elliot Carter također je komponovao za violu. Njegova Elegija je jedna od poznatijih djela za violu koja je kasnije prilagođena klarinetu. Ernst Toch komponovao je Impromtu (op. 90b) za solo violu. Ernest Bloch koji je poznat po kompozicijama nadahnutima idovskom muzikom, napisao je kompoziciju "Suite Hebraique" za solo violu i orkestar. Kompozitorica Rebecca Helferich Clarke također je svirala violu i za nju komponovao muziku.
Savremena popularna muzika [uredi]
Viola se ponekad koristi i u savremenoj, većinom avangardnoj popularnoj muzici. Utjecajni sastav Velvet Underground poznat je po koritenju viole kao i novije skupine poput 10,000 maniacs, "Defiance, Ohio", The funetics i drugi. I u jazz muzici bilo je violista, od gudačkih sekcija s početka 20. vijeka do nekolicine solista i kvarteta od 60-ih na dalje. No u savremenoj popularnoj muzici vrlo je neuobičajeno vidjeti upotrebu pojedinačnih gudačkih instrumenata - pretpostavljeni izbor obično su instrumenti poput flaute ili cijeli orkestri nego gudački solisti, jer njihove vie tonove često nadglasaju drugi instrumenti, pogotovo ako su električni, pa i pjevači.
Viola u narodnoj muzici [uredi]
Iako se ne koristi tako često kao violina, viola ima svoju ulogu i u narodnoj muzici irom svijeta. Istraivanje o uprabi viole u narodnoj muzici koje je provela dr. Lindsay Aitkenhead navodi sljedeće muzičare na violi: Cath James, David serson, Eliza Carthy, Mary Ramsey, Ben Ivitsky, Gina Le Faux, Helen Bell, Jayne Coyle, Jim O'Neill, Jim Wainwright, Lindsay Aitkenhead, Mark Emerson, Miranda Rutter, Nancy Kerr, Pete Cooper i Susan Heeley.
Viola je vaan prateći instrument u mađarskim i rumunskim orkestrima narodne muzike, pogotovo u Transilvaniji. Tamo viola obično ima tri ice: G, D i A, gdje je A oktavu nii nego na klasičnoj violi, most je polegnut i instrument se obično koristi u ritmičnom sviranju akorda.
- 19:49 -
TRUBA
Truba - limeni puhači instrument, po tonu koji proizvodi najvii, iznad tube, roga i trombona. Smatra se jednim od najstarijih instrumenata, pa se tako spominje već u antici. Od davnina se limeni puhači instrumenti dijele na one sa "irokim zvonom" - danas porodica rogova i one sa "uim zvonom" - danas porodica truba. Nekada je truba bila ograničena samo na alikvotni niz, to ju je predodredilo za izvođenje signala i jednostavnijih melodija. Svoju ulogu u orkestru, a pogotovo u solističkoj svirci dobiva tek u 18. stoljeću primjenom ventila koji su bili najprije primijenjeni na rog. Nakon to se truba afirmirala u klasičnoj glazbi, postaje naročito popularna u jazz glazbi 20. stoljeća gdje je jedan od vodećih instrumenata.
Instrumenti koji se smatraju instrumentima srodnim trubi su kornet, krilnica, prirodna truba i piccolo truba.
Značajniji trubači danas su Reinhold Friedrich, Hakan Hardenberger, Jouko Harjanne, Eric Aubier, Gabriel Cassone, Ole Edvard Antonsen, Nini Rosso te mnogi drugi.
- 19:44 -
SVIRANJE KLAVIRA
Glasovir (klavir) instrument je s tipkama koji proizvodi ton udarom batića, koji je povezan sa tipkom, u icu. Standardni opseg mu je od tona A u subkontri (2A) do tona C u petoj oktavi (c5), no neki modeli marke Bösendorfer mogu proizvoditi i dublje tonove. Literatura se pie u dva crtovlja , gornje svira desna ruka i pie se uglavnom u violinskom ključu, donje crtovlje svira lijeva ruka i pie se većinom u bas ključu . Izvođač na klaviru se zove pijanist. Zbog svojih velikih tehničkih i muzičkih mogućnosti je jedan od instrumenata sa vrlo bogatom glazbenom literaturom.
Povijest glasovira [uredi]
Klavir (piano-engleska rijec) se razvio iz čembala, klavikorda i drugih srodnih instrumenata s tipkama. Opće prihvaćeno miljenje je da je klavir izumio Bartolomeo Cristofori 1698.[nedostaje izvor] godine, tako to je upotrijebio mehanizam sa batićima koji udaraju o icu, umjesto dotada kortenih mehanizama u instrumentima sa tipkama. Na taj način je postigao da jačina tona ovisi o jačini udara prsta na tipku. Zato su se ti prvi klaviri nazivali piano e forte (tal. tiho i glasno). Piano e forte je prvi počeo graditi Gottfried Silbermann, njemački graditelj orgulja i instrumenata sa tipkama. Njegovi učenici su te klavire nastavili proizvoditi i usavraviti u Engleskoj i Beču te su mehanizmi nastali tamo dobili svoja imena po tim pojmovima. Građenje klavira sa tzv. bečkom mehanikom je bilo najmasovnije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ali tijekom prolog stoljeća potisnuli su ih klaviri sa tzv. engleskom mehanikom, te se takvi grade i danas.
Dijelovi glasovira [uredi]
Rezonator i okvir [uredi]
Vanjski dio glasovira čini drveni sanduk koji ima oblik polegnute harfe ili krila. Na njemu je poklopac koji se moe otvoriti . Sanduk je postavljen na tri noge, a između prednje dvije se nalaze pedale. Klavijatura je smjetena u prednjem, najirem dijelu sanduka. Na dnu sanduka se nalazi drveni rezonator (rezonantna daska)sa poprečnim rebrima, koji je građen od posebno birane smrekovine. Unutar sanduka se nalazi i okvir koji je od lijevanog čelika. Preko njega su nategnute ice (cca 220 kom) koje zajedno stvaraju vrlo veliku napetost, zbog koje je okvir od tako čvrstog materijala. Čelične ice dubokih tonov (od 2A do 1Fis) omotane su bakrom da bi se uopće dobili tako duboki tonovi. Po dvije ice ima svaki ton od 1G do Ais, a po tri sve ostale (H do c5). ice su zategnute preko čeličnog okvira i vijaka za ugađanje, pomoću kojih se otputanjem ili zatezanjem ugađa klavir.
Klavijatura i mehanizam [uredi]
Glasovirska klavijatura ima 88 tipki - po jednu za svaki ton. Bijele tipke su nekad bile prekrivene slojem bjelokosti, a danas je to najčeće plastika. Na njima se sviraju dijatonski tonovi: Na crnim tipkama se sviraju alterirani tonovi i građene su od ebanovine. Pritiskom prsta na tipku pokreće se mehanizam koji gurne batić obloen filcom, koji udara o icu. Istovremeno djelovanjem istog mehanizma podie se priguivać sa ice i ton zazvući. Micanjem prsta sa tipke, batić se sputa u prvobitni poloaj, priguivač tona pada na icu i zvuk tona prestaje.
Pedali [uredi]
Pedalima se proiruju zvukovne mogućnosti klavira. Najčeće se koristi desni pedal. Njegova funkcija je da odie sve priguivače, pa ice mogu slobodno titrati. Tako se produljuje trajanje tonova, povezuju tonovi i s time postiu zvukovni efekti. Lijevi pedal (Una corda) se koristi za postizanje mekog i barunastog zvuka. Njegovim pritiskanjem se klavijatura pomjera malo u desno zajedno sa cijelim mehanizmom, pa batić umjesto u tri ice jednog tona udara u dvije, ili umjesto u dvije u jednu. Srednji pedal se rijeđe koristi i nekada ga klaviri nisu ni imali. Njime se dre podignutim priguivači onih tonova, čije su tipke netom prije pritisnute i s time se postiu posebni tonski efekti. Srednji pedal kod pianina kao preteito kućnog instrumenta, sputa između batića i ica tzv. moderator filc, koji kod sviranja znatno priguuje zvuk, kako se kod vjebanja nebi ometalo susjede.
Graditelji glasovira [uredi]
Glasovire su kroz povijest gradili brojni graditelji. Kako se klavir usavravao tako su brojni graditelji nestajali a pojavljivali se novi. Ipak postoje neke tvornice klavira koje su se odrale, a ovo su neke od svjetski poznatih: Steinway & Sons, Bösendorfer, Förster, Petrof, Grotrian-Steinweg, Kawai, Yamaha...
Pianino [uredi]
Pianino je mali oblik klavira razvio se radi ekonomičnosti prostora. Njegov rezonator je okomit i manji nego kod klavira, a i ice su mu kraće. Pianino ima zvuk kao i klavir, samo to zbog kraćih ica i manjeg razonatora nema istu zvučnost.
- 19:42 -
SVIRANJE VIOLONE
Violina je gudački instrument sa četiri ice, i od svih gudačkih instrumenata proizvodi najvie tonove i najmanjih je dimenzija. Riječ violina posredstvom romanskih jezika dolazi iz srednjovjekovne latinske riječi vitula to označava ičano glazbalo.[2] Osoba koja svira violinu zove se violinist ili violinistica.
Povijest violine [uredi]
Violina je nastala u sjevernoj Italiji u ranom 16. stoljeću. Prvi graditelji violina vjerojatno su spojili elemente tri tada rairena glazbala: rebek koji je bio u uporabi od 10. stoljeća (nastao od arapskog glazbala zvanog rabab), renesansne gusle i lira da braccio.[3] Jedan od najranijih detaljnih opisa tog glazbala, uključujući i njegovo ugađanje je Jambe de Ferov Epitome musical, objavljen u Lyonu 1556.[4] Do tada se violina već bila počela iriti Europom. Najstariju dokumentiranu violinu sa četiri ice nalik modernoj, izgradio je 1555. godine Andrea Amati. Druge violine koje se spominju ranije imale su samo tri ice. Postala je omiljeno glazbalo među uličnim sviračima i plemstvom, to pokazuje i činjenica da je francuski kralj Karlo IX 1560. godine od Amatija naručio 24 violine.[5] Iz toga kompleta je i najstarija očuvana violina poznata kao "Karlo IX", proizvedena u Cremoni oko 1560. Violina "Mesija" ili "Le Messie" (poznata i kao "Salabue" koju je proizveo Antonio Stradivari 1716. nikada nije koritena i jo uvijek je u neiskvarenom stanju. Danas se nalazi u muzeju Ashmolean u Oxfordu.[6]
Oltar svetog Zaharije, (detalj), Venecija, autor Giovanni Bellini, 1505.Najpoznatiji graditelji violina ivjeli su između 16. i 18. stoljeća:
Amati, talijanska obitelj graditelja violina: Andrea Amati (1500.-1577.), Antonio Amati (1540.-1607.), Hieronymus Amati I (1561.-1630.), Nicolo Amati (1596.-1684.), Hieronymus Amati II (1649.-1740.)
Guarneri, talijanska obitelj graditelja violina: Andrea Guarneri (1626.-1698.), Pietro od Mantove (1655.-1720.), Giuseppe Guarneri (Joseph filius Andreae) (1666.-1739.), Pietro Guarneri (Mlečanin) (1695.-1762.) i Giuseppe (del Gesu) (1698.-1744.)
Obitelj Stradivari, (1644.-1737.) iz Cremone
Gagliano, talijanska obitelj graditelja violina: Alessandro, Nicolo I i Ferdinand su najistaknutiji članovi
Giovanni Battista Guadagnini iz Piacenze (1711.-1786.)
Jacob Stainer (1617.-1683.) iz Absama u Tirolu
Građa i mehanika violine [uredi]
ice [uredi]
Violina ima 4 ice, koje se ugađaju po kvintama: G mali, D jedan, A jedan ,E dva. Točan ton se dobiva zatezanjem ili otputanjem ica pomoću ključeva, a čista kvinta između ica dobiva se zatezanjem ili oputanjem "vijka" (ključa).
Raspon tonova [uredi]
Raspon tonova na violini je od G malog do neke note na E ici, koja zavisi o duljini vrata (to je vrat dui, to je ton vii).
Ugađanje [uredi]
Violina, kao i ostala gudačka glazbala ugađa se prema tonu A (jedan). Na klaviru, ili pomoću glazbene vilice, dobiveni ton A se uspoređuje sa tonom A na violini. Ako je ton nečist, ica se zatee ili otputa sve dok ne zvuči jednako čisto kao prvobitni ton A dobiven klavirom ili glazbenom vilicom. Kasnije, kada je ton A ugođen, ugađaju se ostale ice prema čistoj kvinti.
Gudalo [uredi]
Sastoji se od tapa, struna (načinjenih od konjskih dlaka), abice i vrha. abicom se najčeće svira kada elimo postići otar ton, a u vrhu se svira kada elimo postići mekan ton. Na strune se nanosi kalafonij tj. neka vrsta smole radi ugodnijeg zvuka. Za strune gudala koristi se rep mukog konja, jer enkin dolazi u kontakt s urinom.
Sviranje violine [uredi]
Lijeva ruka [uredi]
Lijevom rukom sviramo tonove po ici. Za razliku od klavirista koji sviraju s pet prstiju, violinisti peti prst (palac) koriste za pridravanje vrata violine. Ostalim prstima (1,2,3,4) sviraju tonove. Lijeva ruka mora biti u potpunosti oputena kako bi s lakoćom mogli prelaziti u pozicije i preko ica.
Vibrato je tehika sviranja, koja je jako rairena. Dobiva se tako da prstom lagano počnemo vibrirati, odnosno ljuljati prst ne mičući ga sa ice i time dobivajući vibrijajući zvuk tona. Koristi se pri ukraavanju duih tonova.
Pizzicato lijevom rukom je veoma zahtjevna tehnika sviranja, s kojom se koristio Niccoló Paganini. Npr. 3. prstom, ton odsviramo gudalom, a onda tim trećim prstom trznemo po praznoj ici. Zvuk je neobičan, čaroban i virtuozan.
Desna ruka i boja zvuka [uredi]
Desnom rukom se dri gudalo.
Pizzicato [uredi]
Pizzicato je jedan od načina sviranja violine. U tom načinu koriste se prsti desne ruke te se okida ica na dijelu između kobilice i vrata violine. Postoji vie vrsta pizzicata.
- 19:40 -
PJEVANJE
Pjevanje (vokali), je koritenje ljudskog glasa u glazbi, a zvuk se proizvodi glasnicama. Gotovo svatko tko moe govoriti moe i pjevati, jer u mnogim aspektima pjevanja je samo jedan oblik kontinuirana govora. Kod pjevanja vrlo je vana tehnika disanja. Pjevači moraju vjebati glas kao i sportai, jer u biti to je sićuni organ sa miićima. Pjevači izvode glazbu poznatu kao skladba, koja se moe izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju glazbenika i instrumenata. Pjevanje se često izvodi u sastavima, primjerice kao to su zborovi.
Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti glazbe koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama, obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. [1] Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača. Ono zahtijeva dugogodinje obrazovanje. Tehnika pjevanje dosta je slična tehnici disanja kod svirača puhačkih instrumenata. Vaan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snano proputanje zraka kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja, rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne glazbe ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednog specifičnog glazbenog anra i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja
Ljudski glas i pjevanje [uredi]
U svom fizičkom aspektu, pjevanje ima dobro definiran način da ovisi o uporabi pluća, koja djeluju na način da drijelo opskrbljuju zrakom. Zrakom iz pluća dobiva se pisak i vibracija tona, koji imaju funkciju pojačala kao to su cijevi u puhačkim instrumentima, a jezik, zajedno s nepcem, zubima i usnama, artikulira konstantni vokal na pojačani zvuk. Iako ova četiri ljudska mehanizma funkcioniraju samostalno, oni se ipak koordiniraju u osnivanju vokalne tehnike i načina za interakciju jedan na drugome.[2] Za vrijeme pasivnog disanja, zrak se udie pomoću dijafragme, a izdisanje se događa bez napora. Inhalacija je potpomognuta koritenjem vanjskog međurebrenog miića, nakrivnog miića i vratnih miića. Visina tona mijenja se sa glasnim ilama. Artikuliranje sa zatvorenim ustima zove se pjevuenje ili zujanje.
Glas kod svakog pojedinca se razlikuje i prilikom izvedbe pjevanja, njegov ton je jedinstven i to ne samo zbog stvarne veličine pojedinca, nego i zbog glasnih ila na koje utječe veličina i oblik te osobe. Čovjek ima sposobnost vokalnog zavijanja, kojeg moe opustiti, zategnuti ili mu promijeniti njegovu čvrstoću i gustoću, a tom prilikom dah moe biti prenesen na različite pritiske. Izgled prsa, vratnih miića, poloaj jezika i zatvorenost inače nepovezanih miića moe biti promjenjiv. Bilo koja izmjena tih dijelova tijela, rezultira promjenom u glasnoći, boji ili tonu proizvedenog zvuka. Zvuk je također rezonantan u različitim dijelovima tijela, pa stoga pojedinačne veličine i struktura kostiju moe utjecati na zvuk kojeg proizvodi pojedinac.
Pjevač također moe izvoditi zvuk na određeni način tako da je rezonantniji unutar njegovog vokalnog prostora. To je poznato i kao vokalna rezonancija. Jo jedan veliki utjecaj na izvedbu vokalnog zvuka i njegovu izradu je funkcija grkljana, kojim ljudi mogu manipulirati na razne načine, čime proizvode različite zvukove. Te razne funkcije vrsta drijela, opisane su kao različiti vokalni registri.[3] Primarna metoda kod pjevanja je koritenje vokalnog formanta, koji na spektrogramu prikazuje akustičnu rezonanciju za najosjetljivije dijelove uha.[4][5]
Vokalni registar [uredi]
Prikaz anatomskog dijagrama od vokalnog naboraPodrobniji članak o temi: Vokalni registar
Vokalni registar odnosi se na sustav vokalnih registara unutar ljudskog glasa. Registar ljudskog glasa je određeni niz tonova koji se proizvode prilikom vibriranja vokalnog uzorka, a posjeduje iste kvalitete. Registri nastaju od funkcije drijela. Oni se pojavljuju jer su vokalni uzorci sposobni pojaviti se u nekoliko različitih vibracijskih oscilacija. Svaki od tih vibracijskih uzoraka, pojavljuje se unutar određenog raspona i proizvodi određene karakteristične zvukove [6]. Izraz 'registar', moe zvučati pomalo zbunjujuće, jer obuhvaća nekoliko aspekata ljudskog glasa. Pojam 'registar' koristi se za bilo koji od sljedećih odnosa:[7]
određeni dio i vokalni raspon, kao to su gornji, srednji ili nii registri,
prostor rezonancije, kao to su duboki glas ili glavni glas,
fonatorni (artikulacijski) proces,
neke vokalne boje,
prostor glasa koji je definiran ili razgraničen od vokalnog prijeloma,
podskup jezika koji se koristi za određenu namjenu ili u određenom drutvenom okruenju.
U lingvistici, registar jezika je jezik koji objedinjuje fonaciju tona i vokala u jedan fonoloki sustav.
Unutar logopedije pojam vokalni registar ima tri konstitutivna elementa: određeni vibracijski uzorak, određeni niz visinskog raspona i neki tip zvuka. Logopedni govor identificira četiri vokalna registra, a temelji se na fiziologiji i funkciji drijela: slobodni vokalni registar, obavezan registar, falseto registar i puhački (zviduk) registar. Ovaj prikaz usvojili su mnogi vokalni pedagozi.
Vokalna rezonancija [uredi]
Podrobniji članak o temi: Vokalna rezonancija
Pregled glave i vrataVokalna rezonancija je proces koji je osnovni proizvod fonacije da pobolja boju ili intenzitet zraka koji ispunjava upljinu kroz koju prolazi na putu prema van. Različiti uvjeti koji se odnose na proces rezonancije uključuju pojačanje, obogaćivanje, proirenje, poboljanje, intenziviranja i produenje, iako bi po strogo znanstvenim pravilima njihova akustična upotreba bila upitna. Glavna svrha ovoga je izvući iz pjevača ili govornika krajnji rezultat rezonancije kako bi se dobio to bolji zvuk.[7]
Postoji sedam područja koji bi mogli biti navedeni kao moguća vokalna rezonancija. Slijedom po tijelu od najniih prema najviim ta područja su; pluća, duik, grkljan, drijelo, usna upljina, nosna upljina i sinusi.[8]
Duboki glas i glavni glas [uredi]
Podrobniji članak o temi: Duboki glas
Podrobniji članak o temi: Glavni glas
Pojmovi duboki glas i glavni glas koriste se unutar vokalne glazbe. Koritenje ovih termina varira unutar vokalno pedagokih krugova i trenutačno miljenja među među vokalnim glazbenim profesionalcima o tim terminima nisu usklađena. Dubok glas se moe koristiti u odnosu na sljedeće:
određeni dio vokalnog raspona ili vrste raspona vokalnog registra,
rezonanciju vokalnog prostora,
specifičnu vokalna boja.[7]
Glavni glas se moe koristiti u odnosu na sljedeće:
određeni dio vokalnog raspona ili vrste raspona vokalnog registra,
rezonanciju vokalnog prostora.[7]
Povijest i razvoj [uredi]
Ljudski glas je najstarije glazbalo. Nai preci su vlastitim glasom pronalazili načine izraavanja, da bi tek kasnije otkrili druge izvore zvuka. Vokalna glazba postoji koliko i povijest čovječanstva. Sumerani su pjevali u svojim hramovima prije 5000 godina. Na zapadu tradicija pjevanja razvila se iz srednjovjekovnog contus planusa (vrsta gregorijanskih melodija), preko opere u 17. stoljeću, pa do dananjih raznolikih glazbenih stilova[9]. Prvo zabiljeeno spominjanje pojmova dubokog glasa i glavnog glasa bilo je oko 13. stoljeća, kada se počelo razlikovati "grleni glas" (pectoris, guttoris, capitis - u ovom trenutku se vjeruje da je glavni glas naveden u falseto registru), a to su zabiljeili pisci Jean de Garlande i Hieronymus de Moravia.[10] Izraz je kasnije usvojen u okvirima Bel canta (metode talijanskog opernog pjevanja), gdje je duboki glas identificiran kao najnii, a glavni glas kao najvii u tri vokalna registra: pluća, prolazak kroz upljinu i glavni registar.[11] Ovaj pristup i danas podravaju neki vokalni pedagozi. Trenutačno drugi popularni pristup koji se temelji na Bel canto modelu, je podjels na muke i enske glasove u tri registra. Muki glasovi podijeljeni su u "plućni registar", "glavni registar", i "falseto registar", a enski glasovi u "plućni registar", "srednji registar" i "glavni registar". Učitelji pjevanja ukazuju da se glavni registar u pjevanju koristi rezonancijom i osjećajem iz glave.[12]
Međutim, kako se znaje o ljudskoj psihologiji povećalo tijekom posljednjih dvjesto godina, dolo je do boljeg razumijevanja fizičkog procesa pjevanja i vokalne produkcije. Kao rezultat toga, mnogi vokalni pedagozi, kao to su Ralph Appelman sa Sveučilita Indiana i William Vennard sa Sveučilita June Kalifornije, nanovo su definirali ili čak izbacili termine duboki glas i glavni glas.[11] Konkretno, koritenje termina plućnog registra i glavnog registra postaje kontroverzno, jer danas vie nije uobičajeno vidjeti vokalne registre kao proizvod koji dolazi iz grkljana, a da nema veze s prsima, plućima i glavom. Iz tog razloga, mnogi vokalni pedagozi smatraju da treba govoriti o vokalnom registru kao proizvodu prsa i glave. Oni dodaju da je vibracija koja se osjeća u tim područjima, pojava rezonancije i trebala bi biti opisana uz termin vokalne rezonancije, a ne uz registar. Ti pedagozi radije upotrebljavaju termine duboki glas i glavni glas nego termin registar. U tom pogledu smatra se da je problem kojeg ljudi identificiraju s registrom, ustvari problem kod prilagodbe rezonancije. Ovo je također stajalite jednako rezultatima studija vokalnog registra s drugih akamedmskih područja koja uključuju: logopediju, fonetiku i lingvistiku. Iako su obje metode jo uvijek u uporabi, aktualna vokalna pedagoka praksa, sklona je vie novijim znanstvenim pogledima, dok neke druge kole uzimaju u obzir oba gledita.[7]
Suvremeno koritenje pojma duboki glas, često se odnosi na određenu vrstu vokalne boje i njenog tona. U klasičnom pjevanju, njegova je uporaba ograničena isključivo na donji dio obaveznog registra ili normalnog glasa. Unutar drugih oblika pjevanja, dubok glas se često primjenjuje tijekom modalnog registra. Plućima se moe proizvesti niz prekrasnih zvukova koje pjevači interpretiraju iz svoje palete.[13] Međutim, pretjerano koritenje jakog dubokog glasa u viim registrima i pokuaja da se dobije to vii ton, u plućima moe dovesti do forsiranja, a ono opet moe dovesti do vokalnog pogoranja.[14]
Klasifikacija pjevačkih glasova [uredi]
Podrobniji članak o temi: Vrste pjevačkih glasova
U europskoj klasičnoj glazbi i operi, glasovi se tretiraju kao glazbala. Skladatelji koji piu vokalnu glazbu moraju razumjeti sposobnosti, talente i vokalna svojstva pjevača. Klasifikacija glasova, je proces kojim se vrednuje ljudsko pjevanje i time se određuje vrsta glasa. Te značajke uključuju, ali nisu ograničene na: vokalni raspon, vokalnu teinu, vokalnu teksturu, vokalnu boju i vokalnu točku izmjena kao to su stanke i podizanje glasa u pjevanju. Ostala razmatranja su fizičkog karaktera, razina govora, znanstvena ispitivanja i vokalna registracija.[15] U znanosti klasifikacija glasa razvijena je unutar europske klasične glazbe, te se sporo prilagođava modernijim oblicima pjevanja. Klasifikacija glasa često se koristi unutar okvira opere, gdje se moguće uloge dodjeljuju potencijalnim glasovima. Trenutačno se u okvirima klasične glazbe upotrebljava nekoliko različitih sustava, a oni uključuju: njemački Fach (glasovni fah) sustav i glazbeni zborski sustav među mnogim drugima. Ovaj sustav je univerzalno primljen i prihvaćen.[11]
Međutim, većina sustava u klasičnoj glazbi, priznaje sedam glavnih različitih kategorija glasa. ene su obično podijeljene u tri skupine: sopran, mezzo-sopran i alt. Mukarci su obično podijeljeni u četiri skupine: kontratenor, tenor, bariton i bas. Kod djece prije puberteta prihvatljiv je samo termin soprana. Unutar svake od ovih glavnih kategorija ima nekoliko potkategorija koje identificiraju specifične vokalne kvalitete, od vokalne teine do različitih glasova.
Treba napomenuti da se u okviru zborske glazbe pjevački glasovi dijele isključivo na osnovu vokalnog raspona. Glazbeni zbor najčeće se dijeli na visoke i niske glasove unutar svakog spola. Kao rezultat toga, tipična situacija u glazbenom zboru doputa mogućnost događanja mnogih pogreaka. Budući da većina ljudi ima srednji glas, treba im dodijeliti mjesto koje za njih neće biti previsoko ili prenisko, mezzo-sopran mora pjevati sopran ili alt, a bariton mora pjevati tenor ili bas. Greka u dodijeljenom vokalnom mjestu vmoe predstavljati problem kod pjevača, ali za većinu izvođača manje je opasno prenisko nego previsoko pjevanje.[16]
Unutar suvremenih glazbenih oblika (ponekad se nazivaju komercijalnom suvremenom glazbom), pjevači se razvrstavaju po stilu glazbe kojeg izvode, kao to su jazz, pop, blues, soul, country, folk, rock i drugi stilovi. Trenutačno nema autoritativnog sustava klasifikacije pjevačkih glasova u okvirima neklasične glazbe.[17] Bilo je pokuaja da se klasični glas usvoji za druge oblike pjevanja, međutim takvi su pokuaji dočekivani uz kontroverze. Kod suvremenih glazbenika, koriste se različite vokalne tehnike, a upotrebom mikrofona nisu prisiljeni da se uklapaju u određenu vokalnu ulogu, gdje primjene termina kao sopran, tenor, bariton, i drugi, mogu biti varljive ili čak i netočne.[18]
Vokalna pedagogija [uredi]
Koncert Ercolea de' Robertia iz oko 1490. godine.Podrobniji članak o temi: Vokalna pedagogija
Vokalna pedagogija je proučavanje podučavanja pjevanja. Umjetnost i znanost vokalne pedagogije imaju dugu povijest koja počinje od antičke Grčke i dalje se razvija i mijenja sve do danas. Profesije koje se bave znanoću i umjetnoću vokalne pedagogije uključuju vokalne trenere, zborovođe, nastavnike vokalne glazbe, operne dirigente i druge učitelje pjevanja. Tipična područja proučavanja uključuju:[19][20]
ljudsku anatomiju i fiziologiju koje se povezuju s fizikalni procesom pjevanja,
disanje i upotrebu zraka priliko pjevanja,
fonaciju,
vokalnu rezonanciju i vokalnu projekciju,
stil izraavanja i artikulaciju,
vokalni registar,
sostenuto i legato u pjevanju,
ostale elemente pjevanja, kao to su domet raspona, kvaliteta tona, vibracija, koloratura,
vokalno zdravlje i poremećaje glasa vezane uz pjevanje,
vokalni stil, kao to je učenje pjevanja opere, glasno pjevanje i umjetnička skladba,
fonetiku,
vokalnu klasifikaciju.
Svi ovi različiti koncepti dio su razvoja odgovarajuće vokalne tehnike.
Vokalna tehnika [uredi]
Pjevački gledano, kada se zavri s integracijom pravilne vokalne tehnike i počne se učinkovito djelovati, slijedi koordiniranje fizikalnih procesa pjevanja. Četiri su fizička procesa uključena u proizvodnju vokalnog zvuka: disanje, fonacija, rezonancija i artikulacija. Ti se procesi događaju sljedećim redom:
Udah
Zvuk se pokreće u grkljanu
Vokalni rezonatori primaju zvuk i utječu na njega
Artikulatori oblikuju zvuk u prepoznatljive jedinice
Iako se ova četiri procesa tijekom proučavanja često promatraju odvojeno, u praksi se stapaju u jednu koordiniranu funkciju. Efektan pjevač ili govornik rijetko kad razmilja o ovim procesima zato to su njegov um i tijelo tako koordinirani da osoba primjećuje samo konačnu jedinstvenu funkciju. Međutim, mnogi problemi proizlaze iz nedostatka koordinacije unutar tog procesa.
Budući da je pjevanje koordinirani čin, teko je raspravljati o svakom od pojedinačnih tehničkih područja i procesa, a bez njihovih odnosa sa drugim. Na primjer, fonacija dolazi do izraaja samo kada je povezana s disanjem; artikulatori utječu na rezonanciju; rezonatori utječu na glasnice; glasnice utječu na kontrolu disanja, i tako dalje. Vokalni su problemi često rezultat neispravnosti jednog dijela tog koordiniranog procesa, prilikom čega se nastavnici često usredotočuju na jedno područje procesa svojih učenika, sve dok ne rijee problem. Međutim, neka područja umjetnosti pjevanja u tolikoj su mjeri rezultat koordiniranih funkcija da je teko o njima raspravljati na temelju tradicionalne fonacije, rezonancije, artikulacije ili disanja.
Nakon to je učenik postao svjestan svog vokalnog fizičkog procesa kojeg čini pjevanje i načina na koji procesi funkcioniraju, dobiva zadatak da ih pokua koordinirati. Neizbjeno je da se učenici i nastavnici uključe u jedno tehničko područje vie nego u ostala. Različiti procesi mogu napredovati različitim brzinama, to rezultira neravnoteom ili nedostatkom koordinacije. Područja vokalne tehnike koja najvie ovise o sposobnosti učenika da koordinira različite funkcije su:[7]
Produljenje vokalnog raspona do svog maksimalnog potencijala
Razvoj dosljedne vokalne produkcije i tonske kvalitete
Razvijanje fleksibilnosti i agilnosti
Postizanje uravnoteenja vibracije
Razvoj pjevačkog glasa [uredi]
Pjevanje nije prirodni proces, ali je vjetina koja zahtijeva visoko razvijen miićni refleks. Pjevanje ne zahtijeva veliku snagu miića, ali zato zahtijeva visok stupanj koordinacije među njima. Pojedinci mogu razvijati svoje glasovne mogućnosti kroz oprezni i sustavni rad, kao i kroz skladbe i vokalne vjebe. Vokalni učitelji svoje učenike upućuje da glas koriste na inteligentan način. Pjevači bi trebali stalno razmiljam o vrsti zvuka kojeg izvode i osjećati ga prilikom pjevanja.[18]
Vjebanje pjevačkog glasa [uredi]
Postoji nekoliko svrha vokalnog vjebanja, uključujući:[7]
Zagrijavanje glasa
Produljenje vokalnog raspona
'Gornja linija', glas horizontalno i vertikalno
Koritenje vokalnih tehnika kao to su povezivanje, stakato, kontrola dinamike, brza figuratitivnost, pjevanje u irokim intervalima, trills pjevanje, pjevanje melisma i ispravljanje vokalnih greaka.
Produljenje vokalnog raspona [uredi]
Vaan cilj u razvoju vokalne tehnike je naučiti pjevati do prirodnih granica vokalnog raspona, bez nekih očitih ili ometajućih promjena u kvaliteti ili tehnici. Vokalni pedagozi pjevače uče da ovaj cilj mogu postići kada svladaju koordiniranje svih fizičkih procesa koji su uključeni u pjevanje (kao to su akcije drijela, odravanje daha, prilagodba rezonancije i izvedba artikulacije). Većina vokalnih pedagoga vjeruje u koordinaciju ovih procesa uspostavljanjem dobrih vokalnih navika i ugodnog pjevanja, nakon čega dolazi polagano proirenje raspona.[3]
Postoje tri faktora koja značajno utječu na sposobnost vieg ili nieg pjevanja:
Energetski faktor - u ovom koritenju, riječ "energija" ima nekoliko konotacija. Odnosi se na ukupan odziv tijela na proizvodnju zvuka. To se odnosi na dinamičnu vezu miića koji slue za udisanje i miića koji slue za izdisanje, poznatu kao potpora dinog mehanizma. Također se odnosi na količinu isporučenog zraka i pritiska na glasnice i njihovu otpornost na taj pritisak, a odnosi se na dinamičnu razinu zvuka.
Prostorni faktor - "Prostor" se odnosi na količinu prostora stvorenu kretanjem usana i pozicijom nepca i grkljana. Općenito govoreći, pjevač usta treba otvoriti ire to vie pjeva. Unutarnji prostor ili poloaj nepca i grkljana mogu se proiriti oputanjem grla. Vokalni pedagozi često opisuju taj osjećaj kao "početak zijevanja".
Dubinski faktor - u ovom koritenju, riječ "dubina" ima dvije konotacije. Odnosi se na stvarni fizički dojam dubine u tijelu i u vokalnom mehanizmu, i odnosi se na mentalni koncept dubine koji se povezuje s kvalitetom tona.
McKinney kae: "Ta tri faktora mogu se izraziti u tri osnovna pravila: (1.) to pjevač vie pjeva, treba koristiti vie energije; to pjevač nie pjeva, treba koristiti manje energije. (2.) to pjevač vie pjeva, treba koristiti vie prostora; to pjevač nie pjeva, treba koristiti manje prostora. (3.) to pjevač vie pjeva, treba koristiti vie dubine; to pjevač nie pjeva, treba koristiti manje dubine.[7]
Stav tijela [uredi]
Proces pjevanja najbolje funkcionira kada se tijelo fizički nalazi u određenom poloaju. Na sposobnost slobodnog kretanja zraka u tijelo i iz tijela te na dobivanje potrebne količine zraka mogu ozbiljno utjecati poloaji različitih dijelova dinog mehanizma. Ako se tijelo nalazi u pognutom poloaju, ograničit će se kapacitet pluća, a napeti trbuni zid onemogućit će putovanje zraka nanie od dijafragme. Dobro dranje tijela omogućava dinom mehanizmu da efikasno ispuni svoju osnovnu funkciju bez nepotrebnog troenja energije. Dobro dranje također olakava iniciranje fonacije i podeavanje pravilnog poravnavanja rezonancije, kao i sprečavanje nepotrebne napetosti u tijelu. Vokalni pedagozi također navode da zauzimanjem dobrog stava kod učenika javlja veća doza samopouzdanja i staloenosti prilikom izvedbe. Publici također vie odgovaraju pjevači s dobrim dranjem. Dobro dranje koje je prelo u naviku na kraju poboljava cjelokupno tjelesno zdravlje zato to omogućava bolju cirkulaciju krvi i sprečavanje umora i stresa.
Disanje i njegova podrka [uredi]
Prirodno disanje ima tri faze: razdoblje udisaja, razdoblje izdisaja te razdoblje odmaranja ili oporavka; tim se fazama obično ne upravlja svjesno. Kod pjevanja postoje četiri faze disanja:
razdoblje udisaja (inhalacija)
razdoblje postavljanja kontrole (suspenzija)
razdoblje kontroliranog izdisaja (fonacija)
razdoblje oporavka
Ove faze moraju biti pod svjesnom kontrolom pjevača dok ne postanu uvjetovani refleksi. Mnogi izvođači koji nemaju kontrolu nad ovim fazama kasnije imaju kronične vokalne probleme.[21]
Vibracija [uredi]
Vibracije su tehnika koju koriste pjevači (i mnogi instrumentalisti; na primjer ičani instrumenti koji se sviraju s gudalom mogu proizvesti vibracijske tonove) i u kojoj kontinuirano izmjenjuju vie i nie tonove dajući pri tomu blagi osjećaj podrhtavanja. Tehnika vibriranja upotrebljava se u neprekidnom tonu. Vibracija se razvija kroz opsene vokalne vjebe, kroz demonstraciju u vokalnom programu učenja.
Vibracija daje bogatstvo tonovima. Brze vibracije moguće je izvoditi bez "otećenja" nota kako se frekvencija nota povećava. Spore vibracije izvode se u niskim frekvencijama, kako bi se u potpunosti propagirale prije mijenjanja frekvencije.
Vibracija je rezultat pravilne podrke disanja. Neki pjevači koristili su vibraciju kao sredstvo izraavanja. Mnogi uspjeni glazbenici izgradili su svoje karijere na dubokoj, bogatoj vibracijskoj sposobnosti. Pop i R&B diva Whitney Houston i soul legenda Patti LaBelle često koriste tehniku vibracije u svojim izvedbama kao način izraavanja emocija.
Vokalna glazba [uredi]
Podrobniji članak o temi: Vokalna glazba
Vokalna glazba je glazba koju izvodi jedan ili vie pjevača, sa ili bez instrumentalne pratnje, u kojoj se pjevanjem stavlja teite na izvedbu. Glazba koja koristi pjevanje, ali ne u vidljivom značaju, općenito se smatra instrumentalnom glazbom. Vokalnu glazbu karakterizira pjevanje riječi koje se obično nazivaju lirikom, iako ima primjera gdje se pjevanje izvodi pomoću umova, ponekad kao glazbena onomatopeja. Glazbena tema s tekstom (lirikom), naziva se skladbom.
Vokalna glazba je vjerojatno najstariji oblik glazbe, jer ne zahtijeva ni jedan instrument osim ljudskog glasa. Sve glazbene kulture imaju neki oblik vokalne glazbe, a diljem svijeta postoje duge tradicije pjevanja.
anrovi vokalne glazbe [uredi]
Podrobniji članak o temi: Glazbeni anrovi
Vokalna se glazba pie u mnogo različitih oblika i stilova koji su često obiljeeni unutar određenog glazbenog anra. Ti anrovi uključuju: umjetničku glazbu, popularnu glazbu, tradicionalnu glazbu, regionalnu i nacionalnu glazbu i mjeavine tih anrova. Unutar tih većih anrova mnogi su podanrovi. Na primjer, popularna glazba bi obuhvatila blues, jazz, country glazba, jednostavno sluanje, hip hop, rock glazba i nekoliko drugih anrova. Također je moguće postojanje podanra u podanrovima kao to je vokalno pjevanje ili pjevanje u jazzu.
Prvi i pozadinski vokali [uredi]
U mnogim suvremenim glazbenim skupinama, prvi pjevač izvodi primarni vokal ili melodiju u skladbi, dok prateći pjevač pjeva pozadinske vokale ili harmoniju u skladbi. Prateći vokali obično ne izvode cijelu pjesmu nego samo neke njezine dijelove, često samo pripjev u pjesmi ili pjevuenje u pozadini. Iznimka je gospel glazba, u kojoj jednu pjesmu pjeva najmanje pet izvođača.
Zdravstveni učinci pjevanja [uredi]
Smatra se da pjevanje ima pozitivne učinke na zdravlje ljudi. Preliminarna studija temeljena na prikupljenim podacima iz ankete studenata, koji sudjeluju u zborskom pjevanju, nalaze zamjetnu fizičku korist, uključujući povećan kapacitet pluća, poboljano raspoloenje, smanjenje stresa, kao i uočenu drutvenu i duhovnu korist. Međutim, jedna od puno starijih studija o kapacitetu pluća, nije uspjela usporedbom profesionalnih vokalnih pluća s ostalim plućima ustvrditi povećanje kapaciteta pluća. [22]
Pjevanje moe pozitivno utjecati na imunoloki sustav smanjenjem stresa. Jedna studija objanjava da pjevanje smanjuje razinu hormona stresa i pojačava imunoloku funkciju.[23]
Vidi jo [uredi]
Beatbox
ansona
Opera
Recitativ
- 19:37 -
KLIZANJE
Klizanje na ledu je umijeće kretanja po zaleđenim povrinama koritenjem klizaljki. Klie se po ledu koji moe biti prirodno zaleđena povrina jezera ili rijeke, ali i po umjetno zaleđenim klizalitima. Klizanje na ledu je rairen oblik rekreacije ali i osnova mnogobrojnih sportova i sportskih disciplina na ledu.
Tehnika klizanja na ledu [uredi]
Par modernih klizaljkiKlizaljke svojim otrim rubom prilikom dodira s ledenom povrinom ostvaruju vrlo malo trenje koje omogućava glatko kretanje. Klizač moe zakretanjem klizaljki promijeniti kut pod kojim klizaljka 'ree' led, te time utjecati na smjer i brzinu kretanja.
Sportovi koji uključuju klizanje na ledu [uredi]
Slijedi popis sportova za čije je izvođenje potrebno znati klizati na ledu:
umjetničko klizanje
sinkronizirano klizanje
brzo klizanje
brzo klizanje na kratkim stazama (short track)
hokej na ledu
- 19:36 -
PLES
Ples je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a jo i crtei u spiljama pokazuju čovjeka kako plee. U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, alost, ljubav ili mrnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su ivahni, iracionalni, ali vrlo izraeni sljedovi pokreta, koji su viekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.
Plesne forme [uredi]
Balet
Jazz dance
Suvremeni ples
Drutveni plesovi
Step
Folklor
Moderni drutveni plesovi
U dugoj tradiciji plesova se neki folklorni plesovi - iz različitih razloga - u modificiranoj varijanti prenose iz naroda u "vie slojeve drutva", postaju općeprihvaćeni, i izdvajaju se u novu kategoriju pod nazivom "drutveni plesovi". U početku u tu kategoriju spadaju razni dvorski plesovi, a tek preseljenjem valcera iz folklora među plemstvo - to je zbog međusobne bliskosti plesača i plesačice bio svojevrstan skandal - započinje era modernih drutvenih plesova. Moderni drutveni plesovi su uz rijetke izuzetke plesove u paru, bazirani na popularnoj glazbi.
Danas drutvene plesove moemo podijeliti na vie načina. Podjela prema kategorijama natjecanja je vrlo česta, ali je i među najmanje točnima - neki su plesovi "zalutali" u "pogrene" kategorije (primjerice u natjecateljske "latino-američke" plesove se svrstava jive, koji nije latino, te paso doble, koji nije američki ples), a u nekim natjecateljskim sustavima se nerijetko neki plesovi dodaju, ili izbacuju, već prema interesu natjecatelja i publike (show-dance natjecanja). Nadalje, uvijek postoji dvojba, da li da se plesove dijeli prema srodnosti u glazbi, ili prema indentičnosti u koraku i pokretu, jer su i jedno i drugo bitni sastavni dijelovi plesa, a te podjele nisu uvijek u skladu.
Moda bi najbolja podjela drutvenih plesova mogla biti ona prema njihovom zemljopisnom, vremenskom i kulturulokom podrijetlu:
Klasični (europski) drutveni plesovi:
Valceri (Bečki valcer, Engleski valcer, Boston-vals, Country-vals, itd.)
Grupa foxtrot-plesova (Quickstep, Slow-fox,...)
Klasični tango
One-step, Two-step i slični stari plesovi
Blues
itd.
Boogie- (ili swing-) plesovi:
Lindy-hop
Stomp (ili Stump)
Jitterbug
Boogie-woogie
Swing-step
Shag
West-Coast swing
East-Coast swing
Jive
Rock'n'Roll (u raznim varijantama, od "salonskog" do akrobatskog)
Hustle
Disco fox
itd.
Latino-američki plesovi:
Bolero (i kao njen derivat, sportska rumba)
Cha-cha-cha
Mambo
Salsa
Cuban rumba
Merengue
Bachata
Pachanga
Cumbia
Samba
itd.
Tradicionalni plesovi:
Paso doble
Argentinski tango
Polka (kao drutveni ples)
Western Polka (ili Country-Polka)
Meksički valcer
itd.
Pomodni plesovi:
Charleston
Shimi
Twist
Boogaloo
Calypso
Bossa-nova
Lambada
Reggaeton
itd.
Ovaj popis ni u kojem slučaju ne moe biti konačan, obzirom da je plesova bezbroj: neki isti plesovi nose i vie imena (npr. neki od boice plesova), ponekad i različiti plesovi nose isto ime (npr. hustle), neki plesovi jednostavno i nemaju imena (npr. ples u paru F. Astaira), neki su na granici drutvenog plesa i folklora (npr. cuban-rumba), iz nekih stilova pojedinih plesova se izrodi novi ples (opet boogie), kod nekih se zapravo radi o mjeavini raznih plesova (salsa), neki u drugim dijelovima svijeta dobiju sasvim novi karakter (brazilski tango). Ukratko, ples je iva materija, koja se razvija zajedno s ljudima koji se njome bave, i samim tim će popis i kategorizacija svih plesova uvijek biti nedovreni.
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Ples"
- 19:34 -
RAGBI
Ragbi (izvorno rugby) podrazumijeva sve sportove koji su oblik nogometa, a razvili su se u koli Rugby u Engleskoj. Rugby union, rugby league i manje srodni američki, kanadski te australski nogomet, razvili su se iz rugbyja. Pod pojmom rugby danas se podrazumijevaju samo rugby union i rugby league. Bit će uveden na OI 2016.
Pravila [uredi]
U obje vrste rugbyja (union i league) igra se ovalnom loptom koju je zabranjeno rukama dodavati prema naprijed, dok je napucavanje lopte nogom dozvoljeno u smjeru protivničkih vratiju. Također, bodovi se u oba sporta osvajaju polaganjem u prostor iza protivničkih vrata predviđen za to ili postizanjem zgoditka na način da lopta napucana nogom prođe između obje stative i iznad grede. Zgoditci se mogu postići na tri načina: pretvaranjem, drop kickom ili iz kaznenoga udarca.
Najveća razlika, osim u broju igrača na terenu koji je u unionu petnaest, a leagueu trinaest, uključuje igru poslije obaranja nad protivničkim igračem:
Igrači uniona natječu se za posjed lopte nakon obaranja: ovisno o situaciji, igrači se mogu boriti dok je lopta na podu isputena od strane sruenoga igrača, to prema pravilima on mora napraviti (ruck), ili mogu formirati skup uokolo igrača u posjedu lopte (maul). Za razliku od uniona, league ne doputa nastavak igre nakon obaranja; igra se nastavlja tako da igrač na kojemu je obaranje napravljeno preda loptu prema natrag koritenjem svoje kopačke (play-the-ball pravilo).
Osim toga, ako se u leagueu zgoditak ili polaganje ne ostvari unutar est obaranja koje su napravili protivnici, momčad koja je pretrpjela obaranja gubi posjed lopte. Union nema takvo pravilo; momčad moe stalno drati loptu u posjedu bez obzira na broj pretrpljenih obaranja, sve dok ne napravi prekraj.
Prekidi u oba sporta uključuju skup, kada se igrači dvaju suprotstavljenih momčadi međusobno guraju nastojeći pritom izgurati protivnike to dalje i tako otvoriti put svojim brzim igračima na putu za polaganje, te lineout, vraćanje lopte u igru na način da se igrači dvaju momčadi rasporede usporedno okrenuti jedni drugima nastojeći uhvatiti loptu koju baca igrač sa strane. U leagueu, skup i dalje postoji, no od vrlo malene je vanosti zbog već opisanoga načina vraćanja lopte u igru (play-the-ball pravilo). Zbog toga pravila, kao i većega naglaska na napad i dodavanja, league se razvio u dinamičniju igru od uniona, koji se smatra tradicionalnijom igrom.
Status rugbyja diljem svijeta [uredi]
Rugby union, do 1995. godine isključivo amaterski sport, danas se profesionalno igra diljem svijeta, a njime dominira deset reprezentacija (poredane abecednim redom): Argentina, Australija, Engleska, Francuska, Irska, Italija, Junoafrička Republika, Novi Zeland, kotska i Wales. Union se igra na profesionalnoj razini u svakoj od ovih drava, a status nacionalnoga sporta ima na Novom Zelandu i Fijiju. U brojnim dravama igra se na nioj i slabijoj razini od već navedenih drava. To su (abecednim redom): Čile, Gruzija, Japan, Kanada, Namibija, Portugal, Rumunjska, Samoa, panjolska, Tonga i Urugvaj. Osim u Fijiju i Novom Zelandu, union je nacionalni sport i u većini tihooceanskih otočnih dravica, među kojima su zapaenije rezultate ostvarili Tonga i Samoa. Fiji i Samoa natječu se i u rugby sevensu, inačici rugbyja u kojoj se momčadi natječu sa samo sedam igrača na terenu, tradicionalno s velikim uspjehom.
Rugby league igra se već odavno na profesionalnoj razini u Australiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji i na Novom Zelandu. Smatra se nacionalnim sportom u Papui Novoj Gvineji. Postoje i poluprofesionalna te amaterska natjecanja diljem svijeta, među kojima se ističu ona u Rusiji, Walesu, kotskoj, Srbiji, Libanonu, Junoafričkoj Republici, Japanu, Kanadi, SAD-u, Fijiju, Cookovom otočju i Tongi.
Kulturni utjecaj [uredi]
U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji izreka da "nogomet igra gospoda, a gledaju huligani, dok rugby (union) igraju huligani, a gleda gospoda." U većini drava u kojoj se tradicionalno igra neki od oblika rugbyja, na union se gleda kao na amaterski sport kojega igraju pripadnici srednjega i viega sloja drutva, to je uočljivo zbog velikoga broja mladih igrača koji dolaze iz privatnih kola, za razliku od leaguea, kojega igra većinom radnička klasa i pritom bivaju plaćeni, dakle, profesionalci su. Za razliku od situacije u Engleskoj, union ima vie poklonika među srednjom klasom u Walesu, Cornwallu, kotskoj, junoj Francuskoj i otočnim dravicama u Tihom oceanu. Ista je situacija i u Hrvatskoj.
Zbog prirode same igre koja omogućava gotovo neograničeni tjelesni kontakt između igrača bez ili s vrlo malo zatite, najstroe se kanjava nesportsko ponaanje, to je logično poto i najmanje nepotivanje pravila moe uzrokovati ozbiljne ozljede ili čak smrt. Iz toga razloga, suci se strogo dre svih pravila.
Navijači i ljudi vezani za rugby nazivaju se ponekad treizistes stvorivi tako izvedenicu iz francuskoga jezika koja označava sam naziv sporta (jeu a treize). Osim u samoj Francuskoj i dravama gdje je francuski slubeni jezik, taj naziv se udomaćio i u dravama gdje se koristi i engleski kao slubeni jezik.
Na Novom Zelandu, igranje bilo koje vrste rugbyja (najčeće je to union), znači potvrđivanje mukosti i hrabrosti, ne samo za starosjedilački narod Maora, već i za bijele doseljenike, to se najbolje očituje u haki, ratnom plesu kojega All Blacks pleu prije početka svake imalo vanije utakmice.
Kada se u Hrvatskoj spomene rugby, gotovo uvijek se odnosi na union, jer to je oblik rugbyja u kojemu su hrvatski klubovi postigli najbolje rezultate, pogotovo splitska Nada uključujući, uz brojne domaće titule, i nekoliko europskih naslova. Usprkos tomu, hrvatski rugby tek polagano izlazi iz amaterizma.
Vidi jo [uredi]
Rugby league
Povijest rugby leaguea
Rugby union
Povijest rugby uniona
Nogomet
- 19:33 -
VATERPOL
Vaterpolo je ekipni vodeni sport u kojem sudjeluju dvije ekipe s po sedam članova (jedan od njih je vratar). Uz nogomet, najstariji je momčadski port koji se pojavio na programu Olimpijskih igara - 1900. godine u Parizu. Cilj igre je postići to vie pogodaka. Utakmica se igra u četiri četvrtine, čija duljina je 8 minuta. Na početku svake četvrtine po jedan igrač svake momčadi pliva prema sredini igralita na kojemu je lopta, a momčad čiji igrač prvi dopliva do lopte prva kreće u napad.
Rairenost [uredi]
Drave u kojima je jak reprezentativni vaterpolo su: Hrvatska, Mađarska, Srbija, Crna Gora, Rusija, Italija, Grčka, Njemačka, panjolska, SAD, Australija, ali i Slovačka i Francuska dre priključak ovoj skupini.
Najvie uspjeha na kontinentalnim (vaterpolska EP...) i svjetskim prvenstvima imale su Mađarska, SSSR, SFR Jugoslavija, Italija, panjolska.
U međunarodnim klupskim natjecanjima, najvie uspjeha polučile su hrvatske momčadi (ističu se Mladost Zagreb, Jug Dubrovnik i Jadran Split), zatim momčadi iz Italije (posebno Posillipo Napulj, Pro Recco i Pescara), Mađarske (Honved, Vasas, BVSC i Ujpest Torna), Srbije (Partizan Beograd), Rusije, Njemačke (Spandau Berlin), panjolske (Barcelona), a u 21. stoljeću i klubovi iz Grčke postiu uspjehe.
Krovna organizacija za vaterpolo u Hrvatskoj je Hrvatski vaterpolski savez.
Igralite i oprema [uredi]
Vaterpolo se igra u pravokutnom bazenu najčećih dimenzija 33x25m (iako dimenzije mogu varirati: 20-35x10-25), minimalne dubine 1.8m. Golovi su dimenzija 3x0.9m. Gol linije i centar označeni su bijelim stupićima kraj bazena, dvometarska linija označena je crvenim, a 5-metarska utim stupićem. Lopta je opsega 0.68-0.71m, i tei 400-450 grama. Ekipe se razlikuju po boji kapica: nekada su doputene bile samo plave/bijele, a danas se koriste bilo kakve, uz uvjet da su kapice protivničkih ekipa različitih boja (oba golmana nose crvene kapice). Igru kontroliraju dva linijska i glavni sudac. Napad traje 30 sekundi.
Vidi jo [uredi]
Vaterpolska pravila
Vaterpolska SP
Vaterpolo na Olimpijskim igrama
Europska vaterpolska prvenstva
Svjetski Kup u vaterpolu
Svjetska Liga u vaterpolu
Prvenstvo i Kup Hrvatske u vaterpolu
Europska klupska natjecanja u vaterpolu
Vaterpolo na Azijskim igrama
Hrvatska vaterpolska reprezentacija
- 19:31 -
KARATE
Karate je borilačka vjetina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi juno od Japana u otočju Ryu Kyu.
Etimologija [uredi]
Riječ karate na japanskom jeziku (zK) znači prazna aka.
Moderni karate [uredi]
Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:
Kihon
Kate
Kumite (borba)
Kod osnovne tehnike uče se pojedinačni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup točno određenih pokreta (udaraca, stavova i blokova) koji se izvode, a pokazuju borbu sa zamiljenim protivnikom (jednim ili vie). Borba moe biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji će se izvesti udarac, i kojim blokom se blokira taj udarac). U vjebanju se mogu primjenjivati određena oprema kao naprimjer makiwara, vreća za udaranje, fokuseri, utezi itd.iako karate doslovno označava praznu ruku neki stilovi uče i borbu orujem (kobudo)kao to su kama, nunčake,bo, itd.
Kokoro [uredi]
Kokoro je pojam koji se provlači kroz mnoge borilačke vjetine, ali nema jednostavno značenje. U kontekstu, ono znači neto kao srce, osobnost ili pristup. Osobnost je sredinji smisao karatea, i zajedno sa do prirodom modernog karatea, veliki naglasak daje poboljanju osobe. Uobičajeno je spomenuti da vjetina karatea slui za samoobranu, a ne nanoenju povreda protivniku u primjeni vjetine.
Neki popularni ponavljani navodi koji sadravaju ovaj pojam uključuju:
Konačni cilj Karatea ne lei u pobjedi ili porazu, nego u savrenstvu osobnosti sudionika - Gichin Funakoshi
Put ne znači put borbe. To je put kojim vi putujete da saznate svoj unutarnji mir i harmoniju. Na vama je da traite i nađete. - Hironori Othsuka
Potovanje je drugi vaan dio karatea;ono govori o proćićenju sebe i osnaivanju osobnosti. Duh osu-a je potjerati sebe do krajnjih granica sposobnosti, izdrati pod pritiskom. Ovo je objanjenje zato se kae da Karate uvijek počinje i zavrava sa rei-em.
Tradicionalne ideje [uredi]
Tri napada
Sen sen no sen - napasti prvi
Go no sen - kontra na napad (presretanje)
Tai no sen - napasti istodobno
Kumite prioriteti
Ichi gan - prvo, oči (svjesnost)
Ni soku - drugo, rad nogu (sposobnost i osnova)
San tan - treće, duh (elja za borbom)
Shi riki - četvrto, snaga (uvjebanost tijela)
Tri duha
Fukutsu no seishin - nikad se ne predaj
Kanto no seishin - dobar borbeni duh
Hissho no seishin - pobjednički duh
Četiri boljke
Strah
Iznenađenje
Dvojba
Zbunjenost
Tri svijesti
Mushin - besvjesnost (nema potrebe za razmiljanjem)
Fudoshin - nepokretan um (bez utjecaja izvana)
Heijushin - uobičajeni um (uvijek spreman)
Druge ideje
Seme - pritisak na protivnika
Zanshin - svjesnost sebe i okoline
Ki - opća ivotna energija
Do - put
Embusen - poloaj protivnika
Seichusen - sredinja linija protivnika ili sebe
Povijest karatea [uredi]
Smatra se da počeci borilačkih vjetina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je ireći budizam doao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevi kako su budistički svećenici loeg zdravlja smislio je određene vjebe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao Ť18 načina lo-hamať. Među tim vjebama su bile vjebe meditacije koje je nazvao Ťdevetogodinje gledanje zidať i vjebe samoobrane. Nakon to je hram Shaolin uniten svećenici koji su preivjeli su se rairili po Kini i tamo podučavali borilačke vjetine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oruja osim osoba u neposrednoj vladarevoj slubi. Poto je Shangai dva puta blii od Nare i Kyota, tadanjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vjetine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vjetina borbe koja se zvala Te to na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).
Naha-te: defanzivnog je karaktera, krunih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vjetina.
Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za ito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).
Tomari-te: Uzima elemente oba prijanja stila borenja.
Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vjetinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikau. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj ivot posvetio popularizaciji karate vjetine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vjetene iz Te u Karate to na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oruja. Nakon toga karate se proirio po čitavom svijetu.
Najraireniji stilovi karatea su:
Shotokan
Uechi ryu
Shito ryu
Wado ryu
Goju ryu
Kyokushin
Fudokan
Povijest karatea u Europi [uredi]
Početkom ezdesetih godina prolog stoljeća karate vjetina se vjebala u Europi u okviru judo klubova. Prve karateke su podučavali japanski instruktori koji su u Europi boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).
U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji je bio član francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques Delcourt.
Prvo mađunarodno natjecanje odrano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska, Velika Britanija).
U Francuskoj je odran 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazoćnoću predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, vicarske, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i panjolske. Na kongresu je odlučeno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru kojih se je vjebao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguća te da se pitanje unifikacije sudačkih pravila koja su bila različita u nacionalnim savezima rjei na idućem kongresu.
Drugi europski karate kongres odran je u Parizu 24.05.1964. godine gdje su delegati za predsjednika izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemačka), Cherix (vicarska), Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa odran je sudački tečaj pod vodstvom japanskih instruktora.
Treći europski karate kongres odran je u Parizu 21.11.1965. godine na kojem je broj članova povećan na deset uključenjem delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnički savjetnik francuz Henry Plee izabrao je četiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvaćen je statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix (vicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija).
Na kongresu je donesen financijski plan i sudačka pravila te je odlučeno da se prvo europsko prvenstvo odri 07.05.1966. u Parizu (momčadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinačno bez teinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).
Prvi europski prvak 1966. bila je momčad Francuske koja je u finalu pobijedila vicarsku. U finalu pojedinačnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvina (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo tekim povredama. Na kongresu je izabrana Sudačka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.
U Rimu je 1967. godine odran prvi međunarodni sudački seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu su usklađena sudačka pravila bazirana na pravlima JKA. Na seminaru su iz Hrvatske sudjelovali Berislav Jandrić i arko Modrić.
Drugo europsko prvenstvo odrano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odlučeno da se drugi međunarodni sudački seminar odri u Splitu 1968. godine.
Na međunarodnom sudačkom seminaru odranom u Splitu u sklopu "Kupa Jadrana" za međunarodne suce su poloili Berislav Jandrić, Emin Topić i arko Modrić.
U Parizu je 1968. godine odrano treće europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.
U Londonu je 1969. godine odrano četvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.
Peto europsko prvenstvo odrano je u Hamburgu 1970. godine i 8 kongres EKU na kojemu je prihvaćen repasani sistem natjecanja i usvojene su teinske kategorije.
Iste godine prihvaćen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko prvenstvo odrano je u Tokiju 10.10.1970. godine.
- 19:29 -
PLIVANJE
Plivanje je aktivnost kretanja ivih bića kroz vodu koja uključuje odravanje na povrini vode i kretanje u eljenom smjeru. Za razliku od ronjenja kod kojeg se kretanje odigrava potpuno ispod povrine vode, kod plivanja je moguće normalno disanje, odnosno odravanjem na vodi plivač osigurava da je organ za disanje, kod čovjeka nos i usta, iznad vode prilikom udisaja. Plivanje je omiljena rekreativna aktivnost ali i natjecateljski port. Iako je plivanje vrlo zdrava aktivnost, ukoliko plivač ne procijeni dobro svoju vjetinu i pripremljenost te ne uvai uvjete na vodi (moru, jezeru, rijeci i sl.) postoji stalna o Povijest plivanja [uredi]
Iz povijesti je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome to većina ivotinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao to to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne moe ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati. Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vjetinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali panju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka "sramota, ne zna ni pisati ni plivati") dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vjetinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. stoljeća slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko drutvo nastalo je u Upsali (vedska) 1796. godine. a polovinom 19. stoljeća započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.
Kao port plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Ateni, to govori da je plivanje kao port već tada bio itekako razvijeno. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za mukarce.
Plivačke organizacije [uredi]
Međunarodna federacija portova na vodi naziva se FINA, kratica koja dolazi od punog naziva Fédération Internationale de Natation. U Hrvatskoj se krovna plivačka organizacija zove Hrvatski plivački savez.
Stilovi plivanja [uredi]
Plivač u kraul stiluDanas u natjecateljskom plivanju razlikujemo četiri osnovna stila:
Slobodni stil [uredi]
Iako je riječ o disciplini koja u osnovi pokriva bilo koji stil, u praksi je to najčeće kraul. Razlog je taj to je kraul najbri stil kojim se ostvaruju i najbra vremena na svim dionicama iako plivač na natjecanju u ovoj disciplini moe, ako eli, plivati i neki od drugih stilova. Zbog brzine se svi natjecatelji odlučuju za kraul. Kod kraula se izvode naizmjenični zamasi lijevom i desnom rukom, a plivač je u poloaju licem prema dolje paralelno s povrinom vode. U isto vrijeme, naizmjeničnim udarcima nogama sinkroniziranim sa zamasima ruku kretanje se podrava i pospjeuje. Plivač pritom najčeće udah izvodi zakretajući glavu udesno ili ulijevo između dva zamaha rukom i uzme zrak, dok izdah obavlja u vodi.
Kraul [uredi]
Plivački stil kraul (crowl) popularizirao je, iako ga, naravno nije "izumio", američki plivač, Havajac Duke Paoa Kahanamoku, trostruki Olimpijski pobjednik Igara 1912. i 1920. godine. On je, također, "otac" jo jednog popularnog sporta: surfanja.
Leđni stil [uredi]
Ovaj stil je u osnovi obrnuti kraul; plivač i dalje koristi naizmjenične zamahe lijeve i desne ruke te nogu, ali je ovaj put okrenut licem prema gore, dakle u poloaju kao da leđima lei na vodi. Ovo je jedini stil kad plivači startaju iz vode.
Prsni stil [uredi]
Kod ovog stila izvode se pokreti objema rukama prema naprijed uz ograničenje da laktovi moraju biti ispod vode. Pokreti nogu su sinkronizirani s pokretima ruku, no za razliku od ostalih stilova noge također rade zajedno, u pokretu koji podsjeća na ablje plivanje. Ovo je najstariji i najsporiji stil plivanja koji zahtijeva veliku snagu nogu i ramena. Faze rada ruku 1.Propulzivna faza ruke iz plutajućeg poloaja izvode srcoliko, polukruno kretanje, potpuno simetrično i istovremeno prema dolje, u stranu i pozadi ne prelazeći ravan ramena. Slijedi pokret akama u smislu zgrtanja vode pod stomak. 2.Pripremna faza ake iz zgrtanja prolaze ispod brade sastavljene i opruene prema naprijed. 3.Faza plutanja ruke su opruene i sastavljene i zauzimaju hidrodinamičan oblik i izvjesno vrijeme miruju. Brzina: 1,4 1,67 m/s Discipline: 50, 100, 200 m, mjeovito 200 i 400 m, tafeta 4x100 m.
Leptir ili delfin [uredi]
Vrlo atraktivan stil plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade sinkronizirano, a laktovi ovaj put ne moraju biti ispod vode tijekom zaveslaja. Općenito se ovaj stil smatra tehnički najzahtjevnijim i najteim za izvođenje, te zahtijeva osim snage ramena i veliku snagu leđa i nogu. Nastao je modifikacijom leptir tehnike, a počeo se plivati 1935. godine u Americi. Leptir je 1952. odvojen od prsnog plivanja i nominiran je kao samostalna tehnika, te uveden u program Olimpijskih igara. Iste godine mađarski plivač Đ. Tumpek demonstrira novu varijantu, takozvani "delfin". Vrhunske svjetske domete postigao je Milo Miloević, hrvatski plivač.
Plivačka natjecanja, olimpijski bazen [uredi]
Plivanje je standardni olimpijski sport od početka modernih Olimpijskih igara. Osnovna podjela plivačkih natjecanja je pojedinačno plivanje te tafete. Dalje je podjela prema stilu plivanja, gdje imamo slobodni stil, leđno, prsno, delfin te mjeovito, kod kojeg plavač pojedine dionice pliva unaprijed zadanim stilom na način da koristi sva četiri stila redom u pojedinoj etapi utrke. Dionice na kojima se odravaju olimpijska natjecanja uvijek se mjere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivačkih velesila, dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, duljine 50 metara. Često se natjecanja izvode i u manjim bazenima, kojih ima vie i dostupniji su irem broju plivača. Tako bazen od 25 metara u argonu često zovemo malim bazenom.
Pregled standardnih dionica za natjecanja, po stilovima:
slobodni stil: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m
prsni stil: 50 m, 100 m, 200 m
leđni stil: 50 m, 100 m, 200 m
leptir: 50 m, 100 m, 200 m
mjeovito: 200 m, 400 m
Pregled standardnih dionica za tafete i mjeovite discipline:
tafete: 4x50 m slobodno, 4x100 m slobodno, 4x200 m slobodno
pojedinačno mjeovito: plivač pliva redom delfin, leđno, prsno, kraul na dionicama od 100 m (samo u malim bazenima!), 200 i 400 m
tafeta mjeovito: četiri plivača pliva redom leđno, prsno, delfin i kraul, na dionicama 4x50 i 4x100 m (leđno start iz vode)
Plivačka natjecanja u daljinskom plivanju [uredi]
Osim standardnih dionica u bazenima, plivanje je i vrlo popularan sport na otvorenom, gdje se pored bazena pliva i na moru, rijekama, jezerima, itd. Postoje i slubena natjecanja u daljinskom plivanju, a uobičajene dionice su 5, 10 i 25 kilometara. Također se vode i različiti rekordi u disciplinama daljinskog plivanja, tzv. ultra-maratoni.
Plivačka oprema [uredi]
Za plivanje nije potrebna gotovo nikakva poseban oprema; plivač moe krenuti u plivanje potpuno nag, to je uobičajeni način ponaanja nudista. Ipak, čeće se sreću plivači opremljeni plivačkim kostimima, koji su se ovisno o modnim kretanjima kroz povijest bitno mijenjali oblikom, materijalima i općenito izgledom. Danas su najuobičajeniji jednodijelni kostimi usko pripijeni iz tijelo od laganih rastezljivih materijala te isti takvi dvodijelni, koji se često nazivaju i bikini. Samopouzdane djevojke i ene će na manje konzervativnim plaama često izostaviti gornji dio bikinija, te tada govorimo o toples varijanti (od engleskog top less ili gore bez) odnosno monokiniju. Natjecatelji na portskim natjecanjima u elji da postignu to manje trenje tijela kroz vodu (i time naravno čim bolju brzinu i kranji rezultat) koriste specifične plivačke kostime od posebnih materijala, koji ponekad tijesno prekrivaju cijelo tijelo pa i glavu na principu kapuljače. Nazivamo ih također i plivačko odijelo ili skin.
Uz plivački kostim, plivači koriste i plivačke naočale, koje omogućavaju lagodnije gledanje o vodi.
Ostali portovi koji sadre plivanje [uredi]
Plivanje je jedan od bazičnih portova koje se u različitom obliku pojavljuje kao osnova ili jedna disciplina u drugim portovima. Tako je poznato sinkronizirano plivanje, port na vodi s loptom kao to je vaterpolo, a plivanje je i jedna od disciplina u modernom petoboju i triatlonu. Također, postoje i portovi koji u sklopu natjecanja ne uključuju plivanje ali je za bavljenje tim portovima znanje plivanja nuno, kao to su jedrenje, veslanje, ronjenje, skokovi u vodu, i tako dalje.
Plivanje u Hrvatskoj
Plivanje je kao port prisutno u Hrvatskoj od samih početaka modernog porta. Prema natjecateljskim rezultatima, Hrvatska nije velesila u svjetskim okvirima ali je određen broj natjecatelja ipak ostvario najvie domete. Osvajači olimpijskih medalja iz Hrvatske do sada su Đurđica Bjedov i Duje Draganja.
pasnost od utapljanja, te su stoga nune mjere opreza
- 19:26 -
BALET
Balet je plesna forma koju danas najčeće vidimo u izvođenju profesionalnih plesača u kazalitu ili na nekoj drugoj sceni.
Vrste i forme baleta [uredi]
Kao i ostali plesovi, balet moe biti grupni nastup ili solo izvedba. Postoje baleti s radnjom ili bez nje, pa je i muzika programska ili apsolutna; istina, igrači katkad tumače i apsolutnu muziku programski. Sadraj jednog baleta (npr. Petruka Stravinskog) se moe uporediti sa operom. Radnja se najradije odvija tako da dolazi do smjenjivanja solističkih partija, dueta (francuski pas de deux) i grupnih nastupa. Kao epizoda, balet se javlja i u operi, bilo bez ikakve veze s radnjom (kao u La traviati Giuseppea Verdia) bilo da je utkan u zbivanje (na primjer Bahanal u Wagnerovom Tannhäuseru).
Balet kao temeljni plesni pokret [uredi]
Balet je jedna od najstarijih plesnih tehnika koja je temelj svim ostalim plesnim stilovima.
Balet karakteriziraju stroge forme tijela i otvoreni poloaj stopala, to znači da je cijela noga zarotirana iz kuka prema van za 90 stupnjeva.
Baletna tehnika ne poznaje upotrebu sile i naglih pokreta. Svi pokreti moraju biti kontrolirani i ne smiju se izvoditi sa zgrčenim miićima, već istegnutim u Ťdaljinuť.
Elementi koji se uvjebavaju su veliki i mali čučnjevi(plié i grand plié), istezanje i dizanje nogu, rad stopala, različiti nagibi i rotacije tijela, različite vrste okreta (pirouette) i skokova koji se mogu izvoditi iz velikoga ili malog čučnja, s obje ili jedne noge i sl.
Balet nije samo za profesionalce, već je i izvrsna aktivnost za rekreativce.
Razlika između rekreativnog i profesionalnog bavljenja plesom je samo u tome to rekreativci izvode manje komplicirane elemente. Rekreativci također ne moraju imati stupanj otvorenosti do punih 90 stupnjeva, već onoliko koliko to doputaju individualne prirodne predispozicije tijela.
Povijest klasičnog baleta i plesa uopće [uredi]
Balet nije zasebna plesna umjetnost već je neizbjena stepenica u razvoju plesa.
Počeci plesa [uredi]
Ne znamo pouzdano kada je čovjek počeo plesati, no moemo pretpostaviti da je to bilo negdje od samih početaka. U gotovo svim sačuvanim plemenskim kulturama nalazimo plesove koji nisu tek spontani izljevi osjećaja (veselja, bijesa...), nego su to uobličene, ritmizirane sekvence koje se izvode na odabranom mjestu s nakanom da proizvedu naročiti dojam na one koji gledaju. U starije doba najčeće su to bili rituali kojima se molilo bogove da podare kiu, bogatiji urod, povećanje plemena i sl.
Prve organiziranije plesne forme [uredi]
Grčko kazalite upućuje nas na prikazivanje koje se sastojalo od pjesme i plesa, i bilo je sastavni dio dionizijske proljetne svetkovine. U početku je proslava bila improvizirana, no s vremenom su se počele izvoditi sloenije pjesme i plesovi, da bi nakon toga započela takmičenja u prikazivanjima. Grupe koje su sudjelovale u takmičenju uvjebavao je Ťchoregusť, iz čega se korijeni dananja riječ Ťkoreografť, a nastupale su u Ťorchestruť, krunom plesnom prostoru teatra na otvorenom.
Razvoj profesionalnog plesa [uredi]
Profesionalni ples se razvio u Rimu, a prikazivao je tragedije ili mitove u solo izvedbi. Pomoću odgovarajuće muzike, s mnotvom kostima i maski, plesač bi uzastopce portretirao sve moguće likove upletene u njegovu priču. Dojam bi pojačavao okretima, uvijanjima, nagibima i skokovima. No iskazivanje fizičke vjetine nije bio primarni cilj. Zadatak plesača je bio da pokae ljudsku narav i emocije u svoj njihovoj raznolikosti: ljubav i gnjev, mahnitost i bol, sreću i tugu, ljubomoru i sl. Za ples je neobično značajan čimbenik tehnička vjetina izvođača. Plesač stalno proiruje raspon svojih mogućnosti, u nastojanju da ovlada pokretima koji bi bili vii, bri i savreniji od dotad viđenih. Da bi mu se u tome pomoglo, njegovo se kolovanje produljilo i produbilo, te je u oblikovanju snage, fleksibilnosti i koordinacije ono postalo sistematičnije.
Svaka epoha je obogatila plesni vokabular, osiguravajući narednom narataju koreografa obilniju građu.
Ples u srednjem vijeku [uredi]
Postoje i zapisi o putujućim zabavljačima, uključivo i plesačima, koji su u srednjem vijeku uveseljavali plemstvo po dvorovima, a kasnije je pučke zabave preuzelo plemstvo. Crkvene vlasti su, nastojeći ukinutu poganske obrede, uvidjele da je gotovo nemoguće iskorijeniti tradicionalne forme, premda im je uspjelo liiti ih njihova izvorno magijskoga značenja.
Početak temelja klasičnog baleta [uredi]
U ranom 16. stoljeću u Italiji, prvi puta se spominje naziv balletti, koji je označavao figuralni ples. Iako je svaki ples imao neku temu, s drugim ga je plesovima povezivao jedino opći mitoloki karakter sadraja.
U osnovi su balletti bili scenski prilagođene verzije drutvenih plesova toga doba. Neki su proizali iz dvorskih protokola, a drugi iz zabava seljaka. Uz ballette se javljaju i tekstovi s uputstvima koja su imala precizirati broj izvođača koji sudjeluju u plesu, te jesu li su oni svrstani u parove ili poredani u liniju.
Krajem esnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća tekstovi postaju sve precizniji i daju nam jasno tumačenje pravilnog poloaja plesačevih stopala na početku koraka, kao osnove iz koje se razvilo pet pozicija klasičnog baleta. Ilustracije pokazuju da su stopala okrenuta od tijela ne do te mjere da bi bila potrebna neka naročita gipkost, no dostatno da bi to djelovalo otmjeno. Tu je začetak baleta otvorenih pozicija nogu.
Premda su koreografi bili profesionalci, ballette su izvodili amateri - dvorani za zabavu svoga stalea. Zbog toga su koreografi, svjesni ograničenih sposobnosti svojih učenika izvođača, jednostavne korake slagali u zamrene obrasce tako da bi ipak bili zanimljivi.
Koreografi su znali da publiku ne mogu zadiviti koracima, koje izvođači ni ne znaju vjeto izvesti i koji se iz gledalita ionako dobro ne vide, nego tlorisom sloenim geometrijskim oblicima koji bi se sastavljali, rastvarali i ponovo sastavljali.
Baleti se nisu izvodili na uzdignutim pozornicama, već u sredinjem prostoru velikih sala, dok je publika sjedila u povienim galerijama koje su se protezale uzdu triju strana plesnog prostora.
17. stoljeće / razvoj baleta u klasičnom smislu [uredi]
Balet se u klasičnom smislu razvio u Francuskoj. Najčuveniji plesač sredinom sedamnaestog stoljeća bio je Louis XIV; odjeven kao Apolon, Kralj Sunce vladao je francuskim i europskim baletom.
Sada je i obična publika koji puta smjela prisustvovati izvedbama, a u nekim izvedbama su se pojavljivali i profesionalci. No balet je i dalje ostao sredstvom koje je prvenstveno imalo sluiti plemstvu. Kada je napustio scenu, Louis XIV. je osnovao kolu za osposobljavanje plesača. Isprva su svi plesači bili mukarci, a s vremenom se pojavljuje i neto ena.
18. stoljeće/odvajanje plesa za zabavu od profesionalnog plesa [uredi]
U osamnaestom stoljeću je točno pobrojano svih pet pozicija, sve je veći naglasak na otvorenosti, pa se sada stopala postavljaju tako da tvore pravi kut. Plesalo se na sceni, a publika je sjedila ispred plesača. Tlorisi nisu vie bili vidljivi, već u prvi plan dolaze pokreti.
Skokovi postaju sve čeći i pojavljuje se mnotvo pirueta.
Proirio se jaz između drutvenog i teatarskog plesa, za scenu je norma bila neto slobodnija. Suknje balerina se skraćuju na visinu do glenja kako bi i one mogle izvoditi skokove, a cipele na petu se zamjenjuju cipelama bez pete radi čvrćeg pliea prije skoka. Kasnije se suknje i korzeti zamjenjuju jednostavnom laganom haljinom. No mukarci su u baletu i dalje nadmoćniji.
19. stoljeće/zavrna faza konačnog oblika forme klasičnog baleta [uredi]
U devetnaestom se stoljeću plesne predstave počinju stvarati za manje elitnu publiku za srednju klasu u usponu.
Noge se otvaraju do punih 180 stupnjeva, a baletni je klas progresivan niz vjebi, počevi od jednostavnih pokreta, pa sve do najsloenijih skokova i okretaja.
Sistematično vjebanje pospjeio je brz napredak tehničke vjetine. ene su počele plesati na vrhovima prstiju. U početku je to bila tek trenutna poza, onda nekoliko brzih koraka, a potom jo nekoliko. S vremenom je balerina naučila kako da opivanjem pojača vrhove svojih papuča kako bi je one bolje podupirale (pice su se pojavile mnogo kasnije).
Balet danas [uredi]
Krajem devetnaestog i u dvadesetom stoljeću struktura postaje savreno precizna i ističe se ljepota linije. Solo plesovi, poznati kao varijacije' sada se uvijek grade na nekom motivu ili su inspirirani nekom posebnom osobinom plesača za kojeg su bili kreirani.Pas de deux uvijek sadrava propisan adagio za oboje plesača, varijaciju za svakog posebno, te tehnički briljantan allegro. Fouette, ibajući okret, doivljava svoj razvoj i ubrzo ih je većina plesačica uspjela izvesti trideset i dva na pici.
Mukarci se vraćaju plesu i sada muko enska zastupljenost postaje ravnopravna.To je i doba pica kao zasebnih papučica koje se razlikuju od mekanih.
- 19:25 -
ATLETIKA
Atletika je jedna od temeljnih i najrairenijih sportskih grana, a koja obuhvaća: trkačke, bacačke i skakačke discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je, to atletika istinski i jest, kraljica sportova! Atletskim vjebama stječe se fizička snaga, izdrljivost, brzina i okretnost a učvrćuju se svojstva volje kao sto su hrabrost, odlučnost i upornost.
Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspjeno mogu primjenjivati u toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vjebanja, pomoću kojih se značajno utiče na podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazite i temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara.
Vidi: osvajači olimpijskih medalja u atletici u disciplinama za muke, te disciplinama za ene.
Povijest atletike [uredi]
Atletika je jedan od najstarijih oblika sportskih natjecanja, jo od vremena orginalnih Olimpijskih igara iz vremena stare Grčke pa do modernih Olimpijskih igara dananjih dana. Kako se radi o osnovnim disciplinama trčanja, skokova i bacanja tradicija takvih natjecanja je stara koliko i tradicija sporta, te je povijest atletike u stvari i povijest sporta uopće.
Atletska borilita [uredi]
Atletika je započela kao sport na otvorenom, te su se natjecanja odvijala u skladu s vremenskim uvjetima. Danas je uobičajeno da se atletičari tijekom zimskog perioda pripremaju i natječu i u zatvorenim prostorima - atletskim dvoranama.
Atletika na otvorenom [uredi]
Atletski stadion u Atlanti za vrijeme OI 1996.Standardno borilite za atletska natjecanja je atletski stadion. Često integriran s nogometnim stadionom, ovo se borilite sastoji od tipično 8 krunih eliptičnih staza, od kojih je duljina unutarnje staze, koja se označava kao staza 1.400 metara. Na objema duljim stazama elipse nalazi se ravan dio od 100 m. Staze su označane crtama koje odvajaju staze 1 do 8. Uz samu stazu tipično se nalaze i zaletite i doskočite za skok u dalj, skok u vis te skok s motkom, bazen s preponom za trkačku utrku na 3.000 m s preponama, te bacalita. kugle, koplja i kladiva. Atletski stadion je opremljen i brojnom pomoćnom opremom koja se koristi ovisno o disciplini: preponama za preponske utrke, zatitne mree za bacačke disicpline, nosači i letvice za skok u vis i skok s motkom, itd.
Atletski stadion je poprite svih atletskih natjecanja osim maratona, za koji se zbog duine staze ne koristi kruna staza na stadionu, osim kao početno i zavrno mjesto utrke.
Atletika u dvorani [uredi]
Atletska dvorana ima gotovo sve elemente kao i atletski stadion, osim to je zbog jednostavnosti konstrukcije dvorane najčeća duljina krune staze 200 m te je borilite bitno manje nego stadion na otvorenom. Neke discipline koje su na otvorenom standardne zbog manjeg se raspoloivog prostora ne izvode u dvorani, tu spadaju bacenje kladiva i koplja, utrka na 3000 m prepone, maraton. Također, neke su discipline prilagođene dvorani, te se tako utrka na 100 m u dvorani najčeće smanjuje na 60 m, slično kao i 100/110 metara prepone na 60 m, te neke discipline dugih pruga.
Atletske discipline [uredi]
Brojne su atletske discipline, koje uobičajeno dijelimo na trkačke, bacačke, skakačke i vieboj. Iako se najčeće koristi metrički sustav za izmjeru udaljenosti ili ostvarene duljine/visine skoka ili duljine bacanja, ponekad se javljaju i drugačije mjere, pa je recimo uobičajena utrka na jednu milju.
Trkačke discipline [uredi]
Kratke pruge ili sprint: utrke na dionicama do 400 m. Uobičajene dionice su: 60 m (uglavnom u dvorani), 100 m, 200 m i 400 m.
Srednje pruge: trkačke disicpline na udaljenosti od 800 do 3000 m. Uobičajene dionice: 800 m, 1500 m, 3000 m
Duge pruge: trkačke disicpline na udaljenosti veće od 5000 m. Uobičajene dionice: 5000 m i 10000 m, te maraton
tafete: ove utrke uključuju nastup po 4 natjecatelja iz jedne ekipe, koji naizmjenično trče pojedine dionice izmjenjujući tafetnu palicu. Uobičajene tafete: 4x100 m, 4x400 m
Preponske utrke: uključuju tzv. visoke prepone (60 m prepone u dvorani, 100 m prepone ene, 110 m prepone mukarci), zatim tzv niske prepone (400 m prepone) te stipl (3000 m prepone).
Brzo hodanje: uključuje dionice 10 km, 20 km, 50 km
Bacačke discipline [uredi]
Koplje
Disk
Kugla
Kladivo
Skakačke discipline [uredi]
Skok u dalj
Skok u vis
Skok s motkom
Troskok
Vieboj [uredi]
Sedmoboj (ene)
Desetoboj (mukarci)
Svjetski rekordi [uredi]
(stanje 01. listopada 2008.)[1]
ene [uredi]
100 m: 10,49 Florence Griffith-Joyner, SAD Indianapolis, 16. srpnja, 1988.
200 m: 21,34 Florence Griffith-Joyner, SAD Seoul, 29. rujna 1988.
400 m: 47,60 Marita Koch, Njemačka (DDR) Canberra, 06. listopada 1985.
800 m: 1.53,28 Jarmila Kratochvilová, Čeka (Čehoslovačka) München, 26. srpnja 1983.
1 500 m: 3.50,46 Qu Yunxia, Kina Peking, 11. rujna 1993.
3 000 m: 8.06,11 Junxia Wang, Kina Peking, 13. rujna 1993.
5 000 m: 14.11,15 tirunesh Dibaba, Etiopija Oslo, 6. lipnja 2008.
10 000 m: 29.31,78 Junxia Wang ,Kina Peking, 08. rujna 1993.
100 m prepone: 12,21 Yordanka Donkova, Bugarska Stara Zagora, 20. kolovoza 1988.
400 m prepone: 52,34 Yuliya Pechonkina, Rusija Tula, 08. kolovoza 2003.
3 000 m zapreke: 8.58,81 Gulnara Galkina-Samitova, Rusija Peking, 17. kolovoza 2008.
Maraton: 2:15.25 Paula Radcliffe, Velika Britanija Chicago, 13. travnja 2003.
Hodanje 5 km: 20.13,26 Kerry Saxby-Junna, Australija Hobart, 25. veljače 1996.
Hodanje 10 km: 41.56,23 Nadezhda Ryashkina, Rusija Seattle, 24. srpnja 1990.
Hodanje 20 km: 1:25.41 Olimpiada Ivanova, Rusija Helsinki, 7. kolovoza 2005.
4 x 100 m: 41,37 Njemačka (DDR) Canberra, 06. listopada 1985.
4 x 400 m: 3.15,17 Rusija (SSSR) Seoul, 01. listopada 1988.
Skok u vis: 2,09 Stefka Kostadinova, Bugarska Rim, 30. kolovoza 1987.
Skok motkom: 5,06 Jelena Isinbayeva, Rusija Zürich, 28. kolovoza 2009.
Skok u dalj: 7,52 Galina Chistyakova, Rusija (SSSR) Lenjingrad, 11. lipnja 1988.
Troskok: 15,50 Inessa Kravets, Ukrajina Göteborg, 10. kolovoza 1995.
Kugla: 22,63 Natalya Lisovskaya, Rusija (SSSR) Moskva, 07. lipnja 1987.
Disk: 76,80 Gabriele Reinsch, Njemačka (DDR) Neubrandenburg, 09. srpnja 1988.
Kladivo: 77,80 Tatjana Lysenko, Rusija Tallinn, 15. kolovoza 2006.
Koplje: 72.28 Barbora potáková, Čeka Stuttgart, 13. rujna 2008.
Sedmoboj: 7291 bod Jackie Joyner-Kersee, USA Seoul, 24. rujna 1988.
Mukarci [uredi]
100 m: 9,58 Usain Bolt, Jamajka Berlin 16. kolovoza 2009.
200 m: 19,19 Usain Bolt, Jamajka Berlin 20. kolovoza 2009.
400 m: 43,18 Michael Johnson, SAD Sevilla, 26. kolovoza 1999.
800 m: 1.41,01 David Rudisha, Kenija Rieti, 29. kolovoza 2010.
1 500 m: 3.26,00 Hicham El Guerrouj, Maroko Rim, 14. srpnja 1998.
5 000 m: 12.37,35 Kenenisa Bekele, Etiopija Hengelo, 31. svibnja 2004.
10 000 m: 26.17,53 Kenenisa Bekele, Etiopija Bruxelles, 26. kolovoza 2005.
110 m prepone: 12,87 Dayron Robles, Kuba Ostrava, 12. lipnja 2008.
400 m prepone: 46,78 Kevin Young, SAD Barcelona, 06. kolovoza 1992.
3 000 m zapreke: 7.53,63 Shaheen Saif Saaeed, Qatar Bruxelles, 03. rujna 2004.
Maraton: 2:03.59 Haile Gebrselassie, Etiopija Berlin, 28. rujna 2008.
Hodanje 20 km: 1:17.46 Julio Martinez, Guatemala Eisenhüttenstadt, 08. svibnja 1999.
Hodanje 50 km: 3:36.03 Robert Korzeniowski, Poljska Pariz, 27. kolovoza 2003.
4 x 100 m: 37,10 Jamajka Peking, 22. kolovoza 2008.
4 x 400 m: 2.54,20 SAD New York, 22. srpnja 1998.
Skok u vis: 2,45 Javier Sotomayor, Kuba Salamanca, 27. srpnja 1993.
Skok motkom: 6,14 Sergey Bubka, Ukrajina Sestriere, 31. srpnja 1994.
Skok u dalj: 8,95 Mike Powell, SAD Tokio, 30. kolovoza 1991.
Troskok: 18,29 Jonathan Edwards, Velika Britanija Goeteborg, 07. kolovoza 1995.
Kugla: 23,12 Randy Barnes, SAD Westwood, 20. svibnja 1990.
Disk: 74,08 Jürgen Schult, Njemačka (DDR) Neubranderburg, 06. lipnja 1986.
Kladivo: 86,74 Yuriy Sedyh, Rusija (SSSR) Stutgart, 30. kolovoza 1986.
Koplje: 98.48 Jan Zelezny, Čeka Jena, 25. svibnja 1996.
Desetoboj: 9026 bodova Roman Sebrle, Čeka Götzis, 27. svibnja 2001.
Natjecanja u atletici [uredi]
Atletika je zasigurno najraireniji sport na svijetu. Vrste i nivoi natjecanja su brojni. Prema dobi natjecatelja razlikujemo predkolska i kolska natjecanja, srednjokolska i studentska, pa sve do natjecanja veterana u različitim kategorijama. Prema nivou natjecanja postoje amaterska natjecanja za građane i rekreativce, pa sve do profesionalnih natjecanja. Kvalitativni vrhunac atletike su Olimpijske igre, koje su uvijek do sada u povijesti imale u programu neko od atletskih natjecanja. Prema kvaliteti se ističu sljedeća atletska natjecanja:
Atletika na Olimpijskim igrama
Svjetska prvenstva u atletici
Europska prvenstva u atletici
Atletska prvenstva SAD
Zlatna liga
- 19:23 -
TENIS
Tenis je sportska igra u kojoj se pomoću reketa i loptice dva ili četiri igrača nadmeću na označenom terenu. Osim to je vrlo rairen vid rekreacije tenis je i popularan sport, koji je standardno i u programu Olimpijskih igara
Tenis igraju po dva igrača kod pojedinačne igre, odnosno četiri igrača (po dva u jednoj momčadi) kod igre parova. Osnovni cilj igre je reketom uputiti lopticu preko mree na stranu protivnika na takav način da je protivnik ne uspije vratiti prije nego li loptica drugi puta padne na zemlju. Pri tome loptica mora nakon to pređe mreu prvim udarcem u tlo pogoditi protivnikov teren. Igra počinje servisom, kojeg prvi izvodi igrač određen drijebom ili bacanjem novčića. Servis se izvodi iza zadnje linije vlastitog polja, a lopticom se mora pogoditi dijagonalno servisno polje. Servira se naizmjence u lijevo odnosno desno servisno polje protivnika, prema rasporedu igre. Poen se osvaja ukoliko protivnik ne uspije vratiti lopticu koja je pala u njegov dio terena, ili ukoliko protivnik lopticu uputi na način da prvim dodirom sa zemljom ne uspije pogododiti unutar označenog terena (tzv. aut).
Teniski teren i oprema [uredi]
Teniski teren s dimenzijamaTeniski teren je ravna povrina koja je na sredini odjeljena mreom visine 107 cm na rubovima, koja je na sredini neto nia - 91 cm. Dimenzije terena se razlikuju za pojedinačnu odnosno igru parova, ali je uobičajeno da na jednom terenu postoje oznake za obje varijante. Jo se na terenu sa svake strane ističu po dva servisna polja, u koja je, ovisno na koju se stranu servira, prilikom servisa potrebno ubaciti lopticu.
Moderni reket je napravljen od kompozitnih materijala (karbon, kevlar, različite legure eljeza i aluminija) dok je ranije uglavnom bio od drveta. Reket se sastoji od ručke i glave reketa. Na glavi reketa su razapete ice, koje su danas također uglavnom od umjetnih materijala. ice se napinju na različitu napetost (tvrdoću), ovisno o snazi i tehnici tenisača.
Teniska natjecanja [uredi]
Tenis se igra na amaterskom i profesionalnom nivou, uglavnom na turniskom principu, po sustavu drijeba i eliminacija. Tenis se profesionalno igra na turnirima čiji sudionici dobivaju novčane nagrade. Profersionalne turnire organiziraju i za njih propisuju pravila dvije organizacije: ATP koja brine o mukom tenisu te WTA koja brine o enskom tenisu. Ti su turniri u većini slučajeva odvojeni, osim u slučaju Gran Slam turnira. Svaki nastup tenisača i tenisačica na profesionalnim turnirima se boduje, te se onda dobija rang-lista koja pokazuje trenutni plasman pojedinca u svjetskom tenisu. Biti na prvom mjestu na toj ljestvici stvar je prestia te rezultat koji mogu ostvariti samo najbolji tenisači na svijetu u tom trenutku.
Grand Slam ili četiri najveća turnira [uredi]
Četiri najpoznatija turnira, s najvećim novčanim nagradama i najvećim brojem bodova, za koje se obično koristi eng. izraz Grand Slam, jesu:
Australian Open (otvoreno prvenstvo Australije)
Roland Garros (Franch Open, tj. otvoreno prvenstvo Francuske)
Wimbledon
US Open (otvoreno prvenstvo SAD-a)
Tenis u Hrvatskoj [uredi]
Najuspjeniji hrvatski tenisač svih vremena je Goran Ivaniević, koji je desetak godina bio u svjetskom vrhu, to je okrunio pobjedom u Wimbledonu.
Sadanji je najbolji hrvatski igrač Marin Čilić, a osim njega su vrhunski igrači Ivo Karlović, Mario Ančić i Ivan Ljubičić.
Hrvatska reprezentacija je najveći uspjeh u tenisu ostvarila osvajanjem Davis Cup 2005. godine. U sastavu reprezentacije tada su igrali Ivan Ljubičić, Mario Ančić i Ivo Karlović.
Uz njih sigurno jo vrijedi spomenuti i Sau Tuksara i Roka Karanuića koji predstavljaju nau zemlju svijetu.
Najveća hrvatska tenisačica je Iva Majoli, koja je 1997. pobijedila u Roland Garrosu. Mirjana Lučić i Karolina prem se također mogu pohvaliti vrijednim rezultatima na WTA touru. Međutim naa najkonstantnija tenisačica je zasigurno Jelena Kostanić koja je u Top 100 ena u ovom sportu već dui niz godina.
Tenis u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, koju najbolje utjelovljuje Nikola Pilić. Pilić je nakon uspjene sportske karijere 60-ih i 70-ih postao trener i pet puta osvojio Davis Cup - tri puta s Nijemcima, jednom s hrvatskom momčadi i jednom vodeći reprezentaciju Srbije.
Teniski klubovi [uredi]
Dodatak:Popis hrvatskih teniskih klubova
Teniski rekordi [uredi]
Najmlađi wimbledonski pobjednik - Boris Becker (17 godina i 227 dana)
Najmlađi pobjednik wimbledonski meča - Jennifer Capriati (26. lipnja 1990. - 14 godina i 89 dana)
Najmlađa wimbledonska pobjednica - Martina Hingis (1996.) - 15 godina i 282 dana
Pobjednik Wimbledona s najniim rankingom - Goran Ivaniević (125.), 2001.
Najvie pojedinačnih Grand Slam naslova (tenisačice) - Margaret Court (24)
Najvie pojedinačnih Grand Slam naslova (tenisači) - Roger Federer (16)
Najdulji teniski meč - 24 sata i 24 minute, 22.-23.06. 2002. između Paula Jessopa i Leeja Marksa
Najdulja izmjena udaraca - 17.062, između Raya Millera i Roba Petersona (trajala 9 sati i 6 minuta) na dan 4. srpnja 2001.
- 19:20 -
GIMNASTIKA
Gimnastika je sport koji uključuje serije pokreta koji zahtijevaju fizičku snagu, pokretljivost i osjećaj za tijelo u prostoru. Razvijena je na tradiciji vojnih vjebi iz doba stare Grčke te dijelom na tradiciji cirkuskih predstava. Općenito se smatra opasnim sportom, jer teki akrobatski elementi često uključuju izvođenje različitih pokreta visoko iznad tla uz rizik ozljede vjebača ili vjebačice.
Discipline [uredi]
Moderna gimnastika, kojim na internacionalnom nivou upravlja Međunarodna gimnastička federacija, danas uključuje slijedeće discipline:
Sportska gimnastika (koja se dalje dijeli na muku sportsku gimnastiku i ensku sportsku gimnastiku)
Ritmička gimnastika
Aerobika
Sportska akrobatika
Trampolin
Opća gimnastika
Od tih disciplina, najrairenije su discipline sportske i ritmičke gimnastike, koje su i standardni sportovi na Olimpijskim igrama. Disciplina trampolina je uvedena na Igre 2000. godine.
Ritmička gimnastika uključuje natjecanja samo u konkurenciji ena, iako se pojavljuju i ritmička gimnastika za mukarce, ali jo uvijek bez ireg prihvaćanja.
Opća gimnastika [uredi]
Opća gimnastika, koja se jo naziva grupna gimnastika, omogućava bavljenje gimnastikom vjebačima svih dobi oba spola koji vjebaju u skupinama različitog broja vjebača. Prakticira se u nastavi tjelesnog odgoja u kolama, na grupnim prezentacijama i sletovima, na natjecanjima, itd.
- 19:19 -
KOARKA
Koarka je sport u kojem dvije momčadi sastavljene od pet igrača pokuavaju ostvariti to vie bodova (poena) ubacivanjem lopte kroz obruč koa pod organiziranim pravilima. Kada se to dogodi govori se o kou.
Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koa pod uvjetom da je lopta kroz obruč prola odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari vie bodova pobjednik je. Ko zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen (prekraj). Postoje strogo određena pravila i načini na koje se lopta smije voditi.
Tijekom vremena koarka je razvila uobičajene tehnike pucanja, dodavanja i dribilinga, kao i pozicije igrača i napadački i obrambeni mehanizam. Dok se uobičajena natjecateljska koarka odvija pod strogim i točno određenim pravilima, razne vrste koarke učinile su koarku bliu igračima i s manjim brojem pravila. Koarka je jedan od najgledanijih sportova na svijetu.
Dok je natjecateljska koarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za koarku, manje regulirane vrste koarke mogu se igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za natjecateljsku koarku.
Povijest [uredi]
Prvo koarkako igralite na springfieldskom sveučilitu u SAD-u.U ranom prosincu 1891., doktor James Naismith, kanadski liječnik, na tadanjem Sveučilitu McGill (danas Sveučilite Springfield), osmislio je sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadravanja kondicije svojih učenika tijekom dugih zima. Nakon odbijanja ideja objanjenjem da su pregrube ili nepotpune, prilagodio je nekoliko sportova u jednu cjelinu i napisao je jednostavna pravila. Stavio je ko na visinu od 3.05 metara (10 stopa). Taj ko se razlikovao od dananjega po tome to je imao čvrsto dno, dok dananji koevi imaju mreicu koja proputa loptu. Dok su koevi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutoga koa lopte su se morale izbijati iz koa. Naismithova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vrijeme kao i koarka, krajem 19. stoljeća.
enska koarka počela je 1892. kada je Senda Berenson, profesorica tjelesnog odgoja prilagodila Naismithova pravila enama. Prva slubena koarkaka utakmica odrana je 20. siječnja 1892. u dvorani Gimnazije YMCA. Igralo se s devet igrača na terenu upola kraćem nego dananji NBA teren. Originalni naziv koarke na engleskom je basketball, a sloenica je od riječi basket ko i ball lopta. Ime je Naismithu sugerirao jedan od njegovih učenika. Igra je bila popularna od samog početka.
Prvi igrači koarke bili su studenti Gimnazije YMCA. Kasnije igra se proirila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine postojala su i brojne enske koarkake momčadi, no poprilično gruba pravila i brojna publika odvratila su koarku od primarnog cilja YMCA, igre koja pomae studentima da ostanu u formi. No, usprkos tome, prije Prvog svjetskog rata uspostavili su se brojni amaterski savezi s amaterskim klubovima, i to u SAD-u.
Koarka se prvo igrala s nogometnom loptom. Prve lopte izrađene isključivo za koarku bile su smeđe, to je bila uobičajena boja sve do pedesetih 20. stoljeća kada je Paul Tony Hinkle, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija, u optjecaj uveo narančastu loptu, koja je i danas standardna.
Odbacivanje lopte od podloge (dribling) nije bilo predviđeno prvim pravilima. Predviđeno je bilo samo dodavanje lopte između suigrača odbacivanjem lopte od podloge. Dodavanje lopte bio je prvi primjer pomicanja lopte. Dribling je postupno naao put do koarke i postao dozvoljen, no nije se previe koristio zbog nepravilnoga oblika tadanjih lopti i njihovog nepravilnoga odskoka. Tek je sredinom pedesetih dribling postao popularna metoda baratanja loptom, to je bilo uvjetovano poboljanjem njenih svojstava za to je zaduan već spomenuti Paul Tony Hinkle.
Koarka, netball, odbojka i lacrosse jedini su sportovi s loptom izmiljeni od strane drava Sjeverne Amerike. Druge igre poput baseballa i kanadskog nogometa izmislili su Europljani, Azijci ili Afrikanci.
Sveučilina koarka i rane lige [uredi]
Kent Benson iz Sveučilita Indiana Bloomington puca horog.James Naismith i Senda Berenson imali su presudnu ulogu u uspostavi sveučiline koarke. Naismith je bio trener Sveučilita Kansas est godina prije preputanja mjesta treneru Phogu Allenu. Naismithov učenik Amos Alonzo Stagg predstavio je koarku Sveučilitu Chicago, dok je Adolph Rupp, Naismithov student u Kansasu, ostvario izvrsne uspjehe sa Sveučilitem Kentucky. 1892. godine i ene dobivaju prvi sveučilini klub na Sveučilitu California. 21. oujka 1893. odigrala se i prva utakmica između enskih momčadi, Sveučilite California - Sveučilite Smith. Iste godine odigrale su se jo brojne utakmice enskih momčadi, a 1895. godine enska sveučilina koarka iri se i na druge savezne drave SAD-a. Prva utakmica za ene između dva sveučilita odigrana je 4. travnja 1896. između Sveučilita Stanford i Sveučilita Berkeley. Svaka momčad sastojala se od devet igračica, a rezultat je bio 2-1 za Stanford. Nakon uspjeha enske sveučiline koarke dolo je do uspostave brojnih mukih momčadi. 1910., kada je koarka već bila popularan sport, tadanjem američkom predsjedniku Rooseveltu predloeno je formiranje izvrnog tijela zbog čestih nepoznavanja pravila od strane sudaca. Na taj način nastao je Međusveučilini savez (IAA).
Broj momčadi je rastao tijekom dvadesetih 20. stoljeća. Postojale su stotine mukih momčadi u gradovima diljem SAD-a, dok je organizacija bila na vrlo niskoj razini. Igrači su se stalno premjetali iz klubova, a mjesto odigravanja utakmica bile su zadimljene plesne dvorane. Momčadi su odigravale i do dvjesto utakmica godinje na raznim natjecanjima. Koarka kod ena bila je bolje organizirana. Kada je 1905. Nacionalni koarkaki savez SAD-a za ene objavio pravila, u njima se spominjao broj igrača koji je varirao od est do devet i broj slubenih osoba (sudaca, kontrolora, delegata) kojih je obavezno moralo biti jedanaest. Međunarodna sportska federacija za ene uvrstila je 1924. godine koarku u svoje slubene sportove. 1926. godine ene se natječu u amaterskoj ligi. Jedna enska momčad, Golden Cyclones, natjecala se i protiv mukih ekipa, i to po mukim pravilima. Do 1938. godine ene su promijenile sustav igre, te su počele igrati sa est igračica na terenu od dvije polovice, a ne tri, kako se do tada igralo. Prvi nacionalni turnir za mukarce odran je u New York u 1938.
Sveučilina koarka raspadala se zbog kockarskih skandala koji su je potresali između 1948. i 1951. Desetci igrača optuivani su za namjetanje utakmica. Slabilo je i izvrno tijelo koje je na kraju potpuno izgubilo kontrolu nad natjecanjima.
Koarka na američkim koledima [uredi]
U prolosti je većina američkih koleda bila veličinom i brojem učenika znatno manja nego dananji. Tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, koarka je postala iznimno popularan sport između kolskih obveza zbog jednostavne opreme potrebne za igru. Prije pojave televizije i televizijskih prijenosa utakmica između koleda, popularnost koarke bila je neusporediva s bilo kojim drugim sportom u velikom dijelu SAD-a i manjem dijelu Kanade.
Danas doslovno svaki koled u SAD-u ima svoj vlastiti koarkaki teren koji slui za utakmice između koleda. Popularnost koarke ostala je visoko i u ruralnim sredinama gdje je postala oličje samih zajednica. Studenti su nakon diplomiranja odlazili u profesionalne vode. U koarkakoj sezoni 2003./04., 1.002.797 studenata i studentica predstavljali su svoje kolede na natjecanjima. Drave Illinois, Indiana i Kentucky poznate su po broju igrača koji nakon koleda idu u NBA. O tome je govorio i film pozdravljen od kritike, Hoosiers.
National Basketball Association [uredi]
Podrobniji članak o temi: National Basketball Association
1946. godine, National Basketball Association (hrv. Nacionalni koarkaki savez) je uspostavljen, te je organizirao natjecanje za muke profesionalne klubove iz SAD-a i Kanade. Smisao saveza bila je povećavanje popularnosti koarke. Prva utakmica odrana je u Torontu 1. studenog 1946., a momčadi su bile Toronto Huskies i New York Knickerbockers. Drugi savez u SAD-u, Američki koarkaki savez, prijetio je naruavanjem popularnosti NBA sve do 1976. godine kada su se NBA i američki savez spojili. Danas je NBA najjača profesionalna koarkaka liga na svijetu po popularnosti, zaradom, talentu i razini natjecanja.
NBA je bila liga nekih koarkakih genijalaca uključujući: Georgea Mikana, prvog dominantnog big mana; Boba Cousyja, igrača s nevjerojatnom kontrolom lopte; Bill Russell, obrambenog genijalca; Wilta Chamberlaina, jedinog igrača koji je zabio sto koeva na jednoj utakmici; Kareema Abdul-Jabbara, igrača s najvie postignutih koeva u karijeri; Johna Stocktona, genijalnog playmakera, te naravno Michaela Jordana, prema brojnim stručnjacima, najpotpunijeg igrača svih vremena.
NBA ima i svoju ensku inačicu WNBA koja je započela 1997. Iako je početna sezona bila puna nesigurnosti, nekoliko igračica koje su igrale vrlo atraktivnu koarku spasile su cijeli projekt i podigle razinu popularnosti WNBA na viu razinu. Ostali enski profesionalni sportovi u SAD-u su propali isključivo zbog popularnosti WNBA.
2001. godine NBA je razvio i svoju pripremnu ligu, NBDL. Liga trenutačno ima petnaest klubova od sezone 2006./07., nakon to joj je dodano jo sedam klubova.
Međunarodna koarka [uredi]
XX. OI u Munchenu - Kreimir Ćosić (Jugoslavija) protiv Petra Novickog (Čehoslovačka).Međunarodna koarkaka federacija (FIBA) uspostavljena je 1932. od strane osam drava koje su ujedno postale i prvih osam članica: Argentina, Grčka, Čehoslovačka, Italija, Latvija, Rumunjska, Portugal i vicarska. U to vrijeme FIBA je okupljala samo amaterske igrače i momčadi to se vidjelo u imenu FIBA-e (pod slovom A - amateur). Danas FIBA logično okuplja najveći broj profesionalaca, ali je francuski akronim ostao nepromijenjen.
Koarka je ula u program Olimpijskih igara na Igrama 1936., iako je demonstracijski turnir odran jo na Igrama 1904. Na koarkakim turnirima na Olimpijskim igrama dominirali su i jo dominiraju Amerikanci koji nisu osvojili samo tri titule. Prvi poraz na Olimpijadi bio je u finalu Igara 1972. protiv SSSR-a. 1950. godine odrano je prvo Svjetsko prvenstvo u koarci u Argentini, a 1953. su i ene dobile Svjetsko prvenstvo koje se odralo u Čileu. enska koarka je dodana u olimpijski program na Igrama 1976., a dominirale su Amerikanke.
FIBA je odbacila odvojenost natjecanja amatera i profesionalaca relativno kasne 1989. godine, a na Olimpijskim igrama 1992. profesionalcima je dozvoljen nastup. Dominacija SAD-a nastavljena je i pojavom njihovoga Dream Teama. Vano je napomenuti kako je SAD u finalu pobijedio hrvatsku reprezentaciju na čelu s Draenom Petrovićem. No, kako su i druge reprezentacije počele oslanjati se isključivo na profesionalce, dominacija SAD-a počela je opadati, da bi na SP-u 2002. zavrili na estom mjestu, iza Jugoslavije, Argentine, Njemačke, Novog Zelanda i panjolske. Na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni dogodio se prvi poraz Dream Teama na Olimpijskim igrama od Portorika i Litve u grupnoj fazi natjecanja. Na kraju su osvojili treće mjesto pobijedivi Litvu u utakmici za treće mjesto.
Koarkaki turniri odravaju se diljem svijeta za mukarce i ene bilo koje dobi. Globalna popularnost ovoga sporta očituje se brojem igrača raznih nacionalnosti u NBA. Igrači dolaze sa svih naseljenih kontinenata na Zemlji. Steve Nash je Kanađanin; Kobe Bryant je Amerikanac koji je proveo većinu svoje mladosti u Italiji; Dirk Nowitzki je iz Nijemac; Pau Gasol je panjolac; Manu Ginobili je Argentinac... Koarka je postala globalni sport o čemu najbolje svjedoči podatak da je u najboljoj petorci na zadnja dva SP-a bio samo jedan Amerikanac, Carmelo Anthony na SP-u 2006.
Pravila koarke [uredi]
Podrobniji članak o temi: Pravila koarke
Mjere i trajanje napada najčeće variraju između turnira i organizacija; u ovom dijelu članka koriste se međunarodna i NBA pravila.
Smisao igre je premaiti broj koeva (poena) druge momčadi ubacivanjem lopte kroz obruč protivničkoga koa pod uvjetom da je lopta ula kroz obruč bez da je prola kroz donji dio obruča, već od iznad, te sprečavanje protivničke momčadi da ubaci loptu kroz ko momčadi koja se brani. Pokuaj ubacivanja lopte kroz obruč (u ko) zove se udarac ili ut. Uspjean ut iz igre vrijedi dva poena ako je ut upućen na način da je zadnje mjesto na kojemu je uter stajao bilo unutar luka polumjera 6.75 (do 2010./11. 6.25) metara u Europi, te 7.24 metara u NBA. ut izvan toga luka vrijedi tri poena.
Regulacije u igri [uredi]
Utakmica se igra po četiri čevrtine od deset (međunarodna koarka) ili dvanaest minuta (NBA). Na sveučilitima se igraju dva poluvremena od 20 minuta, dok većina koleda igra četiri četvrtine od osam minuta. Veliki odmor nakon dvije četvrtine traje petnaest minuta, a odmor između dvije četvrtine traje dvije minute. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine igra se jedan produetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produetka utakmica i dalje neodlučena, produetci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik. Momčadi mijenjaju koeve nakon dvije odigrane četvrtine. Sat se pomiče dok je lopta u igri; kad je lopta izvan granica ili nije u aktivnoj igri, sat se zaustavlja. Upravo zbog toga utakmice traju otprilike dva sata, mnogo vie od predviđenih 40 (međunarodna koarka) ili 48 minuta (NBA).
Na terenu u igri smije biti pet igrača jedne momčadi u isto vrijeme. Momčadi smiju imati maksimalno sedam zamjena. Zamjene se mogu obavljati neograničeno, ali samo kad je sat zaustavljen, tj. kad igra nije aktivna. Momčadi imaju trenera, koji najčeće razvija taktiku i strategiju momčadi, te ostalo osoblje koje također aktivno sudjeluje, no izvan terena (liječnici, pomoćni treneri, statističari).
I za ene i mukarce dres je isti. Standardni se dres sastoji od hlača koje u dananje vrijeme doseu ispod koljena i majice bez rukava s jasno vidljivim brojem koji nema nitko drugi u momčadi, koji je otisnut i na prsima i leđima. Profesionalni koarkai koriste specijalnu obuću s visokim đonom koji osiguravaju dodatnu potporu petama. Osim broja, na majicama se nalaze i imena kluba, igrača i sponzora.
Broj time-outova na utakmici ograničen je najčeće na est. Traju po ne vie od jedne minute, osim ako nije predviđeno da traju due zbog televizijskog prijenosa. Utakmicu kontroliraju suci kojih je na jednoj utakmici četiri: glavni sudac, dva pomoćnika i jedan sudac za stolom, koji vodi brigu o broju postignutih koeva, osobnim pogrekama igrača, vremenu, strelici posjeda i vremenu napada.
Oprema [uredi]
Tradicionalna lopta s osam ploha.
Dijagram koji pokazuje FIBA-ine mjere terena u SI sustavu.Jedina oprema koja je prijeko potrebna za odigravanje koarkake utakmice su lopta i ravni pravokutni teren s koevima na suprotnim krajevima terena. Koarka na natjecateljskoj razini zahtijeva vie opreme kao sat, tablu s rezultatom, alternativne strelice posjeda, te operativni sustav na konstrukciji koa sa sirenom.
Regularni koarkaki teren za međunarodnu koarku ima mjere 28x15 metara, a u NBA 29x15 metara. Većina terena ima parket izrađen od drva. eljezni ko s tablom, mreom i obručom visi 1.2 metara unutar terena po sredini s visinom gornjeg obruča od 3.05 metara. Ove mjere gotovo su identične u svim ligama na svijetu. Dok dimenzije terena ili table na kou mogu varirati bez pretjeranoga učinka, vrlo je vano da obruč bude na točnoj visini od 3.05 metara. Čak i maleno odstojanje od nekoliko centimetara, pa čak i milimetara, moe imati veliki učinak na uspjenost uteva.
Prekraji pravila [uredi]
Lopta se smije voditi prema kou njenim pucanjem (utom), dodavanjem između igrača, njenim bacanjem, guranjem, kotrljanjem ili driblingom (odbacujući loptu od poda prilikom trčanja).
Lopta mora ostati unutar terena; momčad koja zadnja dodirne loptu prije nego to ona dodirne graničnu crtu terena ili ju prijeđe gubi posjed nad loptom. Igrač koji se kreće s loptom ne smije pomaknuti obje noge dok dribla (vodi loptu), inače se sude koraci, ne smije loptu uhvatiti objema rukama niti driblati s objema rukama, inače se sudi duplo vođenje. Ruka igrača ne smije biti ispod lopte dok dribla, inače se sudi noena lopta. Momčad koja ima posjed lopte u napadačkom dijelu terena ne smije vratiti loptu u obrambeni dio terena. Lopta se ne smije udariti akom. Ako se igrač oglui o neko od ovih pravila dok je njegova momčad u napadu, momčad gubi loptu; ako se momčad branila, napad se ponavlja od početka.
Postoje ograničenja koja se odnose na: vrijeme dozvoljeno da lopta u posjedu neke momčadi prijeđe iz obrambenog u napadački dio terena (osam sekundi); maksimalno dozvoljenom vremenu koje moe proći bez da lopta u posjedu momčadi dodirne obruč protivničkog koa (24 sekunde); dranju lopte bez driblanja (vođenja lopte) dok je igrač u posjedu lopte (pet sekundi), te zadravanju u reketu, mjestu ispod koa (tri sekunde). Ova pravila su uvedena da natjeraju momčad na napad.
Igrač ne smije ometati ko dirajući bilo koji dio konstrukcije koa niti dirati loptu koja je u silaznoj putanji nakon upućenoga uta protivnika prema kou, te ne smije dirati loptu koja je na obruču (u NBA se ne smije dirati niti lopta koja je okomito iznad obruča). Ako se neki igrač koji brani svoj ko oglui na ovo pravilo, radi se o goaltendingu, tj. udarac koji je upućen od strane protivnika smatra se uspjenim. Ako neki igrač puca prema kou, a njegov suigrač oglui se na neko od ovih pravila, napad se prekida, te lopta prelazi u posjed momčadi koja se u tom napadu branila.
Prekraj (faul) [uredi]
Glavni članci: Osobna pogreka, Tehnička pogreka
Glavni sudac signalizira prekraj.Pokuaj da se protivnika nesportski oteti preko tjelesnog kontakta nije dozvoljen i naziva se prekraj (faul). Prekraje najvie čine igrači momčadi koja se brani, no učestali su i prekraji u napadu (od strane igrača iz momčadi koja napada). Igrači na kojima je prekraj napravljen ili dobivaju loptu da je ubace sa strane ili pucaju slobodno bacanje ako su faulirani prilikom uta ili je momčad koja je napravila prekraj iskoristila bonus. Jedan poen se dodjeljuje momčadi čiji igrač ubaci loptu na slobodnom bacanju, koji se izvodi iza linije udaljene od koa 4.5 metara. Igračima je dozvoljeno pucati slobodno bacanje i iza linije, no unutar kruga koji je jasno ucrtan na slici desno. Najbolji primjer za takvo izvođenje slobodnjaka bio je Nick Van Exel koji je izvodio slobodna bacanja metar iza linije.
Većina sudaca zna improvizirati u svojim odlukama, npr. u situacijama kada nema očitog prekraja, a sudac misli kako se radi o nesportskom otećivanju protivnika. No, sudac moe i previdjeti prekraj, bilo namjerno ili slučajno. Kriteriji sudaca variraju između utakmica, liga, natjecanja, no najvie između samih sudaca.
Igraču ili treneru koji pokae nesportsko ponaanje npr. svađanjem sa sucem ili tučom s drugim igračem, moe se dodijeliti tehnička pogreka. Kada se tehnička pogreka dodijeli, protivničkoj momčadi se dodjeljuju dva slobodna bacanja i posjed, iako i ovo pravilo varira između natjecanja.
Ponovljeni incidenti mogu rezultirati isključenjem. Teak prekraj koji igrač napravi s namjerom izravnoga ometanja igre i protivnika bez namjere igranja loptom, naziva se namjerni prekraj (eng. flagrant foul). Kada dođe do namjernoga prekraja kazna je tea; sudac smije i izbaciti krivca za prekraj iz igre, ako je to po miljenju suca potrebno.
Ako momčad prijeđe dozvoljeni broj prekraja u periodu utakmice (četvrtini ili poluvremenu), koji iznosi četiri, protivničkoj momčadi dozvoljeno je pucanje jednog ili dva slobodna udarca (ovisno o pravilima natjecanja) nakon svakoga idućega prekraja. Igraču koji napravi pet (međunarodna koarka) ili est prekraja (NBA), uključujući tehničke pogreke, nije dozvoljen nastavak utakmice, te se isti igrač mora udaljiti s terena. Kae se da je igrač fouled out.
Uobičajene tehnike i potezi [uredi]
Pozicije i taktike [uredi]
Pozicije u koarci kada je momčad u napadu.Iako koarkaka pravila ni na jedan način ne određuju pozicije u koarci, one su se razvile kao osnovni i prijeko potrebni dio koarke. Tijekom prvih pet desetljeća razvitka koarke koristila su se dva guarda, krila i centar. Od osamdesetih 20. stoljeća u petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu:
playmaker (point guard, razigravač, jedinica): organizira napad čitave momčadi kontroliranjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici;
uter (dvica, duja): uter je igrač koji puca prema kou najvie u utakmici i od kojega se očekuje uspjeno izvravanje tih uteva, dok se u obrani uter brine za najboljeg protivničkog pucaća dalekometnih uteva;
krilo (trica): krilo je zadueno za ostvarivanje poena dalekometnim utevima s krila ili probijanjem po krilu prema kou, dok se u obrani krilo prvenstveno brine za obrambene skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako moe ponekad igra i aktivniju ulogu u obrani;
krilni centar (mali centar, četvorka): igra napadački često leđima okrenut prema kou zbog lakeg primanja lopte od suigrača, dok se u obrani bori protiv protivničkog krilnog centra (man-to-man obrana) ili čuva ko, tj. smjeten je ispod koa (u zonskoj obrani);
centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koeva u napadu, dok u obrani igra ispod koa s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema kou.
Iznad opisana mjesta i pozicije igrača su fleksibilni. Ponekad će momčad koristiti napad sa tri utera, kod koje se krilni centar ili centar zamjenjuju jednim uterom. U igri se najvie na svojim pozicijama izmjenjuju playmaker i uter, pogotovo ako ti igrači imaju istančan osjećaj za vođenje igre i driblanje loptom.
Dvije su osnovne obrane u koarci: zonska obrana i man-to-man. Kod zonske obrane svi igrači blokiraju bilo kojeg protivničkog igrača koji pokua probiti zonu (naime, obrambeni igrači su raspoređeni oko reketa). U man-to-man obrani svaki igrač pazi igrača koji mu je unaprijed određen taktikom i strategijom trenera. Naravno, postoje brojne varijacije i u obranama.
Napadačke strategije variraju vie od obrambenih strategija. Uobičajena strategija u napadu je dodavanje lopte slobodnom igraču i kretanje igrača bez lopte u poziciju za zabijanje koeva. Brzo kretanje napadačkog igrača koji je bez lopte naziva se cut (rezanje). Dozvoljeni način da se protivnička obrana onesposobi na način da se tijelom zatiti playmaker napadačke momčadi je screen ili pick, to se u hrvatskom jeziku jednostavno prevodi kao blok. Igrač koji tijelom blokira braniča ne smije se micati, jer u protivnom momčad koja napada gubi posjed lopte. Čitava strategija se razvila iz bloka - pick and roll - u kojem igrač radi blok i omogućuje svom playmakeru napredak prema protivničkom kou. Momčadi imaju spremljene strategije koje se dogovaraju na treninzima, sve u svrhu nepredvidljivosti poteza momčadi u napadu. Za odabiranje strategije najčeće je zaduen playmaker.
Obrambene i napadačke strategije i pozicije predmet su gotovo svakoga time-outa kojeg treneri uzimaju. Razlog za to je najčeće neučinkovitost pojedine strategije i prelazak na novu strategiju, za koju trener vjeruje da će donijeti vie uspjeha u napadu momčadi.
ut [uredi]
Igračica puca prema kou iz skoka (skok-ut), dok je igračica iz obrane na podu ili sruena ili je pokuala izboriti prekraj u napadu.utiranje je čin u koarci kojim se lopta pokuava ubaciti kroz obruč, dakle u ko. Dok metode zabijanja koeva variraju od igrača do igrača i situacija, najčeće tehnike su navedene ispod.
Igrač bi trebao biti okrenut licem prema kou s nogama rairenima do irine ramena, koljenima lagano savijenima i ravnim leđima. Igrač dri loptu prstima u dominantnijoj (jačoj) ruci malo iznad glave, dok slabija ruka igraču koristi za pridravanje lopte. Za ciljanje prema kou igračev lakat mora biti pod pravim kutom, a dlan okrenut prema kou. Lopta se puca na način da se koljena prvo saviju, a zatim izravnaju, dok se ruka kojom se puca također izravnava; lopta se isputa iz dlana nakon to dlan napravi potpuni pokret prema dolje. Kada se zaustavi ruka kojom se puca nakon isputanja lopte, to se naziva follow-through, a koristi se za postizanje veće preciznosti. Slabija ruka prilikom uta slui samo za pridravanje lopte i njeno bolje usmjeravanje prema kou, ne za pojačavanje uta.
Igrači često pokuavaju zavrtiti loptu prema nazad (backspin) s namjerom ublaavanja njenog učinka na obruč. Idealna putanja varira, no većina trenera savjetuje igračima luk. Igrači pucaju najčeće izravno u ko (unutar obruča), no uvelike se koristi i tabla za preusmjeravanje lopte u ko.
Nate Robinson zakucava preko Spuda Webba na NBA All-Star Slam Dunk Contestu 2006.Dva najčeća udarca su udarac s mjesta (opisan iznad) i skok-ut. ut s mjesta se izvodi s mjesta iz uspravne pozicije, te oba stopala čvrsto stoje na podu. Ovakav ut koristi se najvie kod slobodnih bacanja. Skok-ut, pak, izvodi se prilikom skoka, najčeće u trenutku kada je uter između skoka i pada, dakle, u trenutku mirovanja. To omogućuje daleko veći domet uta i nadskok braniča koji pokuava blokirati ut. Lopta se mora ispustiti iz ruke (nije obavezno pucati, već se moe i dodati) prije ponovnog dodira stopala i poda. U protivnom sude se koraci i momčad gubi posjed lopte.
Jo jedan uobičajeni ut naziva se polaganje. Ovaj ut zahtijeva od igrača malu udaljenost između koa i samog igrača, a ut uključuje skok i lagano isputanje lopte od table u ko. Verzija polaganja koja ne uključuje dodir lopte s tablom naziva se finger roll. ut koji najvie zadovoljava publiku je zakucavanje, kod kojega igrač koji ima loptu skače visoko i isputa loptu prema dolje rukom dodirujući obruč nakon to lopta uđe kroz obruč. Potpuno promaeni ut kod kojega lopta ne dira niti tablu niti obruč naziva se air ball.
Dodavanje [uredi]
Dodavanje je metoda pomicanja lopte između igrača. Kada igrač ima loptu u posjedu i eli je dodati, gotovo uvijek će napraviti korak naprijed u svrhu povećavanja snage i preciznosti dodavanja prema suigraču.
Dodavanje s mjesta naziva se dodavanje s prsa. Lopta se dodaje izravno s prsa dodavača prema prsima suigrača koji prima loptu. Dobro izvedeno dodavanje s prsa uključuje pomak palca na objema rukama u svrhu povećavanja brzine lopte i onemogućavanje obrambenim igračima da ukradu loptu.
Jo jedan način dodavanja je dodavanje od poda. Kod ovakvoga dodavanja lopta se upućuje iz ruku dodavača, te na dvije trećine puta prema suigraču odskoči od poda. Lopta koja odskoči od poda putuje sporije od dodavanja s prsa, no obrani je tee presjeći i ukrasti loptu zbog nepredvidljivije putanje i činjenice to je namjerno udaranje lopte prekraj i gubitak posjeda nad loptom. Upravo radi toga igrači koji napadaju koriste dodavanje od poda.
Lopta se moe dodati preko braniča. Tada se lopta isputa iz ruke dodavača u trenutku kada mu je ruka kojom dodaje iznad glave.
Lopta se moe dodati odmah nakon skoka. To se naziva outlet pass, a kod toga dodavanja igrač odmah nakon to primi loptu dodaje ju suigraču.
Najvaniji aspekt bilo kojega dodavanja nemogućnost je presjecanja od strane obrane. Dobri dodavači unaprijed znaju u kojoj će poziciji biti njihov suigrač kojem će dodati loptu, a osim toga, imaju veliku preciznost i brzinu dodavanja. Ovakvi dodavači znaju dodati loptu i bez gledanja prema suigraču
Dribling [uredi]
Igrač iz američke mornarice (Navy) dribla braniča iz američke vojne akademije (Army).Dribling je čin u koarci kojim se lopta stalno odbija od poda, to je obavezno ako igrač eli napredovati s loptom u posjedu. Prilikom driblanja igrači guraju loptu prema podu i izbjegavaju njeno bacanje, to oteava braničima krađu lopte, a igraču koji vodi loptu omogućava veću kontrolu. Kada igrač dribla pored protivnika mora imati moć driblanja objema rukama, jer će u protivnom protivnik lake ukrasti loptu. Dobri dribleri driblaju nisko nastojeći skratiti put lopte od ruke do poda, također u svrhu onemogućavanja protivnika da ukrade loptu.
Nadalje, dobri dribleri često driblaju iza svojih leđa, kroz noge i mijenjaju ruku kojom driblaju na način da zbune protivnika i potencijalno, na sramotu braniča, zbune ga toliko da on padne (ankle breaker). Nadareni igrač dribla bez gledanja. To omogućuje dribleru prodor prema kou, posvećivanje panje suigračima i eventualno dodavanje lopte, te bolju kontrolu nad pokretima protivnika koji mu, podrazumijeva se, stalno pokuava ukrasti loptu.
Visina igrača [uredi]
Na profesionalnoj razini koarke, većina igrača je via od 1.90 m, a većina ena je via od 1.75 m. Za playmakere i utere, za koje je koordinacija pokreta od presudne vanosti, poeljno je da budu niski ili barem nii od protivnika. Gotovo svi centri (uključujući i krilne centre) u svim profesionalnim ligama vii su od dva metra, dok pravi centri u pravilu nisu nii od 2.10 m. Najvii igrači u NBA, Manute Bol i Gheorghe Muresan, bili su visoki 2.31 m. Trenutačno je u NBA najvii Yao Ming, koji je visok točno 2.29 m.
Najnii igrač u NBA ikad bio je Mugsy Bouges sa samo 1.60 m. Bilo je jo niskih igrača u NBA, kao naprimjer Spud Webb, koji ima samo 1.70 m. No, ono to njega čini posebnim je mogućnost skoka u visinu od 1.07 metara, to mu omogućuje zakucavanje. Trenutačno najnii igrač u NBA je Earl Boykins. Dok je niskim igračima mana to ne mogu blokirati ut protivnika, od presudne su vanosti u napadu, gdje njihova pokretljivost i mogućnost probijanja prema kou omogućuje momčadi nekoliko laganih koeva po utakmici.
Vrste koarke [uredi]
Podrobniji članak o temi: Vrste koarke
Streetball u SAD-u.Razne vrste koarke aktivnosti su čija je osnova koarka. U tim vrstama koarke koriste se uobičajene koarkake sposobnosti i potezi, kao i oprema, koja se primarno sastoji od lopte i koa. Neke vrste oslanjaju se gotovo u potpunosti na pravila koarke, dok neke druge imaju sasvim drugačija pravila. Ipak, najvie vrsti koarke igra se bez sudaca i strogih pravila.
Najuobičajenija vrsta koarke je ona u kojoj se igra na samo jednoj polovici terena. Koristi se samo jedan ko, a kada se promijeni posjed lopte, lopta mora biti izvedena izvan luka od 6.25 m (međunarodna koarka) ili 7.24 m (NBA). Ovakva koarka zahtijeva manje kardiovaskularne izdrljivosti i kondicije, budući da igrači ne moraju stalno trčati na dvije polovice terena. Također, kada se igra koarka na samo jednoj polovici terena, to omogućuje nekim drugim igračima igranje na suprotnom kou, to je idealno za druge igrače koji ele igrati.
Popularna verzija koarke na pola terena je do 21. utevi unutar luka koji inače vrijede dva poena vrijede jedan poen, a trica vrijedi dva poena. Igrač koji zabije ko u rjeđim i duim verzijama dobiva tri slobodna bacanja koja, ako se sva tri ubace, vrijede dodatni poen. Ako igrač promai ko, a protivnik ubaci loptu u ko dok lopta jo nije dodirnula pod, igraču koji je prvotno promaio oduzimaju se svi poeni. Izuzetak je ako je igrač koji je promaio imao 15 ili vie poena; tada se poeni vraćaju na 15. Igrač koji prije dođe do 21 je pobjednik, a ako igrač s 20 dođe na 22, poeni mu se vraćaju na 15.
Ostale vrste uključuju streetball i jedan na jedan (one-on-one). Tada se obično igra na samo četvrtini terena u jedan ko. Takva vrsta koarke tjera igrače na driblinge i spektakularne poteze, kao i na vie momčadske igre. Sve ove vrste koarke mogu se igrati na parketu (u dvorani), no čeća je igra na asfaltnom podu izvan dvorane.
Postoji i waterbasket, mjeavina vaterpola i koarke.
- 19:16 -
NOGOMET
Nogomet je ekipni sport koji se igra između dvije ekipe sastavljenih od jedanaest igrača ili igračica. Nogomet je trenutačno najpopularniji sport na svijetu. Igra se nogometnom loptom na pravokutnom igralitu s travnatom ili umjetnom povrinom. Golovi su smjeteni nasuprot jedan drugome na kraju igralita. Cilj je igre ubaciti loptu u protivnički gol manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Jedino vratar moe u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik je utakmice ekipa koja na kraju utakmice zabije vie pogodaka (golova, zgoditaka).
Suvremena nogometna igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog nogometnog saveza davne 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a s manjim promjenama odrala su se i do danas. Najvie je nogometno tijelo FIFA (Fédération Internationale de Football Association). FIFA organizira Svjetsko prvenstvo u nogometu, najprestinije natjecanje u nogometu, a moda i najpopularnije sportsko natjecanje uopće
Priroda nogometne igre [uredi]
Glavni članak: nogometne formacije i nogometne pozicije.
Vratar se bacio u pokuaju zaustavljanja lopte da uđe u gol.Nogomet se igra po propisima koji se nazivaju nogometna pravila. Igra se odvija manevriranjem loptom, a dvije ekipe od po 11 igrača trude se ubaciti loptu u protivnički gol. Ekipa koja zabije vie pogodaka na kraju utakmice jest pobjednik, a ako obje ekipe imaju jednak broj postignutih pogodaka (ili nijedna), utakmica je neodlučena (remi).
Primarno je pravilo da nijedan igrač osim vratara ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom (rame je dozvoljeno). No, igrači moraju izvesti aut upravo rukom, bolje rečeno objema rukama, jer izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj ekipi. Iako se igrači najvie koriste nogom za manevriranje loptom, doputeno je manevriranje bilo kojim dijelom tijela osim ruke.
Igrači se pokuavaju pribliiti protivničkim vratima s loptom na razne načine: individualnom kontrolom poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički vratar nastoji neutralizirati. Protivnička ekipa nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizavanjem prema protivniku koji ima loptu u posjedu. No, uklizavanje je ograničeno; ako dođe do kontakta između igrača koji uklizava i onog koji ima loptu, prekraj je dosuđen, a lopta se daje ekipi u čijoj je ekipi bio igrač s loptom u posjedu.
Nogomet je najčeće iva igra. Lopta je u igri sve vrijeme osim kada izađe izvan granica igralita ili kada sudac zaustavi igru. Nakon zaustavljanja, igra se nastavlja prema propisima.
Osnovne nogometne pozicije
Vratar
Branič
Vezni igrač
Napadač
U profesionalnim ligama, na utakmici padne najčeće padne najvie 3 gola. Na primjer, u Premiershipu u sezoni 2005./06., prosjek je golova po utakmici bio 2.48.
U pravilima nogometa, samo vratar ima određenu ulogu. Svi ostali igrači mogu igrati na bilo kojem mjestu na terenu. U modernom nogometu, postoje, osim vratara, jo tri osnovne pozicije:
napadači: čija je glavna uloga zabijanje golova
vezni igrači: čija je uloga oduzimanje lopte protivniku te upoljavanje napadača kvalitetnim loptama
braniči: njihova je uloga sprečavanje protivničke ekipe da zabiju gol
Ove se pozicije dalje razrađuju. Ta se razrada najčeće očituje u postavljanju igrača na određenu stranu, npr.: postoje centralni (sredinji) braniči, te lijevi i desni vezni igrači. Iako igrači igraju na unaprijed određenoj poziciji, oni mogu bez problema prijeći na neku drugu poziciju. Određivanje pozicije na kojoj će igrači igrati zove se nogometna formacija. Formacija ujedno definira i taktiku, a određuje je trener.
Povijest i razvoj [uredi]
Glavni članak: Povijest nogometa
Standardna nogometna lopta.Igre koje su se temeljile na napucavanju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tijekom povijesti. Najstarija igra o kojoj postoje vaeći dokumenti jest Cuju, spomenuta tijekom vojnih vjebi za vrijeme Dinastije Čin u Kini (255.-206. prije Krista). Ostale pradavne igre bile su Kemari u Japanu te Harpastum u Starom Rimu.
Pravila nogometa donesena su sredinom 19. stoljeća da bi konačno ujedinila sve vrste nogometa koje su se igrale po raznim kolama diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Prva su pravila izmiljena u Cambridgeu 1848. No, ta pravila nisu bila usvojena. Tijekom 50-ih godina 19. stoljeća, brojni klubovi diljem drava s engleskim kao materinskim jezikom igrali su nogomet koji se razlikovao od jednog do drugog mjesta. Neki su klubovi donosili vlastita pravila, a najpoznatija su bila Sheffieldska nogometna pravila iz 1867. Također, 1862., John Charles Thring iznio je svoju vrstu pravila koja su imala utjecaja u stvaranju prvih fiksnih pravila.
Sva ova pravila za pozitivnu su posljedicu imale stvaranje prvog nogometnog saveza, dana 26. listopada 1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason's Tavern u ulici Great Queen Street, London.
U Freemason's Tavern, tijekom pet susreta između listopada i prosinca, donesena su slubena pravila koja su, s manjim izmjenama, na snazi i danas. Na zavrnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz saveza zbog izbacivanja sva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je doputeno igrati rukom bilo gdje po terenu, i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.
Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je tijelo osnovano 1886. poslije sastanka u Manchesteru. Na tom su sastanku sudjelovali, osim engleskog, i kotski, velki i irski nogometni savez.
Najstarije nogometno natjecanje engleski je FA Cup, prvi put odran 1872. Engleska je također dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Ville. Originalni sustav natjecanja okupljao je 12 momčadi iz sredinje i sjeverne Engleske.
FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavi da će potovati i pokuati unaprijediti nogometna pravila. Povećana popularnost nogometa na međunarodnoj razini dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U dananje vrijeme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, te od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.
U dananje vrijeme, nogomet svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi. Nogomet se danas igra na profesionalnoj razini u vie od dvjesto zemalja svijeta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 milijuna ljudi igra nogomet redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.
U velikom dijelu svijeta, nogomet zbog činjenice da je ekipni sport, zbliava ljude i poboljava odnose između mjesta, gradova, pa čak i drava. Američka TV-postaja ESPN tvrdi da je plasman Obale Bjelokosti na SP 2006. prekinuo građanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj nogometnog rata između Hondurasa i Salvadora, kao i nemili događaj na Maksimiru 1990., na utakmici između Dinama i Zvezde.
Pravila igre [uredi]
Za svih 17 pravila nogometa, pročitajte članak Nogometna pravila.
O pravilima općenito [uredi]
Postoji 17 nogometnih pravila, koja su poznata kao nogometna pravila. Sva su pravila stvorena za svaku razinu nogometa, iako su očite preinake kod juniora, seniora ili ena. Pravila, kada je potrebno, postaju fleksibilna. Tako bezbrojne odluke IFAB-a pomau u boljoj regulaciji nogometne igre.
Igrači, oprema i suci [uredi]
Glavni članci: nogometni vratar, zamjena, nogometna oprema.
Svaka se ekipa sastoji od najvie 11 igrača (ne zamjena), od kojih jedan mora biti vratar. Pravila natjecanja određuju minimalan broj igrača koji je potreban za stvaranje ekipe, to je najčeće sedam. Vratar se moe koristiti rukom ili dlanom te se kretati s loptom u rukama, ali samo unutar esnaesterca ispred vlastitog gola, ne protivničkog. Iako su aktivni igrači (dakle, ne vratari) posloeni od trenera, nema nikakvog ograničenja to se tiče njihovih pozicija i kretanja.
Osnovna oprema koja je potrebna za nastup uključuje majicu, hlače, čarape (tucne), kopačke i adekvatne titnike za potkoljenicu. Ne smiju nositi nita to je opasno za protivničkog igrača ili tog samog igrača. Također se nikakav nakit, pa ni vjenčani prsten, ne smije nositi. Samo sudac smije, tj. treba nositi sat. Vratari moraju imati drukčiju opremu od suigrača, protivničkih igrača i sudaca.
Vie igrača moe biti zamijenjeno tijekom utakmice. Maksimalan broj zamjena tijekom međunarodne natjecateljske utakmice ili ligake utakmice jest tri, iako broj zamjena moe varirati u nekim drugim ligama ili prijateljskim utakmicama. Najčeći su razlozi za zamjenu ozljeda, umor, neuvjerljiva izvedba, taktička promjena... Prema propisima FIFA-e, zamijenjen igrač ne smije vie ući u igru za vrijeme utakmice.
Utakmicu sudi glavni sudac, koji ima potpunu ovlast da provodi sva nogometna pravila tijekom utakmice za koju je izabran da sudi (5. pravilo). Odluka glavnoga suca je konačna. Glavnom sucu pomau pomoćni suci, a svugdje bi trebao biti i četvrti sudac, iako FIFA to ne zahtijeva. Glavna je uloga četvrtog suca pomaganje ostaloj trojici sudaca i, ako je potrebno, zamjena jednog od trojice sudaca. Ako se ozlijedi jedan od trojice sudaca, na njegovo mjesto uskače četvrti sudac. Budući da u tom slučaju nema četvrtog suca, na SP-u 2006. vidi se da postoji i peti sudac, koji uskače na mjesto četvrtog suca.
Igralite [uredi]
Glavni članak: Nogometno igralite
Nogometno igralite s metričkim mjerama. Uočite kako duljine nekih linija mogu varirati.Zbog engleskog porijekla nogometa i nadmoći britanskih saveza u ranim danima IFAB-a, standardne dimenzije nogometnog igralita izraene su u jardima. Tako, npr., jedanaesterac nije udarac upućen s 11 metara, već s 12 jardi! Iako se danas sve vie preračunava u metre, nogometne nacije s engleskog govornog područja i dalje koriste jarde kao mjernu jedinicu.
Igralite je oblika pravokutnika. Za međunarodne utakmice, duljina ne smije prelaziti 90 do 100 metara, a irina bi trebala biti između 65 i 75 metara. Ove dulje linije nazivaju se aut-linije, a kraće se nazivaju gol-linije. Duljina aut-linije mora biti veća od duljine gol-linije. Na gol-liniji postavljeni su golovi. Gol se sastoji od grede i dvije stative. Greda mora biti duga točno 8 jarda, ili preračunato, 7.32 metara. Stative se moraju uzdizati 2.44 metra od tla. Ovo moe zvučati nevjerojatno, ali mrea koja stoji pričvrćena za gol nije potrebna! Ipak, danas je gotovo nezamislivo igrati bez mree, pa se ona postavi iza gola.
Ispred svakog gola je esnaesterac, jo poznat i pod nazivima kazneni prostor ili jednostavno prostor. Vidljivo iz slike, poprečna linija spaja dvije okomite linije duge 18 jardi, ili preračunato 16.5 metara. Svaki se prekraj napravljen u esnaestercu kanjava jedanaestercom.
Igralite ima jo linija i oznaka koje su opisane u glavnom članku o igralitu.
Trajanje utakmice i određivanje pobjednika [uredi]
Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle, utakmica traje 90 minuta. Obično je između dva poluvremena odmor od 15 minuta.
Sudac je jedini slubeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku kolika će biti nadoknada izgubljenoga vremena. Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pruanja medicinske pomoći ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola... Sudac će pokazati četvrtom sucu kolika je nadoknada, a četvrti će sudac podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i gledateljima koliko se minuta nadoknađuje.
Utakmice u ligi mogu zavriti i nerijeeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena utakmica nakon odigranih 90 minuta rjeava se produecima, a ako je i tada neodlučeno, onda se pristupa izvođenju jedanaesteraca. Golovi zabijeni u produecima se u slubenim statistikama trebaju računati kao da su zabijeni tijekom regularnih 90 minuta. Kod jedanaesteraca, to je drugačije. Oni zabijeni tijekom 90 minuta ili produetaka računaju se kao i gol iz igre, no oni zabijeni poslije 90 minuta i produetaka ne računaju se u slubenim statistikama.
Natjecanja koja se odravaju dvokruno (ekipe igraju jedna protiv druge dvaput; jednom doma, jednom u gostima) mogu koristiti pravilo gola u gostima, ako dvije ekipe imaju jednak broj bodova na kraju natjecanja. Ako je i broj golova u gostima također jednak, onda se moe izračunati omjer dodijeljenih i iskoritenih jedanaesteraca. No, najlaka je varijanta odigravanje odlučujuće utakmice.
U kasnim 90-im godinama 20. stoljeća, IFAB je počeo eksperimentirati s načinima koji bi omogućavali zavretak utakmice bez izvođenja jedanaesteraca. To su bili zlatni gol i srebrni gol. Zlatni gol znači trenutni zavretak utakmice i pobjedu ekipi koja je gol zabila. Srebrni gol donosi pobjedu ekipi koja ima prednost na kraju produetka. Pravilo zlatnog gola uvedeno je prvi puta na svjetskom prvenstvu mladih 1993., a srebrni gol na EP-u 2004. u Portugalu. No, eksperimenti su sa zlatnim i srebrnim golom ukinuti te se IFAB vratio tradiciji i odigravanju produetaka do kraja.
Lopta u igri i izvan igre [uredi]
Glavni članak: Lopta u igri i izvan igre
Ryan Valentine zabija gol iz jedanaesterca za Wrexham.U Pravilima, dva su osnovna dijela igre lopta u igri i lopta izvan igre. Sve vrijeme od početnog udarca pa do kraja poluvremena, osim kada lopta izađe van granica igralita ili sudac zaustavi igru, lopta je u igri. Kada lopta nije u igri, ona se vraća na jedan od osam sljedećih načina:
Početni udarac: na početku utakmice, poluvremena ili produetka, ili nakon gola protivničke ekipe.
Aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe aut-liniju, lopta je dodijeljena ekipi suprotnoj od one koja je zadnja dirala loptu.
Gol-aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, te pod uvjetom da je ekipa koja je napadala zadnja dirala loptu, gol-aut je dodijeljen ekipi koja se do kraja te akcije branila.
Korner: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, pod uvjetom da je loptu zadnja dirala ekipa koja se branila, lopta je dodijeljena ekipi koja napada.
Indirekt: lopta se dodjeljuje ekipi suprotnoj od one koja je napravila prekraj koji nije ometao protivnika (zaleđe, predugo dranje lopte u rukama vratara...).
Slobodan udarac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekraj protivnika.
Jedanaesterac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekraj u esnaestercu protivnika.
Sudačko podbacivanje: događa se kada sudac zaustavi igru zbog npr.: ozbiljne ozljede igrača, ulaska stranoga tijela u teren (poput vjeverice u teren na utakmici Arsenal Villareal), probijanja lopte i sl.). Ovakav se nastavak utakmice rjeđe viđa na utakmicama za odrasle.
Prekraji i kazne [uredi]
Glavni članak: Prekraj (nogomet)
uti i crveni karton.Prekraj u nogometu nastaje kada igrač ugrozi suparničkog igrača na jedan od brojnih načina: igranje rukom, guranje protivnika, ruenje protivnika... Za takve vrste prekraja dodjeljuje se slobodan udarac ili jedanaesterac, ovisno gdje je prekraj napravljen. Ostali prekraji kanjivi su indirektom.
Sudac moe kazniti igrača, zamjenu (čak i ako zamjena nije u igri), te osoblje (fizioterapeuta, trenera...) utim ili crvenim kartonom. Kazniti se moe bilo kada, pa čak i kratko poslije utakmice, i to ako je igrač napravio prekraj koji je kanjiv prema pravilima nogometa. Najčeći je razlog kazne nesportsko ponaanje, koje se kanjava svaki put kada se naruava duh igre.
Sudac također moe odlučiti pustiti prednost ako smatra da ekipa nad kojom je prekraj napravljen moe ostvariti prednost iz nastavka akcije. Sudac, ako prednost nije ostvarena. tj. ako ekipa nad kojom je prekraj napravljen nije ostvarila neki značajni pomak u akciji, moe vratiti igru i dosuditi prekraj koji se izvodi na mjestu gdje se prekraj dogodio. Ako se radi o prekraju koji zahtijeva kaznu, a ekipa nad kojom je prekraj napravljen moe ostvariti prednost, sudac zadrava pravo kazniti igrača nakon odlaska lopte izvan granice terena.
Zaleđe [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zaleđe (nogomet)
Plavo označeni napadač na lijevoj strani dijagrama jest u zaleđu, jer je u trenutku upućivanja lopte blie gol-liniji i od braniča (crveno označeni) i od lopte.Igrač je u zaleđu ako je blii gol-liniji od suparnika i lopte, osim ako je u svom polju dijelu igralita. Ako je igrač u crti, tj. u ravnini sa suparnikom, tada zaleđa nema. Trenutak u kojemu pomoćni sudac mora odrediti ima li zaleđa trenutak je upućivanja lopte prema igraču. Ako u tom trenutku zaleđa nije bilo, igrač slobodno moe doći do gol-linije.
Ako je lopta upućena igraču koji je u zaleđu, a on očito pokazuje da ne namjerava igrati loptom ili ometati braniča u dobivanju posjeda lopte natrag, tada se zaleđe ne dosuđuje, a neki drugi igrač slobodno moe manevrirati loptom te, naravno, dodavati se, pod uvjetom da nema zaleđa.
Opirniji detalji nalaze se u članku o zaleđu.
Izvrna tijela [uredi]
Najvie je i najutjecajnije nogometno tijelo FIFA. Osim nogometa kakvog svi poznajemo, FIFA je također nadlena za razvoj futsala i nogometa na pijesku. Sjedite FIFA-e je u Zürichu, vicarska.
Postoji est regionalnih konfederacija koje su u savezu s FIFA-om:
Azija: AFC (konfederacija) (Azijska nogometna konfederacija)
Afrika: CAF (Afrička nogometna konfederacija)
Srednja/Sjeverna Amerika i Karibi: CONCACAF (Nogometna konfederacija karipskog, sjevernoameričkog i srednjeameričkog nogometa)
Europa:UEFA (Zajednica europskih nogometnih saveza)
Oceanija:OFC (Nogometna konfederacija Oceanije)
Juna Amerika: CONMEBOL (Nogometna konfederacija junoameričkog nogometa)
Neki nogometni savezi nadilaze poneki nogometni propis. No, kada se odrava slubeno natjecanje, sva pravila FIFA-e i pripadajuće konfederacije moraju se prihvaćati. FIFA kao sama ne donosi pravila, već je za to nadlean IFAB, kao to je već objanjeno u članku o povijesti nogometa iznad.
Najveća međunarodna natjecanja [uredi]
Najveće međunarodno natjecanje organizira, naravno, FIFA, a to je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ovo se natjecanje odrava svake četiri godine. Vie od 190 nacionalnih nogometnih momčadi nastupa u kvalifikacijama pod nadzorom pripadnih konfederacija za mjesto u zavrnom turniru. U zavrnom turniru nalaze se 32 momčadi (broj momčadi povećan sa 24 1994. na 32 1998.) koje se natječu kroz priblino mjesec dana. Iduće SP odravat će se 2014. u Brazilu.
Nogomet je također zastupljen na Olimpijskim igrama od 1900., osim u Los Angelesu 1932. Prije nastanka SP-a u nogometu, Olimpijske igre imale su status najvećeg međunarodnog natjecanja u nogometu. Prvo je olimpijski nogometni turnir bio predviđen isključivo za amatere, no od OI u Los Angelesu nastup je doputen i profesionalcima, no uz brojna ograničenja koja onemogućuju slanje najjačih nogometnih momčadi na OI. Trenutačno, nogomet na OI igra se na nivou U-23, no od OI u Pekingu 2008. s tim će se prestati, pa će sve momčadi moći slati najbolje nacionalne igrače na Igre. Kod ena i enskog nogometa na OI, stvari su potpuno drugačije. Od Igara 1996. u Atlanti i ene igraju nogomet, i to sa svim profesionalnim igračicama bez dobnih ograničenja. Zato je naslov olimpijskih nogometnih prvakinja od jednake vrijednosti kao i Svjetsko prvenstvo u nogometu za ene.
Nakon SP-a, najvanija međunarodna nogometna natjecanja kontinentalna su prvenstva koja organiziraju kontinentalne konfederacije i okuplja najbolje nogometne momčadi s pojedinog kontinenta koje u glavni turnir ulaze kroz sustav kvalifikacija. Ti turniri po kontinentima i nadlene konfederacije jesu:
Europa: Europsko prvenstvo u nogometu (UEFA)
Juna Amerika: Copa América (CONMEBOL)
Afrika: Afrički kup nacija (CAF)
Azija: Azijski kup (AFC)
Srednja/Sjeverna Amerika: Gold Cup (CONCACAF)
Oceanija: OFC kup nacija (OFC)
Također postoje i klupska natjecanja po kontinentima koja su također vrlo popularna i kvalitetom ne zaostaju za nacionalnim kontinentalnim natjecanjima. Najpoznatija su klupska natjecanja Liga prvaka u Europi, te Copa Libertadores u Junoj Americi.
Natjecanja na dravnoj razini [uredi]
Nogometni savez svake pojedine drave nadleno je tijelo za stvaranje ligakog natjecanja, koja se uobičajeno dijele u nekoliko divizija. U ligama ovakve vrste ekipe dobivaju bodove ovisno o rezultatima.
Bodovanja su različita:
3 za pobjedu, 1 za nerijeeno, 0 za poraz
2 za pobjedu, 1 za nerijeeno, 0 za poraz
2 za pobjedu, 1 ako nakon nerijeene utakmice se dobije na jedanesterce, 0 ako se izgubi na jedanaesterce nakon nerijeene utakmice, 0 za poraz
3 za pobjedu, 2 za nerijeeno, 1 za poraz
ekipe su postavljene na tablicu prema rezultatima koje postiu, počevi od najbolje, a zavrivi s najloijom ekipom.
Najčeće, ekipe se tijekom jedne sezone susreću dvaput, jednom kod kuće, jednom u gostima. Na kraju sezone, ekipa s najvie bodova proglaena je prvakom, a između jedne do četiri najloije ekipe ispadaju u nii rang natjecanja, te se zamjenjuju istim brojem najboljih ekipa iz nieg ranga.
Ponekad liga sustav nije konačan; nakon ligakog dijela natjecanja, igraju se doigravanja za prvaka, plasman u viu ligu ili za određeni plasman te razigravanja za opstanak u postojećem natjecanju.
Određeni broj najboljih ekipa u najviem rangu natjecanja stječe pravo igranja u međunarodnim klupskim natjecanjima iduće sezone. Glavne iznimke ovakvog koncepta natjecanja nalaze se u Junoj Americi, u sustavu Apertura i Clausura. Prevedeno na hrvatski, radi se o prvom (otvarajućem) i drugom (zatvarajućem) dijelu natjecanja.
U dodatku ligama, većina nogometnih saveza dodaje i kup natjecanje tijekom sezone. Kupovi su najčeće organizirani po knock-out sustavu, tj. pobjednik jedne utakmice prolazi u idući krug natjecanja, a gubitnik vie ne sudjeluje u natjecanju, odnosno ispada iz natjecanja.
- 19:14 -
RUKOMET
Rukomet je ekipni sport s loptom, u kojem se natječu dvije momčadi s po 7 igrača (6 igrača u polju + 1 golman) na svakoj strani, Osnovni cilj igre jest loptom pogoditi označeni prostor gola. Lopta se između igrača dodaje rukama slično kao u koarci ali s neto manjom loptom te uz drugačija pravila vođenja lopte
Rukometni teren i oprema [uredi]
Rukometni terenDimenzije rukometnog terena su duina 40 metara, a irina 20 m. Tereni su uglavnom u natkrivenim prostorima ili dvoranama, a podloga je tradicionalno bio drveni parket, dok se danas koriste umjetni materijali od tvrde gume. Postoje i vanjski tereni, uglavnom od betona ili asfalta, ali se oni uglavnom ne koriste za natjecanja najvieg nivoa zbog opasnosti od padova i ozljeda igrača. Na terenu se nalaze linije koje određuju pojedine dijelove terena. Na sredini terena se nalazi linija koja odvaja teren na dvije polovice. Na suprotnim stranama terena, i to na na kraćim stranicama, nalazi se po jedan gol, koji je 2 m visok i 3 m irok. U golu je razapeta mrea. Ispred svakog gola nalazi se polukruni prostor, na prosječnoj udaljenosti 6 m od gola, označen punom linijom. Taj se prostor od 6 m na terenu osim to je označen linijom često i oboji drugom bojom, različitom od boje ostatka terena.U taj prostor nitko osim golmana nema pravo ulaska. Na 9 m od gola nalazi se isprekidana polukruna linija tzv. deveterac. Ispred gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka ravna crta koja označava mjesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.
Rukometna lopta je takve veličine da je prosječni igrač moe drati u jednoj ruci prstima, s dlanom prema dolje, iako naravno smije loptu drati i s obje ruke. Standardno se kao materijal izrade koristi koa, iako ima i lopti od umjetnih materijala.
Osnovna pravila rukometa [uredi]
Izvođenje sedmerca u rukometu. Na golu je trenutno najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer.Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igra se po dva poluvremena od po 30 minuta, i momčad koja postigne vie golova je pobjednik. Igrači smiju rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i utirati prema golu. Svaki igrač smije napraviti do tri koraka dreći loptu u ruci, dok za svaki slijedeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda, ili je mora dodati suigraču.
Svi igrači se slobodno kreću po cijelom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom prostoru smije stajati samo po jedan član obrambene momčadi koji se naziva vratar (golman). Ostali igrači smiju iznad prostora od 6 m loptu pokuati uhvatiti ili dodati samo u skoku, dakle za vrijeme leta.
Dvije osnovne faze igre za svaku momčad su faza napada i faza obrane. U fazi napada igrači najčeće koriste formaciju s dva bočna igrača (lijevo i desno krilo), tri vanjska igrača (lijevi vanjski, srednji vanjski i desni vanjski) te pivot ili centar. U obrani se koristi nekoliko različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj formacije obrambenih igrača ispred svog prostora od 6 m. Tako se recimo koriste obrana 6-0 (esti igrača u ravnini ispred crte od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokuava ometati organizatora igre protivničke momčadi), zatim 4-2 a rijeđe se koristi i formacija 3-2-1. Momčad u napadu će ovisno o formaciji obrane pokuati naći način da dođu to blie golu u to povoljniju poziciju za ut na gol.
Obrambeni igrači smiju do određene mjere ometati napadače u pokuaju dodavanja lopte ili uta na gol. Ukoliko pri tome koriste udarce ili grubo potezanje protivnika jedan od dva suca će dosuditi prekraj. Za izrazito grube prekraje moe se dobiti kazna utog ili crvenog kartona, isključenja na dvije minute ili trajnog isključenja iz igre. Kod isključenja na dvije minute momčad nema pravo zamjene isključenog igrača za vrijeme trajanja kazne. Prekraj se izvodi s mjesta gdje je počinjen osim u dva slučaja:
ukoliko je prekraj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane crte deveterca na mjestu najblie prekraju
ukoliko je prekraj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite anse za postizanje pogotka (već upućen ut ili igrač koji je slobodan u izglednoj poziciji za ut na gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi obrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje izravni udarac na gol s pozicije sedam metara.
Rukomet se danas igra u mukoj i enskoj konkurenciji, te u različitim dobnim skupinama. Rukomet je i standardni olimpijski sport, u programu Igara neprekidno od Igara u Munchenu 1972. godine do danas.
- 19:11 -
ODBOJKA
Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi natječu na terenu s razapetom mreom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mree u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije odrati u zraku i vratiti natrag preko mree na dozvoljen način prije nego li padne na teren
Povijest odbojke [uredi]
William G. Morgan (1870 - 1942), rođen u dravi New York ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao James Naismitha, koji je 1891. godine izmislio koarku. Godinu dana nakon to je diplomirao, Morgan odlazi na Holyoke (Massachusetts), gdje dobiva mjesto direktora fizičkog odgoja. To mjesto mu je omogućilo direktan utjecaj na vjebe za rekreaciju, te razvoj sporta.
Njegovo vodstvo je odlično prihvaćeno i njegovi razredi su se svakodnevno povećavali. Shvatio je da bi bilo dobro da izmisli neku rekreacijsku natjecateljsku igru kako bi svoj program učinio raznovrsnijim. Koarka mu se učinila kao dobar izbor, ali samo za mlađe članove, za one malo starije mu je trebala neka manje nasilna.
U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronaći igru koja je sličila odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujući svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: "U potrazi za odgovarajućom igrom, prvo mi je tenis pao na pamet, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mrea i ostala oprema pa sam od njega odustao, no ideja mree mi se učinila zgodnom. Podigli smo mreu na visinu od 1,98 metar, iznad glave prosječnog mukarca. Uz to nam je trebala i lopta. Prvo mi je pala na pamet koarkaka, ali ta je bila prevelika i preteka."
Na kraju, Morgan je zamolio da u tvrtci A.G. Spalding i Bros. naprave odgovarajuću loptu, to su ovi i učinili. Napravili su konu loptu, čiji je opseg bio oko 65 cm, a teina oko 300 grama. Nakon toga, Morgan, s jo dva prijatelja, pie prva pravila odbojke. Početkom 1896. godine u Springfieldu na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizičkog odgoja YMCA-a. Na toj konferenciji je Morgan prvi puta demonstrirao novo stvorenu igru. Sloio je dvije ekipe od po pet igrača koji su prije same konferencije odigrali "Mintonette". Morgan je prisutnima objasnio da se je ova igra predviđena za dvoranu, ali da se moe igrati i na otvorenome. U igri je mogao sudjelovati neograničen broj igrača, a glavni cilj je bio odravati loptu u zraku, iznad mree, s jedne strane na drugu. Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaćena samo je promijenjeno ime u "Volley ball". Zanimljivo je spomenuti da se tijekom godina ime nije mijenjalo, osim to je 1952. godine odlučeno da će se pisati kao jedna riječ (Volleyball).
Morgan je jo poradio na pravilima igre i 1897. godine je izaao prvi priručnik s glavnim podacima o igri i kao dodatak su izala i prva pravila odbojke.
Razvitak odbojke u svijetu [uredi]
Odbojka se u početku irila po SAD putem sveučilita, da bi se 1900. godine pojavila i u Kanadi, čime je Kanada postala prva strana zemlja u kojoj se počela igrati odbojka. Nakon toga počinje se iriti na sve strane svijeta: na Filipine, u Kinu, u Burmu, u Indiju, Japan, Meksiko, Europu, Afriku
Do 1913. se odbojka u Aziji toliko razvila da je uključena u program Daleko-istočnih Igara, organiziranih u Manili. Vano je napomenuti da se u Aziji odbojka dugo godini igrala sa 16 igrača u polju, da bi se povećao broj sudionika. U Americi je 1916. godine 200.000 ljudi igralo odbojku, to na sveučilitima, to u kolama, a igrali su je i mukarci i ene.
1918. pravila su promijenjena. Broj igrača limitiran je na est i dogovoreno je da će dozvoljeni broj odbijanja lopte biti tri puta.
Do 30-ih godina odbojka je bila prvenstveno sport za zabavu i rekreaciju, koja se u različitim zemljama igrala po različitim pravilima, pa je postojalo samo par međunarodnih turnira. Uglavnom su se odigravali turniri na dravnim razinama i putem njih je odbojka postajala sve zanimljiviji i natjecateljskiji sport, koji iziskuje sve vie psihičke i fizičke snage. 18. travnja 1947. godine stvorena je Međunarodna odbojkaka federacija FIVB u Parizu u svrhu promoviranja odbojke u svijetu, stvaranja zajedničkih pravila igre, organiziranja međunarodnih turnira, te uvrtavanje odbojke u program Olimpijskih igara. FIVB je prvotno uključivala 14 drava članica, a danas ih ima 218, čime je najveći međunarodni sportski savez na svijetu.
1948. godine u Rimu je odrano 1. Europsko prvenstvo u odbojci.
1949. odrano je u Pragu 1. Svjetsko prvenstvo.
1952. odigrano je 1. Svjetsko prvenstvo za ene u Moskvi.
U tom razdoblju diljem svijeta se osnivaju nacionalne odbojkake federacije.
1955. u Tokyu je odigrano prvo prvenstvo Azije.
1957. odbojka biva uvrtena u program Olimpijskih igara, a prve Olimpijske igre na kojima je
zaigrana odrane su 1964. godine u Tokyu.
90-tih godina 20. stoljeća raste popularnost i utjecaj odbojke na pijesku, varijante odbojke koja se igrala uglavnom na plaama na zapadnoj obali SAD-a i Brazila. Rast popularnosti te varijante kulminira uvrtavanjem odbojke na pijesku u program Olimpijskih igara 1996. godine.
Tijekom zadnje dekade odbojka doivljava sve veći rast, a kvaliteta i masovnost na međunarodnim natjecanjima neprestano raste.
Pravila igre [uredi]
Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalaljivost. Glavna obiljeja dananjih nacionalnih selekcija su snaga i visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre je ono to donosi uspjeh na utakmicama.
Karakteristike igre [uredi]
Odbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po est igrača bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igralita razapeta je mrea iroka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba mree i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.
Igralite je sredinjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je iza zadnje linije i moe se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta du linije.
Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stranje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspjeniji, protivnik stječe pravo serviranja.
Ekipa smije loptu taknuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, moe igrati jo jednom).
Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne učini pogreku.
Pravila bodovanja [uredi]
2000.godine doneena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake zavrene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijanjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen.
Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najvie se moe odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se jo zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi zavrio susret u svoju korist.
Libero [uredi]
Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: LIBERA. Libera je lako prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek se nalazi u stranjem dijelu terena gdje moe zamijeniti bilo kojeg igrača. Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena, ali igra vrlo vanu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja. Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni due trajali i da bi se dala prilika i niim igračima koji u dananje vrijeme nemaju velike anse uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije.
Pravilo rotacije [uredi]
Tijekom igre svih est igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne moe se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mrei ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mrei. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objanjava zato tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa moe trčati na mreu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mreu prije nego je protivnik odservirao, poen se daje protivniku.
Lopta
Nakon testiranja mnogih boja za odbojkaku loptu FIVB je na Svjetskom prenstvu u Japanu 1998. godine predstavila loptu sa utim, plavim i bijelim prugama. Njome je zamijenjena tradicionalna bijela lopta.
Elementi tehnike igre [uredi]
Servis [uredi]
To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreke. Igrač mora udariti loptu tako da lopta prijeđe mreu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci vie nitko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji moe biti iznimno teak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju.
Odbijanje podlakticama (prijem servisa, obrana polja) [uredi]
Primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa, obrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efiksanu obranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U dananje vrijeme kada je uveden libero kao igrač specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio obrane terena kako u prijemu servisa tako i u obrani od protivničkog smeča.
Dizanje [uredi]
Dizanje je vrno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i to bolje pozicioniralo loptu napadaču. Tehničar najčeće odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrače stalno pratiti i protivničke, pogotovo njihovo kretanje na mrei. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač, no postoje jo i ekipe koje igraju s dva dizača.
Pucanje (smeč, sme, smash) [uredi]
Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta dignuta iznad razine mree hvata se u skoku u najvioj mogućoj točki i to većom brzinom i to strmije upućuje u protivničko polje.Jako ga je teko zaustaviti pogotovo ako je brz,no najčeće se zaustavlja čekićem.
Blok [uredi]
Blok je prva linija obrane u odbojci i najefikasnija obrana od smeča. Za blokiranje su zaduena tri igrača koja se nalaze na mrei. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokuati blokirati brzi napad sa sredine mree. Glavna značajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mree u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčeće sam sebi pod noge.
- 19:02 -
SHAKIRA
Shakira Isabel Mebarak Ripoll (Barranquilla, 2. veljače 1977.), kolumbijska latino pop pjevačica i kantautorica.
ivotopis [uredi]
Znana samo kao "Shakira" poznata je po svojim pjesmama, a neke od njih su: "Estoy Aqui", "Ciega, Sordomuda", "Ojos Asi", "Whenever, Wherever", "Underneath Your Clothes", "La Tortura", "Hips Don't Lie" "waka waka" i po svom provokativnom trbunom plesu i micanju bokovima. Trbuni ples naučila je od bake Libanonke. Govori portugalski, panjolski, engleski i talijanski jezik.
Prvi album je izdala sa 14 godina.
Za vrijeme svoje svjetske turneje Oral Fixaton, Shakira je posjetila i Hrvatsku, odravi koncert u Velikoj Gorici 15. srpnja 2006.
Diskografija [uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija Shakire
Albumi [uredi]
* Magia (1991.)
* Peligro (1993.)
* Pies Descalzos (1996.)
* żDónde Están los Ladrones? (1998.)
* Laundry Service (2001.)
* Fijación Oral Vol. 1 (2005.)
* Oral Fixation Vol. 2 (2005.)
* She Wolf (2009.)
* Sale el Sol (2010.)
Rodno ime Shakira Isabel Mebarak Ripoll
Poznat/a i kao Shakira
Rođen/a 2. veljače 1977.
Mjesto rođenja Barranquilla, Kolumbija
anr/ovi Pop, panjolski rock, pop rock, latino
Zanimanje Tekstopisac, glazbena producentica, plesačica, glumica
Instrument Vokal, gitara, usna harmonika, bubnjevi
Djelatno razdoblje 1990-ih - danas
Producentska kuća Sony BMG, Epic
- 09:24 -
ENIS BELAGIĆ
Enis Belagić, rođen 6. januara 1975. godine u Doboju, je bosanskohercegovački pozorini i filmski glumac. Porijeklom je iz Tenja. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001. godine. Ostvario je uloge u vie od 30 predstava.
Filmografija [uredi]
Godina Ime filma Uloga Reiser Napomena
1999 Wariors Hrvatski oficir Peter Kosminsky
2001 Čudan pazar Danijela Gogić Kratki film
2002 10 minuta Vojnik 1 Ahmed Imamović Kratki film
2003 Gori vatra Faruk Pjer alica
2003 Ljeto u zlatnoj dolini Hoda Srđan Vuletić
2004 Kod amide Idriza Dečko iz mahale Pjer alica Cameo
2005 Ivkova slava Ibro Zdravko otra
2005 Ram za sliku moje domovine Dervi Elmir Jukić
2006 Duhovi Sarajeva Tref Dejan Radonjić
2006 Sve daba Marko Antonio Nuić
2007 Armin Putnik sa novinama Ognjen Sviličić
TV serije [uredi]
* Naa mala klinika
* Praonica
* Cimmer fraj
* Viza za budućnost
* ene s broja 13
* Super Bili
* Lud, zbunjen, normalan
Nagrade [uredi]
* Nagrada "Najbolji student" Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu
* Nagrada "Večernjakova rua"
* Nagrada "Večernjakov ekran"
- 09:20 -
utorak, 04.01.2011.
TOE PROESKI
Todor ŤToeť Proeski (Prilep, 25. siječnja 1981. Nova Gradika, 16. listopada 2007.), makedonski pjevač pop i tradicionalne glazbe
ivotopis
Od malih nogu pokazivao je ljubav prema glazbi. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Glazbeno obrazovanje dobio je u muzičkoj koli, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je rijeiti na proljeće 2008., a najvie ga veselio diplomski rad cjelovečernji klasični koncert. Glazbenim finesama podučavao ga je William Rey u New Yorku, gdje je iao na glazbeno usavravanje. Kod istog je učitelja svojedobno iao i jedan od triju tenora: Luciano Pavarotti.
Karijera
Na prvom nastupu, kao desetogodinjak, pjevao je ŤAve Marijuť i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata. Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina, kada je sudjelovao na festivalu ŤMakfestť. Godinu dana poslije počinje glazbenu suradnju s Grigorom Koprevom, to se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pjesme ŤUsne na usnamať i ŤSunce u tvojoj zlatnoj kosiť otvaraju mu vrata makedonske glazbene scene. U vrlo uspjenoj 1999. godini, izdao je prvi album, ŤNegdje u noćiť, i odrao svoj prvi samostalni koncert. Usprkos tomu to je nizao uspjehe, ostao je skroman. Kako je počeo pjevati u tinederskoj dobi, oboavatelji su ga zasipali plianim igračkama, kojih je imao napretak, pa je jednu posebnu sobu u svojoj kući u Kruevu imao samo za njih. Njegova je rodna kuća, zahvaljujući njegovoj popularnosti, postala turistička atrakcija.
Godine 2002., kreće na turneje izvan granica Makedonije. Velike uspjehe ostvaruje prvo u Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, a kasnije i u Hrvatskoj i Sloveniji. Glazbeni kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. No, veliku popularnost nije stekao samo iznimnim glasovnim mogućnostima te je 2003. godine dobio Humanitarnu nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje pomagao je djeci. Njegova pjesma ŤThis worldť, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.
Jo veću slavu stekao je nakon nastupa na Eurosongu 2004. u Turskoj s pjemom ŤLifeť, gdje je osvojio 14. mjesto. Mnogi se makedonski pjevači na makedonsko natjecanje za pjesmu Eurovizije nisu ni prijavili, uvjereni u Toetovu pobjedu, dajući mu time iznimno priznanje kao pjevaču.
Na hrvatsko trite probija se 2004., zahvaljujući suradnji s Tonijem Cetinskim, s pjesmom "Lagala nas mala". On ga je pozvao i da mu gostuje na turneji. Sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku ŤDan za nasť, čime je dobio priliku, da se čuje u hrvatskom eteru. Hrvatska publika brzo ga je prihvatila i zavoljela, a najbolji pokazatelj je izbor prema kojem je Toe Proeski izabran za najboljeg hrvatskoga pjevača i izvođača, iako nije hrvatskog podrijetla. Imao je četrdesetak pjesama na hrvatskom jeziku i 40 tisuća prodanih albuma u Hrvatskoj u posljednje dvije godine. Jedini je inozemni pjevač, koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Nakon pobjede na HRF-u rekao je, da mu nagrade nisu vane, već da pjeva za publiku: ťLjubav, tolerancija i to da svoj ivot ivimo kao da ćemo ivjeti milijun godina, to nas činu ljudimať. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tran, Esmom Redepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom olom, koja je za njega napisala i moda njegov najveći hit ŤSrce nije kamenť. To je bila najizvođenija skladba na hrvatskim radijskim postajama 2006. godine. Posljednjih godina je trijumfirao na brojnim festivalima u dravama bive Jugoslavije. Toe nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj glazbi posvetio je album ŤBoilakť (duga), gdje je najdojmljivija izvedba pjesme Zajdi, zajdi, jasno sonce.
Diskografija
1999. Nekade vo nokta
2000. Sinot Boji
2001. Ako me pogleda u oči
2004. Dan za nas
2005. Pratim te
2006. Boilak
2007. Igra bez granica
2009. The Hardest Thing
Smrt
Toe Proeski poginuo je u prometnoj nesreći 16. listopada 2007. oko 6.20 sati na autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu. Naime, njegov prijatelj i vozač, 32-godinji Georgij Georgijevski, izgubio je kontrolu nad vozilom marke Volkswagen Touareg i udario u teretni kamion. Toe je smrtno stradao na licu mjesta, zbog ozljeda vratne kraljenice. Njegova menaderica Ljiljana Petrović zadobila je lake, a vozač tee tjelesne ozljede. U trenutku sudara, svi su spavali, uključujući i vozača. Prema prvim informacijama nisu bili vezani zatitnim pojasevima, no to se kasnijim slubenim vjetačenjem demantiralo. U sudaru, nisu se aktivirali zračni jastuci.
Ova vijest se brzo proirila balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije TV postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa, kako bi objavila vijest o njegovoj smrti. U toj je zemlji, 17. listopada proglaen danom alosti. Koliko je bio cijenjen u domovini govori podatak, da je predsjednik drave nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu, te se uputio na trg i zapalio svijeću. Isto je učinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze priopćio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Svi su makedonski kafići, radijske i televizijske postaje spontano putali samo njegove pjesme.
Svoj je posljednji intervju dao večer prije pogibije, u emisiji ŤVrtelekať Vesne Petruevske, u kojem je između ostalog iznio i svoje planove u budućnosti, koji se igrom sudbine neće moći ostvariti. Sama voditeljica istaknula je, da je Toe bio neto najbolje to je Makedonija imala u posljednjih 50 godina i da je cijela drava s nevjericom primila tragičnu vijest, te da su gotovo svi građani odmah po primitku vijesti, doli mu iskazati počast paljenjem svijeća u Skopju i njegovom rodnom Kruevu.
Toe je ispraćen 17. listopada uz prisustvo obitelji, velikog broja svojih tovatelja, prijatelja, glazbenih suradnika s cijelog prostora Balkana.
Toe ukratko
25. siječnja 1981. rođen je u Kruevu u Makedoniji
1996. započinje njegova profesionalna karijera
1996. pojavljuje se u holivudskom hitu ŤMirotvoracť u prvoj sceni s njegovom najdraom glumicom, Nicole Kidman
1999. izdaje album prvijenac ŤNegdje u noćiť (ŤNekade vo noktať)
2000. izdaje drugi album, ŤSinot Bojiť
2001. prvi rasprodani koncert u beogradskom Sava centru
2001. započinje suradnju s menadericom Ljiljanom Petrović i izdaje treći album, ŤAko me pogleda u očiť
2003. postaje UNICEF-ov veleposlanik dobre volje
2003. osvaja priznanje za humanitarni rad Statuu Majke Tereze
2004. nastupa na izboru za Pjesmu Eurovizije 14. mjesto s pjesmom ŤLifeť
2004. objavljuje album ŤDan za nasť
2005. objavljuje album ŤPratim teť
2006. pjesma ŤSrce nije kamenť postala najizvođenija pjesma u hrvatskom eteru
2006. u Makedoniji izlazi strip ŤSuper Toeť, gdje je on prikazan kao junak koji se bori protiv piratstva
2007. pobjeđuje na finalnoj večeri Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru
2007. s Antonijom olom snima pjesmu ŤVolim osmijeh tvojť za kampanju koja djecu podučava pranju zubi
5. listopada 2007. na Gradskom stadionu u Skoplju odrao posljednji veliki koncert
Rodno ime Todor Proeski
Poznat/a i kao Toe
Rođen/a 25. siječnja 1981.
Prilep, Makedonija
Umro/Umrla 16. listopada 2007.
Nova Gradika, Hrvatska
anr/ovi pop, makedonska tradicionalna glazba, klasična glazba
Zanimanje pjevač, tekstopisac
Djelatno razdoblje 1996. - 2007.
- 19:58 -
MILAN STANKOVIĆ
Milan Stanković (srpski: 8;0= !B0=:>28[; Beograd, 9. rujna 1987.)[1] je srpski pop-folk pjevač i predstavnik Srbije na Eurosongu 2010.[2] iroj javnosti postao je poznat nakon nastupa u Zvezdama Granda 2007. u kojem je zahvaljujući brojnim glasovima publike stigao do superfinala.[1] Za predstavnika Srbije izabran je tijekom natjecanja 3 pa 1 za Oslo s pjesmom Gorana Bregovića Ovo je Balkan. Pjesma je pobijedila dobivi ukupno 58.428 glasova gledatelja.[3]
U popularnoj televizijskoj emisiji Zvezde Granda je bio među favoritima za pobjedu, međutim mjesto pobjednika mu je preuzeo njegov kolega Duan Svilar. U emisiji je nastupao s raznim pjesmama, koje su bile pop ili rock anra, a njihovi prvobitni izvođači su bili Zdravko Čolić, eljko Samardić itd. Naročitu popularnost je stekao izvodeći pjesmu Zdravka Čolića Krasiva. Njegov zatitni znak je njegova frizura koja je gotovo jedinstvena na estradnoj sceni u Srbiji.
Godine 2007. njegovi singlovi se pojavljuju na kompilacijskim diskovima Zvezda Granda (u nakladi od 100.000 primjeraka). U svibnju 2009. izaao je njegov debitantski album Solo, koji se prodao u 50.000 primjeraka.[2]
Diskografija
2009. - Solo
Reference
1,0 1,1 Milan Stanković. RTS (3. oujka 2010). Preuzeto 14. oujka 2010.
2,0 2,1 D. S. (14. oujka 2010). Milan Stanković ide u Oslo (video). Danas. Preuzeto 17. oujka 2010.
Milan Stanković na Pesmi Evrovizije. Beta. B92 (14. oujka 2010). Preuzeto 14. oujka 2010
- 19:53 -
STOJA
Stoja je poluotok, gradski turistički predio i jedan od mjesnih odbora Grada Pule. Mjesni odbor Stoja obuhvaća područje gradskih četvrti Musil, Vergarola, Sveti Petar, Barake, Valkane i gradskih turističkih predjela Valovine i Stoja smjetenih na povrini od 2.955.950 m˛ na kojem ivi 1.622 stanovnika. Gustoća naseljenosti iznosi 548,7 st./km˛.
Gradski turistički predio Stoja zapravo je poluotok koji je malenom prevlakom na sjeveru spojen s kopnom i područjem Valovina. Sa zapadne strane poluotoka nalazi se uvala Valovine, a sa istočne strane uvala Stoja. Na junoj strani poluotoka izbočuje se rt Stoja unutar velikog zaljeva Brankoras.
Na poluotoku se nalazi autokamp "Stoja" kojeg ljeti posjećuju brojni turisti. Čitava obala na poluotoku zapravo je ogromna plaa na kojoj se kupaju korisnici autokampa, ali i lokalno stanovnitvo
- 19:51 -
SLAĐANA DELIBAIĆ
Biografija
Rođena je 7. novembra 1968. u Kosovskoj Mitrovici. Godine 1986, udala se za Đoleta Đoganija, sa kojim ubrzo otvara plesnu kolu i Slađa tada postaje najpoznatija plesačica. Godine 1992. snimaju svoj prvi album "Storm", a 2 godine kasnije - 1994. album "Idemo na Mars" i postaju veoma poznata dens grupa. Posle petnaest godina braka, 2001. godine se razvode.
[C@548] Albumi
Slađana je 2001. godine snimila svoj prvi samostalni album sa nazivom "esto čulo". Pesme "Neću da sluam lai", "ene", "Daj" i "Moćnica" ubrzo su postali hitovi. Godine 2002. snima album "Slađa zauvek - kraljica ritma", a hitovu su "Svake noci", "Izađi", "Pusti me", "Na određeno". 2004. godine se proslavila najvie do tada sa album "Nekad i sad" i hitovima "Dupla doza", "U tvojoj sobi", "Hajde reci medu", "Hajde dođi" i "Nepodnoljiva". 2007. snima album "Ba to...", i pesme postaju hitovi leta: "Don perinjon (Poznata, viđena, slavna)", "Sedmi sprat", "Ne reci", "Veza bez obaveza", "Made in Serbia" i "Slaki".
[C@548] Diskografija
esto čulo - 2001.
ene
Neću da sluam lai
Daj
Moćnica
Mogu mi reći
esto čulo
DJ
Opasan
Neću uspeti
Jo te volim
Ti si pravi
Sladja zauvek kraljica ritma - 2002.
Svake noći
Pusti me
Izađi
Na određeno
Zauvek
armantan
Kraljica ritma
Get on up
Srculence
Litica
ta je to
Ne nije meni
O, mama
Svake noći (Remix)
Ti si preko
Dupla doza - 2004.
Dupla doza
U tvojoj sobi
Pinokio
Lai me
Prorok
Hajde reci medu
Kazna
Hajde dođi
Nepodnoljiva
Po nervima
Bas to... - 2007.
Don Perignon
Sedmi sprat
Ne reci
Veza bez obaveza
Ljubim ti rame
Hipnoza
Made in Serbia
Slaki
Crne oči
Kasno je
5... - 2010.
Dlanovi
Hit u gradu
Prestani da me cima
Umreće pod nekom suknjom
Zajedno
Dek sa ledom
Ajmo sad u provod (feat. Đogani)
Bilderu
Slikaj me
5 minuta (feat. Elvir Mekić)
Dizel power (feat. Shwarz 93fukru)
- >102Y5=> 87 http://sr.wikipedia.org/wiki/Sla%C4%91ana_Deliba%C5%A1i%C4%87
- 19:49 -
SINAN SAKIĆ
Sinan Sakić (Loznica, 13. listopada 1956.) je srpski pjevač narodne glazbe romskog porijekla.
Diskografija [uredi]
Mala emsa (kompilacija singlova od 1978. - 1981.)
Miko, drue moj (1982.)
to me pita kako ivim (1983.)
Pogledaj me (1984.)
Reci sve elje (1985.)
Pusti me da ivim (1986.)
Svi greimo (1987.)
Čaa po čaa (1988.)
Reci čao (1989.)
Kad se vrate skitnice (1990.)
Na Balkanu (1991.)
Ljubila me ta ena (1992.)
Korak do sna (1993.)
U meni potrai spas (1994.)
Rua i trn (1995.)
Zoko, moja zoko (1996.)
Dodirni me (1997.)
Drse mile jo si iv (1998.)
Ne, ne daj da te ljubi (2000.)
Nisi vie zaljubljena (2001.)
Pijem na eks (2002.)
Emotivac (2005.)
To je moj ivot (2009.)
Rodno ime Sinan Sakić
Rođen/a 13. listopada 1956.
Mjesto rođenja Loznica, Srbija
anr/ovi folk
Instrument vokal
Djelatno razdoblje 1978
- 19:48 -
NEDELJKO BAJIĆ
Diskografija
Malo kockam, malo pijem (1992)
Eh, Neno, Neno (1994)
Usijanje (1996)
Ljubavnik (1997)
Čenja, strast i mrnja (1998)
Svetski čovek (1999)
Dolo vreme (2002)
Koktel ljubavi (2005)
Zapisano u vremenu (2007)
Puno ime Nedeljko Bajić
Datum rođenja 9. jun 1965.
Mesto rođenja ipovo, SR Bosna i Hercegovina, SFRJ, (danas Republika Srpska, BiH)
Instrument Vokal
anr Pop-folk
- 19:46 -
ACO PEJOVIĆ
Biografija
Zavrio je srednju muzičku kolu Vasa Pavić u Podgorici. Klavir je izučavao u klasi profesora Katice Viksanović, a kontrabas u klasi profesora Pavela Aksemita. Svoj prvi javni nastup je beleio 1993. godine sa grupom "Trag" iz Prijepolja, na festivalu Beogradsko proleće. Doao je u Beograd 1994. godine i svoj prvi nastup je imao u Beogradskoj piceriji "Bata" na Zvezdari.
Aco Pejović je izdao svoj prvi album za Best Records 2000. godine. Na prvom albumu nalazile su se pesme: Viđa li je drue moj, Crni rob, Prolaze dani, prolaze noći i druge. Dobio je nagradu Oskar popularnosti iste godine kao debitant. Usledila su mnoga gostovanja po zemlji i inostranstvu, intervjui, emisije.
Nakon toga, 2002. godine objavio je svoj drugi album pod nazivom "Prevara". Nastavio je svoju saradnju sa Zlajom Timotićem i ovog puta sarađivao je sa izdavačkom kućom "Music Star Production". Izdvajaju se pesme "Pet minuta", "Ne diraj mi noći", kao i pesma "Prevara" za koju je snimio i svoj drugi spot u karijeri, ali ovog puta u saradnji sa "Visual Infinity". Reditelj spota je Keki.
Aco je nastavio svoj uspon na estradi i 2004. godine u oputenoj atmosferi u studiju "Galaxy" sa vlasnikom i producentom Zlajom Timotićem, snimio je svoj treći album "Oputeno". Iste godine nastupao je na "Budvanskom festivalu" i osvojio je 2. mesto publike i 4. mesto irija. Pesma "Oputeno" za koju je Aco snimio spot u produkciji "Visual Infinity" inicira i dve nagrade, "Zlatni melos" i "Melco". Za spot 2005. godine dobio je nagradu za spot godine od TV Palma. U Vrcu na manifestaciji "Dani estrade" dobio je nagradu za hit godine. Sa trećeg albuma izdvaja se i pesma "Tahi" za koju je snimio spot sa Dejanom Milićevićem.
Uspeno je zavrio i svoj četvrti album 2006. godine koji je izdao za "Grand produkciju". Najpopularnije pesme sa ovog albuma su "Neverna", "Jelena", "Litar krvi", "Spava li" i druge.
Njegov poslednji album je izdat 2007. godine za "Grand produkciju" sa osam hitova kao to su: "U mojim venama", "Seti me se", "Uvenuće jasmin beli" i ostale pesme.
[uredi] Diskografija
2000. Album 1
2002. Prevara
2004. Oputeno
2006. Neverna
2007. U mojim venama
2010. Aco Pejović 2010
Puno ime Aco Pejović
Datum rođenja 18. april 1972.
Mesto rođenja Prijepolje, SR Srbija, SFRJ
Aktivni period 2000 danas
Instrument Vokal, klavir
anr Pop-folk
- 19:44 -
ELJKO SAMARDIĆ
eljko Samardić (rođen 3. oktobra 1955. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina) je pop pevač popularan u bivim jugoslovenskim republikama.
Najveće uspehe ostvario je u Beogradu. Omiljen je na svim prostorima bive SFRJ.
[uredi] Diskografija
1994 Oko tvoje neverno
1995 Bilo je lepo
1995 Sudbina
1996 Jednom kad nam dođu sijede
1996 Sjećanje na ljubav
1997 Zveket srca
1998 Sve je moje tvoje
2001 Sentimentalan čovek
2004 Pokai mi ta zna
2005 The best of
2006 Lice ljubavi
2009 Kojim dobrom mila moja
- 19:42 -
ELJKO JOKSIMOVIĆ
eljko Joksimović (rođen 20. aprila 1972) je srbijanski pjevač. Osim u Srbiji, popularan je i u susjednim dravama
eljko i Eurosong [uredi]
Na Eurosongu 2004. predstavljao je Srbiju i Crnu Goru pjesmom Lane Moje i time osvojio drugo mjesto iza ukrajinske pjevačice Ruslane.
2005. godine, opet je komponovao pjesmu koja se plasirala u nacionalnu selekciju za Euroviziju, ali je njegova pjesma Jutro, koju je izvodila Jelena Tomaević, osvojila drugo mjesto na izboru nakon podgoričke grupe No Name koji su te godini predstavljali Srbiju i Crnu Goru na Euroviziji.
eljko Joksimović 2006. godine komponuje muziku za pjesmu kojom je sarajevska grupa Hari Mata Hari predstavljala Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Ateni 2006. godine.
Diskografija [uredi]
1999 eljko Joksimović - eljko Joksimović [City Records]
2001 eljko Joksimović - Rintam [City Records]
2002 eljko Joksimović - III, album [City Records]
2003 eljko Joksimović - The Best Of (najbolje pesme) [City Records]
2005 Ivkova slava, The Soundtrack (eljko Joksimović, Jelena Tomaević and Nikola Kojo)
2006 eljko Joksimović - Ima neto u tom to me neće [City Records]
2007 eljko Joksimović - The Platinum Collection [City Records]
2008 eljko Joksimović - Beogradska Arena Live (DVD+CD)
Singles [uredi]
2004 eljko Joksimović - Leđa o leđa [City Records]
2004 eljko Joksimović - Lane moje CD+DVD [PGP RTS]
2004 eljko Joksimović - Lane moje/Goodbye (maxi-single) [Warner Music Group]
2005 eljko Joksimović & Tamee Harrison - I live my life for you [Automatik Records/Mascom records]
2007 eljko Joksimović - Devojka [Minacord]
2007 eljko Joksimović - Nije do mene [Minacord]
2009 eljko Joksimović - Ljubavi (Minacord
Drava Srbija
Karijera 1997 -
Rođenje 20. april 1972. Valjevo, Srbija
anr pop, folk
Izdavač City Records, Minacord
Album
Beogradska Arena Live The Platinum Collection Ima neto u tom to me neće
(2008) (2007) (2006
- 19:40 -
MILE KITIĆ
Milojko "Mile" Kitić (Donji Cerani, blizu Dervente, Bosna i Hercegovina, 1. siječnja 1952.), bosansko-hercegovački turbo folk pjevač. Od početka njegove karijere do 1991., pjevao je u ijekavskom dijalektu. Godine 1992. početkom rata u BiH preselio se u Beograd i odlučio je pjevati na ekavskom dijalektu, tradiciju vie popularnu u Srbiji . Učinio je to zbog svojih srpskih korijena.
ivotopis [uredi]
Rođen je u Donjim Ceranima, blizu Dervente u Bosni i Hercegovini. Kada je imao 13 godina preselio se u Sarajevo. Njegove prve pjesme pisane su u ijekavskom dijalektu hrvatsko-srpskog jezika u Bosni i Hercegovini. U osnovnoj koli, Kitić je vodio glazbenu sekciju u okviru koje je svirao kontrabas u tamburakom orkestru kole. Diplomirao je 15. svibnja, 1970. godine na prometno-tehničkoj koli u Sarajevu. Sa esnaest godina je pjesmom "U svijetu sam ivot ostavio" pobjedio na manifestaciji 'Prvi glas Vogoca'. 1974. godine objavio je svoj prvi singl "O, gitaro". Pjevao je u najelitnijim lokalima u Sarajevu. Od 1974. do 1980. je svirao električnu gitaru u sastavu 'Princovi'. Sastav je dobio ime po automobilu 'Prince'. Njegov uspjeh je počeo kada se pridruio ansamblu 'Juni Vetar'.
Tijekom rata on i njegova obitelj preselili su u Beograd. Smrt njegovog nećaka bio je velik gubitak za njega i njegovu obitelj. U Beogradu se upoznao sa ekavskim dijalektom koji je popularniji u Srbiji.
S bivom suprugom Bosiljkom ima kćer koja se zove Sanja. Danas ivi sa svojom drugom suprugom, Martom Savić (također pjevačicom) i s kćerkom Elenom u Beogradu. Imaju drugi dom u Hannoveru, Njemačka. Također je djed jer njegova starija kćer ima već dvoje djece.
Karijera [uredi]
Svoju glazbenu karijeru započeo je 1982. godine, kada je objavio svoj prvi studijski album Moja slatka mala. U to vrijeme ne stječe veliku popularnost, nakon to je 1983. izdao album Jorgovani plavi, 1984. godine ulazi u 'Juni Vetar'. Godine 1984. postao je poznat sa svojom pjesmom "Čaa ljubavi". Pjevao je s pjevačima Sinanom Sakićem, Draganom Mirković, Kemalom Malovčićem i emsom Suljaković. Oni su svi bili ugovorom vezani sa ansamblom 'Juni Vetar'.
Diskografija [uredi]
Albumi s Junim Vetrom: [uredi]
1984. Čaa ljubavi
1985. Ja neću ljepu
1986. Kockar
1987. Mogao sam biti car
1988. to da ne
1989. Osvetnik
1990. Stavi karte na sto
1991. Gledaj me u oči
1992. Ćao, Jelena
1993. Vuk samotnjak
1994. Moj sokole
1995. Okreni jastuk
Nakon posljednjeg albuma Okreni Jastuk 1995. Mile naputa Juni Vetar i odlazi u 'PGP-RTS' gdje počinje izvoditi pjesme modernijim zvukom od onog to je prije radio. Tada nastaju uspjeni albumi Ratnik za ljubav (1996.) i Ostaj ovde (1997.)
1998. Ulazi u 'Grand Production' kada izlazi njegov novi album Do sreće daleko, do Boga visoko'.
1999. je izdao album "Tri ivota", te 2000. godine izdaje album "Zlato Srebro, Dukati".
Albumi s Grand Productionom: [uredi]
2001. Plava Ciganka
2002. Policijo, oprosti mi
2004. Zemljotres
2005. ampanjac
2008. anker
Danas jo pjeva na koncertima diljem svijeta, uključujući SAD, Njemačku, Austriju, vicarsku i naravno Balkan.
Albumi 82.-83. [uredi]
1982. Moja slatka mala
1983. Jorgovani plavi
Albumi PGP-RTS [uredi]
1996. Ratnik za ljubav
1997. Ostaj ovde
Singlice [uredi]
1974. "O, gitaro" & "Sanjam li to moda ljudi"
1975. "Čija si ljubav" & "Ja elim da sam sunce"
1977. "Brigu brinem" & "Ti mi bee sve to sam imao"
1980. "Mala iz Novog Pazara" & "Ljubavi nae sad nema vie"
1981. "Aldijana" & "Dvoje zaljubljenih
Rodno ime Milojko Kitić
Poznat/a i kao Mile Kitić
Rođen/a 1. siječnja 1952.
Mjesto rođenja Donji Cerani
anr/ovi Turbo Folk
Zanimanje Glazbenik
Djelatno razdoblje 1974. - danas
Producentska kuća Grand Production
- 19:38 -
HALID BELIĆ
Halid Belić (20. novembar 1953, Vrapci kod Kneine, Sokolac, Bosna i Hercegovina) je bosanskohercegovački pjevač narodne muzike
Biografija [uredi]
Halid Belić je rođen 20. novembra 1953. godine u zaseoku Vrapci, kod Kneine, općina Sokolac. Amaterski se počeo baviti muzikom, odnosno pjevanjem jo kao učenik osnovne kole, kroz razna kulturno-umjetnička drutva, a najdue vremena je proveo u KUD "Zija Dizdarević". To je potrajalo sve do odsluenja vojne obaveze u bivoj Jugoslaviji. Nakon povratka iz vojske, svoju estradnu karijeru je aktivirao kroz nastupe u poznatim sarajevskim i drugim restoranima, to je potrajalo nekih 5-6 godina.
Prvu singl ploču je snimio 1979. godine od kada počinje njegov uzlazni put uspjeha i popularnosti na bosanskoj, odnosno balkanskoj estradnoj sceni. Rezultat Halidovog rada od 1979. godine do 2003. je 16 snimljenih albuma, kao i dva albuma uivo, koji su prodani u milionskim nakladama raznih nosača zvuka. Odrao je na hiljade solističkih koncerata irom svijeta.
Moe se naglasiti, da je Halid Belić dao ogroman doprinos na humanitarnom planu za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-95). Odrao je preko 500 humanitarnih koncerata irom zapadne Evrope.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za muzička ostvarenja i dostignuća. Član je Udruenja muzičara BiH.
Sarobraćajna nesreća [uredi]
10. marta 2009. godine Halid Belić je teko povrijeđen u saobraćajnoj nesreći u naselju Kobilja Glava kod Sarajeva kada je u automobilu marke koda superb sletio s ceste.[1] Belić, koji nije bio vezan pojasom imao je nekoliko povreda na licu i desnom oku. Pokuaji za spaavanje njegovog desnog oka su poduzimani u mnogim bolnicama u Bosni i Hercegovini, Turskoj i Belgiji ali bez uspjeha. Od svog oporavka odrao je dva velika koncerta u Zagrebu krajem Oktobra 2009. godine.
Diskografija [uredi]
1979 - Singlovi
1981 - Sijedi starac
1982 - Pjesma samo o njoj
1984 - Neću, neću dijamante
1985 - Zbogom noći, zbogom zore
1986 - Zajedno smo jači
1986 - Otrov mi dajte
1987 - Eh kad bi ti
1988 - Mostovi tuge
1990 - More i planine
1991 - Ljiljani
1993 - Grade moj
1996 - Ne zovi me, ne trai me
1997 - Robinja
2000 - U ime ljubavi
2003 - Prvi poljubac
2007 - 08
Rođen 20. novembar 1953. (1953-11-20) (57 godina)
Bosna i Hercegovina
- 19:33 -
DARA BUBAMARA
Radojka "Rada" Adić (rođena 21. svibnja 1976. u Novom Sadu, Srbija) poznatija kao Dara Bubamara, je pjevačica narodne i turbofolk glazbe.
Biografija [uredi]
Radojka Adić je jo u osnovnoj koli pokazala naklonost prema pjevanju i glumi. Pristupanjem kolskom zboru razvija svoj talent za pjevanje. Sa 11 godina počinje se natjecati i pojavljivati na raznim glazbenim manifestacijama irom bive Jugoslavije.
Ubrzo poslije toga bila je gost na koncertu Lepe Lukić. U 12. godini predstavlja Vojvodinu na "Zmajevim dečijim igrama" u Novom Sadu i osvaja prvo mjesto. Dvije godine kasnije pobjeđuje na manifestaciji Najlepi glas Jugoslavije.
1989. pristupa bendu Dara Bubamara Show Band sa kojim kreću i njena prva honorarna gostovanja. Pet godina kasnije snima prvi album Koava sa Dunava sa istoimenom pjesmom koja je ubrzo postala hit.
Po izlasku iz grupe nastavlja solo karijeru u suradnji sa produkcijom Grand Grand.
Neke od najpoznatijih Darinih pjesama su: Ja neću da ga vidim, Opa, opa Vero nevero, Sebična, Pali mali, Dodirni me, Mami, mami i Sangrija.
Diskografija [uredi]
Koava sa Dunava (1992.)
eljo moja (1994.)
Svi su tu (1997.)
Nisu to kie (1999.)
Opa Opa - Best of (2000.)
Dvojnica (2001.)
Polje jagoda (2003.)
Bez milosti (2005.)
Dodirni me (2007.)
Dara Bubamara 2010 (2010.)
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Dara_Bubamara"
Rodno ime Radojka Adić
Poznat/a i kao Dara Bubamara
Rođen/a 21. svibnja 1976.
Mjesto rođenja Novi Sad
Prebivalite Beograd
anr/ovi turbofolk
Zanimanje glazbenica
Djelatno razdoblje 1989. - danas
Producentska kuća Grand Production
- 19:32 -
COLONIA
Colonia je naziv popularnog hrvatskog glazbenog sastava iz Vinkovaca
Povijest sastava [uredi]
Nastala je kao plod suradnje Borisa i Tomislava, radijskih voditelja i producenata, i Ire, koja im je pjevala vokale pri snimanju reklama i dinglova. Ime Colonia potječe od rimskog naziva za Vinkovce, grad u kojem su odrasli Boris i Tomislav.
Za dance glazbu su se opredijelili zato to su i Boris i Tomislav radili kao DJ-evi po clubovima, pa su dobro znali to ta vrsta glazbe znači ljudima eljnim ritma i plesa.
Prvi album prodan je u 36 tisuća primjeraka, drugi u 42, a treći premauje 60 tisuća primjeraka.
Indira [uredi]
Indira (Ira) Vladić je pjevačica grupe i obrazovani glazbenik.
Ira se rodila 15. rujna 1973. godine u upanji, od oca Franja i majke Ismete. Igru klikera s dječacima prekinula je kad je s tek navrenih devet godina pola u muzičku kolu "Srećko Albini" u upanji, gdje je ostala punih est godina.
U dvanaestoj godini postaje član upanijskog orkestra limene glazbe, gdje punih 13 godina svira klarinet. U osmom razredu osnovne kole osniva band s četiri drugarice - "Zauvijek mladi". Band se uskoro raspada i slijede godine njezina lutanja po raznim grupama.
U jesen 1993. zapoljava se u upanijski ured za opću upravu, gdje je provela četiri godine radeći po osam sati dnevno i pokuavajući da zaradi to vie novca, koji bi uloila u glazbu. Tada se na pragu njezinog doma pojavljuje Boris i predlae joj da pjeva u bandu koji jo nema ni ime, ali on je siguran da će postići uspjeh.
Boris [uredi]
Boris Đurđević je autor sviju tekstova i glazbe, 0 zajedno s Tomislavom radi i aranmane. Rođen je 15. oujka 1973. godine u Vinkovcima.
Prvi band je osnovao s drutvom iz kole. Uz pomoć računala i klavijatura sklada svoje prve pjesme. Bila je to rap glazba glupih tekstova. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, sa svoja dva najbolja druga osniva novu grupu i snima pet demo kaseta disco glazbe, koje ne nalaze svjetlost dana, jer disco vie nije u modi - nastupa vrijeme housea.
Krajem 1993. godine, Boris se vraća u rodne Vinkovce i počinje raditi na VFM radiju i kao DJ i producer. Zahvaljujući tom poslu, upoznaje Iru i Tomislava. U studiju CBS snima svoj prvi single "Nek vatre gore sve" koji se počinje vrtiti po svim radio stanicama i dovodi ga do sklapanja ugovora s diskografskom kućom CBS. Osniva Coloniu.
Tomislav [uredi]
Tomislav Jelić (umjetnički DJ Kameny) ključna je osoba za ive nastupe Colonije, radi na aranmanima za pjesme i glavna je osoba za kontakt s javnoću. Rođen je 2. svibnja 1973. godine u Vinkovcima.
Vie godina radio je u diskotekama kao DJ i u Radiju VFM iz Vinkovaca u kojem je upoznao Borisa i Iru.
Diskografija [uredi]
Vatra i led, (Crno Bijeli Svijet, 1997.)
Ritam ljubavi, (Crno Bijeli Svijet, 1999.)
Jača nego ikad, (Crno Bijeli Svijet, 2000.)
Milijun milja od nigdje, (Croatia Records, 2001.)
The best of volume 1, (Croatia Records, 2001.)
Oduzima mi dah, (maxi) (Croatia Records, 2002.)
Izgubljeni svijet, (Croatia Records, 2002.)
Svjetla grada, (maxi) (Croatia Records, 2002.)
Dolazi oluja, (Croatia Records / Colonia production, 2003.)
Običan dan, (maxi) (Croatia Records / Colonia production, 2004.)
Najbolje od svega, (Menart Records, 2005.)
Gold edition, (Croatia Records / Colonia production, 2005.)
Do kraja, (Menart Records, 2006.)
Do kraja , (limited edition) (Menart Records, 2007.)
Mirno more , (promo) (Menart Records, 2008.)
Pod sretnom zvijezdom, (Menart Records, 2008.)
Pod sretnom zvijezdom , (limited edition) (Menart Records, 2008.)
Avantura zove me , (promo) (Menart Records, 2008.)
Lau oči moje , (promo) (Menart Records, 2009.)
Retroactive Early Years , (Menart Records, 2010.)
X , (Menart Records, 2010.)
Osnivanje 1996.
Mjesto Hrvatska
anr/ovi dance, pop, house, electro
Djelatno razdoblje 1996.-danas
Producentska kuća Menart Records
- 19:24 -
JELENA KARLEUA
Jelena Karleua (srpski 5;5=0 0@;5CH0; Beograd, 17. kolovoza 1978.) je srpska pop pjevačica
Karijera [uredi]
Jelena Karleua je kći voditeljice Divne Karleue i beogradskog policajca Dragana Karleue.
Prvi album ("Ogledalce") objavljen je 1995. godine, kada je Karleua imala 16 godina. Treći album je izdan za kuću "ZAM", a Karleua goliavim slikama izaziva panju javnosti.
Četvrtim albumom Karleua definitivno dobiva status srpske pop superzvijezde.
Peti album je izdala za "Grand Production" 2000. godine. Međutim, ubrzo po izlasku CD-a njen tadanji dečko, Zoran Davidović Ćanda, poduzetnik čije se ime spominjalo u kontekstu kriminala[nedostaje izvor], je ubijen, a Karleua je prekinula promociju. 2001. godine je izdala esti album, za kuću "Best music" Zorana Baanovića. Poslije ovoga Karleua je potpisala ugovor sa grčkom kućom "Heaven music" i počela razmiljati o međunarodnoj karijeri.
Karleuu od tada nazivaju i "MTV Djevojka", zbog vijesti o njenoj međunarodnoj karijeri, a na srpskoj televiziji Pink su emitirane reportae o snimanju najnovijih spotova koji su trebali biti premijerno emitirani upravo na MTV-u. Nekoliko puta je radila sa Dejanom Milićevićem, poznatim fotografom i redateljem video-spotova čije fotografije najčeće objavljuju tabloidi.
Zbog sukoba sa estradnim kolegicama Darom Bubamarom, Gocom Tran, Gogom Sekulić, Svetlanom Ranatović i drugim, kao i političkim i duhovnim ličnostima u Srbiji - eljko Ranatović Arkan, Otac Pavle itd., često je bila tema "utog tiska". Poznata je također i zbog kratkog tromjesečnog braka sa Bojanom Karićem kojem je, kako piu tabloidi, bila nevjerna[nedostaje izvor], no to se nikada nije dokazalo, s obzirom da je Jelena rekla da Bojan zna da ti navodi nisu istiniti, no on i dalje nije opovrgnuo te navode. Drugi skandal je bio njen spot za pjesmu "Slatka mala" u kojem Karleua plee sa transvestitima, kao i "Upravo ostavljena", u kojem se vidi razapeta kao Isus Krist to je rekla da predstavlja neshvaćenu nju u Srbiji, isto kao to je i Isus bio svojevremeno, a na fotografijama objavljenim u tabloidu "Svet" Karleua ljubi kri.
Najnovijim singlom, pa potom i albumom "JK Revolution" Karleua planira osvojiti i domaće trite, ali kako je sama rekla: "Na velika vrata." elja joj je odrati veliki koncert u Domu sportova u Zagrebu.
2008. godine (u lipnju) Jelena se udala za srpskog reprezentativca i Werderovog nogometaa Duka Toića te mu 7. rujna 2008. godine rodila kćer Atinu, a 7. rujna 2009. drugu kćer Niku.
Diskografija [uredi]
Godina Naziv albuma Popis pjesama
1995. Ogledalce Ogledalce
Gde smo pogreili mi
Najbolja drugarice
Da mi nisi drag
Biću tvoja
Lagao si, lagao
Suze, devojačke
Dala sam ti noć
1996. enite se momci Hoću sa tobom
Tvojom ulicom
Moji drugovi
Ne mrzim te ni sad
Sad smo stranci postali
Sad znam
Mogu biti pamuk
A sad idem
1997. Vetice, vile Antihrist
Vetice, vile
Cicija
Grom nek' ubije
Oko crno
Ko ovu dramu reira
Zemlja se zaustavlja
Kouljica
1998. Jelena ena zmija
Ne veruj enama
Sudbinu poreci
Jelena
Kume
ene vole dijamante
Kraljica i sluga
Zar sam ja to zasluila
1999. Gili, gili Oro osmoro
Beznadean slučaj
Gili, gili
Zamena za ljubav
Trauma
Naa ena
Lepa mlada
Sve joj moje daj
2001. Za svoje godine Ludača
Bezobrazna
Pregorela
Bye, bye
Za tobom hodam ja
Pa, naravno
Nije ona nego ja
Mene pale
Balada za Zorana
2002. Samo za tvoje oči Manijak
Samo za tvoje oči
Pazi se
Moj dragi
Ne, ne, ne
Radoznala
Jo te volim
Zar ne
Love
Manijak - rmx
2005. Magija Slatka mala
Magija
Nisi u pravu
Da te nisam prevarila
Ne smem da se zaljubim u tebe
Upravo ostavljena
Ide maca oko tebe
Krađa
Sve je dozvoljeno
Moli me
2008. JK Revolution Tihi ubica
Testament
Ko ti to baje
Saki
Casino
Jedna Noc I Kajanje
Pamet U Glavu
Bas Je Dobro Biti Ja (Feat. Marcus)
Mala
Mala (Teatro Mix)
2008. Duet sa Galetom Mani se
2009. The Diamond Collection CD 1
CD 2
2010. Insomnia Insomnia (duet sa Mirza Hamzić Hamza
Rodno ime Jelena Karleua
Rođen/a 17. kolovoza 1978. Beograd
anr/ovi Pop
Zanimanje pjevačica
Djelatno razdoblje 1995. - danas
- 19:22 -
AKO POLUMENTA
Sakib "ako" Polumenta (rođen 27. mart 1968. u Bijelom Polju) je crnogorski folk pjevač.
[uredi] Diskografija
Ej, sudbino (1993.)
Skitnica (1995.)
Hej, eno (1997.)
Aman, Aman (1999.)
Od ljubavi oslepeo (2000.)
Diem za tebe (2002.)
Uvijek blizu (2004.)
Najbolje do sada... (2005.)
Karta za budućnost (2006.)
Sanjao sam san... (2008.)
Puno ime Sakib Polumenta
Datum rođenja 27. mart 1968.
Mesto rođenja Bijelo Polje, SR Crna Gora, SFRJ
Aktivni period 1993 danas
Instrument Vokal
anr Pop-folk
- 19:20 -
SAA MATIĆ
Aleksandar Saa Matić je popularni srpski pevač. Rođen je 26. aprila 1978. godine u Drvaru, Bosna i Hercegovina. Ima brata blizanca, Dejana Matića, koji je takođe popularni pevač. Obojca su slepi.
Tokom rata u Bosni, sa svojom porodicom se preselio u Beograd. Zavrio je niu i srednju muzičku kolu u Zemunu, odsek klavir
[uredi] Karijera
Karijeru je započeo 8. marta 1994. godine u trnici na Banovom Brdu.
Tri godine je pevao u klubu panac, koji se nalazi u okviru Studentskog grada, u Novom Beogradu. Tada je bio popularan po idealnom interpretiranju pesama Harisa Dinovića.
Prvi album je objavio 15. marta 2001. godine i odmah je stekao iroku popularnost.
[uredi] Albumi
Maskara (2001)
Kad ljubav zakasni (2002)
Zbogom ljubavi (2003)
Anđeo čuvar (2005)
[uredi] Hitovi
Maskara
Neke ptice nikad ne polete
Kad ljubav zakasni
Ruzmarin
[uredi] Nagrade
2003. - Budvanski festival
2003. - Ohridski trubaduri
- 19:19 -
DADO POLUMENTA
Damir Dado Polumenta (*29. avgusta 1982. u Bijelom Polju u Crnoj Gori) je crnogorski pevač narodne muzike.
On ističe, da mu je gluma, jedina neostvarena ljubav, ali veruje, da će jednog dana i taj svoj san realizovati. Od malih nogu je zavolio muziku i počeo amaterski pevati i svirati[trai se izvor od 01. 2010.].
Godine 1998. se na nastupu pojavljujem pred tri hiljade ljudi, i tog trenutka shvatam da je najveće priznanje za čovjeka kada ga vole zbog onog to jeste
(kae Damir Polumenta povodom svog prvog nastupa.)
[trai se izvor od 01. 2010.]
Sa stricem akom Polumentom (koji je imao veliki uticaj na njegovu karijeru[trai se izvor od 01. 2010.]) je snimio pesmu Ljepa od noći".
[uredi] Diskografija
Jasmina (2000)
100 stepeni (2005)
Volim te... (2007)
Kafa Espresso ... (single) (2007)
Moja srno (single) (2008)
Zauvijek tvoj (2008)
Ime po rođenju Damir Polumenta
Poznat i kao Dado
Datum rođenja 29. avgust 1982.
Mesto Bijelo Polje, SR Crna Gora, SFRJ
anr Pop-folk
Zanimanje Pevač
- 19:13 -
SELMA BAJRAMI
Selma Bajrami (rodjena 4. jula 1980. godine u Tuzli) je poznata bosanskohercegovačka pop-folk pjevačica. Prvi album pod nazivom Kad suza ne bude snimila je u Beogradu u studiju Time. Autor pjesama je bio Milić Vukainović. Drugi album je rađen u studiju Miće Nikolića. Sa njega, pored naslovne pjesme Ljubav si ubio gade, izdvojile su se i pjesme ivot liječi rane i Pijanica. Svoj slijedeći album i prvi u produkciji Dejana Abadića, koji je izaao pod nazivom ena sa Balkana, donio je neki novi zvuk, pjesme poput Nano, korpija, ena sirena i Biće moj su krenule prema vrhovima pop-folk top lista. Zahvaljujući pjesmi ena sirena Selma je od publike i kolega dobila nadimak koji, prema sopstvenim riječima s ponosom nosi[citat potreban]. Autori pjesama na Selminom albumu koji je izaao 2005. godine pod nazivom Kakvo tijelo Selma ima su bili Dragan Brajović Braja, Dragia Baa i Nanin iz Tuzle. Zanimljivo je da je tekst za pjesmu ljubavi jedina napisala sama Selma[citat potreban]. Ovo je bio drugi album urađen u produkciji Dejana Abadića. U pauzama između snimanja albuma Selma je imala par izleta u anr zabavne muzike. Njen rad sa grupom IF iz Tuzle ostao je veoma zapaen, kao i njeno učeće na Eurosongu sa pjesmom Ranka Bobana Zaljubljena.
Diskografija [uredi]
Kad suza ne bude
Ljubav si ubio gade (1998)
Revolucija (2001)
ena sa Balkana (2003)
Kakvo tijelo Selma ima (2005)
Ostrvo tuge (2007)
- 19:08 -
BOBAN RAJEVIĆ
Boban je hrvatsko prezime te srpsko i crnogorsko osobno ime.Među Srbima i Crnogorcima Boban se rabi kao skraćeno ime od Slobodan.
Boban moe značiti:
Ervin Boban-hrvatski nogometa
Gordana Boban-BiH glumica
Ljubo Boban-hrvatski povjesničar
Marcel Boban-hrvatski nogometa
Mate Boban-hrvatski političar iz BiH
Rafael Boban-hrvatski političar i član ustakog pokreta
Ranko Boban-hrvatski pjevač iz BiH
Vjekoslav Boban-hrvatski pisac iz BiH
Zvonimir Boban-hrvatski nogometa
Slobodan "Boban" ivojinović-srpski tenisač
Eugčne Boban-francuski kolekcionar
Boban Marković-srpski trubač
Boban Babunski-makedonski nogometa
Boban Nikolić-srpski nogometa
Boban Maksimović-srpski nogometa
Boban Bajković-crnogorski nogometa
Boban Čabarkapa-crnogorski nogometa
Boban Rajović-crnogorski pjevač
- 08:47 -
GOGA SEKULIĆ
Gordana Goga Sekulić (Pljevlja, 27. veljače 1977.), crnogorska turbo-folk pjevačica. Popularna je u Srbiji i ostalim dravima bive Jugoslavije.
Diskografija [uredi]
2000. Ljubavnica
2001. I lepa i bolja
2002. Opasno po ivot
2003. Po zakonu
2006. Srce na pauzi
2008. Zlatna koka
- 08:44 -
DRAGANA MIRKOVIĆ
Dragana Mirković (Kasidol, 18. siječnja 1968. ) jedna je od najpopularnijih srpskih turbofolk i pop-folk pjevačica. Popularna je u cijeloj bivoj Jugoslaviji, u Bugarskoj, Rumunjskoj i u Turskoj
ivotopis [uredi]
Odrasla je u esteročlanoj obitelji u Kasidolu u blizini Poarevca. S glazbom se upoznala zahvaljujući svom djedu Dragutinu, kojeg je sluala dok je svirao harmoniku. S 5 godina naučila je prvu pjesmu "Devojka sokolu zulum učinila". Njena glazbena nadarenost je brzo primjećena, jer je sudjelujući na lokalnim natjecanjima privukla panju vanih ljudi iz "Diskosa" koji su joj ponudili snimanje albuma.
Njen prvi album bio je "Imam dečka nemirnog" koji je postao veliki hit i prodan je u 160.000 primjeraka. Sljedećih godina snima nove albume. Kao član "Junog vetra" imala je koncerte diljem Jugoslavije. Na koncertu na "Tamajdanu" pjevala je pred rekordnih 11.000 ljudi.
Nagli uspon počeo je u devedesetima. Prelazi u diskografsku kuću "ZaM" i snima jedan od najprodavanijih albuma ikada.[nedostaje izvor] Nakon udaje za Tonija Bjelića nakratko se povlači iz javnosti, a u folk vode vraća se 2004. godine albumom "Trag u vremenu".
Pretposljednjim albumom "Luče moje", u produkciji srpske nacionalne televizije, izaziva veliki turbofolk "bum" sa pjesmama kao to su Na kraju priče, Sudbina, Ljubi il' ubi, Nepoeljna itd. Ove pjesme su zabiljeile velik uspjeh po domaćim diskotekama to je Dragani omogućilo zbliavanje sa hrvatskom publikom.[nedostaje izvor]
Danas Dragana ima u svom vlasnitvu diskografsku i TV kuću nazvanu upravo DM SAT.
Koncerti [uredi]
Dragana je poznata po velikom broju odranih koncerata, kako po rekordnom broju posjetitelja, tako i po koreografiji zbog koje su neki Draganu zvali "Srpska Madonna". Najveći koncert ikada odran je u Bugarskoj na stadionu Levski pred 55000 posjetitelja. Zadnji veliki koncert odrala je u Srbiji 1998. u prepunoj dvorani Pionir (10000 posjetitelja). Zapamćeni su ostali koncerti u Novom Sadu, Podgorici, Niu, Kragujevcu, Tuzli (dvorana Mejdan), Carigradu itd.
Diskografija [uredi]
Imam dečka nemirnog (1984.) - Singlerica
Umiljato oko moje (1985.)
Spasi me samoće (1986.)
Rue cvetaju samo u pesmama (1987.)
Najlepi par (1988.)
Simpatija (1989.)
Pomisli elju (with Juni vetar) (1990.)
Dobra devojka (1991.)
Umirem majko (1992.)
Do poslednjeg daha (1993.)
Nije tebi do mene (1994.)
Slatko od snova, Soundtrack
Plači zemljo (1995.)
Nema promene (1996.)
Kojom gorom (1997.)
Dragana & Zlaja band (1999.)
Sama (2000.)
Trag u vremenu (2004.)
Luče moje (2006.)
Eksplozija (2008.)
Glazbene suradnje [uredi]
"Svi greimo" sa Sinanom Sakićem (1987.)
"E, moj doktore" sa Zanom (1990.)
"Sele moja" sa Zoricom Brunclik (1995.)
"Divlja devojka" sa Ninom (1996.)
"Oči pune tuge" sa eljkom aićem (1997.)
"Srcu nije lako" sa Divljim Kestenom (2003.)
"Ja imam te, a k'o da nemam te" sa Hari Mata Harijem (2003.)
"ivot moj" sa Danijelom Đokićem (2007.)
"Jači nego ikad" sa emsom Suljaković, Milom Kitićem, Sinanom Sakićem i Kemalom Malovčićem (2008.)
"Gromovi" sa Bobanom Rajovićem (2009.)
Rodno ime Dragana Mirković
Rođen/a 18. siječnja 1968. Poarevac, Srbija
anr/ovi Turbofolk, Pop folk
Zanimanje pjevačica
Djelatno razdoblje 1984. - danas
- 08:36 -
SEVERINA
Naa najveća estradna zvijezda Severina svoje je mjesto pronala i na svjetskoj razini, s obzirom na to da su je samo 12 sati nakon objavljivanja fotografija pod nazivom Boemska Severina na internetskim stranicama njezina fun kluba urednici najpopularnije i najopsenije enciklopedije na svijetu Wikipedije svrstali među Objavljeno: Ponedjeljak, 01. oujka 2010.
Izvor: jutarnji.hr Ispii
Severina Wikipedija
Naa najveća estradna zvijezda Severina svoje je mjesto pronala i na svjetskoj razini, s obzirom na to da su je samo 12 sati nakon objavljivanja fotografija pod nazivom Boemska Severina na internetskim stranicama njezina fun kluba urednici najpopularnije i najopsenije enciklopedije na svijetu Wikipedije svrstali među predstavnice pin up djevojaka ovog stoljeća.
U pin up povijesti Seve, odnosno njezina fotografija, nala se uz bok najseksepilnijim enama svijeta poput Dite von Teese, Dolly Lamour, Bernie Dexter, Jami Deadly, Loulou Brochwitz, Sabini Kelley, Rose McGowan i Heidi van Horne.
Seve svoje mjesto u tom prestinom drutvu moe zahvaliti Viktoru Dragi, Formasani i SeveFanClubu koji su osmislili njezin imid kao pin up ljepotice.
Iako je najpoznatija pin up djevojka prolog stoljeća bila Marilyn Monroe, prva u povijesti taj je status stekla Betty Grable kao maskota američkih trupa tijekom II. Svjetskog rata čiji su posteri sluili kao motivacija vojnicima na bojinici. Slavu koju su tada imale pin up djevojke moe se usporediti s onom koju danas imaju Playboyeve zečice.
- 08:23 -
ponedjeljak, 03.01.2011.
INDIJANA JONES I UKLETI HRAM
Indiana Jones i ukleti hram (eng. Indiana Jones and the Temple of Doom) je pustolovni film Stevena Spielberga iz 1984. s Harrisonom Fordom u ulozi naslovnog junaka.
Kao i film Otimači izgubljenog kovčega, temeljen je na originalnoj priči Georgea Lucasa. Mnogi članovi originalne ekipe su se pojavili i na ovom filmu, uključujući snimatelja Douglasa Slocombea, montaera Michaela Kahna i skladatelja Johna Williamsa. Uz Forda, u glavnim ulogama su se pojavili Kate Chapshaw, koja je glumila Wilhelminu 'Willie' Scott (druga glavna enska uloga nakon Karen Allen u ulozi Marion Ravenwood, u Otimačima izgubljenog kovčega), i Jonathan Ke Quan u ulozi Jonesova 11-godinjeg potrčka Kratkog. Film je dobitnik Oscara za najbolje vizualne efekte.
Uz teme kao to su dječje ropstvo i destruktivni kultovski rituali, film je snimljen u mračnijem tonu nego prethodnik. Originalni naslov filma bio je "Indiana Jones i hram smrti".
Sadraj [pokai]
1 Radnja
2 Produkcija
3 Reakcije
4 Glumci
5 Vanjske poveznice
Radnja [uredi]
Smjeten u 1935., godinu dana prije Otimača izgubljenog kovčega, film počinje s Indianom Jonesom u angajskom noćnom klubu zvanom Obi-Wan (očita asocijacija), gdje pokuava prodati ostatak Nurhacija za veliki dijamant gangsteru Lao Cheu. nakon to posao propada, a Indyjev prijatelj Wu Han biva ubijen u obračunu koji je uslijedio, Indy i mlada pjevačica iz kluba, Wilhelmina "Willie" Scott, uspijevaju pobjeći kriminalcima u autu koje vozi dječak zvan Kratki, Indyjev prijatelj. Ukracavaju se na teretni avion ne znajući da je njegov vlasnik Lao Che. Dok Indy, Willy i Kratki drijemaju tijekom leta, piloti izbacuju gorivo i iskaču iz aviona s padobranom. Indy, Willie i Kratki iskaču iz aviona u čamcu za napuhavanje.
Nakon pogibeljne vonje niz Himalaje i uzburkanu rijeku, trojac konačno stie u zabačeno selo u Indiji. Siromani seljani zatrae njihovu pomoć u potrazi za svetim kamenom Sankara, kao i za otetom djecom, koja se nalaze u oblinjoj palači Pankot.
Isprva se palača Pankot čini dosta normalnom; stanovnici palače se uvrijede nakon pitanja o tvrdnjama seljaka. Kasnije te noći, Indyja napada ubojica, nakon čega otkriva tajna vrata. On, Willie i Kratki prolaze kroz tajni prolaz i otkrivaju ogromni podzemni hram ispod palače, gdje Tagiji dre kamen iz sela i jo njih dva. Zli kult tuje boicu Kali ljudskom rtvom, dok Tagiji prisiljavaju djecu iz sela da kopaju u potrazi za dva preostala kamena Sankare koja su nestala u rudnicima palače. Njihov vođa Mola Ram nada se da će upotrijebiti moć pet ujedinjenih kamena Sankare kako bi zavladao svijetom.
Indyja, Willie i Kratkog zaorbljavaju Tagiji te ih razdvajaju. Indy se pridruuje Tagijima nakon to su ga prisilili da popije "krv Kali Ma", napitak kojim se kontroliraju misli koji baca onoga tko ga popije u "crni Kalin san". Willie je zarobljena kao ljudska rtva, a Kratkog bacaju u rudnik s ostalom djecom iz sela kao roba. Međutim, Kratki razbije svoje lance i pobjegne natrag u hram, gdje Willie sputaju u jamu ispunjenu uarenom lavom. Pomae Indyju da se pribere udarivi ga bakljom. Iako Mola Ram uspijeva pobjeći kroz skrivena vrata, Indy i Kratki spaavaju Willie, uzimaju tri kamena Sankare i oslobađaju djecu iz sela. U borbi tijekom bijega iz dvorca, trojac uskače u kolica u rudniku, a čuvari kreću za njima. U jurnjavi, Kratki umalo upada u lavu, a jedan Tagi skače na njihova kolica. Willie ga neočekivano udara i baca ga natrag na prugu. Drugo vozilo nalijeće na njegovo tijelo i iskače s pruge.
U međuvremenu, Mola Ram i ostali uruavaju vodenu branu, izlijevajući vodu u tunele kako bi utopili troje junaka. Nakon to je Indy zaustavio kolica, izbjegavaju jureću vodu istrčavi van - samo kako bi se nali na rubu strmog kanjona. Pokuavaju ga prijeći preko visećeg mosta, ali upadaju u zamku jer se Tagiji nalaze s obje strane. Povukavi očajnički potez, Indy doapće svojim prijateljima da se dre na kineskom. Uzima mač kako bi prepolovio most, poslavi većinu Tagija u rijeku s krokodilima.
Mola Ram i nekoliko njegovih sluga se uspijevaju uhvatiti za stranu na kojoj se nalazi i Indy. Počne se tući s Indyjem za kamenja, ali ovaj zazove njihovu magiju čime izaziva uruavanje kamenja koja alju opakog svećenika u rijeku gdje ga dočekuju krokodili. U tom trenutku se pojavljuju britanske trupe kako bi svladali preostale Tagije. Junaci se trijumfalno vraćaju u selo s drugim svetim kamenom i njihovom djecom.
Produkcija [uredi]
Steven Spielberg i George Lucas htjeli su da nastavak Otimača izgubljenog kovčega bude mnogo mračniji, zbog njihovih privatnih raspoloenja povodom prekida veze i razvoda koje su obojica prola. Lucas je radnju filma smjestio prije one iz originala jer nije htio da nacisti opet budu negativci.
Snimanje je počelo na ri Lanci. Harrison Ford ozlijedio je leđa dok je jahao slonove, pa je kaskader Vic Armstrong proveo pet tjedana kao zamjena u raznim kadrovima. Produkcija se većinom odvijala u studijima Elstree te zauzela osam od devet ondanjih hangara. Pomoćna ekipa provela je est dana snimajući dijelove auto potjere iz angaja u Macauu, dok je producent Frank Marshall predvodio drugu pomoćnu ekipu na Floridi koja je koristila aligatore kao zamjenu za močvarne krokodile. Dodatna snimanja obavljena su u Mammoth Mountainu i na rijeci Tuolumne za potrebe rafterske scene. Ford je opet pretrpio ozljedu leđa za vrijeme snimanja u Elstreeju pa je poslan u bolnicu u Los Angelesu. Bez obzira na sve, Spielberg je dovrio film pet dana prije zadanog roka s budetom od oko 28 milijuna dolara.
Reakcije [uredi]
Ukleti hram zaradio je 180 milijuna dolara (30 manje od Otimača), postavi treći najveći hit 1984. (uz Istjerivače duhova i Policajca s Beverly Hillsa). Film je zaradio podijeljene kritike.
Prikaz Indijaca prouzrokovao je neke kontroverze u Indiji pa je film privremeno bio zabranjen u toj zemlji.
Glumci [uredi]
Glumac Uloga
Harrison Ford Indiana Jones
Kate Capshaw Willie Scott
Jonathan Ke Quan Kratki
Amrish Puri Mola Ram
Roshan Seth Chattar Lal
Philip Stone Satnik Blumburtt
Roy Chiao Lao Che
David Yip Wu Han
Ric Young Kao Kan
Chua Kah Joo Chen
Rex Ngui Maitre d'
Philip Tan Glavni ubojica
Dan Aykroyd Weber
Dr. Akio Mitamura Kineski pilot
Michael Yama Kineski kopilot
D.R. Nanayakkara aman
Dharmadasa Kuruppu Poglavica
Stany De Silva Sajn
Indiana Jones and the Temple of Doom
Redatelj Steven Spielberg
Producent Robert Watts
Scenarist Priča:
George Lucas
Scenarij:
Willard Huyck
Gloria Katz
Glavne uloge Harrison Ford
Kate Capshaw
Ke Huy Quan
Amrish Puri
Glazba John Williams
Snimatelj Douglas Slocombe
Montaa Michael Kahn
Distributer Paramount Pictures
Godina izdanja 1984.
Trajanje 118 min.
Drava SAD
Jezik engleski
Budet $28,000,000
Prethodni 'Otimači izgubljenog kovčega'
Sljedeći 'Indiana Jones i posljednji kriarski pohod'
- 17:48 -
INDIANA YONES I KRALJEVSTO KRISTALNIH LUBANJA
Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje (eng. Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull) je pustolovni film Stevena Spielberga iz 2008. Objavljen 19 godina nakon filma Indiana Jones i posljednji kriarski pohod, u njemu se u naslovnoj ulozi ponovno pojavljuje Harrison Ford, a radnja je ovaj put smjetena u 1957. Film odaje počast SF B-filmovima iz te ere, suprotstavljajući ovaj put Jonesa protiv sovjetskih agenata - predvođenih Irinom Spalko (Cate Blanchett) - u potrazi za izvanzemaljskom kristalnom lubanjom. U filmu se pojavljuju i Marion Ravenwood kao Karen Allen, Shia LaBeouf kao Mutt Williams, Ray Winstone i Jim Broadbent.
Film je dugo čekao na produkciju jer se Spielbergu i Fordu nije svidjela originalna koncepcija Georgea Lucasa, koja se većim dijelom fokusirala na izvanzemaljce. Scenaristi Jeb Stuart, Jeffrey Boam, Frank Darabont i Jeff Nathanson napisali su svoje verzije scenerija, a na kraju je trojac zadovoljila verzija Davida Koeppa. Snimanje je počelo 18. lipnja 2007., a odvijalo se u Novom Meksiku, New Havenu, Connecticutu, Havajima, Fresnu, Kaliforniji i u tonskim studijima u Los Angelesu. Kako bi se zadrao vizualni kontinuitet s prijanjim filmovima, ekipa se oslanjala na tradicionalne kaskaderske scene umjesto na digitalnu tehnologiju, a snimatelj Janusz Kamiński je proučavao stil Douglasa Slocombea iz prethodnih filmova.
Marketing se većim dijelom oslonio na nostalgiju publike za serijalom, a proizvodi su traili inspiraciju iz sva četiri filma. Nestrpljenje je raslo zajedno s tajnoću koja je pratila produkciju, a sve je rezultiralo pravnim sporom sa statistom koji je prekrio ugovor o tajnosti i uhićenjem drugog mukarca zbog krađe računala na kojem su se nalazili brojni dokumenti povezani s produkcijom. Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje objavljen je 22. svibnja 2008. te je postigao veliki komercijalni uspjeh, zaradivi u cijelom svijetu preko 783 milijuna dolara, postavi tako drugi najunosniji film 2008. Film je općenito ocijenjen pozitivno od strane kritičara, dok je reakcija oboavatelja bila podijeljena.
Radnja [uredi]
1957., pukovnica i doktorica Irina Spalko i konvoj sovjetskih agenata preruenih u američke vojnike upadaju u vojnu bazu u pustinji Nevade. Prisiljavaju Indianu Jonesa da ih odvede do sanduka u "Hangaru 51" koji sadri ostatke izvanzemaljskog stvorenja koje se deset godina prije sruilo u Roswellu u Novom Meksiku. Jones pokua pobjeći, ali ga prevari bivi partner Mac, koji otkriva kako radi za Sovjete. Nakon borbe i podue utrke vozilima po skladitu, Indiana pobjegne u pustinju na raketnim saonicama, gdje upadne u umjetni grad izgrađen za nuklearna testiranja. Preivi nuklearni udar sakrivi se u hladnjak. Kasnije na sastanku mu otkrivaju kako se nalazi pod istragom FBI-ja zbog Macovih veza sa Sovjetima. Jones se vraća na koled Marshall, gdje mu ponude trenutni prekid rada na neodređeno vrijeme kako bi izbjegao otkaz zbog istrage. Na eljezničkoj postaji, Jonesa zaustavi mladić Mutt Williams i rekne mu da je njegov stari kolega, Harold Oxley, nestao nakon to je otkrio kristalnu lubanju blizu Nazca u Peruu. Jones i Mutt odlaze do lokalnog restorana gdje počnu razgovor o Akatoru (poznatom i kao El Dorado), kristalnim lubanjama i plemenu Ugha. Mutt dadne Jonesu pismo od Oxleyja. Prilaze im sovjetski agenti i počne utrka po koledu. Indiana shvaća da su Sovjeti pratili Mutta kako bi se dočepali njega da im deifrira Oxleyjevo pismo.
U Peruu, Jones i Mutt otkrivaju da je Oxley zatočen u umobolnici kojom upravlja crkva, ali otmu ih Sovjeti. U Oxleyjevoj bivoj ćeliji, Jones otkriva tragove groba Francisca de Orellane, konkvistadora koji je nestao u esnaestom stoljeću dok je traio Akator. Indiana pronalazi i kristalnu lubanju koju je Oxley sakrio u Orellaninom grobu. Sovjeti uhvate Jonesa i Mutta i odvode ih u svoj kamp u Brazilu gdje dre Oxleyja i Muttovu majku - za koju se ispostavlja da je Jonesova stara ljubav, Marion Ravenwood. Jones saznaje da Sovjeti vjeruju da lubanja, koja magnetski privlači sve ne-eljezne predmete, potječe od izvanzemaljskog oblika ivota i sadri veliku psihičku moć; Oxley je zadobio ivčani slom jer se previe izloio lubanjinoj moći. Spalko otkriva kako predmet ukraden iz Hangara 51 također ima kristalnu lubanju. Dok četvorka pokuava pobjeći Sovjetima, Marion otkriva Muttu da mu je pravo ime Indiana Jones III. te da je on Indianin sin. Konačno uspiju pobjeći i započinje duga potjera vozilima s mnotvom vratolomija. Pobjegavi na pomorskom vozilu, Indiana, Mutt, Marion, Oxley i Mac stiu u Hram Akatora, piramidu u stilu Maja u amazonskoj praumi. Tvrdeći kako je dvostruki agent CIA-e koji radi protiv Sovjeta, Mac ulazi u hram s Indianom i skupinom, ali zapravo ostavlja tragove uređaja za praćenje kako bi ih Spalko mogla pratiti.
Skupina ulazi u hram i Jones upotrijebi lubanju kako bi otvorio veliku odaju, gdje trinaest kristalnih kostura, od kojih jednom nedostaje lubanja, sjede na tronovima. Nakon dolaska Sovjeta i Macove nove izdaje, Spalko stavi lubanju na kostur. Kostur počne komunicirati sa skupinom preko Oxleyja na drevnom dijalektu Maja. Indiana to prevede kao da ih izvanzemaljci ele nagraditi nudeći im "veliki dar". Spalko prilazi i zatrai da "sazna sve". Bića odobre njenu elju i počnu prenositi sva svoja znanja na nju. Iznad dvorane se otvara portal u drugu dimenziju, a Oxleyju se vrati zdrava svijest i on objasni kako su izvanzemaljci interdimenzionalna bića koja su naučila ratnike Ugha na poboljaju svoju tehnologiju. Indiana, Mutt, Marion i Oxley pobjegnu iz hrama, ali Maca i vojnike usisa portal. Kosturi se spajaju u jedan i nastavljaju hraniti Spalko znanjem; no, kolektivno znanje trinaest stvorenja je previe za Spalko. Njezini mozak i tijelo se zapaljuju i raspadnu, a njene ostatke usisa portal. Hram se urui, a leteći tanjur se die iz ruevina i nestaje dok rijeka Amazona poplavljuje dolinu. Po povratku kući, Indiana je vraćen na posao i promoviran u pomoćnika dekana Marshall Collegea, a on i Marion se vjenčaju.
Glumci [uredi]
Harrison Ford kao Dr. Indiana Jones, Jr.. Kako bi se pripremio za ulogu, 64-godinji Ford je provodio tri sata dnevno u teretani, dva tjedna vjebao s bičem[1] i oslonio se na visokoproteinsku dijetu od ribe i povrća.[2] Ford je ostao u formi i tijekom stanke u serijalu jer se nadao novom filmu.[3] Izveo je mnoge svoje kaskaderske scene budući da su one od 1989. postale mnogo sigurnije, a smatrao je i kako je poboljao svoju izvedbu.[4] Rekao je, "Privlačnost Indiane Jonesa nije njegova mladost nego njegova imaginacija, njegova domiljatost. Njegov fizički izgled je veliki dio toga, pogotovo način na koji se izvlači iz opasnih situacija. No, nije sve u udaranju ljudi i padanju s visokih mjesta. Moja ambicija je imati publiku koja će lik gledati ravno u lice, a ne u tjeme vjetog kaskadera. Nadam se da ću to i dalje uspijevati bez obzira koliko star bio."[5]
Ford je smatrao i kako će njegov povratak pomoći američkoj kulturi da postane manje paranoična oko starenja (odbio je obojiti kosu za ulogu), zbog obiteljske privlačnosti filma: "Ovo je film koji se ne obraća samo mladom dijelu populacije, nekom određenom dijelu stanovnitva (...) Imamo odličnu priliku dokinuti demografska ograničenja."[4] Rekao je Koeppu da u scenarij doda vie aluzija na njegovu dob.[6] Spielberg je rekao Fordu da nije prestar za ulogu Jonesa: "Kad čovjek dođe u te godine i stalno prima isti udarac, a i dalje trči brzo i penje se visoko kao i prije, disat će malo tee na kraju svega. A ja sam pomislio, 'Idemo se zabaviti. Ne skrivajmo to."[7] Spielberg se sjetio rečenice iz Otimača, "Nisu godine u pitanju, nego kilometraa",[7] te pomislio kako ne moe naći razliku između Forda tijekom snimanja Posljednjeg kriarskog pohoda i Kraljevstva kristalne lubanje.[8]
Shia LaBeouf kao Henry "Mutt Williams" Jones III., mladi buntovnik motociklist i Jonesov pomoćnik i sin. Koncept potomstva Indiane Jonesa uveden je u seriji Mladi Indiana Jones, u kojoj je stari Indy imao kćer.[9] Tijekom razvoja Kraljevstva kristalne lubanje, ova ideja je inkorporirana u scenarij Franka Darabonta, s tim da su Jones i Marion imali 13-godinju kćer. No, Spielberg je smatrao kako je ideja preslična onoj iz filma Jurski Park: Izgubljeni svijet,[10] pa je umjesto kćeri ubačen sin.[11] Koepp je rekao kako su za osmiljavanje lika zasluni Jeff Nathanson i Lucas.[6] Koepp je htio da Mutt bude mokljan, ali je Lucas odbacio takvu ideju, objasnivi da mora sličiti Marlonu Brandu iz Divljaka: "on mora biti ono to je otac Indiane Jonesa mislio o njemu - prokletstvo se vraća u obliku njegova vlastitog sina - on je sve ono to njegov otac ne moe podnijeti".[10]
LaBeouf je bio prvi Spielbergov izbor za ulogu.[1] Uzbuđen to će nastupiti u filmu o Indiani Jonesu, LaBeouf je potpisao bez da je pročitao scenarij, a nije ni znao kakvog će lika glumiti.[12] Vjebao je i nabacio oko sedam kilograma miićne mase za ulogu,[13] a gledao je i ostale filmove kako bi se uivio u ulogu.[14] LaBeouf je gledao i Guvu na kolskoj ploči, Buntovnika bez razloga te Divljaka kako bi vidio kako njegov lik treba izgledati i ponaati se,[1] kopirajući manire i riječi junaka iz tih filmova, kao to je koritenje noa skakavca kao oruje.[15] Lucas je savjetovao i koritenje zalizanog izgleda, aleći se kako je LaBeouf "poslan u kolu zalizivanja Američkih grafita".[7]
Cate Blanchett kao Irina Spalko, sovjetska agentica. Lik je osmislio scenarist David Koepp.[6] Frank Marshall rekao je kako je Spalko nastavila Indianinu tradiciju odravanja veza koje seu od ljubavi do mrnje "sa svakom enom s kojom dođe u kontakt".[16] Blanchett je "nekoliko godina" htjela igrati zlikovku, a uivala je postavi dijelom ostavtine Indiane Jonesa budući da je oboavala prethodne filmove.[17] Spielberg je hvalio Blanchett kao "majstoricu preruavanja".[7] Bob frizura bila je njena ideja, to uz njen strogi izgled i ponaanje podsjeća na Rosu Klebb iz filma Iz Rusije s ljubavlju.[18] Blanchett je naučila mačevati, a tijekom snimanja Spielberg je odlučio liku dodati vjetine karatea.[19] LaBeouf se prisjetio kako je Blanchett bila dosljedna na setu, a Ford je ostao iznenađen kad ju je susreo na setu dok nije bila u kostimu. Primijetio je, "Ne postoji aspekt njenog ponaanja koji nije bio dosljedan s bizarnom osobom koju je igrala."[4]
Karen Allen kao Marion Ravenwood, Indianina stara ljubav koja se već bila pojavila u Otimačima izgubljenog kovčega. U scenariju Franka Darabonta Marion Ravenwood se vraća kao Indianina simpatija.[10] Allen nije ni bila svjesna da je njezin lik u scenariju sve dok je Spielberg nije nazvao u siječnju 2007. i rekao, "Bit će objavljeno! Snimit ćemo Indianu Jonesa 4! Pogodi to! Ti si u njemu!"[20] Ford je smatrao Allen "jednom od najlakih ljudi za suradnju s koje je poznavao. Ona je potpuno neovisna ena, a to je dio lika kojeg igra. Većina njezina arma i arma njenog lika je u filmu. I opet, nije to vezano uz godine. To ima veze s njenim duhom i njenom prirodom."[4] Allen je rekla kako je s Fordom bilo lake raditi na ovom filmu, u suprotnosti s prvim filmom, gdje se polako sprijateljivala s glumcem.[21]
Ray Winston kao George "Mac" McHale, britanski agent s kojim je Jones surađivao tijekom Drugog svjetskog rata, ali koji se sada udruio sa Sovjetima zbog financijskih problema. Lik je svojevrsni zaokret u odnosu na Sallaha i Renea Belloqa - Jonesova prijatelja i neprijatelja u Otimačima izugbljenog kovčega.[22] Spielberg je angairao Winstonea jer ga je smatrao "jednim od najbriljantnijih aktivnih glumaca", nakon to ga je vidio u Posljednjoj pljački.[19] Winstone je tijekom snimanja potrgao tetive koljena. "Stalno dobivam akcijske uloge kako starim", primijetio je.[23] Kao i John Hurt, i Winstone je htio vidjeti scenarij prije nego to se posveti filmu. U intervjuu za britansku televiziju[24] je objasnio kako je scenarij mogao pročitati samo ako mu ga donese kurir, koji je čekao dok ga pročita, a zatim se vratio u Sjedinjene Drave kad ga je Winston pročitao. Svoje razloge je objasnio riječima, "Ako elim biti u njemu, elim biti u njemu". Dodao je kako je po zavretku snimanja morao vratiti scenarij, koji je bio tajna. Nakon premijere mu je dan primjerak za trajno vlasnitvo.[25]
John Hurt kao Harold "Ox" Oxley, stari Jonesov prijatelj, s kojim je izgubio kontakt 1937. est mjeseci prije događaja iz filma, on je poludio nakon to je otkrio kristalnu lubanju, koja mu je naredila da je vrati u Akator. Frank Darabont sugerirao je izbor Hurta kad je pisao scenarij.[26] Lik je inspiriran Benom Gunnom iz Otoka s blagom.[19] Hurt je htio pročitati scenarij prije nego to prihvati ulogu, za razliku od drugih glumaca koji su pristali "jer ga Steven - znate, 'Boe' - snima. A ja sam rekao, 'Ja trebam malo prethodnog znanja taman da ga Bog snima.' Pa su mi poslali kurira sa scenarijem iz Los Angelesa, dali su mi ga u tri sata popodne u Londonu, pokupili ga natrag u osam navečer, a on se sutradan vratio u Los Angeles."[27]
Jim Broadbent kao Dan Charles Stanforth, kolega s koleda i Jonesov prijatelj. Broadbentov lik zamjenjuje Marcusa Brodyja, kojeg je glumio Denholm Elliott, koji je umro 1992.[19] Kao počast Elliottu, producenti su na lokaciji koleda Marshall postavili njegovu bistu, te fotografiju na Jonesovu stolu na kojoj pie kako je umro zajedno s Jonesovim ocem.
Igor Jijikine kao Pukovnik Dovčenko. Njegov lik zamjenjuje gorostasnog krvnika kojeg je u prethodnim filmovima utjelovljavao Pat Roach (Roach je umro 2004.).[19]
Joel Stoffer i Neil Flynn pojavljuju se u cameo ulogama kao agenti FBI-ja koji ispituju Jonesa, u sceni nakon uvodne sekvence. Alan Dale glumi generala Rossa, koji uvjerava agente u Jonesovu nevinost. Andrew Divoff i Pavel Lychnikoff glume ruske vojnike. Spielberg je za uloge ruskih vojnika angairao glumce koji znaju ruski da bi njihov naglasak bio autentičan.[8] Dimitri Diatčenko glumi desnu ruku pukovnice Spalko koji se sukobljava s Jonesom na koledu. Diatčenko je nabio oko 115 kilograma kako bi izgledao prijeteće, a njegova uloga je prvih deset dana snimanja bila dosta mala. Kad se snimala borba, Ford ga je slučajno udario u bradu, a Spielbergu se svidjela Diatčenkova duhovita reakcija, pa mu je produio ulogu na tri mjeseca snimanja.[28]
Sean Connery je odbio ponudu da reprizira svoju ulogu Henryja Jonesa Sr. budući da se povukao u glumačku mirovinu u kojoj je uivao.[29] Lucas je izjavio da je u biti dobro da se Connery nije na kratko pojavio, budući da bi to bilo razočaranje za publiku kad se njegov lik ne bi pridruio pustolovini.[30] Ford se naalio, "Dovoljno sam star da igram vlastitog oca u ovom filmu."[4] Film objanjava Conneryjevu odsutnost napomenom kako je lik umro neto prije događaja iz filma.
Redatelj Steven Spielberg
Producent Frank Marshall
George Lucas
Kathleen Kennedy
Scenarist Scenarij:
David Koepp
Priča:
George Lucas
Jeff Nathanson
Glavne uloge Harrison Ford
Cate Blanchett
Karen Allen
Ray Winstone
John Hurt
Jim Broadbent
Shia LaBeouf
Glazba John Williams
Snimatelj Janusz Kamiński
Montaa Michael Kahn
Distributer Paramount Pictures
Godina izdanja 2008.
Trajanje 123 min.
Drava SAD
Jezik engleski
Budet $185,000,000
Prethodni 'Indiana Jones i posljednji kriarski pohod'
- 17:41 -
ZMAJEVO SRCE
uloge: Dennis Quaid, Sean Connery, Jason Isaacs, Dina Meyer, David Thewlis, Julie Christie, Pete Postlethwaite, Brian Thompson, John Gielgud
scenografija: Benjamin Fernandez
kostimografija: Anna B. Sheppard
fotografija: David Eggby
montaa: Peter Amundson
glazba: Randy Edelman & Anna Shepherd
scenarij: Charles Edward Pogue (sinopsis: Patrick Read Johnson & Charles Edward Pogue)
reija: Rob Cohen
proizvodnja: Universal Pictures, SAD, 1996.
distribucija: Kinematografi Zagreb
trajanje: 103 '
Oni koji paralelno prate prilike na američkom tritu knjiga i na tritu kino-ulaznica mogli bi zamijetiti jedan zanimljiv paradoks. Ako je sudeći po broju napisanih knjiga i njihovoj uspjenosti na listama bestselera, fantasy, tj. epska fantastika je u uvjerljivoj prednosti nad SF-om. Potpuno suprotno od toga se događa u Hollywoodu, koji jednostavno ne moe smisliti fantasy i prednost uvijek daje SF-u. Sociolozi bi taj fenomen objanjavali time to za čitanje ipak treba veći intelekt, a intelektualcima fantasy mnogo bolje zadovoljava eskapističke prohtjeve za jednim boljim, jednostavnijim i ljepim svijetom. Financijski analitičari bi to objanjavali time to SF manje kota - utjerate nekog tipa u kostim vanzemaljca i pustite ga da tumara ulicama Los Angelesa, pa ste dobili SF-film, dok stvaranje jednog fantasy svijeta ipak nije tako jednostavno. U svakom slučaju, Hollywood se po pitanju prenoenja fantasyja na veliki ekran nije previe iskazao - od neopravdano potcijenjenog Milliusovog remek-djela CONAN BARBARIN (1981) nije se snimilo ni jedno spomena vrijedno djelo, uz izuzetak simpatične Lucas-Howardove tolkienovske replike WILLOW (1988). Zbog svega toga ZMAJEVO SRCE valja pozdraviti, makar zbog toga to razbija anrovsku jednoličnost suvremenog Hollywooda.
Radnja filma ZMAJEVO SRCE zbiva se u nekoj neimenovanoj evropskoj zemlji krajem 10. stoljeća (neke indicije govore da bi mogla biti riječ o Engleskoj, ali slovački eksterijeri otklanjaju tu mogućnost). Vitez Bowen (Quaid) uči mladog princa Einona borilačkim vjetinama i vitekoj etici. Njihovu lekciju prekida glasnik s pozivom da se priključe kralju u smirivanju pobunjenih kmetova. Kmetovi se pokazuju mnogo manje sklonim poputanju od Pankretića & Co. pa usprkos izvojevane pobjede kralj gine, a princ bude smrtno ranjen. Njegova očajna majka (Christie) se za pomoć obraća zmaju - zatitniku njegovih keltskih predaka koji mladom princu daruje pola svog srca. Dvanaest godina kasnije Einon (Thewlis) se pokazao jo gorim tiraninom od svog prethodnika (zvuči poznato, zar ne?). Razočarani Bowen je uvjeren kako je zmijsko srce zmajeva krivo za to, pa se zarekao da će ih sve istrijebiti. Kako u srednjem vijeku nije bilo ekologa i boraca za prava ivotinja, njegov posao je gotovo zavren kada se susreće s posljednjim zmajem po imenu Draco (glas Seana Conneryja). Nakon dvoboja koji zavrava fizičkom i mentalnom pat-pozicijom, Bowen shvati da je Draco zapravo čovjekoljubivo stvorenje, koje se nastoji iskupiti za to to je grekom darovalo ivot nedostojnom tiraninu. Njih dvojica se udruuju i pomau kmetici Kari (Meyers) u ustanku protiv Einona.
Iako daleko od savrenstva, ZMAJEVO SRCE je mnogo bolje nego to je to sugeriralo mučno snimanje i činjenica da se na mjestu producenta nala Rafaella de Laurentiis, kći mnogo poznatijeg Dina, sklonog tome da na svako remek-djelo snimi pet-est nepodnoljivih celuloidnih brabonjaka. Pogueov scenarij je također napravljen u tipičnoj maniri dananjih holivudskih studija - s dosta logičkih rupa i predvidljivim elementima. Umjesto da su bespotrebno ubačeni likovi Kare (kao da se ne moe bez romanse glavnih junaka) i oca Gilberta kao "comic reliefa", mnogo je vie truda trebalo uloiti da Bowenov lik bude viedimenzionalniji i njegovi postupci bolje motivirani. Ali, pomalo slabani scenarij ipak spaavaju dvije stvari: prije svega je to dobra Cohenova reija, zatim vrhunski specijalni efekti s digitaliziranim čudovitem, te, na kraju sam Sean Connery koji zmaju ne samo posuđuje glas, nego i svoje manire. Veliki kot, koji je svojim armom od potpune propasti spasio i onakvu neuvjerljivu holivudsku besmislicu kao to je HRID, imao je mnogo manje razloga da u tome ne uspije u ZMAJEVOM SRCU.
Ukratko, ZMAJEVO SRCE nije veliki i nezaboravan film, ali ljubiteljima fantasyja će biti vie nego potrebno osvjeenje.
- 17:39 -
1001 NOĆ
Knjiga tisuću i jedne noći (C*'( #DA DJD) HDJD) na arapskom ili G2'1 H ĚŠ 4( na perzijskom), predstavlja zbirku od preko 300 bajki, aljivih pripovijesti, legendi i anegdota.
Zbirka je povezana okvirnom pričom o ahrijaru, nesmiljenom vladaru koji je, zgađen nevjernoću svoje supruge, zapovijedio da mu se svake noći druga ena dovodi u postelju kako bi je slijedećeg jutra pogubili. eherezada, dovitljiva vezirova kći, tu sudbinu izbjegava tako to ahrijaru svake noći počne pričat neku zanimljivu priču te je prekinuvi je na najzanimljivijem dijelu.
Zbirka se sastoji od niza priča, prilično različitih po sadraju, od kojih su neke, poput legendi o Sinbadovim putovanjima, Aladinovoj lampi i Ali Babi i 40 hajduka, i samostalno postale dio svjetske kulture. Nastanak zbirke se obično vezuje za Bagdad u doba kalifa Haruna al-Rashida, koji je tada bio najkozmopolitskiji grad na svijetu i na čijim ulicama su se mogle čuti raznolike priče porijeklom iz Perzije, Kine, Indije, Afrike i Evrope. Jezgra priče se, s druge strane, vezuje uz drevnu perzijsku knjigu Hazar Afsana (Tisuću mitova).
Prva arapska kodifikacija Alf Layla spominje već u 9. vijeku, a zapadno čitateljstvo je knjigu upoznalo tek početkom 18. vijeka zahvaljujući prijevodu Antoinea Gallanda na francuski. Ipak, najpoznatiji zapadni prijevod je onaj britanskog istraivača Sir Richarda Burtona, koji je u svojoj verziji zadrao mnoge erotske i lascivne dijelove izbačene iz Gallandove i mnogih drugih izdanja, i zahvaljujući kojoj su mnogi Orijent dugo vremena shvaćali kao mjesto u kome, za razliku od utogljenog Zapada, vladaju tjelesni uici.
1001 noć je sluila kao vrelo inspiracije likovnim umjetnicima i filmaima, uključujući neka od klasičnih djela Starog Hollywooda i neto modernijih djela poput Pasolinijevog Cvijeta 1001 noći.
- 17:37 -
NAJBOLJE GODINE
RADNJA
Druga sezona popularne serije donosi brojne nove zaplete i likove u Dragoje. Pratili smo dolazak i prilagodbu lijepe Lorene (Katarina Radivojević) u seoskom okruenju, njen novi početak i suivot sa stanovnicima ovog draesnog sela. Uli smo u ivote ivopisnih Dragojana, pratili njihove dogodovtine, a novi nastavci upoznaju nas s udanom Lorenom, ali i novim iteljima, odnosima i obratima u radnji. Dvojica braće Hajduk borila su se za Loreninu naklonost, a za njenu ruku naposljetku izborio se Tomo (Amar Bukvić). Samo naizgled je spokoj zavladao ovim slavonskim selom jer novi nemiri stiu s likovima poput Violete (Mira Furlan), ambicioznih političara i moćnika poput Suzane Gajs (Ksenija Pajić) i Tune (Enes Vejzović).
Zbog kaznenog djela selo postaje bogatije za jo jednu obitelj iz Zagreba - Gajs. Suzana Gajs, moćna i ambiciozna ena glava je te obitelji. Zajedno sa svojim kćerima blizankama Tenom (Maa Dejanović) i Lenom (Mia Dejanović) te majkom Spomenkom (Zrinka Kolak), Suzana mora prihvatiti svoju sudbinu. Pred njom je ivot u selu daleko od luksuza velegrada na kakav je navikla. Suzana postaje nova općinska načelnica sela Vimečine, Rudina i Dragoja. Ova zanosna i beskrupulozna poslovna ena pokuat će unijeti velike promjene u selima i tako uznemiriti lokalno stanovnitvo. Njena majka Spomenka izazvat će pak nemire samo u Boinom srcu. Kako će vrijeme prolaziti Suzana će unatoč svojoj hladnoći početi gajiti simpatije prema jednom od itelja Dragoja.
Moćni Tuna (Enes Vejzović) jo je jedna osoba koja ima veliki utjecaj na svakodnevicu Dragoja. Vlasnik hipodroma i kandidat za Sabor ostvarit će zabranjenu avanturu s mladom Koranom (Petra Cicvarić), dok će ljubavni ivot njene sestre Zrinke (Marija Borić) biti poljuljan povratkom Damira (Janko Rako) u selo. Vrckasta i lijepa Tunina kći Marta (Iskra Jirsak) uvući će se pod kou Ranka (Janko Popović Volarić) i tako u Loreni probuditi tračak ljubomore.
Nakon to su mu roditelji otili na put oko svijeta te ga ostavili na nemilost zahtjevne Bebe (Ljubica Jović), Marko (Karlo Ferenčak) će zamoliti svog brata Sebastijana (Hrvoje Horvat) da mu zajedno sa Zvjezdanom (Svjetlana Magdić) pomogne u vođenju obiteljske trgovine. Omiljeni seoski liječnik Draen (Robert Jozinović) zagledat će se u Saku (Mirta Zečević), a njegovi simpatični pokuaji zavođenja često će zavriti neuspjehom.Političke intrige pokuat će se uvući u Dragoje, no seosko okruenje ostaje mjesto u kojem će se roditi neke nove ljubavi, ali probuditi i neke stare
- 17:31 -
SAM U KUĆI
Sam u kući (eng. Home Alone) američka je obiteljska komedija iz 1990. godine s Macaulayjem Culkinom u glavnoj ulozi.
Radnja [uredi]
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadri pojedinosti o radnji i/ili zavretku ovog djela.
Kevin McCallister (Macaulay Culkin) je dječak koji se s obitelji sprema na putovanje u Francusku gdje će provesti boićne blagdane. Uurbano spremanje u obiteljskoj kući ne dira previe flegmatičnog Kevina koji ne uspijeva privući panju niti jednog člana obitelji. Naposljetku ostaje zaboravljen i sam u kući to isprva nitko ne primjećuje.
Tad na scenu stupaju Harry (Joe Pesci) i Marv (Daniel Stern), pljačkai čija je specijalnost "olakavanje" bogataa za vrijeme praznika. Na njihovoj listi je i kuća McCallisterovih, ali tu je isprva preplaeni Kevin koji ubrzo dolazi k sebi i priprema obranu svog doma postavljajući brdo zamki za neeljene goste.
Nastavci [uredi]
Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku iz 1992.
Sam u kući 3 iz 1997.
Sam u kući 4 iz 2002.
- 17:27 -
GUMU
Gumu (hrv. Srebro, turski: Gümüş), turska je serija koja se od 21. studenoga 2010. prikazuje na Novoj TV u Hrvatskoj. Radnja serije smjetena je u Istanbulu u Turskoj. Glavne uloge imali su Songül Öden, K1vanç Tatl1tu i Ekrem Bora.
Saetak radnje [uredi]
ivot prostodune, neiskvarene djevojke Gümüş mijenja se kada joj imućna obitelj adoglu dogovori brak s mukim nasljednikom Mehmetom koji je, nakon to mu je voljena djevojka poginula u prometnoj nesreći, zapao u teku krizu. Uvaena obitelj adoglu odabrala je Gümüş za enu svog sina Mehmeta i nakon to je to saznala Gümüş je presretna, na pragu ostvarenja svoga vječnog sna.
Gümüş napokon dobiva priliku pribliiti se Mehmetu u kojeg je zaljubljena od djetinjstva i povrh svega, postati mu enom. U nevjerici zbog brzog i lakog odvijanja stvari, Gümüş kreće na put u Istanbul koji će vidjeti prvi put. Mehmet je godinu dana ranije izgubio voljenu Nihan, s kojom je bio u estogodinjoj vezi i s kojom se njegova obitelj nije slagala. Nihan pogiba u stranoj prometnoj nesreći za to Mehmet ne prestaje kriviti sebe.
Mehmet, čvrsto zatvorivi vrata ikakvoj mogućnosti za ljubav i sreću, počinje voditi razuzdan ivot. Iz toga bijednog ivota izvlači ga djed Mehmet Fikri. Mehmet jedne večeri upada u nevolju i tučnjavu, zbog čega djed pouruje planove koje ima za unuka. Zbog nastalih okolnosti Mehmet pristaje na ivot kakav mu je djed zamislio. U njegovim je planovima i vjenčanje s Gümüş. Iako u srcu nosi drugu enu, Mehmet mora oeniti enu koju ne voli. Mehmet je nesretan i prisiljen ivjeti sa enom koju nije sam odabrao i, bez obzira to je Gümüş lijepa, njena i paljiva, njegovo srce ostaje zatvoreno.
Naizgled Mehmet pristaje na taj brak, ali ne moe Gumus ni primiti za ruku. Povrh svega, u jednom trenutku pokuava pobjeći i odustati od braka čime izaziva veliki skandal zbog kojeg mu otac doivljava srčani udar. Vrlo brzo Gümüş uviđa da njen novi ivot uopće neće biti bajka o kakvoj je matala. Gümüş se unatoč nesuglasicama s Mehmetom blago odnosi prema njegovom ponaanju. Osim rezerviranog i odbojnog supruga, nesposobnog da je prihvati kao pravu enu, svakodnevicu će joj zagorčavati svekrva eref i ogorica Pinar. Bez drugog izlaza Gumus će prihvatiti ulogu koja joj je dana, ali će se okrenuti vlastitom usavravanju i obrazovanju u nadi da će tako lake jednog dana odlediti Mehmetovo srce.
Format romantika, drama
Autor Eylem Canpolat
Sema Ergenekon
Redatelj Kemal Uzun
Glumci Songül Öden
K1vanç Tatl1tu
Ekrem Bora
Drava podrijetla Turska
Jezik turski / engleski / francuski
Broj epizoda 100
Broj sezona 3
Produkcija
Producent Irfan Sahin
Lokacija Turska
Emitiranje
U Hrvatskoj Nova TV
Uloge [uredi]
Glumac Lik
Songül Öden Gümüş
K1vanç Tatl1tu Mehmet
Ekrem Bora Mehmet Fikri
Güngör Bayrak eref
Funda 0lhan Esra
Ayça Varl1er P1nar
Laçin Ceylan Gülsün
Sevinç Gürsen Aky1ld1z Bahar
Tar1k Ünlüo lu Tar1k
Bar1ş Ba c1 Emir
Cüneyt Çal1şkur Ahmet
Serdar Orçin Onur
Kamil Güler Gökhan
Emre Karayel Engin
Tayfun Eraslan Levent
Hikmet Karagöz Osman
Cans1n Özyosun Didem
Füsun Erbulak Dilruba
Murat Akda Köylü
Çi dem Batur Dilek
- 17:22 -
NINA BADRIĆ
Nina Badrić (Zagreb, 4. srpnja 1972.), hrvatska je pop pjevačica i viestruka osvajačica prestine nagrade Porin. Jedna je od najcjenjenijih i najtrofejnijih glazbenika čija se popularnost proirila i izvan granica Hrvatske.
Sa devet godina pjevala je u dječjem zboru 'Zvjezdice', sa kojim je putovala po svijetu, snimila nekoliko albuma i stekla velikog iskustva u zborskom i gospel pjevanju[1]. Svoj prvijenac Godine nestvarne objavljuje 1995. godine za diskografsku kuću Croatia Records, ali veći uspjeh dolazi tek nakon dueta sa Emilijom Kokić i skladbe "Ja sam vlak"[2]. 2002. godine u Bosni i Hercegovini proglaena je najboljim stranim izvođačem i dobitnica je glazbenog 'Oscara'. Četiri puta se natjecala na Dori (Hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije).
11. rujna 2006. godine Nina Badrić se u intimnoj atmosferi u istarskim Balama, udala za svog dugogodinjeg dečka Bernarda Krasnića
Zvjezdice [uredi]
Nina Badrić rodila se 4. srpnja 1972. godine u Zagrebu. Pohađala je osnovnu kolu "Otokar Kerovani", koja kasnije 1995. godine mijenja ime u "Dr. Ivan Merz"[4]. Glazbom se počinje baviti već kao devetogodinja djevojčica, pjevajući u dječjem zboru 'Zvjezdice'. Sa 'Zvjezdicama' je proputovala gotovo čitavi svijet, snimila nekoliko albuma i stekla veliko glazbeno iskustvo u zborskom i gospel pjevanju. Nina nije prva kojoj su 'Zvjezdice' pomogle u daljnjoj karijeri, pa tako nakon sedam godina provedenih u zboru, Nina odlazi u studijo gdje pjeva prateće vokale izvođačima kao to su Parni valjak, Prljavo kazalite i drugi.
Početak uspjeha [uredi]
Jedan od najzaslunijih ljudi za njezinu glazbenu karijeru je pokojni Dino Dvornik, koji joj je prema njezinim riječima jako puno pomogao. Dok je pjevuila uz radio u jednom butiku u kojem je radila, na vratima se pojavio Dino Dvornik, koji je tada bio velika hrvatska zvijezda. Dino je tada ugasio radio i rekao joj da sad otpjeva to isto bez pratnje. Bio je vrlo impresioniran onim to je čuo i sutra dan je odmah sa Ninom obiao nekoliko diskografskih kuća po Zagrebu[5].
"Dino mi je tada dao vjetar u leđa i prijateljski zagrljaj, i nikad nisam, niti ću mu to ikada zaboraviti. Tijekom godina postali smo dobri prijatelji. Bio je moja glazbena ikona, htjela sam biti takva, hrabra, drukčija i svoja"[5]
({{{2}}})
Kasnije je imala svoj prvi veći nastup na 'Croviziji', gdje je pobijedila sa skladbom "Ostavljam te", u suradnji sa Rajkom Dujmićem, Jesenkom Hourom i svojim prvim menaderom Danijelom Koletićem. Ubrzo nakon toga potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor sa izdavačkom kućom Croatia Records i 1995. godine objavljuje svoj prvijenac Godine nestvarne. Tonski snimatelji na albumu bili su Tihomir Boroak i Dejan Parmak, a izvrni producent bio je Denis Curman, dok se materijal miksao i snimao u studiju Nostradamus. Album je vrlo dobro proao kod publike, međutim Nina prvi veći uspjeh biljei u duetu sa pjevačicom Emilijom Kokić i skladbom "Ja sam vlak".
Uspjeh i daljnja karijera [uredi]
Nakon toga slijedi vrijeme Ninine uspjene glazbene karijere, koja dolazi na vrhunac objavljivanjem albuma Personality iz 1997. godine, za izdavačku kuću Zg Zoe Music. Album je najprodavaniji u godinama 1997. i 1998., a Nina sa njim osvaja dva Porina, i to za najbolju ensku vokalnu izvedbu i za najbolji album pop i zabavne glazbe. Također obrada skladbe "I'm so excited" od američkog R&B sastava 'The Pointer Sisters', donosi joj i inozemni uspjeh.
Nakon toga 1999. godine objavljuje album Unique, na kojemu se nalazi 13 kompozicija od kojih se dvije pojavljuju u dvije verzije, "Woman in love" u običnoj i remiks i "Po dobru ti me pamti" u vokalnoj i instrumentalnoj. Na snimanju su sudjelovali brojni hrvatski glazbenici, Boytronic, Ilan Kabiljo, Ante Pecotić, eljko Banić, Pegy, Davor Devčić, Igor Gerina, Mario Igrec, te članice sastava Divas. Većina materijala snimljena je u studiju 'Croatia Records' i 'J.M. Trooly'.
Singlom "Nek ti bude kao meni", Nina najavljuje svoj četvrti album pod nazivom Nina, koji izlazi 2000. godine, pod oznakom Croatie Records. Materijal na albumu sastoji se od dvanaest skladbi, a njihovi autori su Darko Juranović (producent albuma), Ivana Husar, Sandra Sagena, Breković Brothers, Baby Dooks, Miroslav Lesić, Aleksandra Kovač, Sonja Kovač, Predrag Martinjak, Miro Vidović, Nino Mlinac, Fresh Jay i Nina Badrić. Uz ovu ekipu na snimanju, koje se obavljalo u zagrebačkom studiju Morris, sudjelovali su i brojni drugi glazbenici kao to su; Kreimir Tomec (Cubismo), Daria Hodnik Marinković, Jadranka Kritof, sastav 'XL', Zlatan Dolić (Cubismo), Hrvoje Rupčić (Cubismo), Davor Kriić (Cubismo), Renata Sabljak, Robert Vrbančić, Kristijan Zorjan, Josip Grah, D.J. 279 (London). Album Nina donosi i drugi singl "Ako kae da me ne voli", za kojeg je snimljen i video spot[6]. 2003. godine objavljuje kompilaciju Collection i studijski album Ljubav. Album Ljubav sadri trinaest skladbi, od kojih su dvije objavljene kao singlovi, "Čarobno jutro" (izvedena na natjecanju "Dora") i "Za dobre i loe dane". Materijal je snimljen u zagrebačkom studiju Morris, a na njemu je opet sudjelovala brojna skupina glazbenika.
Velikim solističkim koncertom kojeg je odrala 14. veljače 2005. godine (dan Valentinovo) u Domu sportova u Zagrebu, Nina je obiljeila vrhunac svoje glazbene karijere[7]. Koncert je bio i humanitarnog karaktera s kojim je Nina podrala akciju UNICEF-a za udomljavanje naputene djece. Posebno za ovu priliku Nina je pripremila svoje stare hitove u novom aranmanu, koje su obradili Ante Gelo i Darko Juranović. Koncert je sniman i iste godine izlazi uivo album na dvostrukom CD-u, Ljubav za ljubav - Live, kojeg objavljuje izdavačka kuća Aquarius Records. Materijal se sastoji od 23 skladbe, koje su pokrile do tada čitavu Nininu glazbenu karijeru.
U studenom 2007. godine, izlazi njezin sedmi studijski album simboličnog naziva 07. Nakon to je njezin zadnji album Ljubav napunio vrhove svih Top ljestvica, istim putem je krenuo i 07, kada se odmah po objavljivanju počeo vrtjeti po svim radio postajama. Album je pripremala u londonskim glazbenim studijima. O samom nazivu albuma Nina je rekla:
"Sedmi je po redu u mojoj karijeri, sedam je moj najdrai broj i nekako mi se učinilo zgodno tako nazvati album. Ionako niti jedan svoj album nisam nikada nazvala po samo jednoj pjesmi, jer elim da ljudi sami odaberu svoju najdrau, bez moga sugeriranja."[8]
({{{2}}})
Album otvara skladba "Kralj ivota moga", koju u duetu izvodi sa romskom divom Ljiljanom Petrović - Buttler. Materijal sadri jo jedan duet, kojeg Nina izvodi sa Montellom Jordanom u skladbi "Ne dam te nikom"[9]. Album je stvarala vie od dvije godine, a na njemu su sudjelovali brojni velik glazbenici, a neki od njih su: Thomas Burić, Draen Kvočić-Dash, Aleksandra Milutinović, Ljiljana Petrović Buttler, Montell Jordan, te Steve Sidwell.
Diskografija [uredi]
Albumi [uredi]
Studijski
Godine nestvarne - 1995. #2
Personality - 1997. #1
Unique - 1999. #1
Nina - 2000. #1
Ljubav - 2003. #1
07 - 2007. #1
Kompilacije
Collection (kompilacija) - 2003. #2
Ljubav za ljubav - Live (Uivo) - 2005. #2
Festivali i kompilacije [uredi]
1997. - Dance 1
1998. - Supergirl
2000. - Super Hitovi 1998-2000
2001. - Super Hitovi 2000-2001
2001. - Tonika 2001
2003. - Dora 2003
2004. - Galeb i ja
2004. - Hrvatski Radijski Festival 2004
2005. - Hitomanija 2
2005. - Turky party - prvih 10 godina 2
2006. - Ja sam zaljubljen
2006. - Tulum za duu Vol. 2
Nagrade [uredi]
Nina Badrić osvojila je mnoge glazbene nagrade, a između ostalog vie puta je pobijedila na dodijeli prestine diskografske nagrade Porin.
1998. Porin za najbolju ensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu Personality
1998. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - Personality
2001. Porin za najbolju ensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu Nina
2004. Porin za najbolju ensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Čarobno jutro"
2004. Porin za pjesmu godine - "Čarobno jutro"
2004. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - Ljubav
2004. Porin za album godine - Ljubav
2008. Porin za najbolju ensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Da se opet tebi vratim"
Uz Porina, Nina je osvojila brojne nagrade Hrvatskog radijskog festivala (HRF), dobitnica je bosanskohercegovačke nagrade 'Index', koja joj je dodijeljena u Sarajevu u kategoriji najbolja enska vokalna izvedba
Rodno ime Nina Badrić
Rođen/a 4. srpnja 1972.
Mjesto rođenja Zagreb
anr/ovi Pop, rock, ritam i blues
Zanimanje Glazbenica
Instrument Vokal
Djelatno razdoblje Početkom 1990-ih - danas
Producentska kuća Croatia Records, Aquarius Records
- 17:19 -
ANA NIKOLIĆ
Biografija
Rođena je u Paraćinu 27. septembra 1978. Zavrila je jezičku gimnaziju u Paraćinu, a zatim je upisala viu politehničku kolu u Beogradu, na odsek za dizajn. Svoju karijeru je započela sa 22 godine pevajući po beogradskim splavovima. Sa pesmom Januar je na Beoviziji 2003. osvojila nagradu za najbolji debitantski nastup, a pesma je postala veliki hit. Ana je tokom leta iste godine izdala svoj prvi studijski album Januar na kome je najdominantniji autorski rad kompozitora Aleksandra Milića Milija i tekstopisca Marina Tucaković. Objavila ga je u izdanju Siti rekordsa. Album prvenac sa nekoliko hitova kao to su: Hoću da te gledam, Ptica skitnica, Vatra, Atina, Moj klub i sa dva visokobudetna spota za pesme: Vatra i Hoću da te gledam. Ana je 2003. godine dobila i oskar za pop pevacicu, za hit godine i album godine. Na Beoviziji 2004. je dobila nagradu za otkriće godine.
Posle albuma Januar usledila je podua pauza od tri godine. Na muzičku scenu se vratila na Beoviziji 2006. sa pesmom Romale Romali zauzevi tako drugo mesto, odnosno četvrto mesto u finalnom izboru. Pesma je postala veliki hit.
Godinu dana posle, tačnije 2007., Ana izdaje svoj drugi album pod nazivom Devojka od čokolade koji su potpisale dve izdavačke kuće, Siti rekords i Miligramusic. Album koji je nadmaio prethodni sa ubedljivom prodajom nosi hitove poput: Devojka od cokolade, Dum jedan konjak, Plakaćete za mnom oboje, Klovn i za mnoge najlepa Anina balada Ipak se okreće. Ana je 2007. po prvi put odrala veliku turneju pod nazivom Čokolada.
U decembru 2008. izlazi CD The platinum collection sa najvećim Aninim hitovima i dve nove numere Ekstaza i izofrenija. Poćinje i saradnja pevačice i dva mlada autora Miloem Roganovićem i Filipom Aleksićem.
Na Beoviziji 2009. Ana Nikolić je otpevala pesmu Bili smo najlepi, gde u polufinalnoj većeri nije prola dalje, zatim je nadkadnim prebrojavanjem glasova ustanovljeno da je prola u finale, kao i njena koleginica Ivana Selakov. Ipak, Ana je odbila da se takmiči u finalu.
U junu 2010, Ana je objavila pesmu Dukelo koja je predstavlja singl za novi album koji je izaao u julu 2010.
[uredi] Diskografija
2003. Januar
2006. Devojka od čokolade
2008. Platinum collection
2010. Mafia caffe
[uredi] Spoljanje veze
Ana Nikolić: Oficijalni sajt
- 17:16 -
LEPA BRENA
ivotopis [uredi]
Rođena je u Tuzli kao dijete Bonjaka. Odrastala je u Brčkom. Jo kao studentica se preselila u Beograd. Potom naputa studij i započinje pjevačku karijeru. Jedno vrijeme ivi u Novom Sadu. Brena govori i pjeva na srpskom jeziku, na ekavskom dijalektu.
Karijeru je započela 1981. godine i to u jednoj od tada najpopularnijih emisija koju je uređivao pokojni srpski voditelj Minimaks. U kratkoj majici i bermudama je sa svojim sastavom "Slatki greh" sudjelovala tom snimanju, no upravo zbog drastične razlike od ostalih "novih nada" njena izvedba je izbačena iz emisije. Ta snimka je upotrijebljena u "Nedjeljnom popodnevu sa Minimaksom" kao ala na njen račun, no njena karijera tada polazi uzlaznom putanjom. Snimila je 17 albuma, par filmova, između ostalih hit-seriju "Hajde da se volimo". Prva je pjevačica koja se spustila helikopterom na koncert (1989. u Sofiji i 1994. u Beogradu), umjetnica je s najvećim glazbenim tiraama u povijesti balkanske glazbe.
Bila je prva ena iz Jugoslavije koja je snimala spotove na egzotičnim mjestima, u Turskoj za pjesmu "Robinja", u srednjoj Africi za "Tamba lamba", u panjolskoj "4 godine", Ujedinjenom Kraljevstvu "Hajde da se volimo" (engleska verzija), na Floridi za "I da odem iza leđa Bogu" i "Bol za bol" i dr. Najveći hitovi su joj "eik" (1984.), "Jedan dan ivota" (1985.), "Okreće mi leđa" (1986.), "On ne voli me" (1987.), "Golube" (1987.), "Jugoslovenka" (1989.), "Bosanac" (1983.), "Čik pogodi" (1990.), "Ja nemam drugi dom" (1994.), "Izdajice" (1995.), "Ti si moj greh" (1996.), "Luda za tobom" (1996.), "Pazi kome zavidi" (2008.), "Uđi slobodno" (2008) i t.d..
Spektakularni koncert je odrala u Bugarskoj pred 85.000 posjetitelja, na stadionu na koji je sletjela helikopterom. Brena je za svaku Novu godinu imala i svoj poseban nastup u programu na televizijskim postajama jugoslavenskih republika i pokrajina. 1991. godine se udala za srpskog tenisača Slobodana Bobu ivojinovića s kojim ima dva sina, Stefana i Viktora. 2000. godine im je otet stariji sin Stefan, a poslije njegovog oslobađanja (otmičarima je plaćena otkupnina), Brena s obitelji seli na Floridu. Brena je sinonim za zvijezdu i jedna od najbogatijih pjevačica danas na prostoru bive Jugoslavije. Posljednjih godina s obitelji ivi u Beogradu.
Vlasnica je folk i turbofolk produkcije "Grand", predstavnitva "Red Bull" i "Ford" za Crnu Goru i Srbiju. 2004. godine je odrala koncert u Brčkom i u Tuzli.
Diskografija [uredi]
1980. - Čačak, Čačak - 350.000
1982. - Mile voli disko - 780.000
1983. - Sitnije Cile, sitnije (singlica) - 800.000
1984. - Bato, Bato - 800.000
1984. - Pile moje - 500.000
1985. - Jedan dan ivota (duetski EP Lepa Brena & Miroslav Ilić) - 800.000
1986. - Voli me, voli - 500.000
1987. - Uske pantalone - 600.000
1987. - Hajde da se volimo - 700.000
1988. - Četiri godine - 550.000
1990. - Boli me uvo za sve - 450.000
1991. - Zaljubika - 150.000
1994. - Ja nemam drugi dom
1994. - Kazna Boija
1996. - Luda za tobom
2000. - Pomračenje sunca
2004. - Best of
2008. - Uđi slobodno
Filmovi [uredi]
Kamiondije opet voze
Tesna koa
Nema problema
Hajde da se volimo
Hajde da se volimo 2
Hajde da se volimo 3
Hajde da se volimo 4-u pripremi
Rodno ime Fahreta Jahić
Poznat/a i kao Lepa Brena
Rođen/a 20. listopada 1960.
Mjesto rođenja Tuzla
anr/ovi folk, pop-folk, pop
Zanimanje glazbenica, glumica
Djelatno razdoblje 1982. - danas
Producentska kuća PGP, Diskoton, ZaM, Grand Production
Angaman Slatki greh
- 17:14 -
B
Beyoncé Giselle Knowles (Houston, Teksas, 4. rujna 1981.) američka je R&B pjevačica, glumica i plesačica. Glazbom se bavi od djetinjstva. Prve veće glazbene uspjehe postigla je krajem 1990-ih u sastavu Destiny's Child. Knowles je sa sastavom prodala vie od 50 milijuna albuma[1], a u cijeloj karijeri vie od 75 milijuna.[2]
Godine 2003. izdala je svoj debitantski samostalni album Dangerously in Love, koji je postao jedan od najuspjenijih albuma godine. Album je postigao veliki komercijalni i kritički uspjeh, a 2004. je nagrađen s pet Grammyja. Nakon raspada Destiny's Childa 2005. nastavlja s uspjesima u samostalnoj karijeri. Njezin drugi album, B'Day, izdan 2006., debitirao je na prvom mjestu američke ljestvice albuma. Njezin treći album, I Am... Sasha Fierce, objavljen je u studenom 2008. Knowles je imala pet singlova na prvom mjestu Hot 100 ljestvice, čime je postala jedna od dvije pjevačice s najvie takvih singlova 2000-ih. Također je i pjevačica s najvećim brojem uzastopnih tjedana na prvom mjestu 2000-ih, s ukupno 37 tjedana na prvom mjestu.
Godine 2001. započela je glumačku karijeru pojavivi se u filmskom mjuziklu Carmen: A Hip Hopera. Godine 2006. dobila je glavnu ulogu u filmskoj adaptaciji broadwayjskog mjuzikla Komadi iz snova iz 1981. Ta joj je uloga donijela dvije nominacije za Zlatni globus. Pokrenula je i obiteljsku modnu liniju, House of Deréon, a promovirala je i brandove kao to su Pepsi, Tommy Hilfiger, Armani i L'Oréal. 2009., Forbes je uvrstio Beyoncé na četvrto mjesto popisa 100 najmoćnijih i najutjecajnijih slavnih osoba, na treće mjesto popisa glazbenika s najvećim prihodima i na prvo mjesto najbolje plaćenih slavnih osoba ispod 30 godina s vie od 87 milijuna dolara zarade između 2008. i 2009.[3][4] Godine 2009. američki časopis Billboard proglasio ju je enom godine.[5] Udana je za američkog repera Jay-Z-a.
Djetinjstvo (1981. - 1988.) [uredi]
Njezin otac Mathew Knowles je bio prodavač medicinske opreme, a majka Tina Beyincé modni i frizerski dizajner i stilist. Beyoncén otac je afroameričkog porijekla, dok majka ima afroameričkeafroameričkih, indijanskih i francuskih korijena. Ime je dobila po majčinom djevojačkom prezimenu, kako bi se spriječilo izumiranje tog imena, jer je vrlo malo mukih nasljednika imena Beyincé. Nezini baka i djed po majci, Lumis Albert Beyincé i Agnéz Deréon, francuski su doseljenici koji govore francuskim jezikom[6], koji i Beyoncé tečno govori. Beyoncé također ima i mlađu sestru Solange, koja se poput svoje starije sestre, bavi glazbom i glumom. Beyoncé je zavrila osnovnu kolu St. Mary's Elementary School u Texasu, gdje je pohađala satove plesa, baleta i jazz glazbe. Njezin talent za pjevanje otkriven je kada je njezin učitelj plesa počeo pjevati jednu pjesmu, a Beyoncé ju je zavrila, savreno pogodivi najvii glazbeni ton.[7] Beyoncé je bila stidljiva djevojka, no njezin interes za glazbom i nastupom brzo se počeo razvijati, nakon to je sudjelovala u kolskom talent natjecanju. Čim je prvi put stala na pozornicu, nestala je sva nesigurnost i trema i Beyoncé je u tom trenutku odlučila da eli postati pjevačica i izvođač. Sa samo sedam godina prijavila se na prvo talent natjecanje, na kojem je pjevala pjesmu Johna Lennona "Imagine".[8] Pobijedila je i doivjela svoje prve ovacije publike, a njezino ime se iste godine prvi puta pojavilo u novinama, kada je lokalni Houston Chronicle objavio članak o lokalnim izvođačkim nagradama The Sammy.[9] Na jesen 1990. Beyoncé prelazi u kolu Parker Elementary School, najpoznatiju po razvijenom glazbenom programu i otkrivanju talenata. Beyoncé tamo počinje pjevati u kolskom zboru, a nakon toga odlazi na visoku umjetničku kolu u Houstonu gdje usavrava svoje izvođačke i pjevačke sposobnosti.[10] U isto vrijeme Beyoncé dvije godine pjeva u lokalnom crkvenom zboru.
Girl's Tyme (1989. - 1994.) [uredi]
S osam godina Beyoncé upoznaje LaTaviu Roberson na audiciji za dječji enski hip-hop sastav, u koji ulaze zajedno s Beyoncénom prijateljicom Kelly Rowland.[11] Sastav dobiva ime Girl's Tyme, sadri est članova i izvodi hip-hop i dance. Girl's Tyme provlače pozornost cijele nacije, a R&B producent s Zapadne obale, Arne Frager, dolazi u Houston kako bi ih osobno pogledao. Frager ih odvodi u The Plant Recording Studios u Sjevernoj Kaliforniji gdje je oduevljen Beyoncénom osobnoću i glasovnim sposobnostima. Kako bi im osigurao izdavački ugovor, Frager prijavljuje Girl's Tyme na tada najveći televizijski talent show Star Search, no Girl's Tyme nisu pobijedile, jer je izbor pjesme koju su izvodile bio lo, priznala je poslije Beyoncé.[12] Bio je to ujedno i njezin prvi profesionalni poraz, no povratila je samopouzdanje nakon to je čula da su jednako proli i mladi talenti Britney Spears i Justin Timberlake.[6]
Počeci Destiny's Childa (1993. - 1997.) [uredi]
Beyoncéin otac Mathew Knowles 1995. godine naputa svoj tadanji posao i postaje menader sastava te počinje trenirati djevojke. Njegov odlazak s posla prepolovio je prihode obitelji Knowles, a pritisak je rezultirao razilaenjem Beyoncénih roditelja. Mathew Knowles je smanjio broj članova sastava na četiri i doveo novu djevojku LeToyu Luckett. Djevojke su vjebale za svoje nastupe u salonu majke Tine, koja im je izrađivala kostime za nastupe, a ti nastupi uglavnom su bili prednastupi za neke veće glazbene R&B zvijezde tog vremena. Djevojke su redovito odlazile na audicije raznih izdavačkih kuća, ne bi li konačno potpisale ugovor s diskografskom kućom Elektra Records, no taj je ugovor raskinut samo nekoliko mjeseci kasnije, prije no to je sastav uopće stigao objaviti prvi album. Godine 1993. sastav uzima ime Destiny's Child iz starozavjetne Knjige Izajine.[11] Uslijedili su nastupi po lokalnim događajima, a nakon četiri godine nastupanja, sastav konačno krajem 1997. godine uspjeva potpisati ugovor s izdavačkom kućom Columbia Records. Iste godine Destiny's Child snimaju svoju prvu veliku pjesmu "Killing Time", koja ulazi na soundtrack filma Ljudi u crnom.[11]
Svjetska slava (1998. - 2000.) [uredi]
Destiny's Child izvode njihov hit "Independent Women Part I"Godinu dana kasnije sastav objavljuje svoj prvi album i ostvaruje prvi uspjeh sa singlom "No, No, No". Ovaj album postavio je sastav Destiny's Child visoko u svijetu glazbene industrije, ostvario zavidnu prodaju te donio sastavu tri nagrade na Soul Train Lady of Soul Awards u kategorijama Najbolji R&B/Soul singl za "No, No, No", R&B/Soul album godine i najbolji novi R&B/soul izvođač.[11] Sljedeći album, The Writing's on the Wall iz 1999. godine, die ih u sam vrh američke R&B glazbene scene s njihovim najvećim hitovima "Bills, Bills, Bills" (njihovim prvim brojem jedan), "Jumpin Jumpin" i "Say My Name", koja postaje njihov najuspjeniji singl i postaje jedna od njihovih najprepoznatljivijih pjesama. Pjesma "Say My Name" osvaja 2001. godine Grammy u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastava s vokalom i jo jedan u kategoriji najbolja R&B pjesma.[11] Album The Writing's on the Wall prodaje se u vie od sedam milijuna kopija i postaje njihov najuspjeniji i najznačajniji album.[12] Uz veliki komercijalni uspjeh, Destiny's Child počinju puniti medije sudskom parnicom koju podiu LaTavia Roberson i LeToya, koje su izostavljene iz snimanja videospota "Say My Name",[11] a umjesto njih su angairane dvije nove djevojke Michelle Williams i Farrah Franklin, to je jasno dalo naslutiti da su njih dvije izbačene iz benda. Luckett i Roberson su na kraju same slubeno napustile sastav, no nakon samo pet mjeseci nestaje i Farrah Franklin, koja svoj odlazak objanjava napetoću i neslaganjem u sastavu.[12] Nakon to su uspostavili konačni line-up kao trio Beyoncé Knowles, Kelly Rowland i Michelle Williams, objavljuju singl "Independent Women Part I" koji je 2000. godine uključen u soundtrack filma Charijevi anđeli. Pjesma postaje njihov najuspjeniji singl, osvojivi broj jedan američke top ljestvice singlova i zadravi se tamo 11 tjedana.[13] Ovaj uspjeh potvrdio je sastavu da u ovoj postavi najbolje djeluju i sastav dalje nastavlja djelovati kao trio, a Luckett i Roberson koncentriraju se na tubu protiv menadera Mathewa Knowlesa, koja se zavrava nagodbom.
Raspad sastava i početak samostalne karijere (2001. - 2003.) [uredi]
Destiny's Child izvode svoj hit "Say My Name"Destiny's Child objavljuju u svibnju 2001. godine svoj treći album koji nosi naziv Survivor. Istoimeni najavni singl pak ponovno daje razloge Luckettovoj i Robersonovoj za tubu, jer je pjesma napisana direktno kao odgovor na njihovo ponaanje, no i ova se tuba u konačnici rjeava nagodbom u lipnju 2002. godine. Album Survivor debitira na samom vrhu američke top ljestvice albuma sa 663.000 prodanih primjeraka u prvom tjednu prodaje[14], a u do danas se ta brojka popela do 10 milijuna, od čega 40% otpada samo na američke trite.[15] Singl "Survivor" osvaja Grammy u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastava s vokalom, a i on, kao i novi singl "Bootylicious", osvaja broj jedan američke top ljestvice singlova. Iste godine Destiny's Child objavljuju boićni album 8 Days of Christmas nakon kojega se djevojke razilaze i posvećuju se svaka svom novom samostalnom projektu.[11] Godine 2000. Beyoncé Knowles je potpisala ugovor s Columbia Records za tri samostalna albuma, a prvi puta se samostalno predstavlja jo 1999. godine za vrijeme sastava Destiny's Child, snimivi duet s Marcom Nelsonom "After All Is Said and Done" za soundtrack filma Najbolji čovjek. Godine 2000. također samostalno gostuje na singlu "I Got That" repera Amila. Početkom 2001. godine, za vrijeme snimanja albuma Survivor, Beyoncé dobiva svoju prvu filmsku ulogu u filmu Carmen: A Hip Hopera, modernoj adaptaciji opere Carmen iz 19. stoljeća, francuskog skladatelja Georgesa Bizeta. Godine 2002. godine Beyoncé se pojavljuje i u filmu Austin Powers u Goldmemberu, koji postaje box office hit sa zaradom od $73,1 milijuna u prvom tjednu prikazivanja. Na soundtracku za taj film naao se i prvi Beyoncéin samostalni singl "Work It Out".[16] Godinu dana kasnije Beyoncé snima i novi film Povratak ubojice mekog srca te singl "Fighting Temptation" zajedno s kolegicama Missy Elliott i MC Lyte za filmski soundtrack. Iste godine Beyoncé sa svojim tadanjim dečkom Jay-Z-em snima hit singl "03 Bonnie & Clyde", a zatim s Lutherom Vandrossom snima duet "The Closer I Get to You", koji biva nagrađen Grammyem u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastav s vokalom.
Dangerously in Love (2003. - 2005.) [uredi]
U to vrijeme Michelle Williams i Kelly Rowland već su objavile svoje samostalne albume pa isto čini i Beyoncé u lipnju 2003. godine, objavivi svoj prvi samostalni album nazvan Dangerously in Love. Na albumu se nalo nekoliko gostujućih vokalista, a album se sastojao od niza dinamičnih i niza laganih pjesama. Album je debitirao na broju jedan američke top ljestvice s prodajom od 317 tisuća u prvih tjedan dana, a do danas se taj broj popeo na 4,2 milijuna. Na albumu su se nala dva singla broj jedan. Prvi singl "Crazy in Love" uz gostovanje repera Jay-Z-a, zadrao se na vrhu top ljestvice punih osam tjedana. Drugi singl "Baby Boy" uključivao je gostovanje dancehall zvijezde Seana Paula i također je osvojio broj jedan i bio jedan od dominantnih singlova 2003. godine, a na broju jedan američke top ljestvice zadrao se čak vie od singla "Crazy in Love" punih devet tjedana. Beyoncé je za ovaj album 2004. godine nagrađena s pet Grammya, uključujući onaj u kategoriji najbolji enski R&B izvođač za pjesmu "Dangerously in Love 2", zatim u kategoriji najbolja R&B pjesma za pjesmu "Crazy in Love" te u kategoriji najbolji R&B album. 2004. godine Beyoncé je planirala objaviti novi album s pjesmama koje su ostale sa snimanja prolog albuma, no to se nije dogodilo zbog pretrpanih obaveza, među kojima je bilo i snimanje posljednjeg zajedničkog albuma sastava Destiny's Child. Nakon pune tri godine provedene odvojeno, Beyoncé, Kelly i Michelle ponovno su zajedno i snimaju album Destiny Fulfilled koji izlazi u studenom 2004. godine. Album osvaja drugo mjesto američke top ljestvice i sadri tri hit singla: "Lose My Breath", "Soldier" i "Girl". U sklopu promocije albuma, Destiny's Child su u travnju 2005. godine krenule na veliku svjetsku turneju Destiny Fulfilled ... And Lovin' It nakon koje objavljuju i konačni prestanak djelovanja. U listopadu 2005. godine sastav jo objavljuje kompilacijski album hitova nazvan #1's, na kojem su se nale sve njihove najuspjenije pjesme te tri potpuno nove pjesme. Destiny's Child su u oujku 2006. godine nagrađene sa svojom zvijezdom na etalitu Hollywood Walk of Fame. Iste su godine proglaene najprodavanijim enskom sastavom svih vremena.
B' Day (2006. - 2008.) [uredi]
Beyoncé izvodi svoj hit "Listen"Beyoncé je nastavila svoju filmsku karijeru u filmu Pink Panther 2006. godine, za čiji je soundtrack snimila pjesmu "Check on It", koja osvaja prvo mjesto američke top ljestvice. U isto vrijeme dobiva i ulogu u filmu Komadi iz snova, adaptaciji broadwayskog mjuzikla iz 1981. godine o karijeri sastava The Supremes. Beyoncé je u ovom filmu dobila glavnu ulogu i otpjevala je nekoliko pjesama, uključujući i autorsku pjesmu "Listen", to joj 2006. godine donosi nominaciju za Zlatni globus u kategorijama najbolja glumica iz mjuzikla ili komedije te najbolja originalna pjesma. Inspirirana ulogom u filmu Komadi iz snova, Beyoncé za svoj sljedeći album supotpisuje i koproducira gotovo sve pjesme, a album je zavren za samo tri tjedna. Njegovo ime je bilo B'day, a album izlazi u rujnu 2006. godine, na dan njezinog 25. rođendana. Album debitira na prvom mjestu američke top ljestvice s prodajom od 541.000 primjeraka u prvih tjedan dana. Album je najavljen novom hit suradnjom s Jay-Z-em u pjesmi "Déjŕ Vu", no najveći uspjeh ostvaruje singl "Irreplaceable" koji osvaja broj jedan američke top ljestvice i tamo ostaje punih 10 tjedana. Kako bi promovirala album Beyoncé odlazi na veliku Beyoncé Experience turneju na kojoj snima i koncertni DVD The Beyoncé Experience Live. Godine 2007. album osvaja Grammy u kategoriji najbolji R&B album.
I Am... Sasha Fierce (2008. - danas) [uredi]
Beyonce na inaguraciji Baracka ObameBeyoncé objavljuje svoj treći studijski album nazvan I Am
Sasha Fierce u studenom 2008. godine. Tada otkriva i svoj alter-ego "Sasha Fierce" kojeg uzima kad izlazi na pozornicu. U isto vrijeme, Beyoncé je angairana i u novim filmskih projektima: filmu Cadillac Records u kojem portretira blues pjevačicu Ettu James, te u trileru Obsessed. Pjesme "If I Were a Boy" i "Single Ladies (Put a Ring on It)" bili su prvi singlovi s albuma, a objavljeni su i isto vrijeme kako bi predstavljali svaki svoju polovicu albuma. Singl "If I Were a Boy" osvaja broj jedan na top listi Velike Britanije, a singl "Single Ladies (Put a Ring on It)" osvaja američku top listu i dri broj jedan četiri tjedna. Beyoncé se u siječnju 2009. godine pridruila nizu glazbenika koji su odrali koncert ispred Lincoln Memoriala u čast novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Beyoncé je također otpjevala pjesmu '"At Last" za prvi ples predsjednika Obame i njegove supruge Michelle na inauguracijskom balu 20. siječnja 2009. Beyoncé Knowles provodi gotovo cijelu 2009. godinu na velikoj svjetskoj turneji I Am.. Tour koja će od proljeća posjetiti sve dijelove svijeta, od Amerike, Europe, Azije, Afrike i Oceanije, a 26. travnja 2009. posjetila je i Zagreb.
Humanitarni rad [uredi]
Beyoncé je tijekom karijere često pokazivala socijalnu svjesnost i bila je uključena u brojne humanitarne akcije. Zajedno s Kelly Rowland osnovala je zakladu Survivor Foundation za izgradnju kuća rtvama uragana Katrina 2005. godine. Ista zaklada proirila je svoje djelovanje i na osnivanje Centra za mlade u Houstonu, te na pomoć rtvama uragana Ike. Godine 2005. snimila je pjesmu "Stand Up for Love" u povodu Svjetskog dana djece, a s pjesmom se prikuplja novac za dječje fondove diljem svijeta. Godine 2008. snimila je s nekolicinom glazbenika i pjesmu "Just Stand Up", za borbu protiv raka. Nakon zavretka filma Cadillac Records, Beyoncé je donirala sav svoj honorar rehabilitacijskoj organizaciji Phoenix House.
Djetinjstvo (1981. - 1988.) [uredi]
Njezin otac Mathew Knowles je bio prodavač medicinske opreme, a majka Tina Beyincé modni i frizerski dizajner i stilist. Beyoncén otac je afroameričkog porijekla, dok majka ima afroameričkeafroameričkih, indijanskih i francuskih korijena. Ime je dobila po majčinom djevojačkom prezimenu, kako bi se spriječilo izumiranje tog imena, jer je vrlo malo mukih nasljednika imena Beyincé. Nezini baka i djed po majci, Lumis Albert Beyincé i Agnéz Deréon, francuski su doseljenici koji govore francuskim jezikom[6], koji i Beyoncé tečno govori. Beyoncé također ima i mlađu sestru Solange, koja se poput svoje starije sestre, bavi glazbom i glumom. Beyoncé je zavrila osnovnu kolu St. Mary's Elementary School u Texasu, gdje je pohađala satove plesa, baleta i jazz glazbe. Njezin talent za pjevanje otkriven je kada je njezin učitelj plesa počeo pjevati jednu pjesmu, a Beyoncé ju je zavrila, savreno pogodivi najvii glazbeni ton.[7] Beyoncé je bila stidljiva djevojka, no njezin interes za glazbom i nastupom brzo se počeo razvijati, nakon to je sudjelovala u kolskom talent natjecanju. Čim je prvi put stala na pozornicu, nestala je sva nesigurnost i trema i Beyoncé je u tom trenutku odlučila da eli postati pjevačica i izvođač. Sa samo sedam godina prijavila se na prvo talent natjecanje, na kojem je pjevala pjesmu Johna Lennona "Imagine".[8] Pobijedila je i doivjela svoje prve ovacije publike, a njezino ime se iste godine prvi puta pojavilo u novinama, kada je lokalni Houston Chronicle objavio članak o lokalnim izvođačkim nagradama The Sammy.[9] Na jesen 1990. Beyoncé prelazi u kolu Parker Elementary School, najpoznatiju po razvijenom glazbenom programu i otkrivanju talenata. Beyoncé tamo počinje pjevati u kolskom zboru, a nakon toga odlazi na visoku umjetničku kolu u Houstonu gdje usavrava svoje izvođačke i pjevačke sposobnosti.[10] U isto vrijeme Beyoncé dvije godine pjeva u lokalnom crkvenom zboru.
Girl's Tyme (1989. - 1994.) [uredi]
S osam godina Beyoncé upoznaje LaTaviu Roberson na audiciji za dječji enski hip-hop sastav, u koji ulaze zajedno s Beyoncénom prijateljicom Kelly Rowland.[11] Sastav dobiva ime Girl's Tyme, sadri est članova i izvodi hip-hop i dance. Girl's Tyme provlače pozornost cijele nacije, a R&B producent s Zapadne obale, Arne Frager, dolazi u Houston kako bi ih osobno pogledao. Frager ih odvodi u The Plant Recording Studios u Sjevernoj Kaliforniji gdje je oduevljen Beyoncénom osobnoću i glasovnim sposobnostima. Kako bi im osigurao izdavački ugovor, Frager prijavljuje Girl's Tyme na tada najveći televizijski talent show Star Search, no Girl's Tyme nisu pobijedile, jer je izbor pjesme koju su izvodile bio lo, priznala je poslije Beyoncé.[12] Bio je to ujedno i njezin prvi profesionalni poraz, no povratila je samopouzdanje nakon to je čula da su jednako proli i mladi talenti Britney Spears i Justin Timberlake.[6]
Počeci Destiny's Childa (1993. - 1997.) [uredi]
Beyoncéin otac Mathew Knowles 1995. godine naputa svoj tadanji posao i postaje menader sastava te počinje trenirati djevojke. Njegov odlazak s posla prepolovio je prihode obitelji Knowles, a pritisak je rezultirao razilaenjem Beyoncénih roditelja. Mathew Knowles je smanjio broj članova sastava na četiri i doveo novu djevojku LeToyu Luckett. Djevojke su vjebale za svoje nastupe u salonu majke Tine, koja im je izrađivala kostime za nastupe, a ti nastupi uglavnom su bili prednastupi za neke veće glazbene R&B zvijezde tog vremena. Djevojke su redovito odlazile na audicije raznih izdavačkih kuća, ne bi li konačno potpisale ugovor s diskografskom kućom Elektra Records, no taj je ugovor raskinut samo nekoliko mjeseci kasnije, prije no to je sastav uopće stigao objaviti prvi album. Godine 1993. sastav uzima ime Destiny's Child iz starozavjetne Knjige Izajine.[11] Uslijedili su nastupi po lokalnim događajima, a nakon četiri godine nastupanja, sastav konačno krajem 1997. godine uspjeva potpisati ugovor s izdavačkom kućom Columbia Records. Iste godine Destiny's Child snimaju svoju prvu veliku pjesmu "Killing Time", koja ulazi na soundtrack filma Ljudi u crnom.[11]
Svjetska slava (1998. - 2000.) [uredi]
Destiny's Child izvode njihov hit "Independent Women Part I"Godinu dana kasnije sastav objavljuje svoj prvi album i ostvaruje prvi uspjeh sa singlom "No, No, No". Ovaj album postavio je sastav Destiny's Child visoko u svijetu glazbene industrije, ostvario zavidnu prodaju te donio sastavu tri nagrade na Soul Train Lady of Soul Awards u kategorijama Najbolji R&B/Soul singl za "No, No, No", R&B/Soul album godine i najbolji novi R&B/soul izvođač.[11] Sljedeći album, The Writing's on the Wall iz 1999. godine, die ih u sam vrh američke R&B glazbene scene s njihovim najvećim hitovima "Bills, Bills, Bills" (njihovim prvim brojem jedan), "Jumpin Jumpin" i "Say My Name", koja postaje njihov najuspjeniji singl i postaje jedna od njihovih najprepoznatljivijih pjesama. Pjesma "Say My Name" osvaja 2001. godine Grammy u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastava s vokalom i jo jedan u kategoriji najbolja R&B pjesma.[11] Album The Writing's on the Wall prodaje se u vie od sedam milijuna kopija i postaje njihov najuspjeniji i najznačajniji album.[12] Uz veliki komercijalni uspjeh, Destiny's Child počinju puniti medije sudskom parnicom koju podiu LaTavia Roberson i LeToya, koje su izostavljene iz snimanja videospota "Say My Name",[11] a umjesto njih su angairane dvije nove djevojke Michelle Williams i Farrah Franklin, to je jasno dalo naslutiti da su njih dvije izbačene iz benda. Luckett i Roberson su na kraju same slubeno napustile sastav, no nakon samo pet mjeseci nestaje i Farrah Franklin, koja svoj odlazak objanjava napetoću i neslaganjem u sastavu.[12] Nakon to su uspostavili konačni line-up kao trio Beyoncé Knowles, Kelly Rowland i Michelle Williams, objavljuju singl "Independent Women Part I" koji je 2000. godine uključen u soundtrack filma Charijevi anđeli. Pjesma postaje njihov najuspjeniji singl, osvojivi broj jedan američke top ljestvice singlova i zadravi se tamo 11 tjedana.[13] Ovaj uspjeh potvrdio je sastavu da u ovoj postavi najbolje djeluju i sastav dalje nastavlja djelovati kao trio, a Luckett i Roberson koncentriraju se na tubu protiv menadera Mathewa Knowlesa, koja se zavrava nagodbom.
Raspad sastava i početak samostalne karijere (2001. - 2003.) [uredi]
Destiny's Child izvode svoj hit "Say My Name"Destiny's Child objavljuju u svibnju 2001. godine svoj treći album koji nosi naziv Survivor. Istoimeni najavni singl pak ponovno daje razloge Luckettovoj i Robersonovoj za tubu, jer je pjesma napisana direktno kao odgovor na njihovo ponaanje, no i ova se tuba u konačnici rjeava nagodbom u lipnju 2002. godine. Album Survivor debitira na samom vrhu američke top ljestvice albuma sa 663.000 prodanih primjeraka u prvom tjednu prodaje[14], a u do danas se ta brojka popela do 10 milijuna, od čega 40% otpada samo na američke trite.[15] Singl "Survivor" osvaja Grammy u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastava s vokalom, a i on, kao i novi singl "Bootylicious", osvaja broj jedan američke top ljestvice singlova. Iste godine Destiny's Child objavljuju boićni album 8 Days of Christmas nakon kojega se djevojke razilaze i posvećuju se svaka svom novom samostalnom projektu.[11] Godine 2000. Beyoncé Knowles je potpisala ugovor s Columbia Records za tri samostalna albuma, a prvi puta se samostalno predstavlja jo 1999. godine za vrijeme sastava Destiny's Child, snimivi duet s Marcom Nelsonom "After All Is Said and Done" za soundtrack filma Najbolji čovjek. Godine 2000. također samostalno gostuje na singlu "I Got That" repera Amila. Početkom 2001. godine, za vrijeme snimanja albuma Survivor, Beyoncé dobiva svoju prvu filmsku ulogu u filmu Carmen: A Hip Hopera, modernoj adaptaciji opere Carmen iz 19. stoljeća, francuskog skladatelja Georgesa Bizeta. Godine 2002. godine Beyoncé se pojavljuje i u filmu Austin Powers u Goldmemberu, koji postaje box office hit sa zaradom od $73,1 milijuna u prvom tjednu prikazivanja. Na soundtracku za taj film naao se i prvi Beyoncéin samostalni singl "Work It Out".[16] Godinu dana kasnije Beyoncé snima i novi film Povratak ubojice mekog srca te singl "Fighting Temptation" zajedno s kolegicama Missy Elliott i MC Lyte za filmski soundtrack. Iste godine Beyoncé sa svojim tadanjim dečkom Jay-Z-em snima hit singl "03 Bonnie & Clyde", a zatim s Lutherom Vandrossom snima duet "The Closer I Get to You", koji biva nagrađen Grammyem u kategoriji najbolji R&B nastup dua ili sastav s vokalom.
Dangerously in Love (2003. - 2005.) [uredi]
U to vrijeme Michelle Williams i Kelly Rowland već su objavile svoje samostalne albume pa isto čini i Beyoncé u lipnju 2003. godine, objavivi svoj prvi samostalni album nazvan Dangerously in Love. Na albumu se nalo nekoliko gostujućih vokalista, a album se sastojao od niza dinamičnih i niza laganih pjesama. Album je debitirao na broju jedan američke top ljestvice s prodajom od 317 tisuća u prvih tjedan dana, a do danas se taj broj popeo na 4,2 milijuna. Na albumu su se nala dva singla broj jedan. Prvi singl "Crazy in Love" uz gostovanje repera Jay-Z-a, zadrao se na vrhu top ljestvice punih osam tjedana. Drugi singl "Baby Boy" uključivao je gostovanje dancehall zvijezde Seana Paula i također je osvojio broj jedan i bio jedan od dominantnih singlova 2003. godine, a na broju jedan američke top ljestvice zadrao se čak vie od singla "Crazy in Love" punih devet tjedana. Beyoncé je za ovaj album 2004. godine nagrađena s pet Grammya, uključujući onaj u kategoriji najbolji enski R&B izvođač za pjesmu "Dangerously in Love 2", zatim u kategoriji najbolja R&B pjesma za pjesmu "Crazy in Love" te u kategoriji najbolji R&B album. 2004. godine Beyoncé je planirala objaviti novi album s pjesmama koje su ostale sa snimanja prolog albuma, no to se nije dogodilo zbog pretrpanih obaveza, među kojima je bilo i snimanje posljednjeg zajedničkog albuma sastava Destiny's Child. Nakon pune tri godine provedene odvojeno, Beyoncé, Kelly i Michelle ponovno su zajedno i snimaju album Destiny Fulfilled koji izlazi u studenom 2004. godine. Album osvaja drugo mjesto američke top ljestvice i sadri tri hit singla: "Lose My Breath", "Soldier" i "Girl". U sklopu promocije albuma, Destiny's Child su u travnju 2005. godine krenule na veliku svjetsku turneju Destiny Fulfilled ... And Lovin' It nakon koje objavljuju i konačni prestanak djelovanja. U listopadu 2005. godine sastav jo objavljuje kompilacijski album hitova nazvan #1's, na kojem su se nale sve njihove najuspjenije pjesme te tri potpuno nove pjesme. Destiny's Child su u oujku 2006. godine nagrađene sa svojom zvijezdom na etalitu Hollywood Walk of Fame. Iste su godine proglaene najprodavanijim enskom sastavom svih vremena.
B' Day (2006. - 2008.) [uredi]
Beyoncé izvodi svoj hit "Listen"Beyoncé je nastavila svoju filmsku karijeru u filmu Pink Panther 2006. godine, za čiji je soundtrack snimila pjesmu "Check on It", koja osvaja prvo mjesto američke top ljestvice. U isto vrijeme dobiva i ulogu u filmu Komadi iz snova, adaptaciji broadwayskog mjuzikla iz 1981. godine o karijeri sastava The Supremes. Beyoncé je u ovom filmu dobila glavnu ulogu i otpjevala je nekoliko pjesama, uključujući i autorsku pjesmu "Listen", to joj 2006. godine donosi nominaciju za Zlatni globus u kategorijama najbolja glumica iz mjuzikla ili komedije te najbolja originalna pjesma. Inspirirana ulogom u filmu Komadi iz snova, Beyoncé za svoj sljedeći album supotpisuje i koproducira gotovo sve pjesme, a album je zavren za samo tri tjedna. Njegovo ime je bilo B'day, a album izlazi u rujnu 2006. godine, na dan njezinog 25. rođendana. Album debitira na prvom mjestu američke top ljestvice s prodajom od 541.000 primjeraka u prvih tjedan dana. Album je najavljen novom hit suradnjom s Jay-Z-em u pjesmi "Déjŕ Vu", no najveći uspjeh ostvaruje singl "Irreplaceable" koji osvaja broj jedan američke top ljestvice i tamo ostaje punih 10 tjedana. Kako bi promovirala album Beyoncé odlazi na veliku Beyoncé Experience turneju na kojoj snima i koncertni DVD The Beyoncé Experience Live. Godine 2007. album osvaja Grammy u kategoriji najbolji R&B album.
I Am... Sasha Fierce (2008. - danas) [uredi]
Beyonce na inaguraciji Baracka ObameBeyoncé objavljuje svoj treći studijski album nazvan I Am
Sasha Fierce u studenom 2008. godine. Tada otkriva i svoj alter-ego "Sasha Fierce" kojeg uzima kad izlazi na pozornicu. U isto vrijeme, Beyoncé je angairana i u novim filmskih projektima: filmu Cadillac Records u kojem portretira blues pjevačicu Ettu James, te u trileru Obsessed. Pjesme "If I Were a Boy" i "Single Ladies (Put a Ring on It)" bili su prvi singlovi s albuma, a objavljeni su i isto vrijeme kako bi predstavljali svaki svoju polovicu albuma. Singl "If I Were a Boy" osvaja broj jedan na top listi Velike Britanije, a singl "Single Ladies (Put a Ring on It)" osvaja američku top listu i dri broj jedan četiri tjedna. Beyoncé se u siječnju 2009. godine pridruila nizu glazbenika koji su odrali koncert ispred Lincoln Memoriala u čast novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Beyoncé je također otpjevala pjesmu '"At Last" za prvi ples predsjednika Obame i njegove supruge Michelle na inauguracijskom balu 20. siječnja 2009. Beyoncé Knowles provodi gotovo cijelu 2009. godinu na velikoj svjetskoj turneji I Am.. Tour koja će od proljeća posjetiti sve dijelove svijeta, od Amerike, Europe, Azije, Afrike i Oceanije, a 26. travnja 2009. posjetila je i Zagreb.
Humanitarni rad [uredi]
Beyoncé je tijekom karijere često pokazivala socijalnu svjesnost i bila je uključena u brojne humanitarne akcije. Zajedno s Kelly Rowland osnovala je zakladu Survivor Foundation za izgradnju kuća rtvama uragana Katrina 2005. godine. Ista zaklada proirila je svoje djelovanje i na osnivanje Centra za mlade u Houstonu, te na pomoć rtvama uragana Ike. Godine 2005. snimila je pjesmu "Stand Up for Love" u povodu Svjetskog dana djece, a s pjesmom se prikuplja novac za dječje fondove diljem svijeta. Godine 2008. snimila je s nekolicinom glazbenika i pjesmu "Just Stand Up", za borbu protiv raka. Nakon zavretka filma Cadillac Records, Beyoncé je donirala sav svoj honorar rehabilitacijskoj organizaciji Phoenix House.
Beyoncé Giselle Knowles
Rođen/a 4. rujna 1981.
anr/ovi R&B, pop, soul
Zanimanje pjevačica, plesačica, glumica
Djelatno razdoblje 1990. - danas
Producentska kuća Columbia Records
Web-stranica BeyonceOnline.com
- 17:08 -
HANNAH MONTANA
Hannah Montana američka je humoristična serija nominirana za nagradu Emmy. Serija govori o djevojci Miley Stewart (glumi je Miley Cyrus) koja ivi dvostrukim ivotom, danju ide u kolu i ivi kao i sve njene vrnjakinje, a noću se pretvara u slavnu pop pjevačicu Hannah Montanu
Povijest serije [uredi]
Hannah Montana zasigurno je jedna od najuspjenijih američkih tinejderskih serija. Već je pilot epizodu, emitiranu na Disney Channelu 24. oujka 2006. godine, gledalo 5,4 milijuna ljudi u SAD-u,[1] a tada 13-godinja Miley Cyrus, preko noći vinula se među najsjajnije hollywoodske zvijezde.
Autori su u početku eljeli snimiti samo jednu epizodu, s pričom o curi koja vodi dvostruki ivot, običnoj tinejderici danju i popularnoj pjevačici noću, za seriju "Better Days". Miley je prvo dola na audiciju za ulogu Lily Truscott - najbolje prijateljice Hanne Montane. No toliko se svidjela producentima da je na kraju dobila glavnu ulogu.[2]
Oduevljena konceptom, Disneyeva se ekipa ipak odlučila za snimanje cijele serije, a ne samo jedne epizode. U početku nikako nisu mogli odabrati idealno ime, tako da se serija trebala zvati "Anna Cabana", "Samantha York", "Alexis Texas"..., no na kraju su se odlučili za ime "Hannah Montana". Do danas je snimljeno 66 epizoda u 3 sezone, a snimanje jo traje. U četvrtoj i naalost posljednjoj sezoni najavljeno je 12 epizoda.[3]
Sadraj serije [uredi]
Na prvi pogled, sasvim obična 14-godinjakinja iz Tennesseeja, Miley Stewart doseljava sa starijim bratom Jacksonom (Jason Earles) i ocem Robbyjem (glumi ga Billy Ray Cyrus, otac Miley Cyrus) u Kaliforniju. Međutim, osim to proivljava svakodnevne kolske i ljubavne probleme poput svih svojih vrnjaka, Miley krije veliku tajnu. Ona je slavna pop-zvijezda, pjevačica koja nastupa pod imenom Hannah Montana. Iako se u koli osjeća totalno izgubljenom, na pozornici pred mnogobrojnom publikom pretvara se u pravu zvijezdu punu samopouzdanja. Putuje svijetom i zabavlja oboavatelje pjevajući pjesme koje je napisao njen otac i menader. Miley se uz pomoć duge plave perike i odjeće u stilu prave pop-zvijezde pretvara u sasvim drugu djevojku, pa je nitko ne moe prepoznati. Iako je uspjela prevariti sve oko sebe, dvoje njenih najvećih oboavatelja, ujedno i dvoje najboljih prijatelja, Lilly (glumi je Emily Osment, sestra Haleya Joela Osmenta) i Oliver (Mitchel Musso), shvatili su da su Miley i Hannah zapravo ista osoba.Zadnja sezona serije je četvrta, pod nazivom Hannah Montana Forever.Miley prekine sa svojim dečkom glumcom Jakeom Ryanom te otkrije svoj tajni identitet cijelome svijetu.
Popularnost serije [uredi]
Miley Cyrus na koncertuSerija je postigla neslućenu popularnost u SAD-u i irom svijeta. Već od prosinca 2006. godine mogu se kupiti različiti proizvodi u vezi s "Hannom Montanom": odjeća, nakit, lutkice koje pjevaju, kojima se moe mijenjati odjeća itd. Lutka Hannah Montana bila je najprodavanija igračka za Boić 2007. godine.[4]
Ulaznice za koncert Hanne Montane (zapravo Miley Cyrus) rasprodaju se u rekordnom roku, a cijena kod preprodavača dostie i tisuću dolara.[5][6]
Originalna verzija uvodne pjesme "The Best Of Both Worlds" traje 2 minute i 54 sekunde, a u seriji je skraćena na samo 50 sekunda. Kao specijalni gosti u seriji pojavljuju se: Ashley Tisdale, Brooke Shields, Jessse McCartney, Jonas Brothers i drugi.
Film [uredi]
Film Hannah Montana počeo se prikazivati 10. travnja 2009. godine. U filmu, koji je reirao Peter Chelsom, pojavljuje se ista glumačka ekipa kao i u seriji. Film je odmah postao veliki hit.U filmu se govori o usponu mlade zvijezde u odraslu osobu i njezinu psihičkom sazrijevanju
Format Humoristična serija
Autor Michael Poryes
Richard Correll
Barry O'Brien
Glumci Miley Cyrus
Emily Osment
Mitchel Musso
Jason Earles
Billy Ray Cyrus
Moises Arias (2+)
Drava podrijetla SAD
Jezik engleski
Broj epizoda 66
Produkcija
Izvrni producent(i) Steven Peterman
Michael Poryes
Trajanje epizode 23 min.
Emitiranje
TV kuća Disney Channel (SAD)
Emitiranje 24. oujka 2006. traje
Vanjske poveznice
Slubene web stranice
Članak o seriji na IMDb-u
- 17:05 -
BRITNEY SPEARS
Britney Spears rođena i odrasla je u Kentwoodu u saveznoj dravi Louisiani od majke Lynne, učiteljice u osnovnoj koli, i oca Jamiea, građevinskog konstruktora. Svoj proboj na svjetla estrade pokuala je već u osmoj godini ivota kada se prijavila na audiciju za show Mickey Mouse Club Disney Channela. Međutim, nije prola audiciju jer su se producenti jednoduno sloili kako je premlada za javni nastup. No, nije bilo sve tako crno jer jedan se od producenata toliko oduevio malom Britney da joj je pomogao naći agenta u New Yorku. Zahvaljujući tome Britney je s majkom i mlađom sestrom ivjela na Manhattanu nekoliko narednih mjeseci gdje je pohađala Professional Performing Arts School.
Uskoro su doli i prvi uspjesi - 1991. godine glumi opsjednuto dijete u filmu Ruthless, koji je baziran na filmu strave i uasa iz 1956. godine The Bad Seed. U dobi od 11 godina ponovo sudjeluje na audiciji za Mickey Mouse Club. Ovaj puta je uspjela proći audiciju. Stoga je 1993. i 1994. godine ivjela u Orlandu (Florida), gdje je emisija snimana. Tada je boravila u paviljonu u kojem je boravila cijela ekipa, a pored nje u emisiji su nastupala dva buduća člana grupe 'N Sync i Keri Russell, buduća zvijeda Warner Brosowog serijala Felicity. Nakon zavretka snimanja Mickey Mouse Club showa Britney se upisala u srednju kolu u rodnoj Louisani. Strast ka svjetlima estrade ne jenjava pa u svojoj petnaestoj godini odlazi u New York na razgovor s čelnicima tvrtke Jive Record koja se bavi nakladom zvuka. S Jive Recordsom Britney je potpisala ugovor i u naredne je dvije godine snimila svoj debi album s producentima Ericom Fosterom Whiteom (radio s Whitney Houston) i Maxom Martinom (radio s Backstreet Boysima).
1998. - 2000.: Rani komercijalni uspjeh [uredi]
Album ...Baby One More Time snimljen je početkom 1998. godine, ali nije putan u prodaju do 12. siječnja 1999. godine. Za to vrijeme Britney je radila promotivne nastupe u trgovačkim centrima diljem Sjedinjenih Drava. Njen prvi singl "...Baby One More Time" puten je u prodaju u listopadu 1998. godine. Nakon objavljivanja album se veoma brzo naao na vrhovima glazbenih top lista to ga je učinilo prvim debi albumom koji je postao album godine u Sjedinjenim Dravama. Videospot u kojem je Spears odjevena kao stidljiva katolička srednjokolka također je zasjeo na prva mjesta top lista glazbenih videospotova. S albuma si objavljeni singlovi: "Sometimes", "(You Drive Me) Crazy", "Born to Make You Happy" te "From the Bottom of My Broken Heart". Do rujna 1999. godine album se prodao u preko 6 milijuna primjeraka. Neto prije toga, u lipnju iste godine Spears je krenula na svoju prvu solo turneju. S obzirom na broj prodanih primjeraka albuma i njenu popularnosti moda nije ni potrebno reći kako su njeni koncerti bili veoma dobro posjećeni. Iste godine (1999.) pokupila je podosta nagrada MTV Europe-a - Best Female, Best Pop, Best Breakthrough Artist i Best Song (ili na hrvatskom: najbolji enski izvođač, najbolja pop pjevačica, najbolji novi izvođač i najbolja pjesma).
Godine 1999. s majkom je napisala knjigu Heart To Heart. U knjizi Britney Spears i njena majka piu o ivotu, ljubavi, slavi i snovima. No, u knjizi moete naći i odgovore, koje nude autorice knjige, na posve realna pitanja: Kako razgovarati s majkom? Kako ohrabrivati vlastito dijete? Kako se nositi s uspjehom i neuspjehom? Mlada Britney je osnovala i Britney Spears Foundation, fondaciju koja organizira ljetne kampove u saveznoj dravi Massachusetts za neprivilegiranu djecu. Obrazlaući razloge zato je utemeljila Britney Spears Foundation popularna Brit je rekla: "Tako sam sretna to mogu djeci dati priliku da naučne poneto o zapanjujućem svijetu plesa i glazbe, a koji je zahvaljujući sreći postao veliki dio mog ivota."
Prije nego to je u veljači 2000. godine osvojila nagradu Grammy bila je i u utrci za osvajanje titule najboljeg novog izvođača (Best New Artist). Nagradu je pripala njenoj dobroj znanici iz Mickey Mouse Cluba - Christini Aquileri. Drugi album Oops!... I Did It Again u prodaji se pojavio početkom svibnja 2000. godine. Samo u prvih tjedan dana album se prodao u SAD-u u 1,3 milijuna primjeraka. To je ovaj album učinilo najbolje prodavanim albumom neke pjevačice ikada u Sjedinjenim Dravama. Zahvaljujući albumu nominirana je za dvije Grammy nagrade - Best Vocal Pop Album (najbolji vokalni pop album) i Best Female Pop Vocal Perfomance (najbolji enska izvedba pop vokala) za singl "Oops!... I Did It Again".
2001. - 2004.: Razvoj karijere [uredi]
Treći album Britney u prodaj se pojavio početkom studenog 2001. godine, kao prvi singl objavljena je pjesma "I'm A Slave 4 U", pjesma ne ide u pravu popa kao njeni prijanji singlovi već u pravcu R&B-a. U prvih tjedan dana album se prodao u SADu u 746.000 primjeraka.
Album In the Zone snimljen je krajem 2002. do desetog mjeseca 2003. godine, ali nije puten u prodaju do studenog 2003. godine. Na četvrtom studijskom albumom su se nala velika imena kao to su Moby i R. Kelly. Britney je napisala 9 od 13 pjesama sa albuma i po prvi put, na svom albumu je radila kao producent. In the Zone je dostigao sami vrh svih američkih ljestvica u prvom tjednu, prodavi 609.000 kopija. Time je Britney bila jedini enski izvođač čija su prva četiri albuma debitirala na prvom mjestu.
Prvi singl "Me Against the Music", snimljen sa Madonnom, postao je svjetski hit, a drugi singl "Toxic" razvio se kao jo veći, popularniji i prodaniji hit. Osim toga Spears je sa tom pjesmom osvojila vanu Grammy nagradu u 2004. godine za titulu najboljoj dance pjesmi (Best Dance Recording).
Treći videospot od pjesme "Everytime" postao je malim "skandalom", zato to je Britney Spears u videu umrla i na kraju oivjela.
Dana 3. siječnja 2004. godine Spears se udala za svog prijatelja iz djetinjstva Jason Allen Alexandra, u Las Vegasu. Brak je anuliran 5. siječnja, zavrivi kao 55-satni brak. Poslije toga, Spears je započela svoju četvrtu svjetski turneju, nazvanu Onyx Hotel Tour, s kojom je zaradila preko 34 milijuna američkih dolara. Turneja je bila prekinuta kada je Britney povrijedila svoje koljeno na snimanju videospota za "Outrageous", kojih bi trebao biti četvrti singl, ali zbog nezgode su Jive Records odlučili da "Outrageous" odbaci kao četvrti, svjetski singl.
Tijekom druge polovice 2004. godine, Spears je objavila da drugi put uzima odmor. Zapostaviti će svoju karijeru da bi se posvetila obiteljskom ivotu. U rujnu 2004. je izdala svoj prvi parfem 'Curious', s kojim je zaradila 12 milijuna američkih dolara. Nakon velikog uspjeha tog parfema, Spears je izdala i svoj drugi parfem nazvan 'Fantasy', u rujnu 2005.
Krajem studenog 2004. Britney je izdala i svoju prvu kompilaciju najvećih hitova, nazvanom Greatest Hits: My Prerogative, a nakon toga snimila je reality show "Britney and Kevin: Chaotic".
2005. - 2006.: Sklopljeni brakovi, religija, prvo dijete i kompilacijski albumi [uredi]
14. rujna 2005. godine rođen je Sean Preston Spears Federline, prvi sin pjevačice, u Santa Monica Medicinskom Centru, u Kaliforniji. S obzirom da je njena producentska kuća Jive Records htjela skratiti fanovima vrijeme do novog studijskog albuma, izdala je album sa kolekcijom remiksanih hitova, B In The Mix: The Remixes. U trećem mjesecu 2006. godine, pojavila se u seriji Will i Grace. U svibnju 2006. godine objavila je da je ponovo trudna.
Kraj 2006. obiljeio je razvod od mua Kevina, koji je zvanično zavren 30. srpnja 2007. godine.
2007. - 2009.: Glazbeni povratak [uredi]
Album Blackout izaao krajem 2007. nakon četiri godine odsutnosti mlade pjevačice s glazbene pozornice tijekom kojih je pozornost medija privlačila izgredima, rastavom i gubitkom skrbi nad djecom. Premda su Spears kritičari nakon loeg nastupa na otvorenju MTV Video Music Awardsa 2007. u rujnu predviđali kraj karijere, većina komentara u američkima glasilima je bila pozitivna. Prvi singl iz petog studijskog albuma "Gimme More" je postao najvećim hitom pjevačice u SADu poslije prvog singla "...Baby One More Time". Pjesma Gimme More se prodala samo u Sjednjoj Dravi u 1,2 milijuna primjeraka, a u cijelom svijetu oko 4 milijuna primjeraka. Drugi singl "Piece of Me", u kojoj Spears pjeva kako komentira u glasilima nju negativno opisuju, postao je također hit.
Na dodjeli nagrada MTV Video Music 2008. godine u Los Angelesu Spears je odnijela tri nagrade za pjesmu "Piece of Me" - za najbolji video, za najbolji video u pop kategoriji te najbolji video enskog izvođača. Zahvalila se bogu, sinovima i svima drugim.
15. rujna 2008. godine producentska kuća Jive Records najavili su novi album pjevačice. Spears je svoj esti album Circus izdala na 27. rođendan 2. prosinca. Posljednji album Blackout, najhvaljeniji joj je CD u karijeri. Prvi sa singl novog albuma zove se Womanizer, singl se pčasirao na prvom mjestu u SAD-u i Kanada. Na MTV-ovoj europskoj dodjeli nagrada, Spears je osvojila nagrade za najbolji album ("Blackout") i za izvođača godine. Nije bila prisutna, pa se zahvalila sa videoporukom.
Dana, 24. studenog 2009. godine, objavila je svoju drugu kompilaciju najvećih hitova u čast svojoj 10-godinjoj karijeri pod nazivom The Singles Collection. Album sadri novu pjesmu "3" koja je objavljena kao singl. Pjesma se plasirala na vrhu ljestvice Billboard Hot 100 i time je postala njen treći hit koji se plasirao na vrhu ljestvice.
2010.: Sedmi studijski album [uredi]
Na sedmom studijskom albumu trenutačno rade Tiësto i Rodney Jerkins. Spears je preko svog Twitter računa rekla kako će datum objavljivanja biti iznenađenje. Dana, 25. svibnja 2010. godine Spears je imala najvie oboavatelja na Twitteru.
Filmska karijera [uredi]
U veljači 2002, Spears se proslavila u filmu, Crossroads, koji je dosegao visoko drugo mjesto na američkoj listi najgledanijih filmova već prvog vikenda, ali je relativno kratko bio na tako visokom mplasmanu najgledanijih filmova. Film je zaradio neto vie od $60 milijuna diljem svijeta, to je četiri puta vie od svoga budeta. Neke pjesme iz albuma koje izvodi Britney pojavile su se u filmu. Film je dobio loe kritike, a i Britney je dobila Razzie Award za najgoru glumicu. Film je osvojio i Razzie za najgoru originalnu pjesmu "I´m Not a Girl, Not Yet a Woman" koju joj je Dido napisala.
Spears je napravila veliku zbrku u javnosti pojavivi se u filmovima Austin Powers in Goldmember(2002.) kao ona, i u Longshot(2000.) kao Leteći Sluga. Također se pojavila u dokumentarcu zvanom Guest List Only fokusiranom na Los Angeleskoj sceni.
Za film Chicago, producent Harvey Weinstein htio je Britney za ulogu koja je ipak pripala Lucy Liu. Bila je preporučena za ulogu Allie Hamilton u filmu The Notebook, ali ipak je bila bolja Rachel McAdams. Spears je bila na audiciji za ulogu u filmu I love Huckabees koja je pripala Naomi Watts. Britney je bila veoma zainteresirana za ulogu u filmu Daisya Dukea, The Dukes of Hazzard, ali je izgubila zanimanje jer je trebala glumiti enu koja planira svoje vjenčanje i ivot svoje obitelji. Uloga je pripala pop pjevačici i televizijskoj zvijezdi Jessici Simpson.
Diskografija [uredi]
Podrobniji članak o temi: Diskografija Britney Spears
...Baby One More Time (1999.)
Oops!... I Did It Again (2000.)
Britney (2001.)
In the Zone (2003.)
Blackout (2007.)
Circus (2008.)
Filmografija [uredi]
1990.: Ruthless (Broadway)
19931994.: Mickey Mouse Club (Televizija)
1999.: Longshot (Kino)
2002.: Crossroads (Kino)
2002.: Austin Powers 3 (Kino)
2005.: Chaotic (Televizija)
2006.: Will & Grace (Televizija)
2008.: How I Met Your Mother (Televizija)
2008.: Britney: For the Record (Televizija i DVD)
Rodno ime Britney Jean Spears
Poznat/a i kao Britney
Rođen/a 2. prosinca 1981.
Mjesto rođenja McComb, Mississippi, SAD
anr/ovi R&B, pop, dance, electropop
Zanimanje pjevačica, plesačica, glumica
Djelatno razdoblje 1991. - danas
Producentska kuća Jive Records
Britney Jean Spears (McComb, Mississippi, 2. prosinca 1981.), američka je pop pjevačica.
- 17:02 -
RIHANNA
Robyn Rihanna Fenty (Saint Michael, Barbados, 20. veljače 1988.), poznatija kao Rihanna, barbadoka je pjevačica, model i spisateljica tekstova. Kao esnaestogodinjakinja preselila se u SAD i započela karijeru pod upravljanjem producenta Evana Rogersa. Pjevala je u ugovoru s diskografskom kućom Def Jam Recordings.[1]
2005. godine, Rihanna je objavila svoj debitantski album, Music of the Sun, koji je dospio na jedno od prvih 10 mjesta na top ljestvici Billboard 200 i donio joj hit singl na ljestvici Billboard Hot 100, "Pon de Replay". Manje od godinu dana kasnije, objavila je svoj drugi studijski album, A Girl Like Me koji je dospio na jedno od prvih 5 mjesta na ljestvici od Billboarda, i dao joj njen prvi singl na prvom mjestu top ljestvice Billboard 200, "SOS", kao i poloaje na prvih 10 mjesta ljestvice Billboard Hot 100 sa singlovima "Unfaithful" i "Break It Off". Rihannin treći studijski album, Good Girl Gone Bad iz 2007. godine, dospio je na drugo mjesto ljestvice Billboard 200 i donio Rihanni 5 singlova koji su dospjeli na jedno od prvih 5 mjesta, uključujući tri singla na prvom mjestu Billboardove ljestvice, singlove "Umbrella", "Take a Bow" i "Disturbia", kao i svjetski hit "Don't Stop the Music". Album je nominiran za 9 Grammyja, a dobio je Grammy nagradu za najbolju rep suradnju za pjesmu "Umbrella", Rihannin duet s Jay-Z-jem.[2][3] Njen četvrti studijski album, Rated R, objavljen je u studenom 2009. godine, dospio je na četvrto mjesto na ljestvici Billboard 200. Njegova prva tri singla, "Russian Roulette", "Hard" i "Rude Boy" dospjela su na jedno od prvih 10 mjesta na ljestvici Billboard Hot 100, a "Rude Boy" je dospio na prvo mjesto.
Rihanna je primila nekoliko glazbenih nagrada, uključujući nagradu World Music Awards 2007. za najprodavaniju pop ensku izvođačicu i najbolju ensku soul/R&B izvođačicu, kao i American Music Award za najbolju pop/rock ensku izvođačicu.[4][5] Jedna je od barbadokih kulturolokih ambasadora.[6] U siječnju 2010. godine primila je dva Grammyja za Jay-Zjev singl "Run This Town" iz 2009. godine.[7]
Diskografija [uredi]
Podrobniji članak o temi: Diskografija Rihanne
Music of the Sun (2005.)
A Girl Like Me (2006.)
Good Girl Gone Bad (2007.)
Rated R (2009.)
Loud (2010.)
Turneje [uredi]
Vlastite turneje
Rihanna: Live in Concert Tour (2006.)
Good Girl Gone Bad Tour (20072009.)
A Girl's Night Out (2008.)
Last Girl on Earth Tour (2010.)
Uključeni akt
Glow in the Dark Tour (2008.)
Nagrade [uredi]
Podrobniji članak o temi: Rihannine nagrade i nominacije
Rodno ime Robyn Rihanna Fenty
Rođen/a 20. veljače 1988. (22 god.)
Mjesto rođenja Saint Michael, Barbados
anr/ovi R&B, reggae, pop, dance
Zanimanje pjevačica, spisateljica tekstova, producentica, model, redateljica videospotova, glumica
Djelatno razdoblje 2005. danas
Producentska kuća Def Jam/SRP
Angaman Jay-Z, Ne-Yo, The-Dream, Justin Timberlake, Kanye West, Akon, will.i.am, Travis Barker, Shontelle, Katy Perry, Chris Brown, Maroon 5, T.I., Nicole Scherzinger, Young Jeezy, Slash, Eminem
Web-stranica Slubena stranica
- 17:00 -
ĐOGANI
Rođena je 23. travnja 1981. godine, u Zvorniku kao dijete majke Ibrime i oca Milorada. Pohađala je osnovnu kolu ťMitar Trifunović UčoŤ u Zvorniku.[1] Dva mjeseca prije zavretka četvrtog razreda, cijelu dravu je zahvatila oluja rata zbog čega je Seka sa bratom i majkom izbjegla u Banju Koviljaču, gdje je zavrila četvrti razred osnovne kole da bi se nakon godinu dana preselili u Lipolist, kraj apca.
Prvi javni nastup u njenoj pjevačkoj karijeri je imala u prnjavorskoj kafani ťEvropaŤ, sa samo 14 godina.
1996. godine Seka naputa srednju kolu i potpuno se posvećuje svojoj pjevačkoj karijeri, preuzevi teret hranitelja obitelji. U narednih nekoliko godina, preko Mladenovca, Dvorova, Bijeljine odlazi u vicarsku, gdje stupa u brak i poslije nekog vremena se i razvodi. Iz vicarske se vraća u Bijeljinu i nastavlja sa svojom pjevačkom karijerom, prikupljajući novce za svoju prvu ploču.
Od nastupa 2002. na glazbenom festivalu u Ćupriji, koji je bio njen prvi veći nastup kao pjevačice, nastavila je ivjeti i raditi u Srbiji sa svojim dečkom, poznatim srpskim menaderom i producentom, Zoranom Kovačevićem. Poslije prvih javnih nastupa, ljudi su je vidjeli kao novu, suvremenu, srpsko-bosansku folk pjevačicu.
Seka uskoro pokreće svoju liniju odjeće pod nazivom Rich Bitch, u isto vrijeme kad je objavljen njen treći album Dođi i uzmi me. Njena druga linija odjeće pod nazivom Queen izdana je nakon izlaska njenog četvrtog albuma Kraljica u jesen 2007. Seka je ubrzo raskinula s dečkom i menaderom s kojim je bila u vezi 5 godina i nastavila suradnju sa Zoranom Kovačevićem. U svibnju 2009. raskinula je i s njim. Uskoro upoznaje Veljka Piljikića, a u prosincu je izdala svoj peti album Slučajni partneri koji je pratio novi imid.
Glumački angamani [uredi]
Seka je imala značajnu ulogu u srpskom filmu Mi nismo anđeli 3, kao Smokvica, djevojka turbofolk zvijezde Dorijana. Uloga je prvo ponuđena pjevačici Severini, ali ju je ona odbila. Seka je glumila i u srpskom filmu "Ljubav, navika, panika". Imala je sporednu ulogu pjevačice imena Vrela Nella.
Albumi [uredi]
Idealno tvoja (2002.)
Balkan (2003.)
Dođi i uzmi me (2005.)
Kraljica (2007.)
Slučajni partneri (2009.)
Projekti [uredi]
Moja desna ruka naziv je prvog reality show-a čije je emitiranje započelo sredinom travnja 2010. godine, a u njemu su se natjecatelji natjecali za Sekinog asistenta.
Prva sezona [uredi]
Prva sezona reality showa "Moja desna ruka" započela je u travnju 2010., a zavrila u lipnju iste godine. Sekina "desna ruka" je izabrana, a njegovo ime je Vukain Ilić, dvadesettrogodinji student građevine
- 16:56 -
KATY PERRY
Katheryn Elizabeth Hudson (Santa Barbara, Kalifornija, SAD, 25. listopada 1984.), umjetničkog imena Katy Perry, američka je kantautorica. Perry je postala svjetski poznata 2008. godine sa singlom "I Kissed a Girl" (ujedno i prvi singl s albuma One of the Boys), koji je bio na vrhu glazbenih ljestvica u preko 30 zemalja
Počeci karijere (2001. 2007.) [uredi]
Katy Perry je prvi album, Katy Hudson, izdala 2001. godine. Radi se o albumu krćanske glazbe, kojeg je Katy izdala pod svojim rodnim prezimenom Hudson. Nakon objavljivanja tog albuma pridruila se grupi The Matrix i snimila album The Matrix, koji je objavljen tek 2009. godine. Zatim je godine 2004. snimila (nikada objavljeni) album Katy Perry, s kojega su dvije pjesme dane Kelly Clarkson za njen četvrti studijski album. Godine 2007. Perry je izdala svoj prvi EP - Ur So Gay.
One of the Boys (2008. danas) [uredi]
Drugi studijski album, One of the Boys, izaao je 17. lipnja 2008. S njega su skinuta četiri singla: "I Kissed a Girl", "Hot N Cold", "Thinking of You" i "Waking Up in Vegas". Album je postigao veliki uspjeh dosegavi dvostruku platinastu nakladu (preko 2.000.000 prodanih primjeraka).[1] "Hot N Cold", drugi singl s albuma, izaao je 9. rujna i dospio u top 5 u SAD-u. Treći singl s albuma bio je "Thinking of You", ujedno i njena prva balada, ali pjesma nije doivjela veći uspjeh na top listama. Četvrti singl "Waking Up in Vegas" postao je novi hit te je dosegao broj 2 u Kanadi.
Turneja [uredi]
Katyna debitantska turneja Hello Katy Tour trajala je od siječnja do studenog 2009. godine. Sadravala je ukupno 79 nastupa. Sponzor turneje bio je Live Nation.
Diskografija [uredi]
Podrobniji članak o temi: Diskografija Katy Perry
Studijski albumi [uredi]
Katy Hudson (2001.)
One of the Boys (2008.)
Teenage Dream (2010.)
Albumi uivo [uredi]
MTV Unplugged (2009.)
Kontroverze [uredi]
Katy Perry nastupa na Life Ballu u Beču 2009. godineVeliki dio svoje popularnosti Perry duguje i kontroverznim tekstovima gej tematike ("I Kissed a Girl" te "Ur So Gay"), to je od nje stvorilo gej ikonu. Poznata je po svojem nekonvencionalnom stilu oblačenja, po odjeći arkih boja, često protkanoj voćnim detaljima.
Katy Perry je promijenila prezime iz Hudson u Perry (djevojačko prezime njene majke) kako bi izbjegla zamjenu s glumicom Kate Hudson.
Televizijska pojavljivanja [uredi]
Katy se često pojavljivala u TV emisijama kako bi promovirala svoj album. Godine 2008. i 2009. vodila je dodjelu MTV Europe Music Awards.
Humanitarni rad [uredi]
Dana 16. svibnja 2009. nastupila je na Life Ballu, priredbi organiziranoj u svrhu borbe protiv AIDS-a.[
- 16:53 -
LADY GAGA
Stefani Joanne Angelina Germanotta (New York, 28. oujka 1986.), bolje poznata kao Lady Gaga, američka je glazbenica, tekstopisac, pjevačica i plesačica. Svoju karijeru je započela kao tekstopisac za nekoliko pjevača, poput Fergie, Pussycat Dollsa, Britney Spears i New Kids on the Block, kao i za američkog pjevača Akona. Nakon to je Akon prepoznao njen talent, pozvao ju je da se pridrui njegovoj producentskoj kući Kon Live Distribution, i počeli su raditi na njenom prvom albumu.
Biografija [uredi]
Lady Gaga se rodila u talijansko-američkoj obitelji. Glazbenica je gotovo od rođenja. Već je sa 4 godine naučila svirati klavir, sa 13 je skladala svoju prvu baladu, a sa 17 je primljena u kolu umjetnosti u New Yorku. Sa 20 godina pisala je pjesme za sastave kao to su Pussycat Dolls, a nedavno je priznala da je napisala dvije pjesme za novi album Britney Spears. "Just Dance" je njezin prvi singl koji se puta naveliko u svim velikim klubovima. Njezin prvi album The Fame objavljen je 19. kolovoza 2008. godine.
Moda je meni sve. Jednako mi je vana kao i glazba, moda i vanija. Ne elim da me ljudi u Britaniji zapamte samo po jednom hitu, elim status istinske umjetnice koja će 'zaraziti' njihovu kulturu...
({{{2}}})
Odmalena je svirala i pjevala i nije mogla zamisliti nijedan dan drugi ivotni poziv nego nego bavljenje glazbom. Roditelji su je podravali da ostvari svoj san. Glazbeni su joj uzori pjevač David Bowie i sastav Queen, po čijoj pjesmi "Radio Ga Ga" je uzela ime[1] te Madonna i Michael Jackson.
Ove godine (2010) započela je europsku turneju, Monster Ball Tour. Između ostalog 5. studenog 2010. godine nastupila je i u Hrvatskoj.
Diskografija [uredi]
Podrobniji članak o temi: Diskografija Lady Gage
Studijski albumi [uredi]
The Fame (2008.)
The Fame Monster (2009.)
Born This Way (2011.)
EP-ovi [uredi]
The Cherrytree Sessions (2009.)
Hitmixes (2009.)
The Fame Monster (2009.)
Kompilacije [uredi]
The Remix (2010.)
Rodno ime Stefani Joanne Angelina Germanotta
Rođen/a 28. oujka 1986. (24 god.)
Mjesto rođenja Manhattan, New York, SAD
anr/ovi pop, dance, electronic
Zanimanje pjevačica, tekstopisac, glazbenica, Go-Go plesačica
Instrument Vokal, klavir, sintesajzer
Djelatno razdoblje 2006. danas
Producentska kuća Def Jam (2007. 2008.)
Interscope (2008. danas)
Kon Live, Streamline, Cherrytree
Web-stranica Slubena stranica
- 16:50 -
AMERIKA (WOSINGTON)
Washington obično se odnosi na:
George Washington (17321799), General and first President of the United States of America (almost all other items are named after him.) George Washington (1732-1799), opće i prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Drava (gotovo sve ostale stavke su nazvana po njemu.)
Washington (US state) , a western state of the United States of America Washington (SAD stanje) , zapadni stanje Sjedinjenih Američkih Drava
Washington, DC , the capital of the United States of America Washington, DC , glavni grad Sjedinjenih Američkih Drava
A metonym for the Federal government of the United States Metonym za savezne vlade Sjedinjenih Američkih Drava
Geografija [ edit ] United States [ uredi ] Sjedinjene Američke Drave [ edit ] Cities and communities [ uredi ] Gradovi i zajednice Washington, Arkansas Washington, Arkansas
Washington, California , in Nevada County Washington, Kalifornija , u Nevadi upanije
Washington, Yolo County, California Washington, Yolo County, Kalifornija
Washington, Connecticut Washington, Connecticut
Washington, Georgia Washington, Gruzija
Washington, Illinois Washington, Illinois
Washington, Indiana Washington, Indiana
Washington, Iowa Washington, Iowa
Washington, Kansas Washington, Kansas
Washington, Kentucky Washington, Kentucky
Washington, Louisiana Washington, Louisiana
Washington, Maine Washington, Maine
Washington, Massachusetts Washington, Massachusetts
Washington, Mississippi Washington, Mississippi
Washington, Missouri Washington, Missouri
Washington, Nebraska Washington, Nebraska
Washington, New Hampshire Washington, New Hampshire
Washington, New Jersey Washington, New Jersey
Washington, New York Washington, New York
Washington, North Carolina Washington, North Carolina
Washington, Oklahoma Washington, Oklahoma
Washington, Pennsylvania Washington, Pennsylvania
Washington, Utah Washington, Utah
Washington, Vermont Washington, Vermont
Washington, Virginia Washington, Virginia
Washington, West Virginia Washington, West Virginia
Washington, Wisconsin (disambiguation) Washington, Wisconsin (razdvojba)
Mount Washington (disambiguation) Mount Washington (razdvojba)
New Washington (disambiguation) Novi Washington (razdvojba)
Washington Boro, Pennsylvania Washington Boro, Pennsylvania
Washington County (disambiguation) Washington County (razdvojba)
Washington Court House, Ohio Washington Suda Kuća, Ohio
Old Washington, Ohio Post Washington, Ohio
Washington Crossing, Pennsylvania Washington Crossing, Pennsylvania
Washington Grove, Maryland Washington Grove, Maryland
Washington Heights (disambiguation) Washington Heights (razdvojba)
Washington Mills, New York Washington Mills, New York
Washington Park (disambiguation) Washington Park (razdvojba)
Washington Terrace, Utah Washington Terasa, Utah
Washington Township (disambiguation) Washington Općina (razdvojba)
Washington-on-the-Brazos, Texas Washington-on-the-Brazos, Texas
Washingtonville (disambiguation) Washingtonville (razdvojba)
[ edit ] Streets [ uredi ] Ulice Washington Avenue (disambiguation) Washington Avenue (razdvojba)
Washington Boulevard (disambiguation) Washington Boulevard (razdvojba)
Washington Street (disambiguation) Washington Street (razdvojba)
[ edit ] Other features [ uredi ] Ostale značajke Lake Washington (disambiguation) Lake Washington (razdvojba)
Mount Washington (disambiguation) Mount Washington (razdvojba)
Washington Bridge (disambiguation) Washington Bridge (razdvojba)
Washington Island (disambiguation) Washington Otok (razdvojba)
Washington Park (disambiguation) Washington Park (razdvojba)
[ edit ] Outside the United States [ uredi ] Izvan Sjedinjenih Američkih Drava Washington, Ontario , Canada Washington, Ontario , Kanada
Washington, Tyne and Wear , England Washington, Tyne i Wear , Engleska
Washington, West Sussex , England Washington, West Sussex , Engleska
New Washington, Aklan , Philippines New Washington, Aklan , Filipini
Washington Island (Kiribati) Washington Island (Kiribati)
Washington Island (French Polynesia) Washington Island (Francuska Polinezija)
Washington, Guyana , a community in Mahaica-Berbice Washington, Gvajana , zajednice u Mahaica-Berbice
Washington, a barangay in Catarman, Northern Samar , Philippines Washington, barangay u Catarman, Northern Samar , Filipini
Washington, a barangay in Escalante City , Philippines Washington, barangay u Escalante City , Filipini
Washington, a barangay in San Jacinto, Masbate , Philippines Washington, barangay u San Jacinto, Masbate , Filipini
Washington, a barangay in Surigao City , Philippines Washington, barangay u Surigao City , Filipini
[ edit ] Education [ uredi ] Obrazovanje [ edit ] Higher education [ uredi ] Visoko obrazovanje University of Washington , Seattle, Washington Sveučilite u Washington , Seattle, Washington
Washington Huskies , University of Washington's athletic program Washington Huskies , University of Washington's atletski program
Washington College , Chestertown, Maryland Washington College , Chestertown, Maryland
Washington College (California) , formerly in Irvington Washington College (Kalifornija) , nekada u Irvington
Washington College (Pennsylvania) Washington College (Pennsylvania)
Washington College of Law , at American University, Washington, DC Washington College of Zakona , na Američkom sveučilitu u Washingtonu, DC
Washington & Jefferson College , Washington, Pennsylvania Washington i Jefferson College , Washington, Pennsylvania
Washington and Lee University , Lexington, Virginia Washington i Lee University , Lexingtonu, Virginia
Washington Female Seminary , Washington, Pennsylvania Washington Male sjemenite , Washington, Pennsylvania
Washington State University , Pullman, Washington Washington State University , Pullman, Washington
Washington University in St. Louis , Missouri Washington University u St. Louisu , Missouri
George Washington University , Washington, DC George Washington University , Washington DC
[ edit ] Secondary education [ uredi ] Srednje obrazovanje Washington High School (disambiguation) Washington High School (razdvojba)
Washington County High School (disambiguation) Washington County High School (razdvojba)
Booker T. Washington High School (disambiguation) Booker T. Washington High School (razdvojba)
George Washington High School (disambiguation) George Washington High School (razdvojba)
Lake Washington High School , Kirkland, Washington Lake Washington High School , Kirkland, Washington
Washington College Academy , Limestone, Tennessee Washington College akademija , vapnenca, Tennessee
[ edit ] People [ uredi ] Osobe Washington (name) , including a list of people with the given name or surname Washington Washington (ime) , uključujući popis ljudi s obzirom imena ili prezimena Washington
[ edit ] Other uses [ uredi ] Ostali koristi The Australian band fronted by Megan Washington Australski bend predvođen Megan Washington
Boeing Washington , British designation for US Boeing B-29 Superfortress bomber Boeing Washingtonu , britanski naziv za američki Boeing B-29 bombarder Superfortress
SS Washington , an ocean liner SS Washington , ocean liner
USS Washington , the name of several US Navy ships USS Washington , ime nekoliko brodova američke mornarice
Washington, DC (novel) , by Gore Vidal Washington, DC (roman) , prema Gore Vidal
Washington FC , football club based in Washington, Tyne and Wear, England Washington FC , nogometni klub sa sjeditem u Washingtonu, Tyne i Wear, Engleska
[ edit ] See also [ uredi ] Vidi također George Washington (disambiguation) George Washington (razdvojba)
List of places named for George Washington Popis mjesta imenovanih za George Washington
Washingtonian (disambiguation) Washingtonian (razdvojba)
All pages beginning with "Washington" Sve stranice koje počinju s "Washingtona"
All pages with titles containing "Washington" Sve stranice s naslovima koje sadre "Washington"
- 15:33 -
SRBIJA(BEOGRAD)
Srbija (slubeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je drava na Balkanu. Povrinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu s Makedonijom i Kosovom. Glavni grad je Beograd.
Sadanje granice Srbije su uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata stvaranjem Jugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna drava 2006. nakon to su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti dravnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, to je priznalo 60 zemalja članica OUN, čemu se slubeni Beograd protivi.
Srbiju čine tri velike geografski cjeline: Panonska nizina, breuljkasti predjeli s niim planinama i nizinskim proirenjima, te planinsko-kotlinsko područje.
Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvienja: Fruka gora (538 m) i Vračke planine (639 m).
Juno od Save i Dunava prevladava breuljkasto područje s visinama do 500 m i nie planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine povrine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.
Područja via od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze juno od Zapadne Morave i Niave, a sastoje se od visoravni i grupa viih planina, od kojih najvie uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.
70% povrine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu (Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u duini od 2114 km, a duina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori 203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.
Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je sredinji i juni dio preteito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine,[1] a najvii od njih je Midor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m.[2] Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane ume. Srbija je bogata i vodama.
Rijeke [uredi]
Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijela metohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Juna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima povrinu od 163 km2 (ukupna povrina jezera je 253 km 2).
Rijeka koja najduim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% povrine Srbije. Većina rijeka ima kino-snjeni reim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji biljee se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskoritavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Peručansko i Zvorničko (na Drini).
Nacionalni parkovi [uredi]
Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Srbije
Ime Proglaen za NP Povrina u ha Fotografija
Nacionalni park Đerdap 1974. 93.968
Nacionalni park Kopaonik 1981. 11.810
Nacionalni park Tara 1981. 22.000
Nacionalni park Fruka gora 1960. 25.393
Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna povrina nacionalnog parka je 63,608 ha, a cijele zatićene zone 93,968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav.
Kopaonik - nalazi se u sredinjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglaen je 1981. godine. Obuhvaća povrinu od 11,810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih sredita bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se prua u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na Kopaoniku se nalazi najrasprostranjenija umsko-panjačka zona sredinje Srbije.
Tara - zauzima povrinu od 22,000 ha, a nalazi ze na području općina Uice i Bajina Bata.
Fruka Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglaena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Panjaci i plodno zemljite, te nasadi vinove loze ukraavaju padine Fruke Gore.
Vegetacija [uredi]
ZrenjaninCijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-geografskoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije poumljene zemlje Europe sa samo 27% umskih povrina.[3]
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
Nizinski pojas (područje aluvijalne ravni Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) ume hrasta lunjaka, jasena, topole i vrbe, a u sunijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije juno od Save i Dunava) ume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
Brdski (montanski) pojas bukove i bukovo-jelove ume, a na vapnenačkim podlogama i ume munike. Na toplim padinama ima i uma hrasta kitnjaka.
Pretplaninski i planinski pojas u niem potpojasu prevladavaju bukove ume, ikare i smrekove ume, a u viem niske klekovine bora krivulja i bukve, vritine i ikare planinske ive.
Visokoplaninski pojas područja via od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom liajeva na strmijim stijenama.
Tlo [uredi]
Posljedica sloene geoloko-litoloke podloge, različitog stupnja okomite račlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljita. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljitu.
Sjeverozapadni dio sredinje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljita i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području i većim dijelom Kosmeta prevladavaju aluvijalna zemljita, zemljita na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljita.
Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja juno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljita.
Najznačajnije planine [uredi]
Tara
Kopaonik
Zlatibor
Zlatar
Fruka gora
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Srbije
Srbija ima prema zadnjem popisu iz 2002. godine 7 498 001 stanovnika[4] i spada u srednje naseljena europske drave s prosječnom gustoćom naseljenosti od 111 st/km2. U glavnom gradu ivi 20% ukupnog stanovnita. Od ukupnog broja stanovnitva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovnitva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najguće je naseljena peripanonska Srbija (najvie zbog grada Beograda). Vojvodina i Planinsko-kotlinsko područje neto je rjeđe naseljeno od dravnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. Kosmet ima vie od 200 st/km2, a osim junog Pomoravlja, ostale subregije imaju manje od 50 st/km2.
Ukoliko se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao, najvie na Kosovu i Metohiji. Gotovo čitava Sredinja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme biljei pad broja stanovnitva, kao i Banat i sredinji dijelovi Bačke. Stanovnitvo većih urbanih područja vie se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.
Poslije drugog svjetskog rata stanovnitvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Sredinjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovnitva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovnitva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovnitva popeo s 11% na 24%.
Većinsko dvotrećinsko stanovnitvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.
2002. godine izvren je popis stanovnitva na teritoriju Srbije. Utvrđeno je da je bilo 7,498,001 itelja.
Etnička strukturaSrbija (bez Kosova) 2002.
Srbi 82.86%
Mađari 3.91%
Bonjaci 1.82%
Romi 1.44%
Slovaci 1.08%
Nijemci 0.1%
Ostali 9.79%
Ukupno[5] Ua Srbija Vojvodina
Broj % Broj % Broj %
UKUPNO 7.498.001 100 5.466.009 100 2.031.992 100
Srbi 6.212.838 82.86 4.891.031 89.48 1.321.807 65.05
Crnogorci 69.049 0.92 33.536 0.61 35.513 1.75
Jugoslaveni 80.721 1.08 30.840 0.56 49.881 2.45
Albanci 61.647 0.82 59.952 1.1 1.695 0.08
Bonjaci 136.087 1.82 135.670 2.48 417 0.02
Bugari 20.497 0.27 18.839 0.34 1.658 0.08
Bunjevci 20.012 0.27 246 0 19.766 0.97
Nijemci 3.901 0.05 747 0.01 3.154 0.16
Goranci 4.581 0.06 3.975 0.07 606 0.03
Hrvati 70.602 0.94 14.056 0.26 56.546 2.78
Makedonci 25.847 0.35 14.062 0.26 11.785 0.58
Muslimani 19.503 0.26 15.869 0.29 3.634 0.18
Romi 108.193 1.44 79.136 1.45 29.057 1.43
Rumunji 34.576 0.46 4.157 0.08 30.419 1.5
Rusi 2.588 0.03 1.648 0.03 940 0.05
Rusini 15.905 0.21 279 0.01 15.626 0.77
Slovaci 59.021 0.79 2.384 0.04 56.637 2.79
Slovenci 5104 0.07 3.099 0.06 2.005 0.1
Česi 2.211 0.03 563 0.01 1.648 0.08
Ukrajinci 5.354 0.07 719 0.01 4.635 0.23
Mađari 293.299 3.91 3.092 0.06 290.207 14.28
Vlasi 40.054 0.53 39.953 0.73 101 0
Ostali 11.711 0.16 6.400 0.12 5.311 0.26
Neizjanjeni 107.732 1.44 52.716 0.97 55.016 2.71
Nepoznato 75.483 1.01 51.709 0.95 23.774 1.17
Demografska povijest [uredi]
1991. 9.778.991 st. (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi)[6]
1981. 9.313.676 st. (Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi)[7]
1971. 8.446.591 st. (Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 %)
1961. 7.642.227 st. (Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi)
1953. 6.979.154 st. (Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 %)
1948. 6.527.966 st. (Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi) [8]
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Srbije
Od Drugog svjetskog rata Srbija se od izrazito agrarne zemlje transformirala u industrijsku zemlju u kojoj su poljoprivreda i rudarstvo zadrali značajnu ulogu. Za vrijeme SFRJ Srbija je bila srednje razvijena zemlja, na razini jugoslovenskog prosjeka, ali s velikim regionalnim razlikama. Tako je najrazvijeniji bio grad Beograd, a najnerazvijeniji Kosmet i općine uz Kosmet i granicu s Crnom Gorom. Srpska ekonomija dodatno je oslabila poslije raspada SFRJ, a dodatno je unitena NATO-vim bombardiranjem 1999. godine.
100 srpskih dinaraSrbijansko gospodarstvo bilo je u kolapsu početkom 1990-ih zbog uvedenih sankcija od strane Vijeća sigurnosti UN-a 1992. radi agresije na Hrvatsku i BiH. Veći dio sankcija je ukinut 1996., 2000., 2001. i 2005. kada je u potpunosti normalizirana trgovina sa SAD-om.
Poljoprivreda čini 16,6% nacionalnog BDP-a, industrija 25,5% i uslune djelatnosti 57,9%. Ukupni BDP-PPP za 2008. je bio oko 79,662 milijarde dolara.[9] Dok je BDP-PPP za 2008. po stanovniku iznosio oko 10,792 dolara.[10] Najveći ratarski kraj je Vojvodina. Uzgaja se penica, kukuruz, suncokret i soja, te u manjoj mjeri povrtne kulture. umadija je poznata po voćarstvu; Vrac, obronci Fruke gore i upa po vinogradima. Stočarstvo je razvijeno u Rakoj i u istočnoj Srbiji. Metohija je plodna itnica. Kosovo je najveće nalazite lignita u Europi. Homoljske planine su nalazite bakra. Sjeverni dio Banata je bogat naftom i zemnim plinom.
Srbija raspolae sa oko 2.961.000 radno sposobnog stanovnitva. Ima stopu nezaposlenosti od 14%[11][12] (Kosovo i Metohija oko 50%). U poljoprivredi radi oko 30%, industriji 46% i uslunim djelatnostima 24%. Stopa inflacije je preko 6,5%.
Glavni uvozni partneri Srbije su zemlje Europske unije (Njemačka, Austrija, Italija), SAD, Narodna Republika Kina. Srbija najvie izvozi svoje proizvode u zemlje biveg SSSR-a, Republiku Srpsku (BiH) i Makedoniju. Deficit od uvoza je oko 6 milijadi dolara (2005.)
Promet [uredi]
Cestovni prijevoz najdominantni je oblik putničkog prijevoza. Danas na njega otpada 70% putničkih kilometara. Poslije Drugog svjetskog rata u Srbiji je bilo svega nekoliko stotina kilometara suvremenih cesta, a danas ih ima 30000 km, od čega je 20% magistralnih puteva. Izgrađeni su ili modernizirani mnogi međugradski i međumjesni putevi. Glavni cestovni pravac je paneuropski koridor X koji ide usporedno sa eljezničkom magistralom Horgo-Subotica-Novi Sad-Beograd-Ni, gdje se račva u dva kraka, jedan prema Sofiji, a drugi prema Skopju.
Zračni promet se počeo razvijati između dva svjetska rata. Prva jugoslavenska zračna linija uspostavljena je između Beograda i Zagreba 1928. godine. Značajniju dinamiku ovaj je oblik prometa doivio ezdesetih godina dvadesetog stoljeća. 1962. izgrađena je beogradska zračna luga ŤSurčinť (danas Zračna luka Nikola Tesla Beograd)., a kasnije i luke u Pritini i Niu. Udio zračnog prometa vremenom se povećava, ali jedino beogradska zračna luka ima veći značaj s preko 1,5 milijun putnika godinje.
Do sredine 1960-ih, eljeznički promet imao je vodeću ulogu u putničkom prijevozu, a danas je po vanosti iza cestovnog i zračnog prometa. No unatoč tome, eljeznice i danas dre primat u prijevozu robe. Danas Srbija ima 4110 km eljezničkih pruga. Pruge su počele s izgradnjom sredinom 19. stoljeća, no budući da se dananji teritorij Srbije tada nalazio u tri drave, izgradnja eljeznica do Prvog svjetskog rata bila je neusklađena i različita u tehničkom pogledu. Prva pruga izgrađena je u Vojvodini 1856. godine i to za rudarske potrebe, a prva za javni promet 1857. i bila je dio pravca Budimpeta-Temivar-Orava. Do 1914. godine u cijeloj Srbiji bilo je 1714 km eljezničkih pruga, a između dva rata je izgrađeno jo vie od 1000 km. Nakon Drugog svjetskog rata velika je panja posvećena modernizaciji eljeznice.
Gotovo sav riječni promet Srbije odvija se na području Vojvodine. Od 1982 km plovnih puteva, na rijeke otpada 1043 km (od toga na Dunav 588 km, Savu 206 km i Tisu 168 km). Od kanala najveći značaj ima sustav Dunav-Tisa-Dunav.
Jezik [uredi]
Slubeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Usporedno s ćirilicom koristi se i latinica, iako ona Ustavom Srbije nije određena kao slubeno pismo. U Vojvodini su uz srpski slubeni jezici i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i |rusinski.
Vjera [uredi]
Srbija (bez Kosova) 2002.
Pravoslavci 84.1%
Katolici 6.24%
Muslimani 4.82%
Protestanti 1.44%
Najveći broj stanovnitva Srbije je pravoslavne vjere. Slijede muslimani, rimokatolici i protestanti.
Ustav i zakoni Srbije dozvoljavaju slobodu vjere. Vlada na svim razinama nastoji zatiti ovo pravo u cjelini. Srbija nema dravnu religiju, pa se ni vjerski blagdani ne slave kao dravni praznici. No, građanima je dozvoljeno da za svoje velike vjerske praznike uzmu slobodan dan.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Srbije
Do 15. stoljeća [uredi]
U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu dravu, te u 9. primili krćanstvo.[13] Prvi srpski poznati knez zvao se Vieslav, rodonačelnik dinastije Vieslavovića, koja je vladala Srbijom 750.-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085.-1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki upan Vukan.
1168. godine na vlast dolazi veliki upan Stefan Nemanja. Nemanjina drava obuhvaćala je područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Juno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Duana, kada je obuhvaćala teritorij dananje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, june Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Duanovog sina, cara Stefana Uroa 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.
Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.
Pod Osmanskim carstvom [uredi]
Karađorđe PetrovićSrbija je pala pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i nasilja nad domaćim krćanskim stanovnitvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu Srbima nastaniti se u Habsburkoj monarhiji, to je prouzročilo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba dolo je nakon Poarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem akabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Rake, Kosova, Metohije i Makedonije i jo nekih junih krajeva dananje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski ivalj. Posljedice ovakvog premjetaja stanovnitva bit će dugotrajne.
Zbog turske tiranije nad srpskim ivljem, 1804. godine, u Oracu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je uguen 1813. 15. veljače 1815. podignut X5 Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Miloem Obrenovićem.
Nakon turske vladavine [uredi]
Srbija u granicama poslije Berlinskoga kongresa 1878.Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglaava Srbiju vazalnom kneevinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlačenju turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viih dravnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom.
Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.
Balkanski ratovi [uredi]
Srbija nakon Balkanskih ratovaSrbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odtetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.
Nakon I. svjetskog rata [uredi]
Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine kasnije probijena je solunska bojinica. Krajem studenog priključenje Kraljevini Srbiji proglaavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Drava Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plaila talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.
Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 9. listopada 1934. u Marseillu od strane Vlade Černozemskog, člana makedonske revolucionarne organizacije VMRO.
U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije, koja je započela Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio dananje Srbije, uglavnom je riječ o Rakoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije uao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Suena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: Jugoslovenska vojska u otadbini (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Drae Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te pomagači njemačkim okupatorima Srpska dravna straa generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.
Poslijeratna Srbija (SFRJ) [uredi]
Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića,[14] a Jugoslavija je proglaena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od pet federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavije od 1963. godine drava mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a Srbija dobiva naziv u SR Srbija.
Srbija nakon raspada SFRJ [uredi]
Podrobniji članak o temi: Raspad SFRJ
Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi između Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih oruanih snaga. 24. oujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.
Dana 4. veljače 2003. godine proglaena je dravna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadlenost dvjema republikama. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna drava.
U oujku 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, a do sada ga je priznalo 70-ak drava[15] i smatra se samostalnom republikom pod međunarodnim nadzorom, dok Republika Srbija jo uvijek područje Kosova smatra sastavnim dijelom svog dravnog područja.
Uprava [uredi]
Oblik vladavine: republika;
Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.
Predsjednik Republike je Boris Tadić.
Predsjednica Narodne Skuptine: Slavica Đukić-Dejanović.
Predsjednik Vlade je Mirko Cvetković.
Stranke u Srbiji:
Demokratska stranka
Demokratska stranka Srbije
Demohrićanska stranka Srbije
G17+
Jedinstvena Srbija
Liberalno-demokratska Partija
Liga socijaldemokrata Vojvodine
Nova Srbija
Socijalistička partija Srbije
Srpska napredna stranka
Srpska radikalna stranka
Srpski pokret obnove.
Manjinske stranke u Srbiji:
Demokratski savez vojvođanskih Hrvata
Koalicija Albanaca Preevske doline
Sandačka Demokratska Partija
Savez vojvođanskih Mađara
Romska partija
Unija Roma Srbije
Upravna podjela drave [uredi]
Upravna podjela.U sastavu Srbije nalazi se jedna autonomna pokrajina - Vojvodina. Srbija bez te pokrajine naziva se "Sredinja" ili "Ua Srbija". Uz ovakvu podjelu, postoji podjela na 29 okruga plus grad Beograd. Vojvodina ima 7 okruga, te Ua Srbija 17.
AP Vojvodina:
Sjevernobački okrug
Srednjobanatski okrug
Sjevernobanatski okrug
Junobanatski okrug
Zapadnobački okrug
Junobački okrug
Srijemski okrug
Sredinja Srbija:
Mačvanski okrug
Kolubarski okrug
Podunavski okrug
Braničevski okrug
umadijski okrug
Pomoravski okrug
Borski okrug
Zaječarski okrug
Zlatiborski okrug
Moravički okrug
Raki okrug
Rasinski okrug
Niavski okrug
Toplički okrug
Pirotski okrug
Jablanički okrug
Pčinjski okrug
Svaki okruzi sastoje se od nekoliko općina koji su podijeljeni na mjesne zajednice. Pri formiranju okruga, područja na jugozapadu Srbije sa većinskim bonjačkim stanovnitvom nisu izdvojena u poseban okrug, već si podijeljena između Zlatiborskog i Rakog okruga to je izazvalo veliko nezadovoljstvo bonjačke strane.
Neke političke stranke u Srbiji predlau da Srbija bude podijeljena u 5 regija:
Vojvodina
umadija
Podunavlje
Podrinje
Beograd
Gradovi [uredi]
Pogled s Kalemegdana na Novi BeogradIako Srbija ima mnogo naseljenih mjesta preko 20,000 stanovnika, slubeno ima samo 3 grada i Grad Beograd. To su gradovi:
Beograd - 1.281.801 sa predgrađem 1,630,000
Novi Sad - 286.157 sa predgrađem 372.999
Ni - 254.164 sa predgrađem 292.137
Kragujevac - 147.473 sa predgrađem 180.252
U siječnju 2007. godine, uredbom Vlade Srbije, 23 općine u Srbiji su dobile status grada. Pored Beograda, Novog Sada, Nia i Kragujevca, status grada su dobili: Vranje, Zrenjanin, Jagodina, Kraljevo, Leskovac, Loznica, Kruevac, Pančevo, Poarevac, Smederevo, Srijemska Mitrovica, Subotica, Uice, Zaječar, Čačak, Sombor, Valjevo, Novi Pazar i abac.[16]
Rd. br. Grad Populacija Rd. br Grad Populacija
Beograd
Novi Sad
1 Beograd 1.281.801 10 Kruevac 65.400
2 Novi Sad 286.157 11 Valjevo 61.035
3 Ni 254.164 12 Kraljevo 57.414
4 Kragujevac 147.473 13 Vranje 55.742
5 Subotica 99.471 14 abac 55.163
6 Zrenjanin 79.773 15 Uice 55.025
7 Leskovac 78.030 16 Novi Pazar 54.604
8 Pančevo 77.087 17 Sombor 51.471
9 Čačak 73.217 18 Poarevac 41.736
2002. godina[17]
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Srbije
Na području Srbije postoje ostatci kulturne zaostavtine jo iz prapovijesti. Najpoznatija neolitska kultura na tlu Srbije je kultura Lepenskog vira. U Srbiji su se nalazili raskoni carski gradovi i palače u doba poznog Rimskog carstva i ranog Bizanta, čiji se ostatci mogu vidjeti u Sirmiumu, Gamzigradu i Caričinom gradu (Justiniana Prima).
Srpski srednjevjekovni spomenici koji su se očuvali do danas uglavnom su crkve i manastiri. Većina ovih spomenika ima freskama ukraene zidove. Najoriginalniji spomenik srpske srednjevjekovne umjetnosti je manastir Studenica (oko 1190.) Ovaj manastir je bio model za kasnije manastire Mileeva, Sopoćani i Visoki Dečani. Vjerovatno najpoznatija srpska srednjevekovna freska je prikaz Mironosnice na grobu (ili Bijeli anđeo) iz manastira Mileeva. Ikonoslikarstvo je također dio srpskog srednjevjekovnog kulturnog naslijeđa.
Utjecaj bizantske umjetnosti se pojačao nakon pada Carigrada u ruke kriara 1204., kada su mnogi umjetnici pobjegli u Srbiju. Njihov utjecaj je vidljiv u izgradnji crkve Bogorodica Ljevika, manastiru Staro Nagoričino i manastiru Gračanica.
Manastir Visoki Dečani je sagrađen između 1330. i 1350. godine. Za razliku od drugih srpskih manastira, ovaj je sagrađen u romaničkom stilu pod nadzorom majstora Vite iz Kotora. Na freskama ovog manstira nalaze se 1000 portreta koji opisuju sve najvanije epizode iz Novog zavjeta. U katedrali se nalaze ikonostas, igumanovo prijestolje i dekorirani sarkofag kralja Stefana III. Dečanskog.
Jo jedan stil crkvenog građevinarstva se razvio u Srbiji krajem 14. stoljeća, i to u dolini rijeke Morave. Odlika ovog stila je bila bogata dekoracija unutranjih crkvenih zidova. Freske u manastiru Manasija prikazuju religijske scene u kojima sudjeluju ljudi u srpskim srednjevjekovnim odorama.
Za vrijeme turske vladavine, uglavnom, je zamrla umjetnička aktivnost u Srbiji. Neke barokne tendencije vidljive su kod srpskih umjetnika s kraja 18. stoljeća u junoj Ugarskoj (Teodor Kračun, Jakov Orfelin).
Slikari [uredi]
Nadeda Petrović: Autoportret, 1907, Narodni muzej, BeogradMnogi mladi umjetnici srpske drave iz 19. stoljeća su se kolovali u inozemstvu, posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i donijeli su sa sobom avangardne stilove. Pored Pariza i Münchena, Beograd je bio u prvoj polovici 20. stoljeća jedan od sredita impresionizma. Nadeda Petrović je slikala u stilu fovizma, dok je Sava umanović bio pod utjecajem kubizma.
Značajni srpski slikari 20. stoljeća bili su: Milan Konjović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Vladimir Veličković i Mića Popović.
Srbija je poznata po slikarima naive, kao to su Janko Braić, Sava Sekulić, Martin Jona i Zuzana Halupova. Slovačko selo Kovačica u Vojvodini je sredite naivnog slikarstva.
Knjievnost [uredi]
Vuk Stefanović KaradićPočetak srpske pismenosti vee se za aktivnost braće Ćirila i Metoda na Balkanu. Postoje spomenici rane srpske pismenosti iz 11. stoljeća, pisani glagoljicom. Već u 12. stoljeću, pojavljuju se tekstovi pisani ćirilicom. Iz ove epohe je najstarija ćirilična knjiga srpske redakcije, evanđelje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje. Miroslavljevo evanđelje je i najstarija i najljepe ilustrirana srpska knjiga srednjeg vijeka.
Za vrijeme turske vladavine, u Srbiji se razvijala usmena lirska i epska knjievnost.
U doba narodnog preporoda u 19. stoljeću, Vuk Stefanović Karadić je preveo Novi zavjet na srpski narodni jezik i proveo reformu srpskog jezika i pravopisa. Time je udaren temelj srpskoj knjievnosti novijeg vremena. Najznačajniji srpski pjesnici 19. stoljeća bili su Branko Radičević, Đura Jakić i Jovan Jovanović Zmaj. U 20. stoljeću primat imaju prozni pisci: Milo Crnjanski, Dobrica Ćosić, Danilo Ki i Milorad Pavić, mada ima i vrijednih pjesničkih dostignuća: Milan Rakić, Jovan Dučić, Desanka Maksimović, Miodrag Pavlović i Vasko Popa.
Glazba [uredi]
Srpske gusleSrbija ima dugu tradiciju folklora i narodne glazbe. Ples grupe plesača, pod imenom kolo, je najomiljeniji vid folklora u Srbiji i razlikuje se od regije do regije. Najpopularnija kola su Uičko kolo i Moravac.
U 19. stoljeću i ranije, karakteristični narodni instrumenti su bile gusle i frula, dok su u Vojvodini koritene tambure i gajde. Danas je glavni instrument u novokomponiranoj narodnoj glazbi harmonika. Popularni su i trubački orkestri. Festival trubača u Guči je sredinja manifestacija ove vrste glazbe. Najpoznatiji trubači Srbije su: Fejat Sejdić, Bakija Bakić i Boban Marković.
Vrijeme turske vladavine ostavio je traga u glazbi cijelog Balkana, pa tako i Srbije. U zadnjih nekoliko godina razvijen je trend kombiniranja narodne glazbe i orijentalnih utjecaja i dance glazbe pod imenom turbo-folk. Mnogi dananji srpski pjevači su popularni na ovim područjima, kao na primjer: Lepa Brena, eljko Joksimović, Dragana Mirković i Svetlana Ranatović-Ceca.
U zabavnoj i pop glazbi, velike zvijezde srpske estrade bili su: Đorđe Marijanović, Lola Novaković i Sedmorica mladih. Jo uvijek su aktivni i omiljeni Đorđe Balaević i Zdravko Čolić. Srbija ima i pobjednicu na Izboru za pjesmu Eurovizije, Mariju erifović.
Rock grupe su se pojavile u Srbiji krajem 1960-ih. Veliku popularnost su postigle grupe Novog vala 1980-ih: Idoli, Električni orgazam i Ekatarina Velika. Iz tog vremena i danas su aktivni: Riblja Čorba, Bajaga i Instruktori, Van Gogg i Partibrejkersi.
Kazalite i filmska umjetnost [uredi]
Joakim Vujić je osnivač suvremenog srpskog kazalita. On je osnovao "Knjaesko-srbski teatar" u Kragujevcu 1835. godine. Značajni srpski pisci kazalinih djela bili su Jovan Sterija Popović i Branislav Nuić. U Beogradu se od 1967. odrava međunarodni festival suvremenog teatra BITEF. Tradicionalno najkvalitetnije kazaline scene u Srbiji su "Narodno pozorite u Beogradu", "Atelje 212", "Jugoslovensko dramsko pozorite" i "Srpsko narodno pozorite" u Novom Sadu.
Srpska filmska umjetnost je jedna od vodećih kinematografija istočne Europe. Prije Drugog svjetskog rata u Srbiji je proizvedeno 12 filmova. U poslijeratnom razdoblju, na međunarodnoj sceni su se istakli redatelji: Aleksandar Petrović, Duan Makavejev, Slobodan ijan, Goran Paskaljević, Duan Kovačević, Goran Marković i dr. Najnagrađivaniji srpski filmski redatelj je Emir Kusturica koji je između ostalog i dobitnik dvije Zlatne palme na festivalu u Cannesu.
Među glumcima se ističu Čiča Ilija Stanojević, anka Stokić i Dobrica Milutinović. Danas su najpoznatiji glumci Milena Dravić, Velimir Bata ivojinović, Ljubia Samardić, Bora Todorović i Sergej Trifunović.
Kulturna batina UNESCO-a [uredi]
1979. - Grad Stari Ras, manastir Sopoćani i Petrova crkva (najstarija crkva u Srbiji)
1986. - Manastir Studenica
2004. - Manastir Dečani
2006. - Manastir Gračanica, Pećka patrijarija i crkva Bogorodica Ljevika
2008. - Gamzigrad kod Zeječara
Sport [uredi]
Novak Đoković nakon osvajanja Australian OpenaIako je u geografskim okvirima Srbija mala zemlja s malim brojem stanovnitva, srpski predstavnici u sportu su jako uspjeni na međunarodnim natjecanjima. Jo za vrijeme SFRJ srpski predstavnici davali su veliki doprinos skoro svim nacionalnim reprezentacijama. Srbija je davala velike predstavnike u koarci, nogometu, rukometu, vaterpolu te u mnogim pojedinačnim sportovima. Srbija je danas jedna od sportskih velesila u vaterpolu (bivi svjetski i europski prvaci), koarci (bivi svjetski i europski prvaci), odbojci, kao i u tenisu gdje imaju četiri tenisača u prvih 10 na ATP i WTA listama: Novak Đoković, Jelena Janković i Ana Ivanović u pojedinačnoj konkurenciji, te Nenad Zimonjić u igri parova. Jedan od najuspjenijih plivača dananjice je Milorad Čavić, a od atletičara ističu se dugoprugaica Olivera Jevtić i skakač u vis Dragutin Topić. Viestruka osvajačica odličja s velikih natjecanja je i biva olimpijska prvakinja u streljatvu Jasna ekarić.
Dravni praznici [uredi]
Hram Sv. Save u BeograduDatum Naziv Opaska
1. i 2. siječnja Nova godina
7. siječnja Pravoslavni Boić
14. siječnja Julijanska Nova godina nije neradni dan
27. siječnja Dan Svetog Save radni dan, ali nije nastavni dan
15. veljače Dan dravnosti Dan vojske Srbije
Veliki petak
Uskrs
Uskrsni ponedjeljak
1. i 2. svibnja Praznik rada
9. svibnja Dan pobjede
28. lipnja Vidovdan
Zanimljivosti [uredi]
Asteroid s brojem 1564 nosi ime Srbija - otkrio ga je Milorad B. Protić
Srbija uzgoji oko jednu trećinu svjetskih malina i jedna je od vodećih zemalja u izvozu smrznutog voća. Frikom, najveći proizvođač smrznute hrane u Srbiji nalazi se u većinskom vlasnitvu Agrokor grupe iz Zagreba.
Galerija fotografija [uredi]
Predloeno je da se ova galerija premjesti na zajednički posluitelj (Wikimedia Commons).
Gradovi [uredi]
Trg Republike u Beogradu
Sredite Valjeva
Sredite Nia
Priroda [uredi]
Đerdapska klisura na Dunavu
Đavolja varo kod Kurumlije
Pančićeva omorika, endemska vrsta s planine Tare
Zlatiborska planina
Kultura [uredi]
Felix Romuliana, rimska palača kod Zaječara
Bijeli anđeo, freska iz manastira Mileeva
Gimnazija u Srijemskim Karlovcima
Narodni običaji [uredi]
Vlaka folklorna grupa iz doline Timoka
Đuveč, tradicionalno jelo
Religija [uredi]
Hram svetog Save u Beogradu
Damija u Prizrenu
Sinagoga u Subotici
Rimokatolička crkva u Futogu
Literatura [uredi]
natuknica Srbija u Knjizi o svjetskim činjenicama eng. The World Factbook koju izdaje Sredinji obavjetajni zavod SAD-a
Atlas Srbije, Monde Neuf, 2007.
Republički zavod za statistiku Republike Srbije
Vlada Republike Srbije, statistički podatci
Izvori [uredi]
U Velikom geografskom atlasu Jugoslavije, Sveučilina naklada Liber, 1987. provjerio svaki vrh s popisa te ne postoji vie od tri planinska vrha via od 2000 m u Sredinjoj Srbiji
Statistički godinjak Republike Srbije, 2007. - Geografski pregled
Pronalazak ptica u Srbiji. League for the Ornithological Action of Serbia (2005.).
Microsoft Word - Delovi_knjiga_III.doc
Popis stanovnitva Srbije 2002. (Srpski). Statistički zavod Republike Srbije. Preuzeto 26. prosinca 2010.
Branimir Stojković (rujan 2003.). National Report - Serbia. Vijeće Europe. Preuzeto 27. prosinca 2010.
"Atlas svijeta"; Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krlea", str. 124, 125, 126. 1986.
http://facta.junis.ni.ac.yu/teme/teme34-97/teme34-97-01.pdf
MMF - Srbija
MMF - Srbija
Srbija u listipadu 2008.
[http://webrzs.statserb.sr.gov.yu/axd/drugastrana.php?Sifra=0018&izbor=odel&tab=152
Srpsko Nasleđe
http://www.bulgaria-italia.com/bg/info/storia/partigiani.asp
Kosovsko Ministarstvo vanjskih poslova
Beograd u brojkama (PDF) (Srpski). Institut za informatiku i statistiku grada Beograda (2006.).
Knjiga 9, Stanovnitvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
Vanjske poveznice [uredi]
Srpska kraljevska obitelj
Vanjske poveznice Vlade Srbije [uredi]
Vlada Republike Srbije
Narodna skuptina Republike Srbije
Kancelarija za priključivanje EU
Narodna kancelarija Predsjednika Srbije
Narodna Banka Srbije
Kancelarija za statistiku Vlade Srbije
Institut za zatitu kulturnog bogatstva
Europski pokret u Srbiji
BEOGRAD
Beograd (44.83° sjeverno, 20.50° istočno) je glavni grad Republike Srbije.
U Beogradu prema popisu iz 2002. godine ivi 1.281.801 stanovnika i 1,576,124 na irem području grada.
Glavni je grad Srbije od 1403. godine. Despot Stefan Lazarević premjestio je prijestolnicu u Beograd, sagradivi impozantnu utvrdu, koja je sruena u tursko-austrijskom ratu.
Grad se nalazi na uću Save u Dunav.
Beograd je grad vrlo burne povijesti i jedan od najstarijih gradova Europe. Njegova povijest traje punih 7000 godina. Prostor oko velikih rijeka Save i Dunava bio je naseljen jo u starijem kamenom dobu (paleolitu). Iz starijeg kamenog doba potječu ostaci ljudskih kostiju i lubanja neandertalaca, pronađeni u kamenolomu kod Letana, u spilji na Čukarici i u blizini Bajlonijeve pijace.
Ostaci kulture mlađeg kamenog doba, pronađeni su u Vinči, arkovu i u Gornjem gradu, iznad uća Save u Dunav to ukazuje na kontinuitet naseljenosti ali i njezinu sve slabiju intezivnost. Mnoga dananja naselja beogradske okolice lee na kulturnim slojevima ranijih pretpovijesnih naseobina.
Vinča kraj Beograda spada u red najznačajnijih naseobina i kulturnih nalazita pretpovijesnog razdoblja. Arheoloke iskopine na Rospi ćupriji, Gornjem gradu, Karaburmi, Zemunu i Vinči potvrđuju pretpostavke da je područje Beograda bilo intezivno naseljeno i da se njegovo stanovnitvo bavilo plunom zemljoradnjom i drugim pratećim gospodarskim djelatnostima. Na ovim lokalitetima otkrivene su nekropole brončanog i metalnog doba, kao i dokazi različitih kulturnih utjecaja. U srednjem vijeku prelazio je iz mađarskih u srpske ruke dok u XIV. stoljeću nije za dulje vrijeme naseljen srpskim pučanstvom.
Beograd u 16. stoljećuAdministrativna podjela
Karta općina BeogradaBeograd je podijeljen na 17. općina, od toga 10 gradskih i 7 prigradskih općina.
Gradske općine su:
Čukarica
Novi Beograd
Palilula
Rakovica - Beograd
Savski Venac
Stari Grad (Beograd)
Vodovac
Vračar (općina)
Zemun
Zvezdara
Prigradske općine su:
Barajevo
Grocka
Lazarevac
Mladenovac
Obrenovac
Sopot
Surčin
Zemljopis
Beograd se nalazi u sjevernom dijelu Sredinje Srbije na uću Save u Dunav, okruen Vojvodinom s tri strane. Stara kamena utvrda na samom utoku zove se Kalemegdan. Sredite Beograda nalazi se na desnoj obali Dunava, a s lijeve strane počinje Banatska ravnica sa slabo naseljenim predgrađima. Između Dunava i Save nalazi se novi dio grada - Novi Beograd, a uzvodno je Zemun, biva granica Austrijskog i Turskog carstva.
Klima
Zimi pue koava, vrlo hladan vjetar, temperature rijetko prelaze 0 stupnjeva. S druge strane ljeta su vrlo topla, a temperature zraka prelaze vrijednosti od 35 stupnjeva. Najugodniji mjeseci su travanj, svibanj, lipanj, kolovoz i rujan.
Arhitektura
Hram Svetog Save - najveća pravoslavna crkva na svijetu koja je u uporabi.
Knez Mihailova ulica (zgrada kavane ,,Ruski car")
Stari dvor, zgrada Skuptine grada
Skuptina Srbije
BeograđankaBeogradska arhitektura je vrlo raznolika. Od tipično vojvođanske u Zemunu, preko starih zdanja u starom dijelu grada gdje prevladavaju arhitektonski stilovi kao to su neoklasicizam, barok, secesija, srpsko-bizantski stil, pa do socrealističke arhitekture Novog Beograda, koji postaje najveće gradilite u Jugoistočnoj Europi.
Arhitektonske ambijentalne cjeline:
Skadarlija
Kosančićev venac
Obilićev venac
Neke od najpoznatijih zgrada u Beogradu su:
Beli Dvor
Beograđanka
Savezna Skuptina
Stari Dvor
Crkva svetog Marka
Saborna crkva
Hram Svetog Save
Sportska dvorana "Beogradska Arena"
Palača "Albanija"
SANU
Konak kneginje Ljubice
Miloev konak
Stambol kapija
Kula Uće, biva zgrada Centralnog Komiteta
Zgrada Narodne banke Srbije
"Geneks" kula (Zapadna kapija Beograda)
Centar "Sava"
Beogradski Sajam
TV toranj na Avali (uniten 1999. u bombardiranju NATO-a; obnovljen 2010.)
Treća beogradska gimnazija (proglaena je najljepom fasadom 1999. na svjetskoj izlobi u Parizu)
Od primjera osebujne arhitekture, ondje su:
Bajrakli damija
Kavana "?"
Neke od najznačajnijih ulica i trgova su:
Bulevar Kralja Aleksandra - najdua ulica u Beogradu
Knez Mihailova
Skadarlija
Slavija
Terazije
Trg Republike
Kralja Milana, spaja Hram Svetog Save sa Terazijama
Trg Nikole Paića
Studentski trg
Kneza Miloa
Pariska
Ulica Antuna Jelalića
Mostovi i prometne petlje:
Brankov most
Most "Gazela"
Novi eleznički most
Stari eleznički most
Pančevački most
Most preko Ade Ciganlije (početak gradnje 2007.)
Mostarska petlja
Spomenici:
Pobednik (spomenik)
Spomenik Knezu Mihailu
Spomenik neznanom junaku na Avali
Spomenik zahvalnosti Francuskoj
Aleja Velikana
Vukov spomenik (spomenik Vuku Karadiću)
Parkovi:
Kalemegdan
Karađorđev park
Finansijski park
Manje
Pionirski park
Tamajdan
Topčider
Univerzitetski park
Znamenitosti
Spomenik Karađorđu ispred Hrama sv. SaveMeđu stranim i domaćim turistima najpoznatije znamenitosti Beograda su Avala (izletite), Kalemegdan (stara utvrda) i Kuća cvijeća (mauzolej Josipa Broza Tita na Dedinju). Zatim brojni muzeji kao to je Narodni muzej koji posjeduje 400.000 eksponata, uključujući i djela slikara kao to su Ticijan,Veneciano,Karavadjo, Tintoreto, Karpaco, V. van Gogh, P. Picasso, P. Cezanne, P. Gauguin, H. Matisse, P-A. Renoir, Rembrandt, P.P. Rubens, E. Bernard,Van Gojen, P. Mondrijan , C. Monet, A. Vollard , E. Degas, Letrek, J-L. Forain, Redon, U. Kunisada, A. Hiroige, U. Tojokuni, A. Dürer, J. Callot, V. Kandinski, A Modiljiani, P.Bonnard, J.Torop, C.Corot, J.B.Piranesi, G. Klimt, P. Jovanović, S. Aralica, P. Lubarda, M.Konjović i dr. Zatim Teslin muzej, Muzej zrakoplovstva (oko 200 zrakoplova - Me-109,P-51 mustang ,P-21 lighting,Fiat G-51,Spitfajer,Hoker Hariken,...), Etnografski muzej, Vojni muzej na Kalemegdanu koji posjeduje veliki broj vrijednih eksponata osobito iz vremena srednjovijekovne Srbije (bojni oklopi, mačevi, titovi, samostrijeli, topuzi, helebarde,...), Muzej suvremene umjetnosti i dr.
Muzeji
Narodni muzej
Muzej kneza Pavla
Vojni muzej
Muzej SPC
Arhiv Jugoslavije
Teslin muzej
Muzej zrakoplovstva
Metereoloki muzej
Muzej suvremene umjetnosti
Kuća cvijeća
Muzej primjenjene umjetnosti
Muzej istorije Jugoslavije
Istorijski muzej Srbije
Konak Knjeginje Ljubice - starinski namjetaj
Galerija fresaka
Muzej grada Beograda
Prirodnjački muzej
Muzej eljeznice
Muzej automobila
Potanski muzej
Imena
Stariji hrvatski naziv za Beograd je Biograd. Od osamostaljenja Republike Hrvatske, u pojedinim hrvatskim glasilima se moe naići i na oblik "Biograd na Dunavu" (pored promicanja hrvatskog naziva, dodatak "na Dunavu" stoga to u hrvatskom nazivlju postoje tri veća Biograda: Biograd na moru, Stolni Biograd - Székesfehérvár i Biograd na Dunavu - Beograd).
Beogradska arena - peta najveća sportska dvorana u EuropiSlijedi tabela s povijesnim imenima Beograda:
Stari grad pogled preko rijeke Save
Kip Pobednik, Novi Beograd u pozadini, pogled sa Kalemegdanske utvrde.Ime Objanjenje
Singidun ovo ime mu je dalo keltsko pleme Skordiska; 279 g.p.n.e.
Singidunum Romanizirano keltsko ime
Beograd Slavensko ime; prvo javljivanje 878. u pismu Pape Ivana VIII. Borisu Bugarskom
Alba Graeca latinski prijevod
Fejervar mađarsko ime
Griechische Weissenburg srednjovjekovno njemačko ime
Castelbiancho talijansko ime
Nandoralba srednjovjekovno mađarsko ime
Nandorfejervar srednjovjekovno mađarsko ime
Landorfejervar srednjovjekovno mađarsko ime
Veligradon bizantsko ime
Veligrada tursko ime
Dar Ul Đihad (Kuća rata) 2. tursko ime
Belogrados poleos grčko ime
Mediji u Beogradu
Radio postaje:
RTS-Radio Beograd; Radio Beograd 202; Radio B92; Radio Barajevo; Radio Golf; Radio Indeks; Radio Jugoslavija; Radio Lazarevac; Radio Novosti; Radio Nostalgija; Radio Pingvin; Radio Politika; Radio Top FM; Radio S; Radio Studio B; Radio Pink; RoadStar Radio; Radio Toplica...
Televizijske postaje:
TV Art; TV Avala; RTS-Televizija Beograd (1, 2 i RTS Sat); TV B92; TV BK sat; TV Fox; TV Kanal D; TV Khrlo E Romengo (na romskom); TV Koava; TV Mag Plus; TV Metropolis; TV IBC; TV Pink; Pink plus; Pink movie; Pink extra; Pink movie; TV Politika; TV Palma; TV SOS kanal; TV Stankom; TV Studio B; TV Sport Klub; TV Super; TV Film Plus; Hepi TV; TV YU INFO (Info24); FOX TV; TV Avala; Happy TV...
Produkcijske kuće:
Produkcijska grupa Mrea; Video nedeljnik; VIN Advance; DTV produkcija; Emotion Production; Produkcija Rikoet; Produkcijska kuća Adrenalin
Domaće novinske agencije:
Tanjug; FoNet; Beta; Tiker
Promet
Beogradski trolejbusGradski autobusni, tramvajski i trolejbuski promet obavlja "Gradsko Saobraćajno Preduzeće". Na autobusnim linijama pored GSP-a prometuju i privatni prijevoznici. Ukupan broj vozila (GSP+privatnici)prelazi 1.500. Prigradska naselja povezana su auto-prijevoznikom "Lasta".
Beogradska eljeznica "Beovoz" ima 5 linija koje uglavnom povezuju predgrađa i grad Pančevo sa sreditem grada.
Do 2008. godine planira se početak izgradnje lake podzemne eljeznice.
Beogradska zračna luka "Nikola Tesla" nalazi se pored Surčina na 12 km zapadno od Beograda, u kojoj se nalazi 18 predstavnitva stranih zrakoplovnih tvrtki.
Povezani članci
Pruga Beograd-Bar
Gospodarstvo
Stanovnitvo
Apsolutnu većinu čine Srbi.
Prema popisu od 2002., Srba je 1.417.187, Jugoslavena 22.161, Crnogoraca 21.190, Roma 19.191, Hrvata 10.381, Makedonaca 8.372, te Muslimana (u smislu nacionalnosti) 4617. Goranaca je 3340, Slovaka 2199, Slovenaca 2084, Mađara 2080. 29.312 je neizjanjenih, a nepoznata je nacionalnost za 20.869 osoba. [3].
Procjenjuje se da između 10 i 20 tisuća [4] Kineza ivi u Beogradu. U Beograd su počeli doseljavati početkom 1990-ih. Blok 70 u Novom Beogradu je lokalno znan kao Kineska četvrt [5][6].
Hrvati u Beogradu
Beograd danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 2 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.
Slubene statistike broja Hrvata u Beogradu sa procjenama stvarnog stanja se ne podudaraju. Razlozi su etnička mimikrija i asimilacija. Svojevremeno su procjene govorile da u Beogradu (početkom 1990-ih) ivi od 100.000 do 150.000 Hrvata [7], dok slubene statistike od 2002. govore o 10.381 HrVATA
- 15:26 -
RUSIJA (MOSKVA)
Ruska Federacija (rus. >AA89A:0O $545@0F8O / Rossijskaja Federacija) ili Rusija (rus. >AA8O / Rossija) drava je na istoku Europe i sjeveru Azije. Povrinom je najveća drava na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina dravnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima tek osmo mjesto (poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila, Pakistana i Bangladea). Glavni grad Moskva nalazi se u europskom dijelu drave.
Rusija je najveća drava nastala raspadom Sovjetskog Saveza i ujedno se smatra njezinom nasljednicom.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Rusije
Područja na kojima su ivjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu dravu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabiljeeni varjaki vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru dananje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.
Kijevska Rus', na naim prostorima poznata i kao Kijevska Rusija, bila je jedna od najvećih drava tadanje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao dravne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snanu vezu crkve i drave i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.
Stvaranje carstva [uredi]
Petar I. VelikiInvazija Mongola u 13. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneevstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneevstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela irenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneevima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio dravni teritorij na račun susjednih drava i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.
Drava je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doivjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682. - 1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doivjela je dravna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na uću rijeke Neve u Finski zaljev.
U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proirila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih drava, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proirila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je irenju dravnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762. - 1796.) vjetim kombiniranjem diplomacije i ratovanja.
Devetnaesto stoljeće obiljeeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima dravne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, to je donekle ublailo političke tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljevika.
Sovjetska Rusija [uredi]
Vladimir Iljič Lenjin - osnivač SSSR-aLoe stanje na bojitu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II. na abdikaciju i u veljači 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. dravnim udarom vlast preuzela stranka boljevika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodinji građanski rat u kojem su boljevici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918. ponovo postala glavni grad, a 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je i Lav Trocki, osnivač Crvene Armije.
Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i drave u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodinju robiju.
U drugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s vie od 20 milijuna poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaotrio se sukob s vodećom zapadnom demokracijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući utjecaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoruanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće drutvene tenzije. Godine 1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 drava, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.
Vladimir Putin Nakon raspada SSSR-a [uredi]
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno 1998. krenula putem gospodarskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obiljeena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.
Od 1994. traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za neovisnost republike i oruanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najtei napad zbio se 2004. - talačka kriza u Beslanu.
Dravno uređenje [uredi]
Rusija je federativna republika s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skuptina. Zastupnike gornjeg doma, Savjeta federacije, imenuju federalni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a zastupnici donjeg doma, Dume, biraju se u izravnim izborima na mandat od četiri godine mjeavinom proporcionalnog i većinskog sustava.
Izvrnu vlast dijele predsjednik i vlada na čelu s premijerom. Predsjednik republike bira se direktnim izborima dvokrunim sustavom na četiri godine, a moe na poloaju provesti najvie dva mandata. Predsjednik predlae Dumi sastav vlade kojeg ona potvrđuje natpolovičnom većinom. Ako Duma tri puta odbije potvrditi vladu, predsjednik je moe raspustiti i sazvati nove izbore. Predsjednik ima i brojne druge ovlasti u području imenovanja, često je inicijator zakonodavstva i vrhovni je zapovjednik oruanih snaga.
Federalna struktura [uredi]
Federalna struktura Rusije je sloena i obuhvaća 83 federalnih subjekata s različitim razinama autonomije. Najveću autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr. Čečenija, Tatarstan ili najveća Saha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 4 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Većina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadanjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj većoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij.
Ostatak dravnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 46 oblasti, 9 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt Peterburg).
Godine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele - 7 saveznih okruga[1] od kojih svaki obuhvaća vie federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. 2010. broj saveznih okruga narastao je na 8.[2] To su:
Sredinji savezni okrug
Juni savezni okrug
Sjeverozapadni savezni okrug
Dalekoistočni savezni okrug
Sibirski savezni okrug
Uralski savezni okrug
Privolki savezni okrug
Sjeverokavkaski savezni okrug
Zemljopis [uredi]
Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km˛) i istočni azijski dio - Sibir (13,5 mil. km˛). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova čini gorje Ural koje se prostire u smjeru sjever - jug u duljini od oko 2000 km od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom. Većina stanovnika Ruske Federacije je naseljena u zapadnom europskom dijelu drave, posebno u većim ruskim gradovima.
Europska Rusija [uredi]
Najveći dio europskog dijela Rusije zauzima Istočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolje uz srednji tok Volge) čiji vrhovi ne prelaze 200 - 400 m. Kroz ovu nizinu protječe Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvanija ruska rijeka. Prevladava kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevi crnogorične ume, mijeane ume, prijelazne umsko-stepske zone, te stepa pokrivena plodnom crnicom (černozemom). Uz obale Kaspijskog mora zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja.
Na krajnjem jugu europske Rusije granicu s Gruzijom i Azerbajdanom čini gorje Kavkaz s najviom točkom Rusije i cjelokupnog Europskog kontinenta, Elbrusom (5633 m).
Sibir [uredi]
Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska ravnica kroz koju protječe najdua ruska rijeka Ob' (s Irtiem 5568 km, 5. na svijetu). Između rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi se Srednjesibirska visoravan s vrhovima do 1700 m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protječe Lena dijeli ovu visoravan od planinskih lanaca istočnog Sibira.
Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha u Altajskom lancu - 4506 m, Ključevska Sopka na Kamčatki - 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće i najdublje rusko jezero - Bajkalsko (31.500 km˛, dubina 1637 m, najdublje na svijetu).
Klima većeg dijela Sibira je vrlo otra kontinentalna koja na sjeveru prelazi u polarnu, a na većim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične ume - tajge, sa zonama oskudne vegetacije - tundrama - i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok ima monsunsku klimu.
Granice Rusije [uredi]
Na zapadu Rusija graniči s (od sjevera prema jugu):
Norvekom
Finskom
Estonijom
Latvijom
Bjelorusijom
Ukrajinom
Ruska enklava Kalinjingrad graniči i s Litvom i Poljskom.
Na jugu graniči s (od zapada prema istoku):
Gruzijom
Abhazijom
Juna Osetijom
Azerbejdanom
Kazahstanom
Kinom
Mongolijom
Sj. Korejom
Japanom (morska granica)
Na istoku graniči sa SAD-om (morska granica).
Gospodarstvo [uredi]
Rusija ima vie visoko obrazovanih ljudi nego ijedna druga zemlja u EuropiPetnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se pribliilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog trita. Danas ono ima visoku stopu rasta BDP-a (8,1% godinje)[3] i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sustava.
Na dananju sliku gospodarstva je utjecala i brza privatizacija nekih unosnijih dravnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadanjom političkom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim gospodarskim krajolikom, a drava najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetnitva.
Danas se rusko gospodarstvo uglavnom temelji na dvama stupovima: izvozu energenata (nafte i zemnog plina) i sirovina te rastućoj domaćoj potronji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i s njom povezana proizvodnja strojeva, automobila i zrakoplova preivljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprječavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na suradnju sa zapadnim kompanijama i licenčnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).
Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnotee u razvoju pojedinih regija. Najvie stranih investicija i najbri gospodarski rast imaju Moskva i Petrograd. Razlike u prosječnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.
Od 2. travnja 1996. je u Savezu Rusije i Bjelorusije, gospodarskom projektu koji predviđa i monetarnu uniju, sa rubljom kao zajedničkom valutom.
Rusija je jedna od utemeljiteljica Euroazijske ekonomske zajednice, projekta, kojeg su utemeljiteljice potpisale 10. listopada 2000., a sve članice ratificirale do 31. svibnja 2001.. Ovaj je zajednica izrasla iz projekta Zajednice Neovisnih Drava.
Članicom je Srednjoazijske organizacije za suradnju od 2004..
Savez Rusije i Bjelorusije
(od 1996.)
Euroazijska EZ
(od 2000.)
Srednjoazijska organizacija za suradnju
(od 2004.)
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Ruska umjetnost
Rusija je dala istaknute predstavnike na gotovo svim poljima umjetnosti i znanosti. Među najpoznatijima su:
Knjievnici [uredi]
Fjodor Dostojevski
Anton ČehovMihail Vasiljevič Lomonosov (1711.-1765.)
Ivan Andrejevič Krilov (1768.-1844.)
Aleksandar Sergejevič Pukin (1799.-1837.)
Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809.-1852.)
Mihail Jurjevič Ljermontov (1814.-1841.)
Ivan Sergejevič Turgenjev (1818.-1883.)
Fjodor Dostojevski (1821.-1881.)
Lav Tolstoj (1828.-1910.)
Anton Pavlovič Čehov (1860.-1904.)
Maksim Gorki (1868.-1936.)
Ivan Aleksejevič Bunin (1870.-1953.)
Aleksander Aleksandrovič Blok (1880.-1921.)
Boris Pasternak (1890.-1960.)
Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893.-1930.)
Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895.-1925.)
Vladimir Nabokov (1899.-1977.)
Mihail Aleksandrovič olohov (1905.-1984.)
Danil Harms (1905.-1942.)
Aleksandar Solenjicin (1918.-2008.)
Eduard Limonov (1943.-danas)
Skladatelji [uredi]
Igor StravinskiAleksandar Porfirjevič Borodin (1833.-1887.)
Cezar Antonovič Kjui (1835.-1918.)
Milij Aleksejevič Balakirev (1837.-1910.)
Modest Petrovič Musorgski (1839.-1881.)
Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893.)
Nikolaj Rimski-Korsakov (1844.-1908.)
Sergej Rahmanjinov (1873.-1943.)
Igor Stravinski (1882.-1971.)
Sergej Prokofjev (1891.-1953.)
Dmitrij ostakovič (1906.-1975.)
Slikari [uredi]
Kazimir MaljevičAndrej Rubljov (1360.-1430.)
Vasilj Kandinski (1866.-1944.)
Kazimir Maljevič (1878.-1935.)
Liječnici [uredi]
Ivan Pavlov (1849.-1936.)
Matematičari [uredi]
Nikolaj Ivanovič Lobačevski (1792.-1856.)
Ilja Kandinski Pavlov (1856.-1925.)
Biolozi i kemičari [uredi]
Ilja Iljič Mečnikov (1845.-1916.)
Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834.-1907.)
Aleksandar Oparin (1894.-1980.)
Ostali [uredi]
Jurij Gagarin (1934.-1968.) - kozmonaut
Vladimir Zworkyn (1889.-1982.) - izumitelj američkog dravljanstva, a ruskog podrijetla
Vaclav Niinski (1890.-1960.) - baletni plesač
Ana Politkovskaja (1958.-2006.) - novinarka
Demografija [uredi]
Etnički sastav stanovnitva (2002.) [4]
Rusi 79.8%
Tatari 3.8%
Ukrajinci 2.0%
Čuvai 1.1%
Čečeni 0.9%
Armenci 0.8%
Ostali 10.3%
Prema popisu stanovnitva iz 2002. najbrojniji su Rusi (79,8%), slijede Tatari (3,8%), Ukrajinci (2,0%), Čuvai (1,1%) i Čečeni (0,9%) i Armenci (0.8%). Jo 17 etničkih grupa ima vie od 400 tisuća pripadnika (10.3%). Ruski jezik je izrazito dominantan, i njime se slui 98% stanovnitva.
Etničke grupe [uredi]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Rusije
Podrobniji članak o temi: Ukrajinci u Rusiji
Podaci o vjerskom sastavu su nepouzdani jer se vjera ne ispituje u popisima stanovnitva. Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice: Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovnitvo, te islamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Bakiri i dr.) i većina naroda sjevernog Kavkaza (Čečeni, Ingui i dr.).[5]
Pregled stanovnita prema gradovima [uredi]
Rd. br. Grad Federalni subjekt Pop. Rd. br Grad Federalni subjekt Pop.
Moskva
Sankt Petersburg
1 Moskva MOS 10,126,424 11 Ufa BA 1,042,437
2 Sankt Petersburg SPE 4,661,219 12 Volgograd VGG 1,011,417
3 Novosibirsk NVS 1,425,508 13 Perm PER 1,001,653
4 Ninji Novgorod NI 1,311,252 14 Krasnojarsk KJA 909,341
5 Jekaterinburg SVE 1,293,537 15 Saratov SAR 873,055
6 Samara SAM 1,157,880 16 Voronje VOR 848,752
7 Omsk OMS 1,134,016 17 Toljati SAM 702,879
8 Kazan TA 1,105,289 18 Krasnodar KDA 646,175
9 Čeljabinsk ČE 1,077,174 19 Uljanovsk ULJ 635,947
10 Rostov na Donu ROS 1,068,267 20 Ievsk UD 632,140
2002. godina[6]
Karta jezika u Rusiji [uredi]
Jezici (2002.) [7]
ruski 142.6 mil.
engleski 7.0 mil.
tatarski 5.3 mil.
njemački 2.9 mil.
ukrajinski 1.8 mil.
bakirski 1.4 mil.
čečenski 1.3 mil.
čuvaki 1.3 mil.
Područja gdje se govori ruski jezik.
Promet [uredi]
Karta Transsibirske eljezniceGlavni članak: Promet Rusije
Velike udaljenosti i često surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj prometne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika jo uvijek dominantnu ulogu ima eljeznica. eljeznička mrea ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio eljeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najdua svjetska eljeznička pruga, 9.289 km duga Transsibirska eljeznica koja povezuje Moskvu i Vladivostok na Tihom oceanu.
Iako je cestovna infrastruktura u prilično loem stanju, bez suvremenih autocesta, cestovni prijevoz je u usponu. Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima to dovodi do velikih guvi i jedne od najvećih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrećama u Europi.
Zračni prijevoz je u stalnom porastu pa ima dominantnu ulogu u putničkom prijevozu na relacijama većim od 1500 km. Najveće zrakoplovne tvrtke su Aeroflot (5,8 mil. putnika u 2003.) koji odrava i redovitu zračnu liniju Moskva - Zagreb, a leti s moskovskog aerodroma eremetjevo, zatim Sibir (Novosibirsk i moskovsko Domodedovo, 3,4 mil.), Pulkovo (Sankt Peterburg) i KrasAir (Krasnojarsk).
Izvori [uredi]
#:07 @57845=B0 $ >B 13 <0O 2000 3. N 849 " ?>;=><>G=>< ?@54AB028B5;5 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 2 D545@0;L=>< >:@C35" - Odluka Predsjednika RF od 13. svibnja 2000. N 849 "O opunomoćenim predstavnicima predsjednika Ruske Federacije u saveznim okruzima", pristupljeno 2. siječnja 2010.
#:07 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 19 O=20@O 2010 3. N 82 " 2=5A5=88 87<5=5=89 2 ?5@5G5=L D545@0;L=KE >:@C3>2, CB25@645==K9 #:07>< @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 13 <0O 2000 3. N 849, 8 2 #:07 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 12 <0O 2008 3. N 724 ">?@>AK A8AB5
[ng.expert.ru/articles/2008/02/14/putin/ Ruski BDP]
Populacija Rusije
Vjera u Rusiji - Rusko Ministarstvo vanjskih poslova
Populacija - gradovi
Jezici u Rusiji
Vanjske poveznice [uredi]
Veleposlanstvo Ruske Federacije u Hrvatskoj (na hrvatskom)
Gov.ru - Slubeni Vladin portal (na ruskom)
Kremlin - Slubeni predsjednički site (na engleskom)
Ruski popis Ozemlje, broj rajona, naselja po subjektima Ruske Federacije
Ustav Ruske Federacije (na ruskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku)
Portal:Europa
MOSKVA
Moskva (ruski >A:20, čit. Maskva) je glavni i najveći grad Rusije. Jedna je od svjetskih metropola. Nalazi se na rijeci Moskvi i obuhvaća povrinu od 878,7 km˛. Broj stanovnika brzo raste i prema procjeni iz 2010. ima ih 10.562.068.
Moskva ima status grada federalnog značaja (federalnog subjekta). Uz nju, takav status u Rusiji ima jo samo Sankt Peterburg. Nalazi se u Sredinjem saveznom okrugu. Administrativno se dijeli na 10 okruga, koji se dalje dijele na mnogobrojne područne uprave.
U sreditu grada nalazi se Kremlj, utvrđeni kompleks koji je do 1703. bio političko sredite Ruskog Carstva, od 1918. Sovjetskog Saveza te od 1991. Ruske Federacije. Uz istočni zid Kremlja prostire se Crveni trg, mjesto mnogih dravnih ceremonija. Na trgu se nalaze i dvije vjerojatno najpoznatije moskovske građevine - katedrala Sv. Bazilija Blaenog i mauzolej Lenjina.
Promet [uredi]
Na moskovskim cestama svakodnevno prometuje 2.6 milijuna automobila, koji stvaraju velike prometne guve, tako da gradske vlasti poduzimaju razne mjere i projekte kako bi se rijeio taj problem.
Moskva je svjetski vano prometno čvorite, tako da u okolici grada postoji čak pet zračnih luka:
Shermetyevo (najveća, pokriva velik dio međunarodnog prometa)
Domodedovo
Byukovo
Ostafyevo
Vnukovo
Također, ima jo nekoliko manjih zračnih luka, kao npr. Myackhovo, koje slue za potrebe privatnih zrakoplova i helikoptera.
U Moskvi, koja je istočni početak Transsibirske eljeznice, postoji devet eljezničkih kolodvora:
Belorussky
Kazansky
Kiyevskay
Kursky
Leningradsky
Paveletsky
Rizhsky
Savyolovsky
Yaroslavsky
Sve ove postaje smjetene su u blizini centra, a postoji jo niz manjih kolodvora.
to se tiče gradskog prijevoza, on se odvija na razne načine. Na rijeci Moskvi nalaze se dva putnička terminala (Sjeverni i Juni) te tri terminala za prijevoz robe. Predgrađa i satelitski gradovi povezani su prigradskom eljeznicom. Osim toga, na tračnicama je jo u uporabi i Moskovski metro, Moskovski monorail sustav te Moskovski tramvajski sustav. Gradski prijevoz dodatno nadopunjuju autobusne i trolejbusne linije, kao i taksi prijevoznici.
Znamenitosti [uredi]
Katedrala Sv. Bazilija Blaenog
Kremlj i rijeka Moskva
Lenjinov mauzolej
Dravni povijesni muzej
Katedrala Krista Spasitelja
Boljoj teatar
uhovljev toranj
Stanovnitvo [uredi]
Prema sluebenom popisu stanovnitva iz 2002., grad je imao 10.382.754 stanovnika. Međutim, u obzir su se uzeli samo stanovnici koji su slubeno prijavljeni. Zadnje procjene iz siječnja 2010. godine iznose podatke o 10.562.098 stanovnika, dok u cijeloj Moskovskoj regiji ivi 17.314.776 stanovnika. Prema Ruskoj saveznoj slubi za migracije, u Moskvi obitava jo oko 1.800.000 slubenih gostiju, koji imaju privremene dozvole boravka te jo dodatnih 1.000.000 ljudi koji ondje ilegalno ive.
Najvie stanovnika u religijskom pogledu izjanjavaju se kao krćani, a najbrojnija religijska manjina su mulimani, sa oko 1.5 milijuna vjernika.
Moskva: kretanje broja stanovnika između 1400. i 1856.
1400. 1638. 1710. 1725. 1738. 1775. 1785. 1811. 1813. 1825. 1840. 1856.
40.000 200.000 160.000 145.000 138.400 161.000 188.700 270.200 215.000 241.500 349.100 368.800
Moskva: kretanje broja stanovnika između 1868. i 2008.
1868. 1888. 1897. 1912. 1920. 1926. 1939. 1959. 1979. 1989. 2002. 2008.
416.400 753.459 1.038.600 1.617.157 1.027.300 2.101.200 4.609.200 6.133.100 8.142.200 8.972.300 10.382.754 10.470.318
Obrazovanje i znanost [uredi]
U Moskvi se nalazi 1.696 srednjih kola i 91 fakultet. Osim toga, postoje jo 222 institucije koje nude visoko obrazovanje. Mokovska nacionalna sveučilina biblioteka posjeduje zbirku od preko 9 milijuna knjiga, to je čini jednom od najvećih u Rusiji.
Također, Moskva je i znanstveno sredite Rusije, ali i gledano u globalnim razmjerima. U gradu se nalze 452 knjinice, od kojih su 168 specijalizirane za djecu. Naravno, sjedite Ruske akademije znanosti smjeteno je također ovdje. Ruska nacionalna biblioteka posjeduje zbirku od 42 milijuna predmeta, od kojih su 17 milijuna knjige.
Sport [uredi]
U Moskvi je koncentriran velik broja različitih sportskih objekata i aktivnosti. Impresivan je podatak da je 2005. godine u gradu ivjelo preko 500 olimpijskih ampiona. Izgrađeno je preko stotinu sportskih kompleksa (stadioni, dvorane, plivalita i sl.), a veličinom se izdvaja stadion Luzhniki, kapaciteta 84.475 sjedećih mjesta.
to se tiče velikih sportskih događanja, Moskva je bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara 1980. Rusija je dobila domaćinstvo za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. na kojem će Moskva također biti jedan od gradova domaćina.
Vanjske poveznice [uredi]
Slubena stranica (rus.) (engl.)
Ostali projekti [uredi]
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Moskva
Nedovreni članak Moskva koji govori o gradu u Rusiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
[otkrij]v r uGradovi u Zlatnom prstenu
Aleksandrov Bogoljubovo Gorohovec Gus-Hrustalni Ivanovo Jaroslavlj Jurjev-Poljski Kaljazin Kideka Kostroma Moskva Murom Paleh Pereslavlj-Zalesski Pljos Ribinsk Rostov Veliki Sergijev Posad Suzdalj Tutajev Uglič Vladimir Zavolsk
[otkrij]v r uGradovi heroji SSSR-a
Moskva Lenjingrad (danas Sankt Peterburg) Kijev Staljingrad (danas Volgograd) Sevastopolj Odesa Brestska tvrđava Novorosijsk Kerč Minsk Tula Murmansk Smolensk
[otkrij]v r uAdministrativne podjele Rusije
[otkrij] Ruski federalni subjekti
Ruske republike Adigejska Altajska Bakirska Burjatska Čečenija Čuvaka Dagestan Hakasija Inguka Jakutska Kabardsko-Balkarska Kalmička Karačajevsko-Čerkeska Karelija Komi Marijska Mordvinska Sjeverna Osetija-Alanija Tatarstan Tuva Udmurtska
Krajevi Altajski Habarovski Kamčatski˛ Krasnodarski Krasnojarski; Permski Primorski Stavropoljski
Oblasti Amurska Arhangelska Astrahanska Belgorodska Brjanska Čeljabinska Čitskał Irkutskaš Ivanovska Kalinjingradska Kaluka Kemerovska Kirovska Kostromska Kurganska Kurska Lenjingradska Lipecka Magadanska Moskovska Murmanska Ninjenovgorodska Novgorodska Novosibirska Omska Orenburka Orelska Penzjanska Pskovska Rostovska Rjazanjska Sahalinska Samarska Saratovska Smolenska Sverdlovska Tambovska Tomska Tverska Tulska Tjumenjska Uljanovska Vladimirska Volgogradska Vologodska Voronjeka Jaroslavljska
Savezni gradovi Moskva Petrograd
Autonomne oblasti idovska
Autonomni okruzi Aginskoburjatskił Čukotski Hantijsko-Mansijski Nenečki Ustordinskiš Jamalskonenečki
1. Ustordinski a.o. će se pripojiti Irkutskoj oblasti 1. siječnja 2008.
2. Kamčatska oblast i Korjački a. o. udruili su se u 1. srpnja 2007. u Kamčatski kraj.
3. 1. oujka 2008. bi se trebali ujediniti Čitska oblast i Aginskoburjatski a. o. u novu jedinicu, Zabajkalski kraj.
[otkrij] Ruski savezni okruzi
Sredinji Juni Sjeverozapadni Dalekoistočni Sibirski Uralski Privolki
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Moskva"
Kategorije: U izradi, Gradovi u Rusiji | Glavni gradovi u Europi | Sredinji savezni okrug | Ruski savezni gradovi | Moskva | Gradovi heroji SSSR-a
Osobni alati
Prijavi se Imenski prostori
Članak Razgovor InačicePogledi
Čitaj Uredi Vidi stare izmjene RadnjeTrai
Orijentacija
Glavna stranica Kafić Aktualno Nedavne promjene Slučajna stranica Pomoć Donacije Ispis/izvoz
Napravi zbirkuPreuzmi kao PDFVerzija za ispisAlati
to vodi ovamo Povezane stranice Postavi datoteku Posebne stranice Trajna poveznica Citiraj ovaj članak Drugi jezici
§AC0 Acčh Afrikaans Alemannisch - Aragonés Ćnglisc 'D91(J) *! E51I Asturianu 20@ AzYrbaycanca 0HĄ>@B Boarisch emaitka Bikol Central 5;0@CA:0O 5;0@CA:0O (B0@0H:52VF0) J;30@A:8 Bislama Źž˛ž V|Q arB Brezhoneg Bosanski C@O04 Catalŕ >EG89= Corsu Q1r1mtatarca Česky Kaszëbsczi !;>2c=LA:J / !
'Ń20H;0 Cymraeg Dansk Deutsch Zazaki Dolnoserbski ¨Ź¨Ś° G|D A ťťˇ˝šşŹ English Esperanto Espańol Eesti Euskara Estremeńu A'13Ě Suomi Vőro Na Vosa Vakaviti Fřroyskt Français Arpetan Nordfriisk Frysk Gaeilge Gagauz Gŕidhlig Galego 2 ? D 9 C : Gaelg Hawai`i âŃčŮę 9?(M&@ Fiji Hindi Hornjoserbsce Kreyňl ayisyen Magyar @aueev Interlingua Bahasa Indonesia Interlingue Ilokano Ido Íslenska Italiano ĺ, Lojban Basa Jawa ĺĐŕ×ăÚŘ 070H0 ¨Í¨Ą m´ 5@5< ><8 J0@0G09- 0;:J0@ Kurdî ><8 Kernewek K@3K7G0 Latina Lëtzebuergesch 0::C Limburgs Líguru Lietuvis Latvieu >:H5=L Malagasy ;K: 0@89 Mori 0:54>=A:8 .2/>3 >=3>; .0> @ Bahasa Melayu Malti -@7O=L Nhuatl Plattdüütsch Nedersaksisch Nederlands *Norsk (nynorsk), *Norsk (bokmĺl), Novial Nouormand Occitan @>=0C Deitsch Polski Piemontčis ~F,'(Ě ż˝ÄšąşŹ ~*H Portuguęs Runa Simi Română CAA:89 !0E0 BK;0 Sardu Sicilianu Scots Sámegiella Srpskohrvatski / !@?A:>E@20BA:8 Simple English Slovenčina Slovenčina Gagana Samoa Soomaaliga Shqip !@?A:8 / Srpski Seeltersk Basa Sunda Svenska Kiswahili lůnski ¤Žż´Í $F2AA ">ˇ8:ă D" Türkmençe Tagalog Tok Pisin Türkçe "0B0@G0/Tatarça Reo M`ohi #4
- 15:21 -
PORTUGAL (LISAMBON)
Portugal je drava na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa panjolskom, a na zapadu i jugu izlazi na Atlantski ocean.
Povijest [uredi]
Ime Portugal, samo po sebi otkriva dijelove rane povijesti ove zemlje - ono potiče od rimskog imena Portus Cale, moguće mjeavine grčkog i latinskog imena koje znači "Lijepa luka". Portugal je tijekom 15. i 16. stoljeća proirio svoj utjecaj. Slavne osobe tih stoljeća su: Fernando Magellan koji je oplovio svijet, Bartolomeo Diaz koji je dospio do Rta dobre nade i istočnog kraja Afrike, Vasco da Gama i ostali. Krajem 16. stoljeća, Portugal je prvi put u povijesti izgubio nezavisnost, naavi se pod vlaću panjolske čime je počelo propadanje Portugala kao velesile.
I poslije ponovnog uspostavljanja nezavisnosti (1640.) Portugal je nastavio gubiti ekonomsku i političku moć, i to zbog niza događaja kao to su potres u Lisabonu, Napoleonova osvajanja, nezavisnosti Brazila i građanski rat između apsolutista i liberala. 1974. godine vojnim udarom (hunta sedmorice) prekinuta je desničarska diktatura poslije čega je zemlja prola kroz velike demokratske promjene. Godine 1975. Portugal je dao nezavisnost svojim preostalim kolonijama, a godinu dana kasnije imao je prve slobodne izbore u kojima su pobjedili socijalisti predvođeni Mariom Soaresom koji postaje premijer. Portugal je jedan od osnivača NATO saveza, a od 1986. godine je član Europske unije.
Klima [uredi]
U Portugalu razlikujemo dvije klime: oceansku i sredozemnu. Na sjeveru Portugala, pod utjecajem Atlantskog oceana, prevladava oceanska klima. Obiljeavaju je svjea ljeta, blage zime i dosta padalina tijekom čitave godine. Na jugu drave prevladava sredozemna klima zbog utjecaja Mediterana. Nju pak obiljeavaju vruća ljeta te blage i vlane zime. Utjecaj sredozemne klime ograničen je na uske priobalne prostore, za razliku od oceanske.
Gospodarstvo [uredi]
Zadnjih godina u Portugalu snano se razvila raznolika industrija. Najvie naftna rafinerija, metalurgija, prehrambena industrija, automobilska industrija (sklapanje vozila), proizvodnja cementa, papira, tekstila, obuće, namjetaja i pluta. Popularna su portugalska vina. Turizam je također razvijen, pogotovo na otočju Azori i Madeira.
Poljoprivreda, čija je proizvodnja slaba, zapoljava ź aktivnog stanovnitva. Glavni proizvodi su penica i kukuruz, ali se svejedno velike količine jo uvijek moraju uvoziti. Ističe se urod masline, rajčice i smokve. Zemlja izvozi povrće i voće, drvo i pluto ali uvozi itarice i ribu. Stupanj nezaposlenosti je jo uvijek relativno nizak. Po procjeni za 2005. godinu BDP po stanovniku je skoro 19.400 $ to je samo nekoliko tisuća vie od Hrvatske.
Administrativna podjela [uredi]
Portugal ima administrativnu podjelu na općine kojih ima 308 (zovu se concelhos), koje su podijeljene na sveukupno vie od 4.000 upa (freguesias).
Osim kopnenog dijela Portugala to se smjestio na zapadu Iberijskog poluotoka, sastavni dio Portugala su i dvije otočne skupine Azori i Madeira, koje predstavljaju autonomne regije.
LisabonU kopnenom dijelu Portugala postoji 5 regija:
Alentejo
Algarve
Centro
Lisboa e Vale do Tejo
Norte
Gradovi u Portugalu su (s brojem stanovnika):
Lisabon - 550.000 stanovnika ( sa irim područjem izvan grada i oko 2 mlijuna)
Porto - 240.000 (preko 1,5 milijun sa irim područjem izvan grada)
Braga - 171.000
Aveiro - 73.559
Coimbra - 148.443
Faro, Algarve - 58.305
Viseu - 98.167
a s manje od 150.000 stanovnika su:
Sousa, Leiria, Lezíria do Tejo, Baixo Alentejo, Trás-os-Montes, Centro Alentejo, Baixo Tâmega, Douro, Médio Tejo, Beiras, Beira Interior Sul, Alto Alentejo, Pinhal i Vale do Minho.
U povijesnom smislu su postojale ili postoje slijedeće provincije: Alentejo, Algarve, Beira, Douro Litoral, Estremadura, Minho, Ribatejo i Trás-os-Montes.
Stanovnitvo [uredi]
Etnički sastav
Portugal prema procjeni[1] za 2008. godinu ima 10,662,000 stanovnika, od čega 9,838,000 otpada na Portugalce, a ostatak na tridesetak drugih naroda. Od domaćeg domorodnog stanovnitva nikako se ne smiju ubrajati tzv. Mirandezi (10,000), malena lingvistička skupina koja se bori za svoja prava, a po porijeklu i etnički mogli bi biti srodni Asturcima iz panjolske. Do cijepanja Asturaca dolazi prodorom Maura, nakon čega počinje kriarski rat protiv islama. Prema brojnosti iza Portugalaca dolaze: Brazilci (168,000); Kinezi (93,000); Angolci (82,000); Romi (76,000); Zelenortci (51,000); panjolci 41,000); Mozambikanci (41,000); Britanci (38,000); Arapi (26,100); Asturi (26,000); Francuzi (20,000); Talijani (20,000); Angloamerikanci (20,000); Goanci (20,000); doseljenici iz Gvineje Bisau (17,000); Galjegi (16,000); Nijemci (10,000). Jo desetak naroda ima nekoliko tisuća ili nekoliko stotina pripadnika. Ovdje jo treba pridodati i 23,000 etnički neklasificiranih i drugih pripadnika.
Kultura [uredi]
Glazba [uredi]
Portugalsku glazbu predstavljaju mnogi različiti glazbeni oblici. Najpoznatija portugalska glazba je fado, vrsta melankolične glazbe. Obično se povezuje s portugalskom gitarom i portugalskom riječju saudade. Saudade se moe opisati kao čest ljudski osjećaj - kao zaljubljenost u nekoga, tko je vrlo daleko. Taj je stil izrazita mjeavina tuge, boli, nostalgije, sreće i ljubavi. Fado vjerojatno potječe od mjeavine ritmova afričkih robova i tradicionalne glazbe portugalskih mornara, s arapskim utjecajem. Dvije su varijacije fada - fado iz Lisabona i iz Coimbre. Lisabonski fado bio je prvenstveno popularna glazba, obično su ga izvodile ene, dok je fado iz Coimbre imao vie literarno obiljeje i obično su ga izvodili mukarci. Oba pravca su danas prihvaćena kao nacionalna glazba cijenjena u inozemstvu, unatoč manjoj popularnosti u samom Portugalu. Neki od međunarodno najistaknutijih izvođača fada su Amália Rodrigues, Mariza, Mafalda Arnauth, Mísia, Dulce Pontes, Madredeus i Cristina Branco.
Promet [uredi]
Podrobniji članak o temi: Promet Portugala
- 15:18 -
MAĐARSKA( BUDIMPETA)
Mađarska ili Madarska je drava u Srednjoj Europi. Njezini ju stanovnici zovu Magyarország.
Graniči s Austrijom, Slovačkom, Ukrajinom, Rumunjskom, Srbijom, Hrvatskom i Slovenijom. Zajedno s Poljskom, Slovačkom i Čekom čini Viegradsku skupinu ili "Viegradsku četvorku" (V4).
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Mađarske
Tradicionalno se vjeruje da je Mađarsku osnovao Árpád, koji je poveo Mađare u Panonsku nizinu u 9. stoljeću.
Mađarsko je kraljevstvo 1000. godine osnovao kralj Stjepan I. Sveti. Prvi pisani zapis na mađarskom jest povelja o utemeljenju opatije u mjestu Tihany.
1241. godine Tatari su opustoili zemlju i povukli se nakon godinu dana. Mađarska je napredovala do europske razine pod kraljem Matijom Korvinom (1458.-1490.), ali potučena je do nogu u Mohačkoj bitki od Turaka. Turci su 1541. osvojili Budim, a Mađarska je podijeljena na tri dijela: zapadom su vladali Habsburgovci, sredinjim dijelom Turci, dok je istočna pokrajina Transilvanija (danas u Rumunjskoj) ostala kao jedino utočite mađarske kulture.
Budim je 1686. preotet Turcima, ali Habsburzi su zavladali cijelom Mađarskom. Ferenc Rákóczi II, transilvanski princ, podigao je neuspjean ustanak protiv austrijske vlasti (1703.-1711.).
U Peti je 1848. izbila revolucija i proirila se čitavom zemljom. Austrijanci su srueni i Lajos Kossuth je postavljen za guvernera. Ipak, godinu dana kasnije je austrijska vojska uguila revoluciju.
Kraljevina Mađarska, 1867.-1920.
Mađari 1867. nalaze kompromisno rjeenje s Habsburgovcima. Stvorena je dvojna monarhija, Austro-Ugarska, sa sjeditima u Beču i Peti.
1873. godine ujedinjuju se Peta, Budim i Óbudim, pa nastaje metropola Budimpeta.
Austro-Ugarska prestaje postojati 1918. godine. Mađarska dobiva nezavisnost, ali gubi dvije trećine teritorija i trećinu stanovnitva.
1919. u Mađarskoj izbija komunistička revolucija, ali vlast preotima Miklós Horthy koji tada od drave čini političku zanimljivost. Tijekom njegovih četvrt stoljeća Mađarska je monarhija bez kralja kojom upravlja - admiral bez mornarice. Surađivao je s nacističkom Njemačkom, ali Hitler je ipak preuzeo vlast u Mađarskoj 1944. godine. Godinu dana kasnije Sovjetski Savez osvaja Mađarsku i postupno uvodi staljinizam.
Mađari su 1956. podigli ustanak protiv okupatora, ali sovjetska je vojska uguila pobunu i smaknula premijera Imrea Nagya.
Komunisti su 1990. dragovoljno otili s vlasti, te su odrani prvi demokratski izbori.
Mađarska je postala članica saveza NATO 1999. godine, a ula je u Europsku Uniju 1. svibnja 2004. godine.
Politika [uredi]
Predsjednika Mađarske bira parlament svakih 5 godina. Iako predsjednik ima malu stvarnu vlast, on imenuje predsjednika vlade. Predsjednik vlade bira ministre po vlastitom nahođenju. Svaki kandidat za ministra mora proći otvoreno ispitivanje pred jednim ili vie parlamentarnih odbora, te ga predsjednik mora formalno prihvatiti.
Mađarski parlament (dravni sabor, Országgyűlés) jest jednodoman i ima 386 zastupnika. To najvie dravno tijelo predlae i odobrava zakone koje podastire premijer.
Stranka mora osvojiti najmanje 5% glasova građana da bi ula u parlament. Dravni izbori za parlament odravaju se svake 4 godine (zadnji su bili u travnju 2002. godine).
Ustavni sud od 15 članova ima pravo spriječiti zakone koje ocijeni neustavnima.
Neki od značajnijih političara u Mađarskoj povijesti su:
Lajos Kossuth
Khuen-Héderváry
Miklós Horthy
Imre Nagy
Pokrajine [uredi]
Podrobniji članak o temi: Mađarske upanije
Mađarska je slubeno podijeljena na 40 pokrajina: 19 upanija (megyék, jednina je megye), 20 tzv. gradskih upanija (jednina je megyei város), te glavni grad (főváros) Budimpetu. To su:
Gradske upanije upanije (sjedita upanija)
Békéscsaba
Debrecen
Pentela
Eger
Jura (Győr)[1]
Vaarelj
Kapovar
Kečkemerac
Miskolc
Velika Kania
Nyíregyháza
Pečuh
Sopron
Segedin
Stolni Biograd
Szolnok
Sambotel
Tatabánya
Vesprim
Jegersek [2]
Bačko-kikunska (Kečkemerac)
Baranjska (Pečuh)
Bekeka (Békéscsaba)
Borod-abaúj-zemlénska (Miskolc)
Čongradska (Segedin)
Bila [1] (Stolni Biograd ili Fejérska)
Hajdu-biharska (Debrecen)
Heveka (Eger)
Jász-Nagykun-Szolnok (Szolnok)
Jursko (Đursko)-moonjsko-opronska (Juraili Đura)
Komoransko-ostrogonska (Tatabánya)
Nogradska (Salgotarján)
Petanska (Budimpeta)
omođska (Kapovar)
Szabolcs-Szatmár-Bereg (Nyiregyháza)
Tolnanska (Seksar)
Vesprimska (Vesprim)
Zalska (Jagersak/Jegersek) [3]
eljezna (Sambotel)
Mađarska je podijeljena i na statističke regije i na 173 kotara.
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Mađarske
Ravnice pokrivaju veći dio Mađarske ("Karpatski bazen"), dok na sjeveru uz slovačku granicu ima brda i planina (najvii vrh: Kékes, 1014 m).
Po pola ju dijeli Dunav (mađ. "Duna").
Druge velike rijeke su Tisa (mađ. "Tisza") i Drava (mađ. "Dráva"), dok na zapadu zemlje lei veliko Blatno jezero.
Osim toga, Mađarska ima najveće termalno jezero na svijetu, jezero Hévíz.
Klima je kontinentalna, s hladnim i vlanim zimama i toplim ljetima, a relativna izolacija karpatskog bazena ponekad izaziva sue.
Prosječna godinja temperatura je 9.7° C.
Visegrád - Dunav
Hortobágy
Transdanubia
Kékes
Balaton
Diósgyőr
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Mađarske
Mađarska trenutačno ima jak gospodarski rast kako bi se uhvatio korak s Europskom Unijom. Privatni sektor pokriva vie od 80% BDP-a.
Strano vlasnitvo i strane investicije u mađarske firme su česta pojava, pa izravne strane investicije ukupno čine vie od 23 milijarda dolara od 1989. godine.
Vanjski dug Mađarske je 2000. godine postao drugi najveći dug među svim srednjoeuropskim zemljama u tranziciji.
Inflacija i nezaposlenost - glavni problemi u 2001. godini - znatno su se smanjile.
Mjere gospodarske reforme, koje bi uključivale reforme zdravstva, poreza i lokalne samouprave, jo nisu uvedene.
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Mađarske
Oko 98% stanovnitva govori mađarski, ugro-finski jezik koji nije u srodstvu ni s jednim susjednim jezikom.
Postoji vie etničkih manjina, kao to su Romi (4%), Nijemci (2.6%), Hrvati (0.9%), Slovaci (0.8%), Rumunji (0.7%) i Srbi (0.2%), iako većina njih govori mađarski.
Od ostalih manjina, valja navesti Arape kojih je 2.367 i Bugare kojih je 2.316, a najvie su grupirani u Budimpeti i gradovima u Sredinjoj Mađarskoj. Roma ima 205.720, ima ih diljem Mađarske. Najbrojniji su po selima, a zemljopisno po sjeveroazapadu, a najmanje na sjeveroistoku. Grka, kojih je 6.619, najvie ima u Sredinoj Mađarskoj. Hrvata, kojih je 25.730, najvie ima u Budimpeti, Zap. i J. Zadunavlju te J. Alföldu. Kinezi, kojih je 2.915, Poljaka, kojih je 5.144, idovi kojih je 1.691, 1.065 Armenaca najvie ima u Budimpeti. Nijemaca kojih ima 120.344 ima najvie u Sred. Mađarskoj, Sred. i J. Zadunavlju te u J. Alföldu. je najvie u Budimpeti. 14.781 Rumunja ima najvie u gl. gradu, Bekekoj i Petanskoj upaniji., 2.079 Rusina ima ponajvie u Budimpeti, 7.350 Srba najvie ima u Čongradskoj i Petanskoj upaniji. 39.266 Slovaka su najvie u sj., sjeveroz. regijama i u J. Alföldu. 4.832 Slovenaca je najvie u Sr. Mađarskoj i Z. Zadunavlju. 7.393 Ukrajinaca je najvie u Budimpeti i Sj. Alföldu [4].
Neke susjedne zemlje imaju znatne mađarske manjine, pogotovo Rumunjska (u Transilvaniji), Slovačka, Srbija (u Vojvodini) i Ukrajina (Zakarpatski kraj).
Glavna religija u Mađarskoj je katoličanstvo (67.5%), a postoji i velik broj protestanata, to jest kalvinista (20%) i luterana (5%).
Mađarska ima najveću idovsku vjersku zajednicu (0.2%) u Srednjoj Europi.
Hrvati u Mađarskoj [uredi]
Podrobniji članak o temi: Hrvati u Mađarskoj
Poslije 1945. godine za pripadnike manjina, otvaraju se nove prosvjetne ustanove, kole, klubovi. Tijekom 1945. godine diljem Mađarske osnivale su se mjesne organizacije Antifaističkog vijeća Slavena u Mađarskoj s odgovarajućim hrvatskim, srpskim, slovenskim i slovačkim sekcijama spomenute krovne organizacije. U duhu prijateljstva i dobrosusjedskih odnosa između tadanje Mađarske i Jugoslavije, s doputenjem ministra za bogotovlje i javno obrazovanje Mađarske u Budimpeti je 1946. godine tiskan "Hrvatski bukvar i Čitanka za I. razred narodnih kola sa hrvatskim narodnim jezikom i za kole s mađarskim nastavnim jezikom u kojima se obučava hrvatski jezik. "Hrvatski narod ivi u Hrvatskoj. Hrvatska zemlja je u Jugoslaviji. Hrvati su Slaveni. Mnogo Hrvata ivi u naoj domovini. Najvie ih ima u Baranji i Bačkoj. Naa domovina je Mađarska. I mi smo Hrvati. Odavna su nai stari doselili u ove krajeve. Mi hrvatski govorimo. Hrvatski jezik je na maternji jezik. Kroz toliko godina sačuvali smo na lijepi maternji jezik i nae narodne običaje. Svatko voli svoj maternji jezik. Mi nikada nećemo zaboraviti i zatajiti na maternji jezik." [5].
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Mađarske
Knjievnici [uredi]
Nikola Zrinski (Zrínyi Miklós)
Endre Ady
Ferenc Molnár
Imre Kertész
Skladatelji [uredi]
Franz Liszt
Béla Bartók
BUDIMPETA
Budimpeta, glavni grad Mađarske i glavni politički, industrijski, trgovački i prometni centar zemlje. Ima preko 1,7 milijuna stanovnika, to je manje od vrhunca dostignutog sredinom 1980-ih kada je imala 2,07 milijuna. Postala je jedinstveni grad 1873. godine spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Petom na lijevoj (istočnoj) obali. Bila je drugim sreditem Austro-Ugarskog Carstva koje se raspalo 1918. godine.
Ovaj jedan od najljepih gradova Europe ima mnoge znamenitosti od kojih su Budimski dvorac, Andraeva Avenija, Trg heroja u Budimpeti i Milenijska podzemna eljeznica upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi
Povijest [uredi]
Poznata povijest Budimpete počinje s rimskim gradom pod imenom Aquincum, osnovanim oko 89. godine nove ere, na mjestu starijeg keltskog naselja blizu mjesta gdje je nastala Obuda. Aquincum je od 106. do kraja 4. stoljeća bio glavni grad provincije, donje Panonije. Na mjestu dananje Pete je bio izgrađen grad Contra Aquincum (ili Trans Aquincum).
Područje su oko 900. godine osvojili Mađari, koji su oko jednog stoljeća kasnije osnovali kraljevinu Mađarsku. Kada su je 1241. unitili Mongoli Peta je već bila značajno mjesto, i brzo je ponovno izgrađena, a Budim je 1247. postao sjedite kraljevskog dvora te 1361. glavni grad Mađarske.
Budim u srednjem vijekuTurci su u 16. stoljeću osvojili veći dio Mađarske i prekinuli rast grada: Petu su zauzeli s juga 1526. godine, a Budim 15 godina kasnije. Dok je Budim ostao sjedite turskog nadstojnika, Peta je bila vrlo zaputena do 1686. kada su je osvojili Habsburki vladari.
Peta je od 1723. bila sjedite administrativnog aparata kraljevstva, koji je najbre rastao u 18. i 19. stoljeću, i potakao izraziti rast grada u 19. stoljeću.
Spajanje tri distrikta pod jednu administraciju, koje je prvo propisala mađarska revolucionarna vlada 1849. je ubrzo potom, nakon ponovne uspostave habsburke vlasti, poniteno. Konačno je ovu odluku provela autonomna mađarska kraljevska vlada, uspostavljena po Austro-Ugarskoj nagodbi iz 1867. Broj stanovnika "ujedinjene" prijestolnice je porastao u periodu od 1840. do 1900. na 730.000.
U 20. stoljeću je većina rasta broja stanovnika otpadala na predgrađa, Újpest (Nova Peta) je vie nego udvostručila broj stanovnika između 1890. i 1910, a većina industrije zemlje se koncentrirala u gradu. Ljudski gubici Mađarske tijekom prvog svjetskog rata, i kasniji gubitak vie od polovice teritorija kraljevstva (1920.) je zadao samo privremeni udar broju stanovnika, a Budimpeta je postala prijestolnica manje, ali sada suverene drave. Do 1930. je ua gradska jezgra brojala milijun stanovnika, uz dodatnih 400.000 u predgrađima.
Oko trećine od 200.000 idova u Budimpeti je ubijeno u nacističkom genocidu za vrijeme njemačke okupacije u drugom svjetskom ratu. Grad je znatno poruen u sovjetskoj opsadi tijekom zime 1944, a oporavio se tijekom 1950-ih i 1960-ih. Budimpeta je u 1980-ima podjelila sudbinu drave kada je broj stanovnika smanjen usljed povećane emigracije i smanjenja nataliteta.
Znamenitosti [uredi]
Obala Dunava, Budimski dvorac i Andraeva avenija u Budimpeti
Svjetska batina - UNESCO
Godina uvrtenja: 1987. (11. zasjedanje) proireno 2002.
Vrst: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv
Ugroenost: ne
Poveznica: UNESCO
Bazilika sv. Stjepana u Budimpeti
Mađarsko narodno kazalite
Administrativna podjela Budimpete (Budim - lijevo, Peta - desno, Čepeljski otok XXI.)
Milenijska podzemna eljeznica ispod Andraeve avenije, crte iz 1896.UNESCO-va svjetska batina u Budimpeti su: Budimski dvorac s okolicom, obala Dunava, Andraeva avenija (Andrássy út) s Trgom heroja (Hősök tere) i Milenijska podzemna eljeznica (najstarija u Europi).
Zgrada mađarskog parlamenta izgrađena je u neogotičkom stilu i smatra se jednim od najboljih primjera historicizma. Nekad je bila najveća zgrada parlamenta na svijetu, a danas je jo uvijek treća. S Bazilikom sv. Stjepana, najvia je zgrada u Budimpeti, a izgrađena je od kamena bihacita izvađenog u kamenolomima pokraj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini. U njoj se nalazi Kruna sv. Stjepana.
Bazilika sv. Stjepana u Budimpeti ima istu visinu kao i parlament (96 m) i u njoj se nalazi mumificirani ostaci prvog mađarskog kralja, Stjepana I. Ona je treća crkva po veličini u Europi.
Ostaci rimskog grada Aquincuma su pretvoreni u arheoloki muzej.
Crkva sv. Matije u Budimpeti je iz 14. stoljeća.
Biva kraljevska palača je iznutra ukraena prizorima bitaka Mađara od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. U njoj se danas nalaze dva muzeja i Nacionalna knjinica Szécheny.
Palača Sándor je pretvorena u ured mađarskog predsjednika.
Ribarski bastion (Halászbástya) je neogotička terasa s koje se prua veličanstven pogled na grad.
Memento park je jedinstven jer se u njemu nalaze samo skulpture iz komunističkog razdoblja mađarske povijesti (1949.-89.)
Sinagoga u Budimpeti je najveća u Europi i druga u svijetu[1]
Liječilite Szécheny u Budimpeti su najveće bolničke toplice u Europi
Szécheny lančani most
Muzej likovnih umjetnosti
Koncertna dvorana Vigadó
Crkva sv. Elizabete
Muzej primijenjenih umjetnosti
New York Café
Dvorac Vajdahunyad u gradskom parku u kojemu je smketen Muzej agrikulture.
Mađarsko narodno kazalite
Most slobode
- 15:13 -
SLOVENIJA (LJUBLJANA)
Republika Slovenija
Republika Slovenija
Zastava Grb
Geslo
nema
Himna
Zdravljica
Glavni grad Ljubljana
Slubeni jezik slovenski 1)
Vlada
- Predsjednik Danilo Türk
- Predsjednik Vlade Borut Pahor
Neovisnost Odcjepljenjem od SFRJ
25. lipnja 1991.
Povrina 150. po veličini
- ukupno 20.273 km˛
- % vode 0,6 %
Stanovnitvo 142. po veličini
- ukupno (2009) 2.053.014
- gustoća 101/km˛
BDP (PKM) procjena 2005.
- ukupno 48.690 milijardi $ (81.)
- po stanovniku 28,010 $ (21.)
Valuta euro 2) (100 centa)
Pozivni broj +386
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .si
1) Talijanski i mađarski priznati su kao slubeni jezici u nekim graničnim općinama;
2) Do 1. siječnja 2007. slovenski tolar
Republika Slovenija je podalpska, a manjim dijelom i sredozemna i panonska drava na jugu Srednje Europe, koja na zapadu graniči s Italijom, na sjeveru s Austrijom, na sjeveroistoku s Mađarskom, na istoku i jugu s Hrvatskom, a na jugozapadu ima izlaz na Jadransko more.
Slovenija je članica Ujedinjenih naroda, a od 1. svibnja 2004. i Europske Unije i saveza NATO.
Slovenija se nalazi u Srednjoj Europi na dodiru Alpa, Dinarskog gorja, Panonske nizine i Sredozemlja. Klimu čini mjeavina alpskog, sredozemnog i kontinentalnog podneblja. U sjeverozapadnom dijelu drave prevladavaju Alpe s najviim vrhom Triglavom (2864 m). U smjeru prema moru se prostire pokrajina Kras. Njen podzemni svijet skriva najveličanstvenije podzemne galerije u Europi, a to su Postojnska jama i kocjanske jame koje su isklesale podzemne vode. Potonja se nalaze na Unescovom popisu kulturne i prirodne batine. Vie od polovine povrine pokrivaju ume - 1.163.812 ha (u Europi veći postotak uma imaju samo Finska i vedska). U Sloveniji je zakonom zatićeno priblino 8 % ozemlja. Najveće područje zauzima Triglavski nacionalni park (83.807 ha). Geoloka prolost, različitosti u reljefu (od morske povrine do 2864 m nadmorske visine) te činjenica, da se Slovenija rasprostire na četiri biogeografska područja, omogućili su bogatstvo biljnih i ivotinjskih vrsta. U Sloveniji uspijeva 3000 papratnjača i cvjetnjača te 50.000 različitih ivotinjskih vrsta. Brojni su i razni biljni i ivotinjski endemi.
Nacionalni parkovi [uredi]
Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Slovenije
Prirodne znamenitosti [uredi]
Triglavski nacionalni park
Krake jame
Robanov kot
Topla
Notranjski Snenik
Rakov kocjan
Krakovski gozd
Donačka gora
Kozlerjeva goča
Divje jezero
Cerkniko jezero
Bledsko jezero
Sečoveljske soline
Ostali podaci [uredi]
Triglav, simbol slovenstvanajvii vrh: Triglav (2864 m)
najsjevernija točka: 46° 52' 37,52" SG, 16° 14' 18,14" IGD, naselje Budinci u općini alovci,
najjunija točka: 45° 25' 18,34" SG, 15° 10' 56,06" IGD, naselje Damelj u općini Črnomelj,
najistočnija točka: 46° 28' 33,76" SG, 16° 36' 07,69" IGD, naselje Benica u općini Lendava,
najzapadnija točka: 46° 17' 54,05" SG, 13° 23' 47,81" IGD, u naselju Breginj u općini Kobarid.
geometrijsko sredite Slovenije 46° 07' 11,8" S in 14° 48' 55,2" I.
najdua rijeka: Sava (218 km u Sloveniji) - najdua rijeka sasvim u Sloveniji: Savinja 95 km
najveće jezero: Bohinjsko jezero
najveći grad: Ljubljana
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Slovenije
Slavenski preci dananjih Slovenaca vjerojatno su se doselili na područje Slovenije u 6. stoljeću. U 7. stoljeću je nastala Karantanija, prva drava Slovenaca i jedna od prvih slavenskih drava. 745. godine Karantanija gubi neovisnost i pada pod vlast Bavarske, koja opet postaje dio franačke drave. Stanovnitvo se pokrtava. Oko 1000. godine napisani su Briinski spomeniki, prvi pisani dokument na slovenskom. U 14. stoljeću veći dio dananje Slovenije pada pod vlast Habsburgovaca, koji kasnije postaju Austro-Ugarska. Slovenija se tada dijeli na četri pokrajine: Kranjsku, Goriku, tajersku i Koroku. Godine 1848. brojne narode zahvaća narodni preporod, pa i Slovenci imaju politički program koji trai ujedinjenu Sloveniju. Kad se 1918. godine raspala Austro-Ugarska, a Italija zauzela pokrajine Primorsku i Istru, kao i dijelove Dalmacije, osnovana je Drava Slovenaca, Hrvata i Srba koja se brzo ujedinila sa Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i ta se 1929. preimenovala u Kraljevinu Jugoslaviju. Kraljevina Jugoslavija se raspala u 2. svjetskom ratu, a Slovenija je potom postala dio socijalističke Jugoslavije, slubeno proglaene 29. studenog 1943. Dananja Slovenija je na temelju plebiscita proglasila neovisnost od SFRJ 25. lipnja 1991.
Politika [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Slovenije
Karta SlovenijeSlovenski ef drave je predsjednik, koji se bira svakih pet godina. Izvrnu vlast ima predsjednik vlade i njegov kabinet ministara.
Parlament ima dva doma: Dravni zbor i Dravni svet. Dravni zbor ima 90 zastupnika, koji se dijelom biraju izravno, a dijelom razmjerno.
Dravni svet ima 22 zastupnika, koji zastupaju vane drutvene, gospodarske, strukovne i regionalne skupine. Parlamentarni izbori odravaju se svake četiri godine.
Vidi jo:
Hrvatsko-slovenski odnosi
Otvorena pitanja u odnosima Hrvatske i Slovenije
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Slovenije
Prema popisu stanovnitva iz 2002. Slovenija je imala 1.964.036 stanovnika. Etnički sastav je bio sljedeći: Slovenci 83.1%, Srbi 2%, Hrvati 1.8%, Bonjaci 1.1% i drugi.
Narodni sastav Slovenije
Slovenci 83.06%
Srbi 1.98%
Hrvati 1.81%
Bonjaci 1.10%
Ostale manjine 4.85%
Neizjanjeni i nepoznati 8.9%
izvor: 2002 census
Vjerski sastav Slovenije
Rimokatolici 57.8%
Neizjanjeno i nepoznato 22.8%
Ateisti 10.1%
Ostale religije 9.3%
izvor: 2002 census
Velike razlike u broju stanovnika srpske, hrvatske i bonjačke nacionalnosti između zadnja dva popisa imaju izvor u činjenici da su slovenske vlasti 26. veljače 1992. brisale iz registra stalnih stanovnika 18.305 građana navedenih nacionalnosti s popisa stanovnika, oduzele im dravljanstvo te ih proglasile stranim dravljanima. Slučaj je dospio i do Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu. "Izbrisani" već preko desetljeće i pol ne mogu ostvariti svoja građanska i ljudska prava u Sloveniji.
Rezultati prethodnih popisa [uredi]
1991. ( Popis promijenjen i priklađen standardima EU-a po kojem se broje samo stanovnici sa stalnim prebivalitem u dravi ) - 1.913.355 stanovnika (Slovenci 88.3%, Hrvati 2.8%, Srbi 2.5%, Muslimani 1.4%)
1991. - 1.965.986 stanovnika: 1.727.000 Slovenaca ili 87.8 %, 54.212 Hrvata ili 2.8 %, 47.911 Srba ili 2.4 %, 26.867 Muslimani ili 1.4 %, 8.503 Mađara, 3.064 Talijana, 2.293 Roma i drugi.
1981. - 1.838.381 stanovnika (Slovenci 90.8%, Hrvati 2.9%, Srbi 2.3%)
1971. - 1.679.051 stanovnika (Slovenci 94%, Hrvati 2.5%, Srbi 1.2%)
[1]
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Slovenije
Slovenija je članica EU i dio jedinstvenog tritaSlovenija ima visoko razvijeno gospodarstvo te je procjena BDP-a per capita za 2008. godinu 28,010.76 $. Nalazi se na drugom mjestu, iza Cipra, među novim članicama EU te iznosi 93% prosjeka EU. Relativno visoka inflacija je 2006. pala na 2.3% (prije prihvaćanja eura), ali je u listopadu 2007. ponovno narasla na 5.1% [1] to jer bilo vie od prosjeka eurozone. Slovensko gospodarstvo je počelo jače rasti u zadnje četiri godine i to 4.3% u 2004. i 2005., 5.9% u 2006. te 6.8% u 2007., nakon relativno slabog rasta u 2003. godini (2.8%). U prva tri tromjesečja 2008. gospodarsvo je raslo 5% na godinjoj razini.
Unatoč gospodarskom uspjehu, Slovenija se jo uvijek suočava s različitim izazovima. Veliki dio ekonomije je ostalo u rukama drave, a direktna strana ulaganja su među najmanjima u EU. Porezi su relativno visoki, trite rada je nefleksibilno te je industrija manje konkurentna. Tijekom posljednjih 10 godina dolo je do privatizacije banaka, telekomunikacija i javnih usluga te se očekuje da će se strana ulaganja povećati. Slovenija je vodeća među novim članicama EU i prva je nova članica koja je prihvatila novu europsku valutu euro 1. siječnja 2007.
Slovensko je gospodarsko vrlo razvijeno, najbolje među tranzicijskim dravama, sa starom rudarskom, industrijskom i obrtničkom tradicijom. Poljoprivreda je od manjeg značaja, a obrađeno je samo 12 % povrine. U turizmu su značajna primorska ljetovalita (Piran, Portoro, Izola, Koper, Ankaran, Debeli rtič), skijaka sredita (Maribor, Kranjska gora, Vogel, Kanin, Rogla) i toplice (Radenci, Moravske Toplice, Terme Čate, Terme Dobrna, Lendava, Maribor, Ptuj, marjeke Toplice).
Kultura [uredi]
Oko 1000. godine napisani su Briinski spomeniki, prvi pisani dokument na slovenskom jeziku. Slovensku prvu knjigu je tiskao protestantski reformator Primo Trubar (1508.-1586.). To su u biti bile dvije knjige: (katekizam) i abecedarij koje su izdane 1550. u Tübingenu u Njemačkoj. Sredinja pokrajina, Kranjska (koja je postojala kao dio Austro-Ugarske sve do početka 20. stoljeća), je bila etnografski i povijesno dobro opisana u knjizi Slava vojvodine Kranjske (Die Ehre deß Herzogthums Crain) koju je izdao 1689. Janez Vajkard Valvasor (1641.-1693.).
Slovenski nacionalni pjesnik France PreerenNajveći slovenski knjievnici su bili pjesnici France Preeren (1800.-1849.), Oton upančič, Srečko Kosovel, Edvard Kocbek i Dane Zajc te pisci Ivan Cankar (1876.-1918.), Vladimir Bartol i Preihov Voranc, dok su Alojz Rebula, Drago Jančar, Boris Pahor, Toma alamun, Ale Debeljak i Ale teger vodeći knjievnici suvremene slovenske knjievnosti.
Najvaniji slovenski slikari su Jurij ubic i Anton Abe koji su djelovali krajem 19. stoljeća. Ivana Kobilca, Rihard Jakopič, Ivan Grohar su djelovali početkom 20. stoljeća, a Avgust Černigoj, Lojze Spacal, Anton Gojmir Kos, Riko Debenjak, Marij Pregelj, a posebno Gabrijel Stupica i Janez Bernik obiljeili su drugu polovicu 20. stoljeća. Suvremeni slikari su Emerik Bernard, Metka Kraovec, Ivo Prančič, Gustav Gnamu, grupa IRWIN i Marko Peljhan. Zoran Muič, koji je radio u Parizu i Veneciji, postao je slavan i diljem svijeta. Neki od vanjijih slovenskih kipara su Fran Berneker, Lojze Dolinar, Zdenko Kalin, Slavko Tihec, Janez Boljka i danas Jakov Brdar i Mirsad Begić. Poznati slovenski arhitekti su Joe Plečnik i Max Fabiani, Edo Ravnikar, Milan Mihelič.
U Sloveniji su djelovali i brojni glazbenici i skladatelji kao to je renesansni skladatelj Jacobus Gallus (1550.-1591.) koji je utjecao na tadanju europsku glazbu i violinski virtuoso Giuseppe Tartini. Bojan Adamič, poznati filmski skladatelj i Ivo Petrić, skladatelj europske klasične glazbe djelovali su tijekom 20. stoljeća.
Suvremeni popularni glazbenici su Slavko Avsenik, Laibach, Vlado Kreslin, Pero Lovin, Pankrti, Zoran Predin, Lačni Franz, New Swing Quartet, DJ Umek, Valentino Kanzyani, Siddharta, Big Foot Mama,Terrafolk, Katalena, Magnifico i drugi.
Za slovensku kinematografiji značajni su Karol Grossmann, Janko Ravnik, Ferdo Delak, France tiglic, Mirko Grobler, Igor Pretnar, France Kosmač, Joe Pogačnik, Matja Klopčič, Jane Kavčič, Joe Gale, Botjan Hladnik i Karpo Godina. Suvremeni filmski redatelji Janez Burger, Jan Cvitkovič, Damjan Kozole, Janez Lapajne i Maja Weiss su najznačajniji predstavnici tzv. renesanse slovenske kinematografije.
Od znanstvenika se ističu nobelovac Friderik - Fritz Pregl, fizičar Joseph Stefan, psiholog i antropolog Anton Trstenjak, filozof Slavoj iek i Milan Komar, lingvist Franc Mikloič, liječnik Anton Marko Plenčič, matematičar Jurij Vega, sociolog Thomas Luckmann, teolog Anton Strle i raketni inenjer Herman Potočnik.
Obrazovanje [uredi]
Podrobniji članak o temi: Obrazovanje u Sloveniji
Sveučilite u LjubljaniSlovenski obrazovni sustav se sastoji od predkolskog obrazovanja, osnovnog obrazovanja (9 godina), srednjokolskog obrazovanja (stručno i opće obrazovanje), vieg stručnog obrazovanja te visokog obrazovanja. Posebni dijelovi sustava su obrazovanje odraslih, glazbeno i plesno obrazovanje, obrazovanje za ljude sa posebnim potrebama i razni programi u etničkim i jezičnim izmjeanim područjima.
Trenutno se u Sloveniji nalaze tri javna i jedno privatno sveučilite, a oni su:
javna sveučilita:
Sveučilite u Ljubljani
Sveučilite u Mariboru
Sveučilite u Primorskoj
privatno sveučilite je:
Sveučilite u Novoj Gorici
Slovesko se obrazovanje na PISA-inoj rang ljestvici trenutačno nalazi na 12. mjestu i jedno je od najboljih na svijetu.
Teritorijani ustroj [uredi]
Karta podjele Slovenije na općine (godine 2005)Prema Ustavu Repubike Slovenije, općina (slovenski občina) je samoupravna lokalna zajednica (tj. jedinica lokalne samouprave), koja obuhvaća područje jednog ili vie naselja koja su povezana zajedničkim potrebama i interesima stanovnika.
Pogled s Ljubljanskog gradaPo slovenskom Zakonu o lokalnoj samoupravi, općina mora imati najmanje 5000 stanovnika, ali ima i onih koje zbog zemljopisnih, pograničnih, nacionalnih, povijesnih ili gospodarskih razloga imaju taj status iako imaju manje od 5000 stanovnika . U djelokrug općine spadaju poslovi lokalnog značaja koje općina moe obavljati samostalno i koji se tiču samo stanovnika općine. Grad moe dobiti status gradske općine (slovenski mestna občina) ako ima vie od 10000 stanovnika te predstavlja zemljopisno, gospodarsko i kulturno sredite područja koje mu grvitira. Međutim taj status moe dobiti i općina zbog povijesnih razloga. Na gradsku općinu drava moe prenijeti poslove iz svoje nadlenosti, a koji utječu na razvoj grada.
Predloeno je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)
Slovenija je od sredine 2006. godine podijeljena na 210 općina, među kojima njih 11 ima status gradske općine (označene s *).
A
Ajdovčina
Apače
B
Beltinci
Benedikt
Bistrica ob Sotli
Bled
Bloke
Bohinj
Borovnica
Bovec
Braslovče
Brda
Brezovica
Breice
C
Cankova
Celje *
Cerklje na Gorenjskem
Cerknica
Cerkno
Cerkvenjak
Cirkulane
Č
Črenovci
Črna na Korokem
Črnomelj
D
Destrnik
Divača
Dobje
Dobrepolje
Dobrna
Dobrova-Polhov Gradec
Dobrovnik
Dol pri Ljubljani
Dolenjske Toplice
Domale
Dornava
Dravograd
Duplek
G
Gorenja Vas-Poljane
Gorinica
Gorje
Gornja Radgona
Gornji Grad
Gornji Petrovci
Grad
Grosuplje
H
Hajdina
Hoče-Slivnica
Hodo
Horjul
Hrastnik
Hrpelje-Kozina
I
Idrija
Ig
Ilirska Bistrica
Ivančna Gorica
Izola
J
Jesenice
Jezersko
Jurinci
K
Kamnik
Kanal ob Soči
Kidričevo
Kobarid
Kobilje
Kočevje
Komen
Komenda
Kopar *
Kostanjevica na Krki
Kostel
Kozje
Kranj *
Kranjska Gora
Krievci
Krko
Kungota
Kuzma
L
Lako
Lenart
Lendava
Litija
Ljubljana *
Ljubno
Ljutomer
Log-Dragomer
Logatec
Loka Dolina
Loki Potok
Lovrenc na Pohorju
Luče
Lukovica
M
Majperk
Makole
Maribor *
Markovci
Medvode
Menge
Metlika
Meica
Miklav na Dravskem polju
Miren-Kostanjevica
Mirna Peč
Mislinja
Mokronog-Trebelno
Moravče
Moravske Toplice
Mozirje
Murska Sobota *
Muta
N
Naklo
Nazarje
Nova Gorica *
Novo Mesto *
O
Odranci
Oplotnica
Ormo
Osilnica
P
Pesnica
Piran
Pivka
Podčetrtek
Podlehnik
Podvelka
Poljčane
Polzela
Postojna
Prebold
Preddvor
Prevalje
Ptuj *
Puconci
R
Rače-Fram
Radeče
Radenci
Radlje ob Dravi
Radovljica
Ravne na Korokem
Razkrije
Rečica ob Savinji
Renče-Vogrsko
Ribnica
Ribnica na Pohorju
Rogaka Slatina
Rogaovci
Rogatec
Rue
S
Selnica ob Dravi
Semič
Sevnica
Seana
Slovenj Gradec *
Slovenska Bistrica
Slovenske Konjice
Sodraica
Solčava
Srediče ob Dravi
Stare
Straa
Sveta Ana
Sveta Trojica v Slovenskih Goricah
Sveti Andra v Slovenskih Goricah
Sveti Jurij ob čavnici
Sveti Jurij v Slovenskih Goricah
Sveti Toma
alovci
empeter-Vrtojba
enčur
entilj
entjernej
entjur
entrupert
kocjan
kofja Loka
kofljica
marje pri Jelah
marjeke Toplice
martno pri Litiji
martno ob Paki
otanj
tore
T
Tabor
Tiina
Tolmin
Trbovlje
Trebnje
Trnovska Vas
Trzin
Trič
Turniče
V
Velenje *
Velika Polana
Velike Lače
Verej
Videm
Vipava
Vitanje
Vodice
Vojnik
Vransko
Vrhnika
Vuzenica
Z
Zagorje ob Savi
Zavrč
Zreče
alec
elezniki
etale
iri
irovnica
uemberk
Osim na općine, kao jedinice lokalne samouprave, Slovenija je podjeljena i na 58 upravnih jedinica (koje se mogu usporediti s uredima dravne uprave u upanijama u Hrvatskoj) koje obavljaju poslove dravne uprave i ne zadiru u samoupravne poslove općina.
Statističke regije [uredi]
Statističke regijeIako zakonski nigdje nije regulirano, Slovenija je podjeljena i na pokrajine (u zemljopisnom smislu), odnosno na regije.
Tako je za potrebe dravne statistike drava podjeljena na 12 regija, a one su:
Pomurje
Podravska
Koruka
Savinjska
Zasavlje
Donjoposavska
Jugoistočna Slovenija
Sredinja Slovenija
Gorenjska
Notranjsko-kraka
Gorika
Obalno-kraka
Ustav Republike Slovenije doputa ire samoupravne zajednice, odnosno pokrajine, na koje pak drava moe prenijeti neke poslove iz svog djelokruga.
Povijesne pokrajine [uredi]
Povijesne pokrajinePrimorska
Slovenska Istra
Kranjska
2a. Gorenjska
2b. Notranjska
2c. Dolenjska i Bela krajina
Koruka
tajerska
Prekmurje
Promet [uredi]
Podrobniji članak o temi: Promet Slovenije
Promet u Sloveniji Sport [uredi]
Među najpopularnije momčadske sportove u Sloveniji ubrajaju se nogomet, koarka i hokej na ledu.
Slovenska nogometna reprezentacija dva puta je izborila nastup na zavrnici Svjetskog prvenstava u nogometu (2002 i 2010), a jednom na zavrni turnir Europskog prvenstva u nogometu (2000).
Slovenska koarkaka reprezentacija u vie navrata je nastupila na Europskom prvenstvu u koarci, a najveći uspjeh je osvojeno četvrto mjesto (2009). Među poznatijim slovenski koarkaima se ističe, danas trener Jure Zdovc koji je sa reprezetacijom bive Jugoslavije osvoji brojne medalje, a poznati moderni slovenski koarkai nastupaju u NBA ligi: Goran Dragić, Sasha Vujačić, Radoslav Nesterović i Beno Udrih.
Najuspjeniji hokeja Slovenije je NHL zvijezda Ane Kopitar.
Brigita Bukovec je slovenska atletičarka koja je na 100m sa preponama osvojila srebrnu medalju na olimpijskim igrama u Atlanti 1996., a na otvaranju 1996. olimpijsku baklju je nosio slovenski gimnastičar Leon tukelj tada kao jedan od najstarijih ivućih olimpijaca.
Dravni blagdani (neradni dani) [uredi]
Datum Naziv Napomene
1. i 2. siječnja Nova godina
8. veljače Preernov dan
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak klizni datum
27. travnja Dan otpora
1. i 2. svibnja Praznik rada
25. lipnja Dan dravnosti
15. kolovoza Velika Gospa
31. listopada Dan reformacije
1. studenog Dan uspomena na mrtve
25. prosinca Boić
26. prosinca Dan neovisnosti i zajednosti
LJUBLJANA
Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Sredite gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.
Grad lei na rijeci Ljubljanici, priblino 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slau o izvoru imena Ljubljana. Po miljenju nekih izvor treba traiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro boanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ dola iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach mlačni potok
Povijest [uredi]
Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod dananjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske dola u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedite biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno sredite Slovenaca. Habsburka vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.
Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ula u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadrala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.
Ljubljanu su vie puta pogađali potresi. Poslije potresa 1511. obnovljena je u renesansnom stilu, a nakon katastrofalnog potresa 1895. u neoklasicističnom i secesijskom stilu. Između dva svjetska rata nastao je veći broj građevina po projektima znamenitog arhitekta Joe Plečnika.
Godine 1693. osnovana je Academia operosorum Labacensis, koju je 1701. naslijedila Academia philharmonicorum. Ljubljana je dobila sveučilite godine 1919., a Slovensku akademiju znanosti i umjetnosti 1937.
Popis zajednica gradskih četvrti (četrtne skupnosti) [uredi]
Črnuče
Posavje
Beigrad
Center
Jare
Moste
Polje
Sostro
Golovec
Rudnik
Kolezija
Trnovo
Vič
Murgle
Ronik
ika
Dravlje
entvid
marna gora
Demografija [uredi]
Stanovnitvo:
- mukaraca:
- ena: 275.881
133.237
142.644
Prosječna starost: 40,17 godina
Stambene povrine:
- domaćinstava:
- obitelji: 28,87 m˛/ osobu
102.646
74.900
Radno aktivnih:
- nezaposlenih: 130.122
14.143
Prosječna plaća (8.2003.):
- bruto:
- neto:
320.000 SIT
197.389 SIT
Studenata: 15.256
Izvor: Statistički ured Republike Slovenije, popis stanovnitva 2002.
Gradovi prijatelji [uredi]
Ljubljana ima potpisane sporazume sa sljedećim gradovima:
Pesaro, Italija (16. travnja 1964.)
Parma, Italija (11. travnja 1964.)
Chemnitz, Njemačka (17. listopada 1966.)
Bratislava, Slovačka (4. oujka 1967.)
Sousse, Tunis (27. srpnja 1969.)
Wiesbaden, Njemačka (30. oujka 1977.)
Tbilisi, Gruzija (7. listopada 1977.)
Leverkusen, Njemačka (30. kolovoza 1979.)
Rijeka, Hrvatska (23. listopada 1979.)
Čengdu, pokrajina Sečuan, Kina (25. listopada 1981.)
Beč, Austrija (14. srpnja 1999.)
Atena, Grčka (1. oujka 2000.)
Moskva, Rusija (20. svibnja 2000.)
Zagreb, Hrvatska (21. veljače 2001.)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina (24. siječnja 2002.)
Kulturne ustanove [uredi]
Galerije [uredi]
Moderna galerija Ljubljana
Narodna galerija Slovenije
Gradska galerija Ljubljana
Galerija KUC
Galerija Hest
Galerija Furlan - Črnuče
Galerija Equrna
Kazalita [uredi]
Gradsko kazalite u Ljubljani
Slovensko narodno kazalite (drama)
Slovensko kazalite mladih
entjakobsko kazalite
KUD France Preeren
Kazalite za djecu i mlade Ljubljana
Teater komedija
Cankarjev dom
Muzeji [uredi]
Tehnički muzej Slovenije
U Ljubljani se nalaze dva odjela Tehničkog muzeja Slovenije i to stara elektrana kraj zgrade uprave Elektro Ljubljane i eljeznički muzej s bogatom zbirkom različitih eljezničarskih eksponata i starih lokomotiva nasuprot nekadanje eljezničke postaje ika.
Arhitekturni muzej Ljubljana, Plečnikova zbirka
Stalna zbirka u kući u kojoj je ivio i radio arhitekt Joe Plečnik sa sačuvanim izvornim ambijentom.
Arhitekturni muzej Ljubljana, Dvorac Fuine
Stalni postav eksponata arhitekta Joe Plečnika s njegove izlobe u Parizu i izlobi drugih slovenskih arhitekata.
Slovenski etnografski muzej
Izlae etnografske zbirke s područja Slovenije i povremeno zbirke iz drugih europskih drava.
Gradski muzej Ljubljana,
U muzeju je prikazan povijesni razvoj grada Ljubljane i ivot građana u pojedinim povijesnim razdobljima.
Narodni muzej Slovenije,
Predstavlja najvanije arheoloke nalaze od starijeg kamenog doba do visokog i kasnog srednjeg vijeka. Izloena je i restaurirana egipatska mumija stara 2600 godina, prva mumija u svijetu koja je u početku prolog stoljeća snimljena rendgenskim uređajem.
Muzej novije povijesti Slovenije,
Čuva i proučava materijalno i nematerijalno povijesno naslijeđe slovenskog etničkog prostora u dvadesetom stoljeću, njegove veze s ostatkom svijeta i događajima u njemu. iri znanje o 20. stoljeću uz pomoć atraktivnih povremenih i stalnih izlobi. U muzeju je stalna izloba "Slovenci u 20. stoljeću". Povijest Slovenaca je predstavljena u razdoblju od početka Prvog svjetskog rata 1914. do osamostaljenja 1991.
Prirodoslovni muzej Slovenije
Izlae stalnu geoloko-paleontoloku zbirku, Zoisovu mineraloku zbirku, Hohenwartovu zbirku ljusaka mekuaca, razne herbarijske te zbirke kukaca, ptica, gmazova i riba. Predstavljena je čovječja ribica Proteus i kosturi različitih kraljenjaka.
Slovenski kolski muzej
Predstavlja razvoj kolstva u Sloveniji do godine 1991.
Slovenski kazalini muzej
Kazalini muzej je u prostornoj stisci, zato nema stalnog postava o povijesti slovenskog kazalita nego priređuje povremene izlobe o znamenitim kazalinim glumcima i predstavama koje su obiljeile kazalinu kulturu u Sloveniji.
Povijesni arhiv Ljubljana
Povijesni arhiv Slovenije čuva gradivo o arhitekturnim objektima stare Ljubljane i okolice.
Muzej duhana
Ovdje moete pogledati stalnu zbirku, koja prikazuje proizvodne postupke različitih duhanskih proizvoda, njihovu uporabu kroz vrijeme, način ivota zaposlenih, osobito radnica u duhanskoj industriji, tzv. "cigarica".
Slovenska kinoteka
Slovenska kinoteka povezuje muzejsku i kinematografsku djelatnost: promovira filmsku kulturu i omogućuje povijesna istraivanja, brine se za obrazovanje na području filmske povijesti, potiče skupljanje i čuvanje vanih dokumenata i predmeta povezanih s filmom te skrbi za kulturnu promociju prolih i dananjih dosega filmske umjetnosti. Redovito surađuje s filmskim festivalima koji se odvijaju u Sloveniji i njenoj okolici. Brine se o svakodnevnom filmskom programu retrospektiva u Kinodvoru.
Parkovi i vrtovi [uredi]
U Ljubljani se nalazi priblino 30 hektara parkova. Najveći dio te povrine zauzima park Tivoli s povrinom od 17,5 ha, ostalu povrinu dijeli 28 manjih parkova.
Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.[1]
- 15:03 -
AUSTRIJA (BEČ)
Austrija (slubeni njemački naziv:Österreich, bavarski:Östareich ili Estareich, alemanski:Öschtriich, slovenski:Avstrija, mađarski:Ausztria) drava je u Srednjoj Europi, a sastoji se od 9 saveznih drava. Austrija graniči s Lihtentajnom i vicarskom na zapadu, Italijom i Slovenijom na jugu, Mađarskom i Slovačkom na istoku, te Njemačkom i Čekom na sjeveru
Ime Austrija [uredi]
Slubeni naziv Österreich potječe od stare visokonjemačke riječi Ostarrîchi (istočni reich) i kao takvo se prvi put spominje 996. godine.
Dokument iz 996.Taj izraz se odnosio na markgrofoviju kojom je vladao grof od Babenberga Henrik I , smjeten na teritoriju koji je otprilike u dananjoj pokrajini Donjoj Austriji. Ime Austrija je latinizirani oblike germanske riječi za istok , *austrM se također spominje i u imenu Austroazija, istočnom dijelu Franačke. Ime Österreich znači istočna marka tj. Istočno granično područje, budući da je to bio najistočniji dio Svetog Rimskog Carstva u to doba. [1] Ujedno je to bilo i najistočnije njemačko govorno područje.
Ime Austrija [uredi]
Slubeni naziv Österreich potječe od stare visokonjemačke riječi Ostarrîchi (istočni reich) i kao takvo se prvi put spominje 996. godine.
Dokument iz 996.Taj izraz se odnosio na markgrofoviju kojom je vladao grof od Babenberga Henrik I , smjeten na teritoriju koji je otprilike u dananjoj pokrajini Donjoj Austriji. Ime Austrija je latinizirani oblike germanske riječi za istok , *austrM se također spominje i u imenu Austroazija, istočnom dijelu Franačke. Ime Österreich znači istočna marka tj. Istočno granično područje, budući da je to bio najistočniji dio Svetog Rimskog Carstva u to doba. [1] Ujedno je to bilo i najistočnije njemačko govorno područje.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Austrije
Nakon to su je osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, Austrija je bila pod vlaću Babenberga od 10. do 13. stoljeća, kada su ih naslijedili Habsburgovci. Kuća Habsburg je potom vladala Austrijom sve do 20. stoljeća.
Nakon ukidanja Svetog rimskog carstva, Austrija je 1867. godine postala dio dvojne monarhije, Austro-Ugarske. Austro-Ugarska se raspala nakon to je izgubila Prvi svjetski rat, pa je nastala Austrija u dananjim granicama. Austriju je pripojila Njemačka 1938. godine ("Anschluss").
Saveznici su nakon Drugog svjetskog rata drali Austriju pod okupacijom do 1955. godine, kad je opet stekla potpunu nezavisnost potpisivanjem Austrijskog dravnog ugovora i pod uvjetom da ostane neutralna. Ipak, nakon propasti komunizma u Istočnoj Europi, Austrija se politički sve vie angairala, te je 1995. godine postala članica Europske Unije, a 2002. je uvela valutu Euro.
Politika [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Austrije
ef drave je predsjednik, koji se bira na općim izborima svakih 6 godina. Predsjednik bira kancelara, koji je obično vođa najjače stranke u parlamentu. Austrijski parlament ima dva doma: Bundesrat (savezno vijeće), koji ima 64 predstavnika saveznih drava prema broju stanovnika, i Nationalrat (dravno vijeće), koji ima 183 zastupnika koji se biraju izravno.
Nakon tri desetljeća vlasti socijaldemokrata (SPÖ), 2000. godine osnovana je desna koalicija konzervativne Narodne stranke (ÖVP) i desničarske Slobodarske stranke (FPÖ). Nakon to je unutar FPÖ zavladala guva oko politike i vodstva stranke, savezni kancelar Wolfgang Schüssel (ÖVP) najavio je 9. rujna 2002. da će opći izbori biti odrani prijevremeno, krajem studenoga. U izborima od 24. studenog 2002. stranka ÖVP premoćno je pobijedila (42.3% glasova), dok je FPÖ dobio 10.1%.
Austrijski parlament (Nationalrat, 183 zastupnika) ima sljedeći sastav:
79 zastupnika iz Narodne stranke (ÖVP - Österreichische Volkspartei) (42.3% glasova)
69 zastupnika iz Socijaldemokratske stranke (SPÖ - Sozialdemokratische Partei Österreichs) (36.51%)
18 zastupnika iz Slobodarske stranke (FPÖ - Freiheitliche Partei Österreichs) (10.1%)
17 zastupnika iz Stranke zelenih (Die Grünen) (9.47%)
Dana 28. veljače 2003. koalicija između ÖVP i FPÖ je obnovljena, a Wolfgang Schüssel (ÖVP) je opet postao savezni kancelar. Njegov zamjenik je bio Herbert Haupt (FPÖ) dok ga nije zamijenio Hubert Gorbach (FPÖ) 20. listopada 2003. Prije toga su dugo trajali "ispitivački pregovori" ("Sondierungsgespräche") između ÖVP i ostalih najvećih stranaka - FPÖ, SPÖ i Zelenih.
Savezne drave [uredi]
Podrobniji članak o temi: Savezne drave Austrije
Karta Austrije
Savezne drave AustrijeAustrija je savezna republika i dijeli se na devet saveznih drava (Bundesländer).
To su:
1 - Gradiće (Burgenland)
2 - Koruka (Kärnten)
3 - Donja Austrija (Niederösterreich)
4 - Gornja Austrija (Oberösterreich)
5 - Salzburg
6 - tajerska (Steiermark)
7 - Tirol
8 - Vorarlberg
9 - Beč (Wien)
Jezik [uredi]
Slubeni jezik Austrije je njemački jezik, ali u svakodnevnom ivotu najveći dio govori dijalektom koji pripada ili bavarsko-austrijskoj ili, u Vorarlbergu, alemanskoj grupi dijalekata. U saveznoj dravi Gradiće govori se i hrvatski, mađarski i romski jezik, a u saveznoj dravi Koruka slovenski jezik.
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Austrije
Austrijski zapad i jug lee u Alpama. Zbog tih planinskih područja, Austrija je glasovito turističko odredite za zimske sportove. Najvii vrh je Grossglockner (3.798 m), a nakon njega Wildspitze (3.774 m). Sjever i istok zemlje su uglavnom breuljkasti i ravni. Najveća rijeka je Dunav. Austrija ima sedam nacionalnih parkova i ezdesetak prirodnih rezervata.
U zapadnom i sredinjem dijelu prevladava snjena klima s izrazitim padalinama i niskim zimskim temperaturama. Ljetne temperature su do 20 C. U dolinama su česte magle i temperaturne inverzije. Prema istoku prevladava umjereno kontinentalna klima.
Najveći gradovi su:
Beč (glavni grad)
Salzburg
Innsbruck
Graz
Linz.
Promet [uredi]
Značajnije riječne luke za međunarodni promet su Beč i Linz.
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Austrije
Austrija ima razvijeno trino gospodarstvo i visok ivotni standard. Njeguje dobre veze s gospodarstvima Europske Unije, pogotovo s Njemačkom. Članstvo u EU privuklo je strane investitore, koje posebno privlači poloaj Austrije između sadanjih i budućih članica EU. Sporiji ekonomski rast u oblinjoj Njemačkoj i općenito u svijetu usporio je gospodarski porast na 1.2% u 2001. godini.
Obrazovanje [uredi]
Podrobniji članak o temi: Obrazovanje u Austriji
Obrazovni sustav u Austriji reguliran je na saveznom nivou, tako da su sve kole irom Austrije, osim alternativnih, jednake. U nadlenosti Ministarstva obrazovanja je i obrazovanje nastavnika i odravanje kola.
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Austrije
Slubeni jezik je njemački, koji se također govori u Njemačkoj. Ipak, standardni njemački jezik u Austriji razlikuje se od varijante koja se koristi u Njemačkoj. Na primjer koristi se nekoliko slavenskih riječi (n.pr. Kukuruz, Kren, Golatsche, Sliwowitz, Powidl, Fisole).
Jedan dio dravljana Austrije pripada manjinama. Hrvatska manjina je najzastupljenija u Gradiću, gdje ivi oko 35.000 Hrvata. U Korukoj i tajerskoj ivi oko 50,000 Slovenaca. Austrija ima i mnogo radnika-imigranata.
Vie od tri četvrtine Austrijanaca su katolici.
Ostale vane vjere su islam i protestantizam.
Etničke grupe Austrije [uredi]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Austrije
Na području Austrije prema UN Country Population (2007.) ive pripadnici nekih 40-tak naroda, među kojima većinu predstavljaju Austrijanci (oko 7.000.000) od ukupno 8.361.000 stanovnika.
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Austrije
U Austriji su rođeni mnogi slavni skladatelji, među ostalima Mozart, Schubert, Haydn, Johann Strauss otac i sin, Schönberg, Webern i Berg, Bruckner.
Treba spomenuti i slavne fizičare Boltzmanna i Schrödingera, filozofe Wittgensteina i Gödela, psihoanalitičara Freuda, pisca Brucknera i Musila i slikara Klimta.
Kuhinja [uredi]
Podrobniji članak o temi: Austrijska kuhinja
Austrija je poznata i po svojoj kuhinji, a neki od specijaliteta su: Tirolske okruglice od slanine (Tiroler Speckknödel), Bečka salonska plućica (Wiener Salonbeuschel), Prolica s lukom (Zwiebelrostbraten), Bečka kuhana govedina (Wiener Tafelspitz), Saće (Buhteln), Savijača od jabuka (Apfelstrudel), carski drobljenac (Kaiserschmarrn), Salzburki ličnjaci (Salzburger Nockerln), Germknedle (Germknödel)
Dravni blagdani (neradni dani) [uredi]
datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnja Nova godina Neujahr
6. siječnja Sveta tri kralja Heilge Drei Könige zove se i Epiphanie
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Ostermontag dan nakon Uskrsa
1. svibnja Staatsfeiertag zove se i Praznik rada
klizni datum Uznesenje Kristovo Christi Himmelfahrt četvrtak, 40 dana nakon Uskrsa
klizni datum Duhovi Pfingstmontag
klizni datum Tijelovo Fronleichnam četvrtak, 11 dana nakon Duhova
15. kolovoza Velika Gospa Mariä Himmelfahrt
26. listopada Dan drave Nationalfeiertag donesen Zakon o neutralnosti 1955.
1. studenog Svi sveti Allerheiligen
8. prosinca Bezgreno začeće Mariä Empfängnis
25. prosinca Boić Christtag, Weihnachten
26. prosinca Sveti Stjepan Stephanitag
BEČ
Beč (Savezni glavni grad Beč, standardni njemački: Bundeshauptstadt Wien, bečki njemački: Bundeshauptstod Wean, mađarski: Bécs), glavni i najveći grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih zemalja.
Grad lei na obalama Dunava, 40 km od granice sa Slovačkom i slovačkog glavnog grada Bratislave. Ima oko 1,6 milijuna stanovnika (petina stanovnitva Austrije). Simbol Beča je katedrala sv. Stjepana, sjedite bečkog nadbiskupa. Administrativno je podijeljen na 23 okruga (njem. Bezirk).
Sjedite je nekoliko međunarodnih organizacija: OPEC-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte), IAEA (Međunarodne agencije za atomsku energiju) i UNIDO-a (Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda).
Povijest
Beč su osnovali Kelti oko godine 500. pr. Kr.. Godine 15. pr. Kr. postaje pogranični grad (Vindobona) u sustavu obrane Rimskog Carstva od germanskih plemena na sjeveru. U srednjem vijeku postaje sjedite dinastije Babenberg, a kasnije i Habsburgovaca i posljedično glavni grad Svetog Rimskog Carstva i, kasnije, Austro-Ugarske monarhije. Od 1527. do 1918. Beč je bio glavni grad drava kojima je pripadao i veći dio Hrvatske pa je odigrao značajnu ulogu u povijesti hrvatskog naroda.
Gradska vijećnicaGrad su dva puta neuspjeno opsjedali Turci (1529. i 1683.) Godine 1815. u njemu je odran Bečki kongres na kojem je ustanovljen politički poredak nakon poraza Napoleona, a koji se odrao s manjim izmjenama sve do Prvog svjetskog rata.
Bečko sveučilite osnovano je 1365. Na njemu su se kolovali mnogi studenti iz Hrvatske, a i prvo hrvatsko moderno sveučilite, Sveučilite u Zagrebu osnovano je prema bečkom uzoru 1874. U Beču je dio svoje karijere kao profesor slavistike proveo hrvatski jezikoslovac Vatroslav Jagić.
Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. Beč postaje glavni grad Republike Austrije i njegovo značenje se smanjuje. U doba hladnog rata Beč je kao prijestolnica neutralne Austrije bio jedno od sredita međunarodne pijunske aktivnosti.
- 14:53 -
BOSNA I HERCEGOVINA (SARAJEVO)
Ostaci iz starijeg kamenog doba u BiH su pronađeni u Varvari (strugalice, iljci, oruđe, oruje) i u pilji u Badnju (gravura koja prikazuje napadnutog konja), a iz mlađeg kamenog doba u Zelenoj pećini, Ravlića pećini, Lisičićima i Butmiru gdje su nađene zemunice, ostatci kostura, glinene figure itd.
Među najznačajnijih lokaliteta iz metalnog doba ubrajaju se Donja Dolina i prostor Oanića (gdje se prije nalazio grad Daorson).
U prvim stoljećima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni nasljednici Rima.
Slaveni su se naselili u 7. stoljeću, a Srbija i Hrvatska vladale su nad dijelovima Bosne u 9. stoljeću. Uz izuzetak dananjeg istoka Hercegovine i Humina većinom 10. i 11. stoljeća Bosna je sastavni dio hrvatskog kraljevstva. Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovića u istočnim djelovima dananje BiH jačaju devolucijski procesi prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Tu banovinu koja kasnije postaje kraljevstvom (oko 1200.) hrvatsko ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame). godine. Mnogi hrvatski povjesničari (počevi od V. Klaića, pa nadalje) samo čenju za neovisnosti bosanskog kraljevstva vide u otporu koji su hrvatski plemići pruali prema kralju "strane krvi".
U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teko odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijae i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi koliki). Povjesničari smatraju da je većina stanovnitva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanić), dok su u neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani. Bosna je ostala neovisna do 1463. godine, kada ju, bar njezin veći dio, osvajaju Turci. 25. listopada 1478. pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu.
Hrvoje Hrvatinić je bio Hrvat iz obitelji koja potječe iz roda Svačića, i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je priao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Maslee prikupljene od Maka Dizdara). Turska osvajanja proirila su uvelike granice srednjovjekovne bosanske kraljevine, tako da su područjima dananje BiH, uz originalnu jezgru, banovine Usoru i Soli, Donje Kraje (unio H. Hrvatinić), Hum, te zemlje koje su bile pod vlaću kralja Tvrtka kao kralja Primorja, bosanski sandak obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu banovinu Hrvatsku sa njegovim glavnim gradovima (Bihać npr), kao i velike djelove banovine Slavonije (zapadna slavonija).
Tijekom turske vlasti, mnogi su stanovnici dananje Bosne i Hercegovine preli na islam. Uzroci tom procesu su viestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do Bugarske. Prema tvrdnjama bosanskih franjevaca katoličko stanovnitvu u momentu pada Bosne je brojilo oko 750, krstjansko 80, a pravoslavno oko 30 tisuća odraslih dua. Pred Srpsku invaziju, u Bosni i Hercegovini, četiri stotine godina kasnije, ivio je u BiH jednak broj Hrvata svih uzrasta. Prihvaćanjem Islama mnogim je pravoslavnim i katoličkim konvertitima pruena prilika da dospiju do visokih časti na osmanskom dvoru, poput Velikih Vezira Mehmed-pae Sokolovića ili utemeljitelja i admirala turske mornarice Mehmed-pae Pialija, Hrvata iz Dalmacije. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, kad ona postaje protektorat Austro-Ugarske.
Međutim, slavenski pokreti u susjednim dravama radili su na ujedinjenju junih Slavena.
Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen u Sarajevu.
Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ula u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala pod NDH. Nakon rata je osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika.
Nakon izbora 1990., BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za razdruivanje iz Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se većina stanovnitva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu.
Bosanskohercegovački Srbi nisu izali na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli rat radi podjele po etničkom načelu. Na jednoj strani su se nali BiH-Hrvati koji su radi obrane svojih teritorija osnovali HVO i HOS, BiH-Muslimani (kasnije pod imenom: Bonjaci) i znatan broj BiH-Srba (koji je ostao odan dravi Bosni i Hercegovini), a na drugoj Srbi iz BiH koji su se stavili na stranu velikosrpskih snaga. U početku su velikosrpske snage, ohrabrene početnim ratnim uspjesima, oslovljavale Bosnu i Hercegovinu kao "Srpska Republika Bosna i Hercegovina". Dobro organiziranom obranom od strane Hrvata, a kasnije i Bonjaka (koji su se ipak prekasno organizirali, to je tijek rata vrlo brzo pokazao), srpsko napredovanje je zaustavljeno, apetiti su svedeni na "realniju" mjeru, pa su za svoju paradravnu tvorevinu uzeli naziv Republika Srpska.
Početkom 1993. javljaju se sukobi između BiH-Hrvata i Bonjaka. Do konca godine sukob se rasplamsao do te mjere da su se umirila skoro sva ratita tih dvaju naroda prema području kontroliranog od strane Srba. Ipak, nisu na svim područjima Hrvati i Muslimani (kasnije pod imenom Bonjaci) ratovali jedni protiv drugih, nego su se nastavili boriti jedni uz druge (primjerice, Bihaćka krajina, Posavina i Usora).
U oujku 1994. godine Bonjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bonjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije s Republikom Hrvatskom. Tome je prethodilo primirje iz siječnja iste godine, sklopljeno između snaga Herceg-Bosne i snaga BiH - Muslimana odanih vladi Alije Izetbegovića, sklopljeno uz veliki utjecaj međunarodnih čimbenika.
Neto kasnije, vodstvo Bonjaka, tada jo uvijek pod imenom Muslimani, uzima ime Muslimani-Bonjaci za svoj narod. Ime se javljalo također i u obliku Bonjaci-Muslimani, a na koncu se koristi samo Bonjaci.
U američkom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve su zaraćene strane potpisale mirovni sporazum, čime je zavrio trogodinji rat (konačni je sporazum potpisan u Parizu 14. prosinca 1995.).
Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Administrativna podjela
Administrativno se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta i jednog distrikta.
Entiteti BiH su:
Federacija Bosne i Hercegovine
Republika Srpska
Distrikt je Brčko.
Politika
Podrobniji članak o temi: Politika Bosne i Hercegovine
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ima tri člana (jednog Bonjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjednitva svake 4 godine.
Njih izravno bira narod (Federacija bira Bonjaka i Hrvata, a Republika Srpska bira Srbina).
Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjednitvo, a odobrava Parlamentarna skuptina. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.
Parlamentarna skuptina je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bonjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba).
Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najvia i konačna instanca u pravnim pitanjima. Ima devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skuptine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s predsjednitvom.
Zemljopis
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina je smjetena na zapadnom Balkanu, a graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu, te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku.
Najveći dio teritorija čine planine i visoki kr, pokriveni umama i panjacima. Najvii vrh je Maglić (2,386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoačka jezera ubrajaju se Kukavičko jezero, Boračko jezero, Modračko jezero itd. Buko jezero je najveće (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi isključivo u BiH).
Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u sredinjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u junom dijelu postoji makija.
Lučki grad Neum u Hercegovačko-neretvanskoj upaniji je jedini izlaz na more.
Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u sredinjem planinska, dok je u junom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smjeteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih poplava. U Hercegovini naselja su smjetena pokraj krkih polja. Najveći gradovi BiH su Banja Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla.
Povijesno-zemljopisne regije
Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine (neke se i preklapaju međusobno):
Bosna (međe joj činu na sjeveru Posavina, na istoku rijeka Drina, na jugu rijeka Neretva, na zapadu rijeka Vrbas, na sjeveroistoku Semberija)
Bosanska Krajina (preklapa se s Turskom Hrvatskom, naziv je uveden u 19. stoljeću)
Cazinska Krajina (od Une na zapad)
Donji Kraji
Hercegovina (na sjeveru Zavrje i Neretva, na istoku Crna Gora, na zapadu Zavrje, na jugozapadu Sinjska i Imotska krajina, na jugu
Dubrovačko područje)
Posavina
Semberija (nizina na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na sjeveru i istoku ju zatvaraju Sava i Drina)
Turska Hrvatska (kraj zapadno od rijeke Vrbas, juno od Save, sjeverno od Hercegovine); i Cazinska Krajina je dio nje
Zavrje (Tropolje: Livanjski, Duvanjski i Glamočki kraj)
upanije (kantoni) Federacije Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na 10 upanija*:
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zeničko-dobojska
Bosansko-podrinjska
Sredinja Bosna
Hercegovačko-neretvanska
Zapadnohercegovačka
Sarajevska
Hercegbosanska
Vidi i: Popis gradova u Bosni i Hercegovini
Vidi i: Općine i naselja u Bosni i Hercegovini 1991.
Katolička administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina je podijeljena na 4 crkvene jedinice:
1 Nadbiskupija:
Vrhbosanska nadbiskupija
3 Biskupije:
Mostarsko-Duvanjska biskupija
Banjolučka biskupija
Trebinjsko-Mrkanska biskupija
Na prostoru Bosne i Hercegovine također se nalaze dvije franjevačke provincije:
Franjevačka provincija Bosna Srebrena
Hercegovačka franjevačka provincija
Promet
Postoje cestovni, eljeznički, riječni (riječna luka Bosanski Brod) te zračni promet. U BiH cestovni promet je loe razvijen zbog nepristupačnog reljefa u njezinom sredinjem dijelu. Neke eljezničke pruge napravljene su za vrijeme Austro-Ugarske, dok se danas koriste tek povremeno zbog toga to su u ratu unitene. Aerodromi se nalaze u Mostaru, Tuzli, Sarajevu te Banjoj Luci. Trenutno se gradi suvremena autocesta Koridor 5c.
Gospodarstvo
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Bosne i Hercegovine
Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromanija republika u socijalističkoj Jugoslaviji. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja unitile su bosanskohercegovačko gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%.
Nakon mira, proizvodnja se malo oporavila 1996.-'98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine, a sveden je na jednu četvrtinu prijeratnog (od 24.000 $ prije rata na 6.100 $ u 2003. godini).
Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 41%.
U Posavini se uzgajaju itarice i industrijske biljke, a od domaćih ivotinja uglavnom perad i svinje. Na poljima koja su smjetena kod Neretvinog donjeg toka, zahvaljujući toploj mediteranskoj klimi, uzgaja se vinova loza, razno povrće i maslina, ipak, klementine, mandarine, limun (dodue znatno manje od mandarina i klementina) te ostalo voće. U breuljkastom dijelu uzgajaju se ljive, jabuke i slično voće, te povrće. U gorsko-planinskom zavičaju često se uzgaja tek malobrojno povrće i voće, no stočarstvo je veoma razvijeno.
U Zavidovićima se proizvodi namjetaj, a u Banja Luci i Prijedoru celuloza. U niim predjelima rastu hrast i bukva, a u viim jela, smreka te crni i bijeli bor. Najvie listopadne ume ima Posavina.
U BiH postoje nalazita kamene soli (Tuzla), gipsa (npr. Kupres, Foča, Jajce), eljeza (npr. Vare), boksita (u blizini irokog Brijega, Jajca, Čitluka i drugih gradova) itd.
Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. U veće poznate planine ubrajaju se Igman, Vlaić, Bjelanica, Treskavica itd. Termalni izvori smjeteni su u Tenju, Kiseljaku, Laktaima, Viegradu i drugim naseljima. U Hercegovini se nalaze Neum koji izlazi na Jadransko more te Međugorje koje je poznato po Gospinom ukazanju.
Stanovnitvo
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine
Podrobniji članak o temi: Popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini 1991.
Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika sa ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bonjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku: 88% Hrvata su katolici, 90% Bonjaka su muslimani, a 99% Srba su pravoslavci. U Bosni i Hercegovini ivjeli su i pripadnici nacionalnih manjina. Nijihov broj na popisu iz 1991. godine, bio je sljedeći: Albanci - 4.922, Crnogorci - 10.048, Česi - 590, Talijani - 732, idovi - 426, Mađari - 893, Makedonci - 1.596, Nijemci - 470, Poljaci - 526, Romi - 8.864, Rumunji - 162, Rusi - 297, Rusini - 133, Slovaci - 297, Slovenci - 2.190, Turci - 267 i Ukrajinci - 3.929.
Podaci su se od tada znatno promijenili jer je u ratu poginulo oko 100 tisuća ljudi po najnovijim procjenama, a pola stanovnitva se preselilo.
Prema podacima iz CIA fact book iz 2000. godine, BiH ima 4.025.000 stanovnika a etnički sastav je bio sljedeći - 48% Bonjaci, 37.1% Srbi, 14.3% Hrvati i 0.6% ostali.
Podaci iz prolih popisa
1981. 4.124.256 stanovnika.
Etnički sastav: Muslimani 37.5 %, Srbi 32 %, Hrvati 20.4 % i drugi.
1971. 3.746.111 stanovnika.
Etnički sastav: Muslimani 39.6 %, Srbi 37.2 %, Hrvati 20.6 % i drugi.
1961. 3.277.948 stanovnika.
Etnički sastav: Srbi 42.9 %, Muslimani 25.7%, Hrvati 21.7 % i drugi.
1953. 2.847.790 stanovnika.
Etnički sastav: Srbi 44.4 %, Muslimani 31.3 %, Hrvati 23 % i drugi.
1948. 2.565.283 stanovnika.
Etnički sastav: Srbi 41.6 %, Muslimani 34.7 %, Hrvati 22.6 % i drugi. [1]
Etničke grupe
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Bosne i Hercegovine
Kultura
Podrobniji članak o temi: Kultura Bosne i Hercegovine
Nekadanji rimski gradovi nalazili su se u Mogorjelu, Bigesti i Cimu, a danas postoje samo njihovi ostaci. U stare gradove ubrajaju se Bobovac, Vranduk i Srebrenik, a njihovi dijelovi su u Jajcu i Počitelju. Stećci potječu iz srednjeg vijeka, a najvie ih ima u Radimlji. Humačka je ploča najstariji spomenik koji je napisan na hrvatskom jeziku u BiH, a napisan je na bosančici (sadri jo i pet glagoljičnih slova).
Poznati slikari iz vremena poslije drugog svjetsko rata su: Virgilije Nevjestić, Bekir Misirlić, Ljubo Lah, Meha Sefić, Franjo Likar, Mersad Berber, Ibrahim Ljubović, Devad Hozo, Affan Ramić, Safet Zec, Ismar Mujezinović i Mehmed Zaimović. Bosna i Hercegovina dala je i brone knjievnika kao to su npr. pjesnici Antun Branko imić, Aleksa antić, Jovan Dučić i Mak Dizdar, te npr. pisci Ivo Andrić, Mea Selimović, Semezdin Mehmedinović, Branko Ćopić, Miljenko Jergović, Isak Samokovlija, Abdulah Sidran, Petar Kočić.
Filmska kultura
Neki od poznatih bosanskohercegovački filmski djelatnika su: Hajrudin Krvavac-iba, Emir Kusturica (filmovima "Otac na slubenom putu" i "Podzemlje" osvoji na filmskom festivalu u Cannesu Zlatnu palmu (Palme d'Or) 1985. i 1995.), Mirza Idrizović, Aleksandar Jevđević, Ivica Matić, Danis Tanović (filmom "Ničija zemlja" osvojio Oscara američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti u konkurenciji za najbolji strani film i nagradu Golden Globe 2001.g.), Ademir Kenović, Benjamin Filipović, Jasmin Dizdar, Pjer alica, Jasmila banić, Dino Mustafić, Srđan Vuletić, Aida Begić.
Moderna glazba
Mnogi bosanskohercegovački izvođači poznati su u regiji, kao to su npr.: Dino Zonić, Goran Bregović, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Edo Maajka, Frenkie, ejla Sulejmanovski, Dino Merlin i Tomo Miličević, a veliku popularnost su imali pop i rock sastavi npr. Bijelo Dugme, Indexi, Plavi Orkestar, Zabranjeno Puenje.
Sport
Bosna i Hercegovina je zemlja mnogih svjetskih poznatih sportaa, od kojih su mnogi nastupali u momčadim bive Jugoslavije. Najvaniji međunarodni sportski događaj na prostoru BiH bile su 14. zimske olimpijske igre odran u Sarajevu od 7.-19. veljače 1984.g. Neki od poznatih olimpijaca su:
Rim, 1960: Tomislav Knez i Velimir Sombolac (nogomet),
Tokio, 1964: Mirsad Fazlagić (nogomet),
München, 1972.: Abaz Arslanagić, Milorad Karalić, Neboja Popović, Đorđe Lavrinić, Dobrivoje Seleć (rukomet)
Moskva, 1980.: Mirza Delibaić i Ratko Radovanović (koarka)
Los Angeles, 1984.: Zdravko Rađenović, Zlatan Arnautović (rukomet) i Anto Josipović (boks).
Rukometni klub Borac iza Banja Luke osvojio je sedam prvenstava rukometa u Jugoslaviji, a 1979.g. bili su i Europski klupski prvaci u rukometu. Koarkaki klub Bosna iz Sarajeva osvojio je Europsko klupsko prvenstvo u koarci 1979. enski koarkaki klub Jedinstvo Aida iz Tuzle osvojio je Europsko klupsko koarkako prvenstvo u Firenci. Karate klub Tuzla-Sinalco osvoji je četiri Europska prvenstva u karateu i jedno svjetsko prvenstvo.
Najpopularniji sport u BiH je nogomet, neki od biih poznatih igrača su Josip Katalinski, Duan Bajević, Miroslav Blaević, Ivica Osim, Safet Suić, i Mirsad Fazlagić, a od danaanji su: Edin Deko, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibiević, Emir Spahić, Asmir Begović, Miralem Pjanić i mnogi drugi.
SARAJEVO
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedite Sarajevskog kantona, koje prema procjenama ima 429,672 stanovnika. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvorite rijeke Bosne, sa popularnim izletitem Sarajlija, Vrelom Bosne. Oko grada su olimpijske planine: Jahorina, Bjelanica, Igman, Treskavica i Trebević, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletita Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.
Grad Sarajevo sjedite je najveće visokokolske ustanove u zemlji, Univerziteta Sarajevo, te niza drugih visokokolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope. Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorinih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i vano mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Svake je godine grad na rijeci Miljacki domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Bačarijske noći", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike. Urbanu sliku grada karakteriziraju brojni sakralni objekti, damije iz osmanskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici. Sarajevo je relativno mali grad u usporedbi s velikim, svjetskim metropolama, ali je njegovo ime kroz bogat duhovni, historijski i prirodni izgled, poznatije od nekih većih svjetskih gradova. 1914. godine u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je otpočeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se odravaju 14. Zimske olimpijske igre. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada je često bilo na naslovnicama dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se tu vodio jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj historiji. Grad je 1.425 dana bio pod stalnom opsadom srpskih snaga. U napadima je 10.615 ljudi svih nacionalnosti izgubilo ivot, od toga 1.601 dijete, a skoro 50.000 ih je bilo povrijeđeno
Sarajevo se nalazi gotovo u samom geografskom sreditu Bosne i Hercegovine i zaprema povrinu od 142 km˛. Centralni dijelovi grada smjeteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini koja se prua od istoka prema zapadu i zavrava u Sarajevskom polju, a najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova.
Kroz grad od istoka prema zapadu protiče rijeka Miljacka, koja nastaje od nekoliko vrela u podnoju planina Romanije i Jahorine. U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području prigradskog naselja Ilida, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnoju planine Igman, stvarajući jedinstven park prirode - Vrelo Bosne.
Centar grada Sarajeva lei na nadmorskoj visini od 511 metara iznad povrine mora. Najniu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima naselje Ilida sa 498 m, dok vii dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borja na istoku i padine Trebevića na jugu, lee na prosječnoj nadmorskoj visini od 900 metara. Grad okruuju umoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000 metara visine: Bjelanica (2067 m), Jahorina(1916 m), Igman, Treskavica i Trebević (1629 m).
Klima
Klima u Sarajevu je umjerena i blago kontinentalna. Prosječna godinja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je august, a najhladniji januar. Najvie oborina je u septembru, dok je najmanje u martu. Najnia zabiljeena temperatura je -21,8 °C (24. januara 1963.), najvia 37,4 °C (24. jula 1987.).
Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
Najvia prosječna temperatura 3 5 12 16 22 25 27 28 20 18 10 4
Najnia prosječna temperatura -3 -2 2 5 9 12 14 14 10 8 4 -1
Padavine 51,6 55,3 36,7 67,4 68,5 72 79 58,2 113,4 72,6 80,7 69,9
[pokai] Dijagram temperatura u °C padavine u mm Izvor: msn Weather
52 3-3 55 5-2 37 122 67 165 69 229 72 2512 79 2714 58 2814 113 2010 73 188 81 104 70 4-1
Obronci oblinjih planina bogati su umom. Crnogorica (jela, smrča, ari i bor) i bjelogorica (breza, topola i lijeska) se prepliću i čine prirodu u okolini grada neobično lijepom. 1939. godine botaničar K. Mali osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uniten. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum umarskog fakulteta. Zadnjim ratom najvećim dijelom je uniten umski fond.
Historija
Glavni članak: Historija Sarajeva
Stećak, Zemaljski muzej Sarajevo
Bačarija
Sarajevo oko 1900. godine
Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu, 1885. godine.
Sarajevo noću
Pogled na trosmajerovu ulicuHistorija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva see do mlađeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je dio bosanske samostalne drave Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hrea pronađeno je 30 stećaka. Najljepi krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaje grad Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao naredbu o formiranju grada, sagradio prvu damiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. 1507. grad se prvi put pominje svojim dananjim imenom (ime od Saraj-ovasi, polje oko dvora). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadubina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka kola Kurumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazihusrev-begova damija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su Imaret, bezistani i hamami.Tih godina je izgrađena i pravoslavna crkva.[1] Zlatno doba prekinut će poar 1697., kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika uao u grad i do temelja ga zapalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz panije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i katedrala. Sarajevo je na malom prostoru nalo mjesta za sve četiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije. Dugotrajni suivot je stvorio posebnu kulturu i multinacionalni duh, koji je izdrao mnoge historijske izazove.
1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i drugi, evropski izgled. Time Sarajevo jo jednom potvrđuje da Evropi ne pripada samo prostorno i vremenski, nego i na civilizacijsko-kulturni način. Austro-ugarski period je vrijeme snanog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne kole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorita, pota, bolnica, trnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom evropeizacije, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo koritena privredna i prirodna bogatstva Bosne.
Poslije Prvog svjetskog rata, koji je otpočeo atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, grad ulazi u sastav jugoslavenskih dravnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izloeno snanim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na margini interesa tadanjeg reima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, drutvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i trajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. grad je pripadao dijelu Nezavisne Drave Hrvatske, nakon čijeg sloma i kraja rata 1945.postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno est republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a kolstvo i kultura čine ga glavnim gradom. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne instituticije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na vie od 500.000. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu Olimpijski komitet povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom odrane 1984.
Drutvene i političke promjene u tadanjoj Jugoslaviji dovele su do prvih političkih izbora 1992. na kojima je izabrano Predsjednitvo BiH. Predsjednik predsjednitva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti BiH. To je dovelo do stvaranja nezavisne i suverene drave Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjednitva SFRJ s većinskom odlukom naroda BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Vojna agresija JNA i srpskih vojnih formacija, kasnije Hrvatske vojske i hrvatskih vojnih formacija, imala je za cilj unitavanje visokih civilizacijskih vrijednosti i tekovina multikulturalnog drutva, koje su na ovom prostoru stvarane vijekovima, te istrjebljenje svih onih naroda koji nisu odgovarali u mononacionalnu kompoziciju velikodravnih projekata. Sam grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom gotovo 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smjetena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su otećeni.
Sarajevo je ipak sačuvalo one civilizacijske vrijednosti koje su ga činile jedinstvenim kosmopolitskim centrom. Posebno mjesto u gradu Sarajevu zauzima i ehidsko mezarje Kovači, mjesto na kojem su ukopani mnogi sinovi grada. Na mezarju Kovači, među ostalim ehidima je ukopan i prvi predsjednik nezavisne i suverene BiH Alija Izetbegović, po svojoj elji, sa ostalim borcima Armije BiH.
Politika
Glavni članak: Politička organizacija Sarajeva
Poloaj grada (narandasto) unutar kantona SarajevoGrad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Grad Sarajevo prije agresije na Bosnu i Hercegovinu činilo je deset općina: Centar, Hadići, Ilida, Ilija, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo i Vogoća.
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.
Sa druge strane većina teritorije općina Pale i Trnovo, te neka naselja koja su ostala u Republici Srpskoj kao Kasindo, Lukavica, Hrea itd. čine grad Istočno Sarajevo. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilida, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.
Stanovnitvo
Pogled na Sarajevo Glavni članak: Demografija Sarajeva
Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine. [2]
Po posljednjem slubenom popisu stanovnitva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina) imalo je 527.049 stanovnika.
Etnička grupa Stanovnika
Bonjaci 259 470 (49,23%)
Srbi 157 143 (29,81%)
Hrvati 34 873 (6,61%)
Jugoslaveni 56 470 (10,71%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato 19 093 (3,62%)
Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika ivjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.
Religija
Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, a zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedite Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjedite dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve te sjedite Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.
Careva damija
Srpska saborna crkva
Katedrala
Sinagoga
Urbanu sliku grada krase sakralni objekti četiri svjetske konfesije. Brojne damije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali značajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smjeteni tek stotinjak metara jedni od drugih.
Ekonomija
Glavni članak: Ekonomija Sarajeva
Holiday Inn, Sarajevo, 1983, arhitekta Ivan traus. Karakteristična boja i lokacija je zgradu učinila vrlo vanom.Nakon decenija komunizma i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije. [3] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tritem,[4] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.
Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom perioda komunizma, samo je nekolicini preduzeća izvrila uspjenu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namjetaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smjetene u Sarajevu su B&H Airlines (prijani Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.
Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini. [5] Sportski turizam koristi skijake terene olimpijskih igara iz 1984, na oblinjim planinama Bjelanici, Igmanu, Jahorini i Treskavici. 600 godina historije Sarajeva čini turističku ponudu zanimljivom. Sarajevo je usluivalo putnike tokom vijekova i predstavljalo vaan trgovinski centar kako tokom Osmanskog carstva i perioda Austro-Ugarske vlasti, tako i u svojoj novijoj historiji.
Komunikacije i mediji
Sjedite sarajevskih dnevnih novina Glavni članak: Komunikacije i mediji u Sarajevu
Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je unitena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija. [6] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[7]
Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preivjele rat. Ipak, iako kvalitetno iznad, tiraem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. [8] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.
Bosanskohercegovačka televizija je dravna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.
Prijevoz
Sarajevo je prvi grad u Evropi sa cjelodnevnom tramvajskom linijomSarajevo je sredite cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Viegradu i Goradu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara. Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilija, Visoko i Kakanj. Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajući ga sa Budimpetom na sjeveru i sa Pločama na jugu. [9]
Poloaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara, grad je dobio dio zaobilaznice, to je djelomice olakalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, jo nisu u potpunosti zavreni. Sam centar grada pretvoren je '70.tih godina u pjeačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne. Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u slubi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu. [10] Naselja Dobrinja i Vogoća od 80.tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogoćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teko dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.
Glavna eljeznička stanica u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno eljeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpetom. Dobro razgranatom autobuskom mreom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.
Međunarodni Aerodrom Sarajevo (SJJ) smjeten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. i sa 2.600 m dugom pistom povezuje Sarajevo sa evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2004., 397,000 putnika je prolo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25,000 iz 1996. godine. [11]
Obrazovanje
Zgrada Univerziteta u Sarajevu
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Glavni članak: Obrazovanje u Sarajevu
Broj studenata u Sarajevu 2000. godineU Sarajevu su, po podatcima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove Djeca Sarajeva, 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece. U 46 osnovnih kola od 1. do 9. razreda je 16036 učenika. U gradu su 33 srednje kole sa 19457 učenika. Sarajevski univerzitet osnovan je '40.tih godina i čine ga 18 fakulteta, 3 teoloka fakulteta, 3 akademije i 2 visoke kole [12]. Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.
Kultura
Glavni članak: Kultura u Sarajevu
Sarajevo je kroz historiju bilo sredite mnogih različitih religija i etničkih grupa. Grad je bogat muzejima: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878.-1918., Muzej Jevreja BiH i Muzej literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija BiH, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, 10m˛, Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kico i dr. U gradu je također smjeteno Narodno pozorite, osnovano 1919, kao i Kamerni teatar 55, Pozorite mladih i Sarajevski ratni teatar SARTR. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bonjački institut.
Ratna unitavanja, [13] kao i rekonstrukcija, brojnih unitenih kulturnih i vjerskih objekata, kao to su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donoenja zakona o zatiti kulture i kulturnih institucija.
Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog ivota proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i knjievnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duko Trifunović, slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i reiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i reiseri Jasmila banić, Benjamin Filipović, Pjer alica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.
Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995, je postao premijerni filmski festival na Balkanu. Sarajevska zima, Sarajevski jazz festival su poznati, kao i Bačarijske noći, ljetni kulturni, muzički i plesni događaj.
Sarajevska muzička scena se razvila u gradu između 1961 i 1991. Ova vrsta muzike je počela sa grupama poput Indexa, Bijelog dugmeta i pjevača i tekstopisca Jadranke Stojaković i Kemala Montena. Nastavila je u 1980im, sa SCH, Plavim orkestrom, Zabranjenim puenjem, Valentinom i Crvenom jabukom. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je odrala koncert u gradu.
Sport
Vučko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984.godineNajpopularniji sportovi su nogomet, koarka i rukomet. Sportski ivot se prvenstveno odvija kroz dva sportska drutva, SD eljezničar i SD Bosna. Oba sportska drutva imaju sportske sekcije u vie sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu se ističu nogometni klubovi eljezničar i Sarajevo, rukometni klubovi eljezničar i Bosna, muki koarkaki klub Bosna, evropski prvak 1979. i enski rukometni klub eljezničar.
Grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.
Znamenitosti grada
Begova damija 1900.godine
Svrzina kuća
Latinska ćuprija
Muzički paviljon
Unisovi tornjeviSarajevo se moe pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Bačarijom, koja je nastala u periodu osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne damije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata Bačarija je ponovo obnovljena na opću radost Sarajlija i njihovih gostiju.
Osmanski period
Bačarijska damija, 1516.
Gazi Husrev-begova damija, 1531.
Kurumli medresa, 1537/38
Gazi Husrev-begov bezistan, 1540.
Bijela tabija, oko 1550.
Alipaina damija, 1560/61.
Ferhadija damija (Sarajevo), 1561/62.
Kozja ćuprija, prva polovina 16. stoljeća
Brusa bezistan, 1561.
Careva damija, 1566.
Stari jevrejski hram, 1580/81., dananji oblik 1821.
Morića han, kraj 16. stoljeća
Sahat-kula Gazi Husrev-begove damije, kraj 16. stoljeća
Stara pravoslavna crkva, 1539.
Kapi kula na Ploči, početak 18. stoljeća
Viegradska kapi kula, početak 18. stoljeća
Sebilj, gradska fontana, 1754. dananji oblik 1891.
Latinska ćuprija, bivi Principov most, 1789.
Turbe sedam braće, 1815.
Svrzina kuća, tradicionalna bosanska gradska kuća, 1832.
Zgrada Ministarstva odbrane na Bistriku, 1854/56.
Saborna crkva presvete Bogorodice, 1863/72.
Konak na Bistriku, 1867/69.
Austro-ugarski period
Dom Armije, 1880/81.
Hotel "Evropa", 1880/81.
Despića kuća, tradicionalna gradska kuća bosanske srpske porodice, 1881.
Katedrala Srca Isusova, 1884/89
Predsjednitvo BiH , 1885.
Ćumurija, most, 1886.
Palata Marijin dvor 1885/95 i 1897
Čobanija most, most, 1888.
Skenderija, most, 1893.
Careva ćuprija, 1897.
Fakultet islamskih nauka, 1887/89
Vijećnica, kasnije Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine, 1891/96.
Inat kuća, kraj 19. stoljeća
Gradska trnica Markale, 1894.
Narodno pozorite, 1897/98
Sarajevska pivara, 1898.
Drvenija, most, 1899.
Akademija likovnih umjetnosti, biva Evangelistička crkva, 1898/99.
Crkva Sv. Ćirila i Metoda, kraj 19. stoljeća
Akenaka sinagoga u Sarajevu, 1902.
Crkva Kraljice Sv. krunice, na Banjskom brijegu 1910/1911.
Franjevačka crkva Sv. Ante Padovanskog, 1912/14
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1912.
Zgrada OSCE biva Austrougarska banka, 1912.
Rektorat Univerziteta 1912/14.
Zgrada "Napretka" 1912/13.
Zemaljski muzej, 1913.
Zgrada glavne pote, 1913.
Jajce kasarna, 1913/14.
Muzički paviljon, 1913.
Moderni period
Centralna banka BiH, 1929.
Crkva Svetog preobraenja, 1939.
Crkva Svetog Josipa, 1940.
Higijenski zavod, 1950.
Pozorite lutaka, 1950.
Historijski muzej, 1958.
Skenderija, sportski i kulturni centar, 1969.
Radiotelevizija Bosne i Hercegovine 1974 i 1983
Elektroprivreda BiH, upravna zgrada, 1978.
Zgrada "Oslobođenja", 1981/82.
Hotel "Holiday Inn", 1983.
Zetra gradska dvorana, 1983.
UNIS-ovi tornjevi, 1986.
Bonjački institut, 2001.
Avaz Business Center, 2005.
Bosmal City Centar, 2006.
Avaz Twist Tower, 2008
Poznate osobe
Abdulah Sidran, knjievnik;
Ademir Kenović, filmski reiser;
Aleksandar Hemon, knjievnik;
Asim Ferhatović, nogometa;
Alen koro, nogometa;
Benjamin Filipović, reiser;
Boris Nemić, poduzetnik, Austrija;
Boris Novković, pjevač;
Boris Tadić, predsjednik Srbije;
Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije;
David Elazar, zapovjednik generaltaba izraelske vojske;
Davorin Popović, pjevač;
Đorđe Novković, kompozitor;
Demaludin Muović, nogometni igrač i trener;
Edin Dervihalidović, pjevač;
Emir Kusturica, filmski reiser;
Goran Bregović, muzičar;
Hajrudin Vareanović, pjevač;
Hans Fronius, slikar i ilustrator, Austrija;
Ivica Osim, nogometni igrač i trener;
Jadranka Stojaković, pjevačica i autorica;
Jasna Diklić, glumica;
Jasmila banić, filmska reiserka;
Kemal Monteno, pjevač;
Mario Stanić, nogometa;
Marko Peić, koarka;
Momo Kapor, knjievnik;
Miljenko Jergović, knjievnik;
Nenad Kecmanović, politolog;
Pjer alica, reiser;
Predrag Danilović, koarka;
Predrag Paić, nogometa;
Staka Skenderova, spisateljica;
Stjepan Kljujić, političar;
Vladimir Prelog, hemičar;
Zdravko Čolić, pjevač;
Zlatan Filipović, likovni umjetnik;
eljko Bebek, pjevač;
Gradovi partneri
Tirana
Tlemcen
Baku
Zagreb
Tianjin
Friedrichshafen
Magdeburg
Wolfsburg
Dayton
Serre-Chevalier
Coventry
Ferrara
Napulj
Prato
Venecija
Calgary
Kuwait
Tripoli
Innsbruck
Stockholm
Barcelona
Madrid
Ankara
Bursa
Istanbul
- 14:33 -
HRVATSKA (ZAGREB)
Hrvatska (slubeni naziv: Republika Hrvatska) je europska drava, zemljopisno smjetena na prijelazu iz Srednje u Jugoistočnu Europu. Hrvatska graniči na sjeveru sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i istoku s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturoloki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga.
Prema popisu iz 2001. godine Hrvatska ima 4.437.460 stanovnika.[1] Hrvati čine 89,6% stanovnitva, a najznačajnija nacionalna manjina su Srbi koji čine 4,5% stanovnitva, dok svaka od ostalih nacionalnih manjina čini manje od 0,5% stanovnitva.[2] Kopnena povrina iznosi 56.542 km˛, a povrina teritorijalnog mora 31.067 km˛ to Hrvatsku svrstava među srednjevelike europske zemlje. Glavni grad je Zagreb koji je gospodarsko, kulturno i političko sredite zemlje.
Prema političkom ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija. Članica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992.[3][4] Hrvatska je članica Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini, Organizacije Sjevernoatlanskog ugovora. Od 2004. kandidat je za ulazak u Europsku uniju.
Svetac zatitnik hrvatskoga naroda je sveti Josip.
Kameno doba
Na prostoru Hrvatske je otkriveno pedesetak nalazita čovjeka kamenog doba. U pećini andalja I. u blizini Pule pronađeni su najstariji predmeti oblikovani rukom na tlu Hrvatske. Izrađeni su od kamena, a obrađeni okresivanjem. Najvanije nalazite otkrio je Dragutin Gorjanović Kramberger 1899. godine u spilji na Hunjakovom brdu kraj Krapine gdje je naao ostatke neandertalskog čovjeka i njegovog oruđa. Nalazita krapinskog pračovjeka jedno je od najvanijih u Europi. ivio je oko 130 tisuća godina prije Krista.
Ljudi mlađeg kamenog doba na prostoru Hrvatske su ivjeli u plodnim nizinama rijeka i uz Jadransko more. Prema prostoru najvanijih nalazita razlikujemo četiri kulture. Starčevačka kultura se prostirala dijelom sjeverne Hrvatske, a nositelji su ratari i stočari koji su ivjeli u sojenicama i proizvodili keramiku koju su bojali crvenom bojom. Sopotska kultura prostirala se na prostoru Slavonije. Danilska kultura se prostirala uz obale Jadrana. Hvarska kultura se prostirala junim dalmatinskim otocima. Danilska i Hvarska kultura pripadaju krugu impresso keramike koja se odlikuje posudama crveno smeđe boje ukraenima otiscima koljaka, morskim pueva i zarezima učinjenim otrim predmetima.
Metalno doba
Vučedolska golubicaNa prijelazu iz mlađeg kamenog u metalno doba na prostoru Srijema i Slavonije prostirala se Vučedolska kultura. Na prostoru kraj Dunava pronađena su kuće pravokutnog oblika, oruje od glačanog kamena te kalupi za lijevanje barenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznat pod nazivom Vučedolska golubica. Najvanija kultura ranog brončanog doba na tlu kontinentalne Hrvatske je vinkovačka kultura, a na tlu june Hrvatske cetinska kultura. Obje od njih, na različit način i u različitom obimu nastavljaju tradiciju vučedolske kulture. Ostala vanija nalazita su Nezakcij u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripač na Uni. U kasnom brončanom dobu proirila se sjevernom Hrvatskom kultura polja sa arama, nazvana prema glinenim posudama u koje se polagao pepeo pokojnika, s nalazitima kraj Virovitice, Zagreba i Velike Gorice.
U eljeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu. Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeću prije Krista, a ivjeli su na području sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donijeli lončarsko kolo i umijeće kovanja novca. Od keltskih plemena na panonskom tlu treba spomenuti Skordiske i Tauriske. Iliri su ivjeli na prostoru juno od Save, a najvaniji narodi su Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze lađe kojima su plovili zvale su se lembi. Rimljani su po liburnskome uzoru izgrađivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.
Grci, Iliri i Rimljani
Grci svoje kolonije na istočnim jadranskim obalama osnivaju krajem VI. stoljeća prije Krista. Prva naseobina je bila Korkira Melajna na Korčuli koji su osnovali stanovnici otoka Krfa. Sirakuki tiranin Dionizije Stariji osnovao je koloniju Issu na otoku Visu. U blizini Lumbarde na Korčuli je osnovana kolonija o čijem osnivanju svjedoči zapis Lumbardska psefizma. Stanovnici otoka Para osnovali su Far u Starom Gradu na Hvaru, a vane kolonije su i Tragurij u Trogiru i Epetij u Stobreču. Između kolonija i matičnog polisa razvijale su se snane kulturne i trgovačke veze.
Amfiteatar u PuliGusarenje ilirskih naroda dovelo ih je u sukob s Rimljanima koji su od kraljice Teute traili da svojim podanicima zabrani gusarenje, no ona je to odbila. Rimljani pokreću tri ilirska rata kojima unitavaju Ilirsko kraljevstvo koje je 167. godine prije Krista podijeljeno na tri oblasti pod vrhovnom rimskom vlaću. Konačno osvajanje zavreno tek početkom prvog stoljeća.
Tada je uspostavljena granica na Dunavu, a jedinstveni Ilirik je podijeljen na dvije rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. Ilirske provincije zbog zemljopisnog poloaja i prirodnih bogatstava ubrajale su se u vanije pokrajine Carstva. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile su Salona, sjedite rimskog namjesnika i gospodarsko sredite, Narona kao trgovačko i lučko sredite te Jadera i Pola. U Panonija najvanije su bile Siscija i Sirmij. Jedan od najvanijih rimskih spomenika uopće je palača cara Dioklecijana podignuta nedaleko Salone. Pulski amfiteatar bio je jedan od najvećih u Carstvu.
Dolazak Hrvata
Podrobniji članak o temi: Srednjovjekovna hrvatska drava
Oton Iveković, Dolazak HrvataHrvati su narod koji je doselio u područje dananje Hrvatske tijekom sedmog stoljeća. Pitanje etnogeneze Hrvata je jo otvoreno,a najpopularnije teorije o podrijetlu Hrvata su slavenska, iranska i gotska teorija. Tijekom seobe Hrvati su se dijelili na nekoliko plemena. Nakon dolaska i dugotrajnih borbi Hrvati su pobijedili Avare i zavladali njihovom zemljom. Prostor koji su naselili nalazio se između rijeke Drave i obala Jadranskog mora. Starosjedilačko romansko stanovnitvo preseljava u priobalne utvrđene gradove pod bizantskom vlaću i u nepristupačne planinke krajeve Dinarida. To stanovnitvo će se tijekom stoljeća pojaviti u nizinama pod imenom Vlasi. Kad su doli u novu domovinu Hrvati su bili mnogoboci. U dodiru s krćanskim starosjediocima polako prihvaćaju krćanstvo. Ulogu u pokrtavanju imali su bizantski i franački misionari te benediktinci koji donose zapadne kulturne utjecaje.
Na području Hrvatske Slaveni organiziraju nekoliko malih dravnih zajednica - sklavinija, od kojih su najvanije kneevina Hrvatska u priobalju i Donja Panonija. Prvi vladar koji je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime i koji sebe u darovnici iz 852. sebe naziva miloću Bojom knez Hrvata je Trpimir osnivač narodne dinastije Trpimirovića. Knez Branimir o svom dolasku na vlast u pismu obavjetava papu Ivana VIII. U uzvratnom pismu papa obavjetava Branimira da je blagoslovio njega, njegov narod i dravu, to je ustvari prvo međunarodno priznanje neovisnosti Hrvatske. Kameni ulomak iz opota kraj Benkovca spominje Branimira kao kneza Hrvata, i to je najstariji kameni zapis hrvatskog imena.
Hrvatsko kraljevstvo
Podrobniji članak o temi: Hrvatsko Kraljevstvo
Kralj TomislavNakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimirovića oko 925. godine. Tomislav, koji je vojno porazio Mađare i kao bizantski saveznik potukao bugarsku vojsku, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio dravu znatne veličine. Na upravu je dobio i bizantsku Dalmaciju. Po podacima iz zapisa bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć u X. stoljeću zasigurno bila velika. Stjepan Drislav postaje prvi hrvatski okrunjeni kralj s titulom kralj Hrvatske i Dalmacije.
Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljevima Petrom Kreimirom IV. (1058. - 1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075. - 1089.). Petar Kreimir pod svoju je upravu stavio dalmatinske gradove, Slavoniju te pripojio Neretvansku kneevinu i dijelove Bosne. Zvonimir je od legata tadanjeg pape Grgura VII. Gebizona 1075. u crkvi u Solinu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Iz tog vremena potječe Baćanska ploča prvi dokument zapisan na hrvatskom jeziku na glagoljici.
Personalna unija s Ugarskom
Podrobniji članak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom
Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja Kolomana Arpadovića za kralja Hrvatske. Otada su Hrvatska i Ugarska bile povezane osobom vladara sve do 1918. godine. Takvu vrstu dravne zajednice nazivamo personalna unija. Kralj Ladislav je 1094. godine osnovao biskupiju u Zagrebu, a prvi biskup je bio čeki redovnik Duh. Tijekom stoljeća vode se obrambeni ratovi s Venecijom koja pokuava zavladati hrvatskom obalom Jadrana. Uz pomoć kriarske vojske 1202. osvojen je Zadar. Slabljenjem sredinje kraljeve vlasti, kralj Andrija II. prisiljen je 1222. sazvati dravni sabor i donijeti Zlatnu bulu, dokument kojim ograničava svoju vlast u korist plemstva. Započinje uspon velikakih obitelji od kojih su najvaniji Frankapani i ubići. Vrhunac moći ubići doivljvaju oko 1300. kada Pavao I. nosi naslov ban Hrvata i gospodar Bosne.
Vinodolski zakonik iz 1288. je najstariji sačuvani zakonik napisan na hrvatskom jeziku. Osnivaju se brojni slobodni kraljevski gradovi koji od kralja dobivaju samoupravu, najrazvijeniji je Gradec kraj biskupskog Zagreba. Krunidbom Karla Roberta na prijestolje stupa nova dinastija Anuvinaca. Ludovik I. uspostavlja jaku kraljevsku vlast slamanjem moći velikaa i provođenjem brojnih gospodarskih, poreznih i vojnih reformi. U saveznitvu s Genovom poraena je Mletačka Republika te se mirom u Zadru 1358. mletački dud odriče svakog prava na Dalmaciju. Dubrovnik priznaje vlast hrvatsko - ugrarskog kralja te se ubrzo počinje nazivati Republikom. U dinastičkim borbama na prijestolje dolazi igmund Luksemburki. Godine 1409. drugi pretendent na prijestolje Ladislav Napuljski prodaje mletačkom dudu svoja kraljevska prava na Dalmaciju za 100.000 dukata.
Ratovi s Osmanlijama
Podrobniji članak o temi: Hrvatske zemlje pod osmanskom vlaću
Petar BerislavićTijekom igmundove vladavine po prvi puta Hrvatskoj prijeti osmanska opasnost. Organizira se obrambeni sustav osnivanjem hrvatskog, slavonskog i usorskog tabora koji se nakon igmundove smrti pokazuje neuspjenim. Padom Bosne 1463. pod Osmansku vlast Matija Korvin osniva Srebreničku i Jajačku Banovinu. Osmanlije su 1493. teko porazile hrvatsku plemićku vojsku na Krbavskom polju. Hrvatski ban i biskup Petar Berislavić uspjeno brani Hrvatsku. Knez Bernardin Frankapan na njemačkom dravnom saboru u Nürnbergu poziva na pomoć Hrvatskoj nazivajući je titom krćanstva. Bernardinov sin Krsto spada među najznačajnije hrvatske srednjovjekovne vojskovođe. Porazom na Mohačkom polju 1526. od osmanskog sultana Sulejmana ugasila se srednjovjekovna hrvatsko - ugarska drava.
Habsburka Monarhija
Podrobniji članak o temi: Hrvatska pod Habsburzima
Nikola ubić ZrinskiNa saboru u Cetingradu 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda Habsburkog za hrvatskog kralja. Time je Hrvatska ula u personalnu uniju sa zemljama gdje su vladali Habsburgovci. Time je čuvana svijest o zasebnosti Hrvatskog kraljevstva. Junatvom se proslavio Nikola Juriić koji je obranio Kiseg od premoćne osmanske vojske i tako obranio Beč od osvajanja. Osmanlije su krenule u novi pohod na Beč 1566. godine predvođeni Sulejmanom Veličanstvenim i velikim vezirom Mehmed-paom Sokolovićem. U bitci kod Sigeta nakon junačkog otpora, braneći grad od 100.000 osmanskih vojnika, pogiba Nikola ubić Zrinski jedan od najvećih velikana u hrvatskoj povijesti. Kardinal Richelieu bitku kod Sigeta je nazvao bitkom koja je spasila civilizaciju. Godine 1592. pada vana utvrda Bihać, a nekada slavno Hrvatsko Kraljevstvo je svedeno na ostatke ostataka, a hrvatske zemlje su pogođene snanim iseljavanjem stanovnitva. Godine 1558. Hrvatski i Slavonski sabor spojili su se u jedinstveni Hrvatski sabor.
Osmanlije 1593. doivljavaju poraz u bitci kod Siska. Osniva se Vojna Krajina, sustav obrambenih utvrda pod zapovjednitvom Dvorskog ratnog vijeća. Najvanija utvrda je Karlovac. Na opustoenu zemlju naseljava se vlako stanovnitvo. Zbog zasluga u obrani Hrvatske pripadnici starih hrvatskih obitelji Zrinski i Frankopani nazivaju se skrbnicima i zatitnicima Hrvatske. Nikola Zrinski pali veliki most kod Osijeka kojim su Osmanlije prodirale u Europu. Zbog sjajnih pobjeda odlikovali su ga i nagradili panjolski kralj Filip IV. i francuski kralj Luj XIV. Nezadovoljni centralističkom politikom bečkog dvora hrvatski i ugarski plemići pruaju otpor eleći samo otjerati Osmanlije uz pomoć zapadnoeuropskih sila, ponajprije Francuske. Vođe pobune Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine. Time je skren otpor hrvatskog plemstva, a posjedi Zrinskih i Frankopana doli su pod vlast Dvorske komore.
Na osvojenim područjima provodi se islamizacija iako Osmanlije prihvaćaju činjenicu da dio pokorenih naroda pripada krćanskoj vjeri. Pri tome su tolerantniji bili prema pravoslavnim crkvama nego prema katolicima budući da je Katolička crkva često poticala zapadne drave protiv Osmanlija. Jedino su franjevci mogli slobodno djelovati na području Osmanskog Carstva. Krćani su morali plaćati visoke poreze tako da mnogi iseljavaju. Organizira se otpor koji pruaju hajduci i uskoci.
Dubrovačke zidineJedini dio hrvatskoga prostora koji se samostalno razvijao bila je Dubrovačka Republika koja je s 200 brodova imala jednu od najvećih trgovačkih mornarica u Europi. Isusovac Bartol Kaić pie 1604. prvu gramatiku hrvatskog jezika. Isusovci osnivaju 1607. gimnaziju u Zagrebu. Kralj Leopold I. dodijelio joj je naslov akademije čime je osnovano Sveučilite u Zagrebu, najstarije sveučilite s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi. Najvaniji hrvatski barokni knjievnik Ivan Gundulić djeluje u Dubrovniku, a povjesničar Ivan Lučić spada u sam vrh europske povjesne znanosti sedamnaestog stoljeća.
Oslobađanje Hrvatske
Nakon pobjede nad Osmanlijama kod Beča 1683. organizira se Sveta liga, savez Habsburke Monarhije, Mletačke Republike i Poljske. Oslobađanje Slavonije organizira franjevac Luka Ibriimović, a u Lici otpor organizira Marko Mesić. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. velik dio hrvatskog prostora je oslobođen vlasti Osmanlija. Ipak oslobođeni prostor je postao dio Vojne Krajne. Mir u Poarevcu 1718. označio je kraj vojne opasnosti od Osmanskog Carstva. Hrvatski sabor 1712. prihvaća Pragmatičku sankciju. Provodi se plansko naseljavanje s kojim u Hrvatsku dolaze Nijemci, Česi, Slovaci i Srbi.
Marija Terezija provodi brojne upravne, porezne i vojne reforme. Osniva se Hrvatsko kraljevsko vijeće 1767. godine, prva moderna vlada. Za vrijeme cara Josipa II. provodi se snana germanizacija pa se hrvatsko plemstvo okreće suradnji s ugarskim. Na zajedničkom Ugarskom saboru 1790. od hrvatske je strane predloena veća financijska ovisnost te podvrgnost Ugarskom kraljevskom vijeću to su Mađari oduevljeno prihvatili. U to vrijeme nastaje ideja o jedinstvenoj mađarskoj nacionalnoj dravi od Karpata do Jadrana kao odgovor na germanizaciju Beča u kojoj bi mađarski jezik postao slubeni za sve. Hrvatski izaslanici na Saboru odlučno odbijaju uvođenje mađarskog jezika kao slubenog. Po prvi puta izbio je spor oko jezika koji će se u sljedećem stoljeću smatrati glavnim obiljejem nacije. Pounskim mirom 1805. godine hrvatska obala dolazi pod francusku vlast te su organizirane Ilirske pokrajine. Na Bečkom kongresu 1815. Dalmacija i Istra dolaze pod austrijsku vlast ali nisu sjedinjene s ostatkom Hrvatske.
Hrvatski narodni preporod
Josip JelačićRazjedinjenost hrvatskih zemalja pokazao je osnovni cilj hrvatske politike u 19. stoljeću - ujedinjenje hrvatskih krajeva u jedinstvenu cjelinu. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac pomae pretpreporodne napore. Ljudevit Gaj stvara krug građanskih intelektualaca koji postaje jezgra kulturnog i nacionalnog preporoda Hrvatske. Pripadnici tog pokreta nazivaju se ilircima, a pokret se naziva Ilirskim pokretom. Grof Janko Draković pie Disertaciju, prvi hrvatski politički program. U Zagrebu 1835. počinju izlaziti Novine horvatske. Objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića koja će poslije postati hrvatska himna. Matica ilirska osnovana je 1842. godine. Ivan Kukuljević Sakcinski odrava 1843. u Hrvatskom saboru prvi govor na hrvatskom jeziku. Srpanjske rtve svečano su pokopane 1845. godine. Hrvatski sabor jednoglasno je 1847. godine proglasio hrvatski jezik slubenim.
Revolucionarne 1848. formulirana su Zahtijevanja naroda. Hrvatskim banom postaje Josip Jelačić. U Hrvatskoj je 25. travnja 1848. ukinuto kmetstvo. Osnovano je Bansko vijeće te je sazvan prvi zastupnički Sabor u hrvatskoj povijesti. Jelačić je s hrvatskom vojskom prelaao Dravu i zaratio s Mađarima. Nakon revolucije 1849. Franjo Josip proglaava oktroirani Ustav. Započeta je snana germanizacija. Na Saboru 1861. grupiraju se političke stranke: Narodna stranka, Stranka prava i Unionistička stranka.
Hrvatsko ugarska nagodba
Hrvatsko-ugarska nagodbaHrvatsko-ugarska nagodba sklopljena je 1868. godine kojom su uređena zajednička pitanja, a prevagnuli su mađarski interesi. Ugarska je priznala Kraljevini Hrvatskoj poloaj političkog naroda i teritorijalnu cjepokupnost. Hrvatska je slala zastupnike u Ugarski sabor te je bila financijski otećena i podređena Ugarskoj. Riječkom krpicom Rijeka dolazi pod mađarsku vlast. Propala je Kvaternikova Rakovička buna. U ovom razdoblju djeluje Ante Starčević, otac domovine. U Dalmaciji se vodi politička borba narodnjaka i autonomaa. U Istri djeluje Juraj Dobrila. Banom postaje Ivan Mauranić koji provodi modernizaciju zemlje. Godine 1874. utemeljeno je moderno Sveučilite u Zagrebu. Godine 1881. Vojna Krajina je sjedinjena s ostatkom Hrvatske. Dolaskom na vlast bana Khuen-Hédervárya 1883. sljedećih dvadeset godina provodi se jaka mađarizacija. Srpska manjina dobiva privilegirani poloaj. Odrane su velike protumađarske demonstracije 1903. godine.
Prva Jugoslavija
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ula u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. 1939. osniva se samoupravna banovina Hrvatska.
Nezavisna Drava Hrvatska
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata dio dananjega teritorija Republike Hrvatske bio je unutar granica Nezavisna Drava Hrvatska (1941. - 1945.), a Istra, dio Dalmacije te gotovo svi otoci su preputeni Italiji, a Međimurje je okupirala Mađarska. Povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu dravnu suverenost izraeno Ustavom Republike Hrvatske temelji se među ostalim i na odlukama ZAVNOHa izraenim nasuprot proglaenju NDH.[5]
Druga Jugoslavija
Snaan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.
Krajem 60-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlatenje federalne vlasti, jačanje trine privrede te se kritiziraju unitarističke i centralitičke tendencije u Jugoslaviji. Viegodinja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su sredita Matica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proirio do proljeća 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeće. irenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a naročito donoenjem Ustava 1974. godine snano je ojačan republički individualitet.
Titovom smrću 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko sloenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teke političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom trinih elemenata i elemenata planske privrede, te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na političko vodstvo dovodi Slobodana Miloevića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje viestranački sustav.
Neovisna Hrvatska
Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom, te se 30. svibnja konstituira viestranački Sabor. Referendumom odranim 19. svibnja 1991. većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu dravu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna drava. Neuspjehom u rjeavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve dravnopravne sveze sa dosadanjom SFRJ.
Oruanom pobunom dijela srpskog stanovnitva počinje Domovinski rat, koji je zavrio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loa gospodarska situacija uzrokovana prelaskom na trino gospodarstvo, netransparentom privatizacijom i posljedicama rata. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeđuje koalicija est stranaka u koju su uključeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Račan. Stjepan Mesić je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. Na vlast 2003. dolazi reformirani HDZ predvođen dr. Ivom Sanaderom koji osvaja drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuđa.
Jo od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. Od 1. travnja 2009. članica je NATO-a, dok je 3. listopada 2005. godine Hrvatska je započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji.
Zemljopis
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Hrvatske
Hrvatska ima:
jezera i breuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (sredinja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
poumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, to spada u Dinaride;
kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).
Povrina obalnog mora: 33.200 km˛
Povrina kopna i mora: 89.810 km˛
Ukupna gospodarska povrina: 113.680 km˛
Duina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije
Duina obale: 5.835 km
Duina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Duina obale na otocima: 4.058 km
Broj otoka: 1.246 (67 naseljenih)
Hrvatska iz svemiraVaniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak, Knin, Gospić (sjedite najveće hrvatske upanije) ibenik, Slavonski Brod, Mali Loinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad) i Vukovar (najveća riječna luka u Hrvatskoj). (vidi i: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)
Klima
Klima je u unutranjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlanim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s neto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe poloaj u sjevernom umjerenom pojasu.
Prosječna temperatura u unutranjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C.
S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a prosječna temperatura mora ljeti je od 25°C do 27°C.
Zatićena mjesta
Plitvička jezera
MljetSvjetska batina
Nacionalni park Plitvička jezera (1979.)
Dioklecijanova palača (1979.)
Gradska jezgra Dubrovnika (1979.)
Eufrazijeva bazilika (1997.)
Gradska jezgra Trogira (1997.)
ibenska katedrala (2000.)
Starogradsko polje na Hvaru (2008.)
Nacionalni parkovi
Brijuni
Kornati
Krka
Mljet
Paklenica
Plitvička jezera
Risnjak
Sjeverni Velebit
Politika
Podrobniji članak o temi: Politika Hrvatske
Hrvatski sabor
Banski dvori
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Ustavni sud Republike HrvatskeOd usvajanja novog Ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. U Republici Hrvatskoj dravna je vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu.
Zakonodavna vlast
Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najvie 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: od 15. siječnja do 15. srpnja i od 15. rujna do 15. prosinca.
Izvrna vlast
Predsjednik Republike je poglavar drave, a bira se svakih pet godina. Osim to je vrhovni zapovjednik Oruanih snaga, predsjednik drave imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.
Vlada Republike Hrvatske, kao izvrna vlast, predlae zakone i proračun, izvrava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduenih za određena područja upravljanja.
Sudbena vlast
Hrvatska ima sloen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekrajnih sudova, 108 općinskih sudova i 13 trgovačkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tubama protiv konačnih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekrajni sud Republike Hrvatske te 21 upanijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1.482 suca i 433 prekrajna suca.
Sudovi opće nadlenosti:
Vrhovni sud Republike Hrvatske,
upanijski sudovi i
općinski sudovi
Sudovi posebne nadlenosti:
Upravni sud Republike Hrvatske,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske,
trgovački sudovi,
Visoki prekrajni sud Republike Hrvatske i
prekrajni sudovi.
Ustavni sud
Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tubi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske drave.
Vidi jo i: Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji
Upravna podjela
Podrobniji članak o temi: Hrvatske upanije
Podrobniji članak o temi: Hrvatske općine i gradovi
U Hrvatskoj su općine i gradovi prema Ustavu, jedinice lokalne samouprave. Teritorij Hrvatske administrativno je podijeljen na 127 gradova i 429 općina. Općine i gradovi u Hrvatskoj čine najniu razinu samouprave. Hrvatska je podijeljena na dvadeset upanija i Grad Zagreb koji ima status upanije. upanija obuhvaća vie prostorno povezanih općina i gradova na svom području. Povrinom je najveća upanija Ličko-senjska, a najmanja Međimurska upanija. upanije s najvie stanovnika su Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska i Primorsko-goranska.
Hrvatske upanijeZagrebačka
Krapinsko-zagorska
Sisačko-moslavačka
Karlovačka
Varadinska
Koprivničko-krievačka
Bjelovarsko-bilogorska
Primorsko-goranska
Ličko-senjska
Virovitičko-podravska
Poeko-slavonska
Brodsko-posavska
Zadarska
Osječko-baranjska
ibensko-kninska
Vukovarsko-srijemska
Splitsko-dalmatinska
Istarska
Dubrovačko-neretvanska
Međimurska
Grad Zagreb
Vidi i:
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj po upanijama
Dodatak:Popis općina u Hrvatskoj
Gospodarstvo
Dubrovnik, turizam je iznimno vaan za hrvatsko gospodarstvoPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Hrvatske
Prema MMF-u bruto domaći proizvod je 2008. iznosio 54,950 milijarde USD ili 12.374 USD po stanovniku, a prema paritetu kupovne moći ukupni BDP iznosio je 74,419 milijardi USD ili 16.758 USD po stanovniku.[6] Prema Eurostatu, statističkom uredu EU, hrvatski BDP po stanovniku iskazan prema standardima kupovne moći iznosi 63% prosjeka Europske unije.[7] Prema podatcima Dravnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća za oujak 2009. iznosila je 5367 kuna, dok je prosječna bruto plaća iznosila 7816 kuna.[8] Dvije trećine zaposlenih u pravnim osobama u oujku 2009. primilo je prosječnu neto plaću manju od dravnog prosjeka.[9] Hrvatska kućanstva su u 2008. godini imala neto vie od 89.000 kuna raspoloivih sredstava, dok im je potronja premaila 93.000 kuna. Najveći udio imali su raspoloivi dohoci s 89% udjela.[10]
Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda u 2009. godini Hrvatska se nalazi na 116. mjestu te je svrstana u uglavnom neslobodne zemlje.[nedostaje izvor] Deficit platne bilance 2007. godine iznosio je 3,2 milijarde eura ili oko 8,5% BDP-a.[11] Prosječna godinja stopa inflacije iznosila je 2,9% u 2007., a 6,1% u 2008. to je bila najvia stopa inflacije od 2000. godine.[12] Na kraju 2008. godine devizne pričuve iznosile su 9,1 milijardu eura, inozemni dug 39,1 milijardu eura, a dug opće drave (javni dug) 29,1% BDP-a.[12] Prema studiji revizorske kuće KPMG Hrvatska je druga najoporezovanija zemlja na svijetu sa stopom oporezivanja od 53,5%. Kad se u tu brojku uključi krizni porez Hrvatska postaje zemlja sa najvećom stopom poreznog opterećenja.[13]
Hrvatska je u prvih est mjeseci 2010. izvezla roba u vrijednosti neto većoj od 30,5 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 52,2 milijardu kuna, pa je robni deficit premaio iznos od 21,6 milijarde kuna i bio je 24,9 posto manji nego u istom razdoblju lani. Pokrivenost uvoza izvozom od 58,4 posto.[14] Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka prema prihodu u 2008. godini je INA s 26,7 milijarde kuna, slijedi Konzum s 12,7 milijardi kuna te HEP s 11,4 milijarde kuna.[15]
Broj prijavljenih na Dravnom zavodu za zapoljavanje u srpnju 2009. bio je 248.586, pa se stopa nezaposlenosti popela na 14%, pokazuju podaci Dravnog zavoda za statistiku.[16] Na kraju prole godine bilo ukupno 1.543.878 zaposlenih osoba, najvie u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu.[17] U uslunim djelatnostima radi 64,1% zaposlenih, u industriji i graditeljstvu 30,9%, a 4,8% u poljoprivredi.[18] Stopa anketne nezaposlenosti je u prvom tromjesečju 2009. iznosila 9,4%, odnosno 167.000 nezaposlenih.[19] Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1.638.000 osoba, od čega 911.000 mukaraca i 727.000 ena.[20] U dravnim i javnim slubama zaposleno je oko 260.000 ljudi, u javnim slubama, kao to su obrazovanje i zdravstvo, 180.000, a u dravnoj upravi 65.000 zaposlenika.[21]
Poljoprivredni nasadi u Neretvanskoj doliniPoljoprivreda stvara 7,4% nacionalnog dohotka, a zapoljava 14,2% radne snage. Od 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih povrina obrađuje se oko 1,1 milijun. Ostatak je neobrađen ili u vlasnitvu drave. Prosječna veličina imanja je 1,9 hektara.[22] Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapoljava oko četvrtine radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najveća brodogradilita su: Brodosplit, Uljanik i 3. Maj. Trgovina je najutjecajnija gospodarska grana, zapoljava oko 23,1% ukupnog broja zaposlenih te ostvaruje prihod od 37,7%.[23]
Turizam je iznimno vaan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premaio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noćenja. Najvie turista dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije upanije, Istarska i Primorsko-goranska, ugoćuju 44% turista.[24] Prihod od turizma u prvih devet mjeseci 2008. dosegnuo je 6,8 milijardi eura,[25] a udjel turizma u BDP-u iznosi 22% to turizam označava stratekom granom gospodarstva i jednom od najkonkurentnijih djelatnosti.[26]
Krajem 2009. godine Hrvatska je imala 679 tisuća zaposlenih u privatnim, 114 tisuća zaposlenih u dravnim, a isti broj osoba je bio zaposlen u tvrtkama koje se nalaze u mjeovitom vlasnitvu. Pored njih Hrvatska ima i 240.000 zaposlenih u javnom sektoru.[27]
Promet
Airbus Croatia AirlinesaHrvatska ima vrlo razvijenu mreu autocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijeme Jugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu sa hrvatskim nacionalnim interesom. Značajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta započeli su 2000. godine kada započinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1400 kilometara autocesta koje povezuju Zagreb s drugim većim gradovima.
Sredinom 2005. je u promet putena autocesta A1 koja povezuje dva najveća grada Zagreb i Split. Autocesta A2 ide od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi Panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. A4 ide od Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv. Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Baranju sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 čine Istarski ipsilon.
Autocesta A1 povezuje Split i ZagrebRijeka je najveća luka na Jadranu s vie od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet u Zagrebu, Zadaru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prijevoznik. Hrvatska ima vrlo razvijen sustav eljeznica ali zbog političkih razloga u prolosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poput Istre i Dubrovnika. Hrvatske eljeznice su dravna eljeznička tvrtka.
U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila to je najveći broj u povijesti i predtavlja povećanje od 6,7% u odnosu na godinu lani. Najprodavanija marka je Opel, slijede Renault, Volkswagen, Peugeot i koda.[28] U prva dva mjeseca 2009. godine u odnosu na isto prologodinje razdoblje u Hrvatskoj registrirano 40,9% manje novih automobila kao posljedica svjetske gospodarske krize.[29] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 300 automobila.[30]
Komunikacije
Hrvatska se po upotrebi informatičke i komunikacijske tehnologije nalazi na 49. mjestu od ukupno 134 zemlje obuhvaćene u istraivanju Svjetskog ekonomskog foruma.[31] Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan, a domaće trite tehnologija i telekomunikacija je godinje vrijedno milijardu dolara.[32] Oko 37% hrvatskih kućanstava posjeduje osobno računalo.[33]
U 2008. godini 47% stanovnika starijih od petnaest godina koristi internet to je porast od 8% u odnosu na 2007. godinu. Ukupan broj korisnika je 2,24 milijuna. Od toga broja 56% koristi internet svaki dan.[34] Broj irokopojasnih priključaka internetu iznosi 722.110 čime je dostignuta razina gustoće irokopojasnih priključaka internetu od 16,28%.[35] Uslugu internet bankarstva u u prvom kvartalu 2009. koristilo je 597.866 građana te 155.721 poslovnih subjekata, to je povećanje od 32,06% koritenja od strane građana, odnosno 15,32% od strane poslovnih subjekata u odnosu na godinu lani.[36] Stopa softverskog piratstva na osobnim računalima trenutno iznosi 54%.[37]
Oko 79% hrvatskih građana posjeduje mobilni telefon, a 12% građana ima vie od jednog mobitela.[38] Vodeći pruatelji usluga mobilne telefonije su T-Mobile Hrvatska, Vip i Tele2. U pokretnim mreama krajem prole godine tri komercijalna operatera imala su ukupno vie od 5,87 milijuna korisnika, čime je dostignuta penetracija od 132,55%. Devet komercijalnih operatera nepokretne mree krajem 2008. imalo je neto vie od 1,85 milijuna korisnika, čime je gustoća od 41,73% neznatno 'pala' u odnosu na 2007. godinu.[39]
Trite elektroničkih komunikacija u 2008. godini je vrijedilo 15 milijardi kuna, od toga je najveći dio ili oko 8,5 miljardi kuna ostvaren u pokretnim mreama, dok je prihod u nepokretnim mreama bio neto malo vii od 5 milijardi kuna. Prihod od prijenosa podataka premaio je milijardu kuna, dok se ostatak ukupnog prihoda odnosi na najam vodova i kabelsku televiziju. Od ukupnog prihoda od nepokretnih mrea 83,01% je ostvario T-HT, dok se oko 17% tog prihoda odnosi na tzv. nove operatere.[40]
Stanovnitvo
Stanovnitvo po narodnostima u RH 2001.:
Hrvati
Srbi
Česi
Mađari
regionalno izjanjeni
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Hrvatske
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Hrvatske
U Hrvatskoj je prema popisu stanovnitva iz 2001. ivjelo 4.437.460 stanovnika od čega 2.301.560 ena i 2.135.900 mukaraca. Prosječna starost stanovnitva bila je 39,3 godine, 41 godina za ene i 37,5 za mukarce. Očekivano trajanje ivota je 2006. bilo 79,3 godine za ene i 72,5 godina za mukarce.
U 2009. godini u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, to čini negativan prirodni prirataj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1, a stopa mortaliteta 11,8, sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 razvoda.[41]
Od 1996. godine Hrvatska biljei pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u Hrvatsku nego to ju naputa. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo 6.012. Većina doseljenih su doli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili Hrvatsku otila u Srbiju i Crnu Goru.[42]
Veliku većinu stanovnitva Hrvatske čine Hrvati (89,6%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,5%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 0,5% stanovnitva.[2]
Prema popisu stanovnitva iz 2001. godine najzastupljenija vjeroispovjest je katolička (87,83%). Druge zastupljenije vjeroispovjesti su pravoslavna (4,4%) i islamska (1,3%), dok sve ostale vjeroispovjesti zajedno čine manje od 1% stanovnitva.[43]
Jezici
U Hrvatskoj je slubeni jezik hrvatski, koji je materinski za 96% stanovnika,[44] s latiničnim pismom, a na području Istarske upanije slubeni je i talijanski jezik[45] koji je materinski za 20.521 stanovnika.[44]
U Hrvatskoj je autohtoni jezik hrvatski jezik te jezik predmletačkih autohtonih romanskih stanovnika poluotoka Istre (istriotski)[46].
Ostali su jezici jezici doseljenih naroda: albanski, bonjački, bugarski, crnogorski, čeki, hebrejski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, romski, rumunjski, ruski, rusinski, slovački, slovenski, srpski, talijanski, turski, ukrajinski i vlaki.[44].
Obrazovanje
Zgrada Opće gimnazije u SplituU Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predkolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9%, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i upanijskom vlasnitvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od est mjseci do est godina. U privatnim vrtićima je smjeteno 12,9% djece. Djeca s tekoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.[47]
Osnovno obrazovanje započinje s navrenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Udio ena u učiteljskoj populaciji je 78,9%. Pismeno je 98,8% stanovnika starih 10 i vie godina.[48] Sredinom 2006. godine u Hrvatskoj je bilo je 839 osnovnih kola, koje su u svom sastavu imale 1246 područnih kola, s ukupno 384.634 učenika. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mlade s tekoćama u razvoju 1:2,9. U 2057 kola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na čekome, u pet na mađarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 kola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u kolske klupe sjelo je 43.286 prvaića.[49]
U hrvatskim srednjim kolama obrazovanje traje tri ili četri godine. Srednje se kole dijele na gimnazije, strukovne kole i umjetničke kole. U prve razrede srednjih kola 2007. godine su upisana 51.384 učenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12.635 učenika, u umjetničke kole 1509, u četverogodinje kole 21.784, u trogodinje kole 14.938, u programe nie stručne spreme 52 te u kole s posebnim i prilagođenim programima 466 učenika.[50]
Zgrada rektorata Sveučilista u ZagrebuNakon srednjokolskog daljnje obrazovanje je dostupno na veleučilitima i sveučilitima. Hrvatska ima sedam sveučilita: Sveučilite u Zagrebu, Sveučilite u Rijeci, Sveučilite u Splitu, Sveučilite u Osijeku, Sveučilite u Zadru, Sveučilite u Dubrovniku i Sveučilite u Puli. Sveučilite u Zadru je najstarije hrvatsko sveučilite osnovano 1396. godine, dok je najstarije sveučilite s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi Sveučilite u Zagrebu osnovano 1669. godine. U Hrvatskoj djeluje i dvanaest javnih i dva privatna veleučilita. Djeluje i devetnaest visokih kola, od kojih je sedamnaest privatnih. Od uvođenja Bolonjskog procesa 2003. godine, u pravilu nakon tri godine studija se stječe titula prvostupnika, nakon daljnje dvije godine postaje se magistar, a poslijediplomskim studijem od tri godine stječe se titula doktora.
Prema popisu stanovnitva iz 2001. godine fakultetski obrazovane osobe čine 7,82% stanovnitva. U taj broj uključeni su i magistri i doktori znanosti. Građani s viom kolom čine 4,08%. Oko 40% građana je samo sa zavrenom osnovnom, nezavrenom osnovnom ili bez ikakve kole, a od 47% građana sa srednjom kolom tri petine njih zavrilo trogodinju strukovnu kolu.[51] U dobi između 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18%.[52] Na visokim učilitima 2006. diplomiralo je 19.566 studenata, to je za 7,4% vie nego 2005. godine. Od ukupog broja diplomiranih 64% su redoviti studenti, a udio ena je 59,3%.[53] U Hrvatskoj trenutačno studira oko 170.000 studenata.[54]
Zdravstvo
KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveća zdravstvena ustanova u HrvatskojU Hrvatskoj postoji 69 bolničkih ustanova i lječilita i to 3 klinička bolnička centra, 4 kliničke bolnice i 7 klinika, 22 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 lječilita i 3 privatne bolnice.[55] Osim toga u manjim je mjestima radilo jo 9 općih stacionara i 6 izvanbolničkih rodilita. Broj se bolničkih kreveta u razdoblju od 1990. do 2000. smanjio za oko 24%. U 2004. je bilo 24.549 bolničkih kreveta. U bolnicama se iste godine liječilo 726.320 osoba.[56]
Hrvatska je s 276 liječnika na 100.000 stanovnika ispod prosjeka tranzicijskih zemalja i zemalja Europske unije. Manjak liječnika bi za Hrvatsku mogao biti dugoročan problem, na to upozorava sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedno upisno mjesto natjecalo sedam, a danas svega 2,2 kandidata. To prati i negativna selekcija, odnosno nie prosječne upisne ocjene. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a samo u četiri osnovne grane medicine, internoj, kirurgiji, ginekologiji i pedijatriji, nedostaje 925 specijalista.[57] U Hrvatskoj ima ukupno 16.956 liječnika, od kojih 12.149 radi u zdravstvenim ustanovama, a 3992 liječnika radi u farmaciji i drugim djelatnostima.[58]
Prema podacima HZZO-a visoki krvni tlak, dijabetes, zloćudne bolesti, osteoporoza, metabolički sindrom, poviene masnoće u krvi i bolesti organa za kretanje najčeći su razlozi zbog kojih hrvatski građani trae liječničku pomoć. Svaki zaposleni u prosjeku godinje koristi desetak dana bolovanja. U 2008. godini umrlo je 52.367 osoba, i to neto vie mukaraca nego ena. Od toga broja, 26.506 osoba umrlo je od bolesti srca i krvnih ila, a njih 12.853 od raka. Ostali čeći uzroci smrti su ozljede i trovanja, bolesti dinih putova te probavnih organa. Danas rođeno dijete u Hrvatskoj ima velike anse doivjeti 79 godina ako je ena i 72 ako je mukarac.[59] U Hrvatskoj ima vie od 185.000 darivatelja krvi to znači da na 100 stanovnika dolaze četiri darivatelja.[60] U Hrvatskoj je od 1983. do 2007. obavljeno 736.196 pobačaja.[61]
Kultura
Podrobniji članak o temi: Kultura Hrvatske
Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima sedam spomenika svjetske batine i osam nacionalnih parkova. Kravata, popularan odjevni predmet, potječe upravo iz Hrvatske. Hrvatska je svjetskoj batini dala mnoge velikane: od knjievnika, glazbenika, slikara, kipara, arhitekata, znanstvenika, filozofa i ratnika. Kao najvaniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivo Andrić za knjievnost, Vladimir Prelog i Lavoslav Ruička za kemiju.
Knjievnost
Misal po zakonu rimskog dvoraPočeci Hrvatske pismenosti seu u srednji vijek. Hrvati piu na glagoljici, bosančici i latinici. Simbol početka hrvatske knjievnosti je Baćanska ploča. Ljetopis popa Dukljanina najstariji je hrvatski ljetopis. Vaan je i glagoljički Zapis popa Martinca. U XIV. stoljeću razvija se i lirsko pjesnitvo većinom vjerskog karaktera. Nositelji knjievnog ivota su većinom svećenici i glagoljai. Najstarija je boićna pjesma U se vrime godića prevedena s latinskog. Jedan od najstarijih zapisa na latinici je pobona ibenska molitva nastala oko 1347. godine. Hrvojev misal je najljepi i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja. Misal po zakonu rimskog dvora tiskan 1483. je hrvatski prvotisak.
Humanizam se najjače očitovao u priobalnim gradovima. Najvaniji hrvatski humanisti su Ivan Česmički, Juraj igorić, Antun Vrančić i Ilija Crijević. Bogatstvo hrvatske renesansne knjievnosti moe se uočiti po brojnosti i raznolikosti knjievnih oblika. Marko Marulić se naziva ocem hrvatske knjievnosti s najvanijim djelima Judita na hrvatskom i Davidijada na latinskom jeziku. Petar Hektorović pie putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje, a Petar Zoranić prvi hrvatski roman Planine. Najznačajniji pjesnici su iko Menčetić, Dore Drić, Mavro Vetranović, Brne Karnarutić i Hanibal Lucić s pjesmom. Najvaniji renesansni komediograf je Marin Drić, a najpoznatije komedije su mu Dundo Maroje, Novela od Stanca i Skup.
U baroku uvjetovano tuskim osvajanjima i rascjepkanoću zemlje djeluju četiri regionalna knjievna kruga. Glavni i najplodonosniji je onaj iz Dubrovnika. Najvaniji predstavnik je Ivan Gundulić s djelima Suze sina razmetnog, Dubravka i Osman. Ostali predstavnici su Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić i Ignjat Đurđević. Slijedi dalmatinski kjievni krug te knjievnost Banske Hrvatske i Slavonije. Nikola Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska, Juraj Habdelić i Antun Kanilić najvaniji su predstavnici. Hrvatskom knjievnosti 18. stoljeća dominira barok, prosvjetiteljstvo i klasicizam, a javljaju se i neke značajke predromantizma. Iznimno veliku popularnost postie Razgovor ugodni naroda slovinskog Andrije Kačića Mioića. Iz tog razdoblja valja spomenuti Matiju Petra Katančića, Matiju Antuna Reljkovića i Titua Brezovačkog.
Miroslav KrleaRomantizam se javlja za vrijeme hrvatskog knjievnog preporoda koji traje od 1813. do 1860. godine, a karakrerizira ga nacionalno buđenje. Ljudevit Gaj postaje predvodnikom preporodnih nastojanja, a ostali predstavnici su Pavao toos, Stanko Vraz, Dimitrija Demeter, Ivan Mauranić i Petar Preradović. Protorealizam se jo naziva i enoinim dobom po najvanijoj osobi tog razdoblja Augustu enoi. Njegova pojava simbolizira prodor hrvatske umjetnosti riječi u ire čitalačke mase. Hrvatski realizam traje od 1881. do 1890., a najvaniji predstavnici su pravai Eugen Kumičić i Ante Kovačić te Ksaver andor Gjalski, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak i Silvije Strahimir Kranjčević.
Hrvatska moderna traje od 1892. do 1916. Najznačajniji knjievnici tog razdoblja su Antun Gustav Mato, Ivo Vojnović, Dinko imunović, Fran Galović, Dragutin Domjanić, Vladimir Vidrić, Ivan Kozarac i Vladimir Nazor. U Zagrebu se 1900. osniva Drutvo hrvatskih knjievnika. Najvaniji predstavnici hrvatske knjievnosti u razdoblju 1914. do 1929. su Ivo Andrić i Antun Branko imić. Najvaniji knjievnik 20. stoljeća je Miroslav Krlea. Predstavnici nove genercije su Tin Ujević, Dobria Cesarić, Dragutin Tadijanović, Ivan Goran Kovačić. Najvaniji predstavnici druge moderne su knjienvici okupljeni oko časopisa Krug nazvani krugovai poput Slobodana Novaka, Josipa Pupačića, Vlatko Pavletić i Vlade Gotovca, a priklonili su im se i Jure Katelan i Vesna Parun. U postmoderni djeluju Ivo Brean, Ivan Aralica i Pavao Pavličić. U anketi među građanima Hrvatske najpoznatijim hrvatskim pjesnikom proglaen je Tin Ujević, a slijede Dobria Cesarić, Vesna Parun, Dragutin Tadijanović i Antun Branko imić.[62]
Nikola TeslaZnanost
Mnogo značajnih znanstvenika i izumitelja potječe iz Hrvatske. Slavoljub Eduard Penkala je izumitelj mehaničke olovke, a Nikola Tesla je izumio generator izmjenične struje, transformator i okretno magnetsko polje. Tesla je često nazivan čovjek koji je izumio dvadeseto stoljeće. Faust Vrančić izumio je padobran, a Ivana Lupis-Vukić izumitelj je torpeda. Ivan Vučetić izumitelj je daktiloskopije, sustava identifikacije pomoću otisaka prstiju. Antun Lučić je zasluan za izum prve naftne buotine. Najznačajniji znanstvenici su Ruđer Boković, Dragutin Gorjanović-Kramberger, Andrija Mohorovičić i Milutin Milanković. Ivan Lučić se naziva ocem hrvatske historiografije, a ostali vani povjesničari su Juraj Rattkay, Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaić i Ferdo iić.
Umjetnost
Hrvatska je dala značajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Metrovića, slikare Vlaha Bukovaca, Ivana Generalića, Julije Klovića, Ede Murtića te Ivana Rabuzina.
Kuhinja
port
Ivano Balić
Blanka Vlaić
Janica KostelićHrvatska ima mnoge vrhunske portae. Posebno dobre rezultate i veliku popularnost imaju loptački sportovi poput nogometa, rukometa, koarke i vaterpola. Najveći uspjeh hrvatskog sporta postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Davor uker osvojio je Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac natjecanja. NK Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA i Europske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski Hajduk. Hrvatska rukometna reprezentacija je dvostruki olimpijski pobjednik u Atalanti i Ateni. Kauboji su bili svjetski prvaci 2003. godine, a osvojili su i tri svjetska srebra na Islandu, Tunisu i Hrvatskoj. Tome valja pridodati europsko srebro i broncu. Ivano Balić je smatran najboljim rukometaem svoje generacije. RK Zagreb je dvostruki, a Bjelovar jednostruki prvak Europe.
Hrvatska koarkaka reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Dravama čija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. Draen Petrović se smatra najvećim europskim koarkaem svih vremena koji je Europljanima otvorio put u NBA. Ostali veliki koarkai su Kreimir Ćosić, Toni Kukoč, Dino Rađa i trener Mirko Novosel član Koarkake Kuće slavnih. Hrvatski klubovi su bili pet puta prvaci Europe, Split tri puta, a Cibona dva puta. Cibona je dva puta bila pobjednik Kupa pobjednika kupova. Split je dva puta osvojio Kup Radivoja Koraća, a Cibona jedan. Treći popularni klub je KK Zadar. Zadar je naziva gradom koarke zbog popularnosti sporta u tom gradu i fanatičnoću navijača. Hrvatska vaterpolska reprezentacija je trenutačni svjetski prvak. Barakude su ut to osvojile i olimpijsku broncu te dva europska srebra. Mladost je sedmerostruki europski prvak te je od LEN-a proglaena Najboljim klubom dvadesetog stoljeća. Jug i Jadran su svaki po dva puta bili prvaci.
Hrvatska teniska reprezentacija je bila pobjednik Davisova kupa 2005. godine. Goran Ivaniević je osvojio Wimbledon 2001. godine. Ostali poznati tenisači su Ivan Ljubičić, Mario Ančić i Iva Majoli. Skijaica Janica Kostelić je najbolja hrvatska sportaica. Jedina je skijaica koja je osvojila četri zlatne olimpijske medalje ukupno i tri zlatne medalje na jednoj Olimpijadi. Ukupno je s četri zlata i dva srebra najuspjenija skijaica u povijesti Olimpijade. Trostruka je pobjednica Svjetskog skijakog kupa te osvajačica pet svjetskih zlatnih medalja. Ivica Kostelić postigao je zapaene rezultate. Visaica Blanka Vlaić je najbolja hrvatska atletičarka i aktualna svjetska prvakinja. Najbolji plivači su Duje Draganja, Sanja Jovanović i Đurđica Bjedov. eljko Mavrović i Mate Parlov najbolji su boksači. Branko Cikatić i Mirko Filipović su najpoznatiji borci u mjeovitim borilačkim vjetinama. Tamara Boro je najbolja stolnotenisačica.
Dravni blagdani
Dravni blagdani u Republici Hrvatskoj [63] Datum Blagdan
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa Tijelovo
22. lipnja Dan antifaističke borbe
25. lipnja Dan dravnosti
5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenog Svi sveti
25. i 26. prosinca Boićni blagdani
Izvori
Stanovnitvo prema spolu i starosti, po naseljima, popis 2001.. Popis stanovnitva 2001.. Dravni zavod za statistiku RH. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
2,0 2,1 Stanovnitvo prema narodnosti, po gradovima/općinama, popis 2001.. Popis stanovnitva 2001.. Dravni zavod za statistiku RH. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Popis drava članica Ujedinjenih naroda (engleski).
Rezolucija Opće skuptine Ujedinjenih naroda br. 46/238 (1992) (engleski).
Ustav Republike Hrvatske
Report for Selected Countries and Subjects: Croatia (engleski). International Monetary Fund. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Hrvatski BDP na 63% prosjeka EU. Jutarnji list (26. lipnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Prosječna plaća porasla na 5.367 kuna. T-Portal (22. svibnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Hrvati primaju plaću ispod prosjeka drave. Jutarnji list (14. travnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Hrvati troe 4.300 kune vie nego to zarade. T-Portal (6. srpnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Deficit platne bilance 1,8 mlrd eura. bankamagazine.hr (30. rujna 2008.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
12,0 12,1 Ekonomski indikatori. Hrvatska narodna banka (29. srpnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
Hrvati plaćaju najveće poreze na svijetu. Jutarnji.hr (24. lipnja 2009.). Preuzeto 24. lipnja 2009..
Izvoz porastao 10,1, a uvoz pao 7,7 posto u prvom polugoditu. Večernji.hr (2. kolovoza 2010.). Preuzeto 2. kolovoza 2010..
Ina, Konzum i HEP najjači po prihodima. NoviList.hr (5. srpnja 2009.). Preuzeto 7. srpnja 2009..
http://www.jutarnji.hr/novac/vas_novac/clanak/art-2009,8,21,broj_zaposlenih,173520.jl 'Nema promjena u broju nezaposlenih'
http://www.jutarnji.hr/novac/karijere/clanak/art-2009,4,18,statistika_karijere,159916.jl 'Najmanje zaposlenih u poljoprivredi'
Dvije trećine radnika u uslunom sektoru. Jutarnji.hr (7. srpnja 2009.). Preuzeto 7. srpnja 2009..
http://www.jutarnji.hr/novac/vas_novac/clanak/art-2009,7,27,nezaposlenost_pad,170946.jl 'Pad anketne nezaposlenosti'
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=f50d4249-b345-4afe-83a6-30dea5a47bcb&ref=rss 'Nezaposlenost u Hrvatskoj pala na 7,9%'
http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/14095/Za-skupu-drzavu-kriva-je-vlast.html 'Za skupu dravu kriva je vlast'
Imate vie od milijun hektara zemlje koja je neobrađena, hitno je iznajmite!. Jutarnji.hr (31. kolovoza 2009.). Preuzeto 31. kolovoza 2009..
http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,3,11,trgovci_udio,155412.jl 'Trgovci su hrvatsko gospodarstvo'
http://209.85.129.132/search?q=cache:aGg6cfX6bAcJ:www.mint.hr/UserDocsImages/ANALIZA%2520TURISTI%C4%8CKOG%2520PROMETA%25202007.%2520GODINE.pdf+broj+turista+u+hrvatskoj+2007&hl=hr&ct=clnk&cd=2&gl=hr&client=firefox-a 'Turistički promet u Republici Hrvatskoj u 2007.'
http://www.vecernji.hr/newsroom/economics/3215727/index.do 'Bajs: Turistička 2008. bila je najbolja dosad, a dobra će biti i 2009.'
http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,1,14,turizam_u_2008,148360.jl 'U 2009. borba za svakog gosta'
Tko zapravo radi u Hrvatskoj i tko će sve to platiti, banka.hr 26. oujak 2010. godine
http://www.dnevnohr.com/Auto/moto/Rekordna-prodaja-automobila-u-Hrvatskoj.html 'Rekordna prodaja automobila u Hrvatskoj'
http://www.monitor.hr/clanci/hrvatska-i-u-veljaci-pad-prodaje-automobila-za-39-posto/1173/ 'Hrvatska: i u veljači pad prodaje automobila za 39%'
http://www.privredni.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=1364&Itemid=2 'Lukoil predloio Ini suradnju u proizvodnji ekolokog goriva '
http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,3,26,IT_zemlje_49,157362.jl 'Hrvatska i dalje među top 50 IT zemalja'
http://www.jutarnji.hr/novac/bizzbuzz/clanak/art-2009,3,27,ict_konkurentnost,157424.jl 'Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan'
http://www.tportal.hr/biznis/novaciulaganje/27603/potrosnja-kucanstava-4c3-tisuce-kuna-veca-od-raspolozivih-sredstava.html 'Hrvati troe 4.300 kune vie nego to zarade'
http://www.net.hr/tehnoklik/page/2009/02/11/0247006.html 'U Hrvatskoj 47% korisnika interneta'
http://limun.hr/main.aspx?id=473639 'irokopojasni internet u 2009. godini'
http://beta.vecernji.hr/vijesti/vise-pola-milijuna-hrvata-koristi-internet-bankarstvo-clanak-2072 'Vie od pola milijuna Hrvata koristi internet bankarstvo'
http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,5,12,ilegalni_softver,162938.jl 'Piratstvo u Hrvatskoj stagnira'
http://www.mobil.hr/novosti/one.php?sid=3229 'Hrvatska ne vodi po broju mobitela, ali zato vodi po broju poslanih poruka'
http://seebiz.eu/hr/tvrtke/telekomunikacije/trziste-elektronickih-komunikacija-u-2008.-vrijedno-15-milijardi-kuna,40824.html 'Trite elektroničkih komunikacija u 2008. vrijedno 15 milijardi kuna'
http://seebiz.eu/hr/tvrtke/telekomunikacije/trziste-elektronickih-komunikacija-u-2008.-vrijedno-15-milijardi-kuna,40824.html 'Trite elektroničkih komunikacija u 2008. vrijedno 15 milijardi kuna'
Prirodno kretanje stanovnitva Republike Hrvatske u 2009.. Dravni zavod za statistiku RH (19. srpnja 2010.). Preuzeto 17. studenoga 2010..
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvatsku-se-prosle-godine-doselilo-najvise-ljudi-iz-bih-a-njih-najvise-odselilo-se-u-sicg/320887.aspx
Stanovnitvo prema vjeri, po gradovima/općinama, popis 2001.. Popis stanovnitva 2001.. Dravni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
44,0 44,1 44,2 Stanovnitvo prema materinskom jeziku, po gradovima/općinama, popis 2001.. Popis stanovnitva 2001.. Dravni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
Statut Istarske upanije. Istarska upanija (5. listopada 2010.). Preuzeto 17. studenoga 2010..
Fluminensia god. 21 (2009) br. 1 Nina Spicijarić: Romanizmi u nazivlju kuhinjskih predmeta u govoru Dubanice na Krku, str. 9
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 'Predkolski odgoj i naobrazba u Republici Hrvatskoj'
Stanovnitvo staro 10 i vie godina prema spolu, a nepismeni i prema starosti, po gradovima/općinama, popis 2001.. Popis stanovnitva 2001.. Dravni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
http://www.poslovni.hr/67685.aspx 'U Hrvatskoj 2085 osnovnih kola'
http://www.javno.com/hr-hrvatska/u-srednje-skole-upisana-oko-51-tisuca-ucenika_112572 'U srednje kole upisana oko 51 tisuća učenika'
http://www.monitor.hr/clanci/obrazovna-struktura-hrvata-prema-posljednjem-popisu-stanovnistva-hrvatska-moze-u-svijet-ne-s-jeftinom-nego-s-obrazovanom-radnom-snagom/17803/ 'Obrazovna struktura Hrvata prema posljednjem popisu stanovnitva'
http://hap.bloger.hr/post/koliko-ima-zapravo-visokoobrazovanih-u-hrvatskoj/1067432.aspx 'Koliko ima zapravo visokoobrazovanih u Hrvatskoj?'
http://www.javno.com/hr-hrvatska/lani-je-diplomiralo-19-566-studenata_58782 'Lani je diplomiralo 19.566 studenata '
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/21394/Default.aspx 'Hrvatska po rastu broja studenata prva u Europi'
http://www.mzss.hr/hr/adresar_ustanova 'Adresar ustanova '
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12711& 'Rad bolnica u Hrvatskoj'
http://www.javno.com/hr-hrvatska/u-hrvatskoj-nedostaje-lijecnika_132381 'U Hrvatskoj nedostaje liječnika'
http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=1&ID_VIJESTI=104991 'Hrvatska liječnike specijalizira za EU'
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,4,6,,158706.jl 'ivimo čak četiri godine manje nego Austrijanci'
'Milinović: Nije bilo fizičkog sukoba između mene i ministra ukera'
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/29754/Od-1983-u-Hrvatskoj-je-izvrseno-736-196-pobacaja.html 'Od 1983. u Hrvatskoj je izvreno 736.196 pobačaja'
http://www.net.hr/kultura/page/2009/05/05/0104006.html Tin je najpoznatiji pjesnik
Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (pročićeni tekst). Narodne novine 136/2002 (21. studenoga 2002.).
Vanjske poveznice
Početna stranica Republike Hrvatske
Hrvatski web-katalog
Vodič kroz Hrvatsku
Odluka o samostalnosti
ZAGREB
Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, i najveći grad u Hrvatskoj po broju stanovnika. Povijesno gledano, Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru dananjeg Zagreba, njegovo povijesno sredite.
Zagreb danas predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno sredite Hrvatske. Poloajem i kulturom spada u gradove Srednje Europe.
Grad Zagreb je posebna jedinstvena, teritorijalna, upravna i samoupravna jedinica koja ima poloaj upanije
Zagreb se nalazi u kontinentalnoj sredinjoj Hrvatskoj, na junim obroncima Medvednice te na obalama rijeke Save. Nalazi se na nadmorskoj visini od 122 metara (Zrinjevac). Povoljan zemljopisni smjetaj na jugozapadnom kutu Panonske nizine, između alpske, dinarske, jadranske i panonske regije, uzrok je činjenici da se Zagreb nalazi na prometno čvoritu puteva između Srednje i Jugoistočne Europe te Jadranskog mora.
Klima
Klima u Zagrebu je umjerena kontinentalna. Ljeta su vruća i suha s prosječnim temperaturama od 20° C, dok su zime hladne s prosječnim temperaturama od 1° C.[2]
Naselja u sastavu
Grad Zagreb prostire se na povrini od 641 km2. Područje Grada Zagreba (u irem smislu), osim naselja Zagreb, obuhvaća i drugih 70 naselja. To su: Adamovec, Belovar, Blagua, Botinec, Brebernica, Brezovica, Budenec, Buzin, Cerje, Demerje, Desprim, Dobrodol, Donji Čehi, Donji Dragonoec, Donji Trpuci, Drenčec, Drenik Brezovički, Dumovec, Đurđekovec, Gajec, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Glavničica, Goli Breg, Goranec, Gornji Čehi, Gornji Dragonoec, Gornji Trpuci, Grančari, Havidić Selo, Horvati, Hraće Turopoljsko, Hrvatski Leskovac, Hudi Bitek, Ivanja Reka, Jesenovec, Jedovec, Kaina, Kainska Sopnica, Kučilovina, Kućanec, Kupinečki Kraljevec, Lipnica, Lučko, Luan, Mala Mlaka, Markovo Polje, Moravče, Odra, Odranski Obre, Paruevina, Planina Donja, Planina Gornja, Popovec, Prekvrje, Preputovec, Sesvete, Soblinec, Starjak, Strmec, ainovec, imunčevec, Veliko Polje, Vuger Selo, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec, Zadvorsko i erjavinec.
Povijest
Podrobniji članak o temi: Povijest Zagreba
Trg bana Jelačića danas
Trg bana Jelačića 1880. godineO nastanku imena grada govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i edan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reče: "Mando, duo, zagrabi" !
Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, to govori u prilog činjenici da je i ranije postojalo naselja.
1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad.
1557. Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske.
1607. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilita.
1776. iz Varadina je u Zagreb preseljeno sjedite Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade).
7. rujna 1850. Kaptol, Gradec i Vlaka Ves ujedinjeni u grad Zagreb.
25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglaava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad.
Stanovnitvo
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Zagreba
Prema popisu stanovnitva iz 2001. godine Grad Zagreb ima 779 145 stanovnika, i to 415 153 ene i 363 992 mukarca. ire gradsko područje okuplja vie od milijun stanovnika. Prosječna starost stanovnika je 39,7 godina. Prema narodnosti većinu stanovnika čine Hrvati (oko 92%), a od nacionalnih manjina najznačajnije skupine su: Srbi, Slovenci, Bonjaci (bosanski muslimani) i Albanci. Prema vjeri većina Zagrepčana izjanjava se katolicima (87%), a ostale najznačajnije vjerske zajednice su: pravoslavna zajednica, islamska zajednica (2%), Jehovini svjedoci, Evangelička crkva i Reformirana krćanska (kalvinska) crkva kao povijesne protestantske konfesije, te Adventistička crkva, Baptistička crkva te idovska zajednica. Oko 4% izjanjava se agnosticima, a 3,5% ateistima. Najveće gradske četvrti su: Trenjevka (vie od 120 000 stanovnika), Novi Zagreb (vie od 110 000 stanovnika) i Dubrava (blizu 100 000 stanovnika). Po popisu stanovnitva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Zagreb imalo je 706 770 stanovnika, dok je Grad Zagreb imao 777 826 stanovnika.
Povećavanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]
Gradska uprava
Gornjogradska vijećnica, sjedite Gradske skuptineGrad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima status jedinica lokalne samouprave (grad) koja ujedno ima i poloaj jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno upanije. Status Grada Zagreba reguliran je Zakonom o Gradu Zagrebu (NN 62/2001.).
Tijela Grada Zagreba jesu:
Gradska skuptina,
Gradonačelnik
Gradska skuptina je predstavničko tijelo građana Grada Zagreba koje donosi akte u okviru samoupravnog djelokruga Grada Zagreba te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom. Gradska skuptina ima pedesetjednog zastupnika, a njen aktualni saziv izabran je na općim lokalnim izborima 15. svibnja 2009. godine. Predsjednik Gradske skuptine je Boris prem. U Zagrebu je glasovalo 300 828 birača to je 41,69 posto od ukupno 721 522 birača na biračkim mjestima. To je 5,75 posto vie građana koji su se odazvali na biralita nego 2005. godine. Koalicijska lista SDP, HSU osvojila je 33,34 posto glasova, koalicija HDZ, HSS, HSLS 18,43 posto, HNS 8,18 posto, nezavisna lista Velimira Sriće 7,98 posto i nezavisna lista Tatjane Holjevac 6,39 posto. Stranački sastav Gradske skuptine sastoji se od:[4]
Stranka Broj zastupnika
SDP, HSU 24
HDZ, HSS, HSLS 13
HNS 5
Nezavisna lista Velimira Sriće 5
Nezavisna lista Tatjane Holjevac 4
Gradske četvrti
Podrobniji članak o temi: Zagrebačke gradske četvrti
Gornji grad iz zraka
Donji grad iz zraka
Ilica, najpoznatija zagrebačka shopping ulicaNa području Grada Zagreba 1999. osnovane su gradske četvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave. U Gradu Zagrebu osnovano je 17 gradskih četvrti:[5]
Četvrti se neformalno dijele na Ťkvartoveť, odnosno manje četvrti određene specifičnom izgradnjom, urbanizmom i stanovnitvom koje ih naseljava. Dobrim za ivot općenito se smatra nekoliko četvrti. Prva je centar grada (Donji grad i Medvečak) zbog raznolikosti sadraja i dobre urbane opremljenosti. Druga je podsljemenska zona, koja predstavlja svojevrsni rezidencijalni dio Zagreba (bivi tzv. ljetnikovački predjeli), u koje spadaju: alata, Tukanac, Pantovčak, Horvatovac i dr. Na trećem su mjestu novija stambena naselja u četvrti Jarun, privlačna zbog blizine rekreacijskog područja, te druga naselja s preteito novogradnjom (primjerice pansko).
Četvrti kao to su Trenjevka, Trnje, Črnomerec, Pečenica - itnjak su većinom nekvalitetno izgrađene bive radničke četvrti, koje proivljavaju snanu urbanizaciju i jo uvijek nemaju dobru urbanu opremljenost. Isti je slučaj s velikim naseljenim područjem na istočnom rubu grada, Dubravom, koja je zbog stanovnitva s preteno niskim imovinskim standardom, ilegalne trgovine i kriminala, na glasu kao najloija gradska četvrt.
Novi Zagreb građen je u potpunosti u drugoj polovici 20. stoljeća kao velika skupina stambenih naselja na junoj obali Save. Karakteriziraju ga iroke avenije, zelene povrine te neatraktivne zgrade građene u duhu socijalističkog funkcionalizma. Novi Zagreb ima vrlo dobar urbanitet, a lokacija Zagrebačkog velesajma, uređenje parka Bundek, otvaranje novog trgovačkog centra (Avenue Mall) koji je postao sreditem okupljanja ljudi, te izgradnja novih stambenih zgrada, znači postupno poboljanje urbanog ivota u ovom velikom gradskom području.
R. br. Četvrt Povrina (km˛) Stanovnitvo (2001.) Gustoća stanovnitva (st/km˛)
1. Donji grad 3,01 45 108 14 956,2
2. Gornji grad - Medvečak 10,12 36 384 3593,5
3. Trnje 7,37 45 267 6146,2
4. Maksimir 14,35 49 750 3467,1
5. Pečenica - itnjak 35,30 58 283 1651,3
6. Novi Zagreb - istok 16,54 65 301 3947,1
7. Novi Zagreb - zapad 62,59 48 981 782,5
8. Trenjevka - sjever 5,83 55 358 9498,6
9. Trenjevka - jug 9,84 67 162 6828,1
10. Črnomerec 24,33 38 762 1593,4
11. Gornja Dubrava 40,28 61 388 1524,1
12. Donja Dubrava 10,82 35 944 3321,1
13. Stenjevec 12,18 41 257 3387,3
14. Podsused - Vrapče 36,05 42 360 1175,1
15. Podsljeme 60,11 17 744 295,2
16. Sesvete 165,26 59 212 358,3
17. Brezovica 127,45 10 884 85,4
UKUPNO 641,43 779 145 1214,9
Gospodarstvo
Hrvatska narodna banka
Eurotower - sjedite Zagrebačke burzeNajvanije grane gospodarstva u Zagrebu su: proizvodnja električnih aparata, kemijska, farmaceutska i tekstilna industrija, te industrija hrane. Zagreb je međunarodno trgovinsko i poslovno sredite, te prometno raskrije između Srednje i Istočne Europe.[6] Proračun grada Zagreba za 2008. godinu je iznosio 7,45 milijardi kuna.[7]
Grad Zagreb ima najveći nominalni bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u Hrvatskoj (19 132 $ u 2005. godini, hrvatski prosjek je 10 431 $).[8] Godine 2004. bruto domaći proizvod u paritetu kupovne moći iznosio je 28 261 $ (19 067 ).[9]
Od srpnja 2008. prosječna mjesečna neto plaća u Zagrebu iznosila je 6228 kn, to je oko 1356 $ (hrvatski prosjek je 5234 kuna, odnosno 1140 $).[10] U prva tri mjeseca 2009. godine prosječna stopa nezaposlenosti je porasla sa 6,2 na 6,8%, to znači da je bez posla bilo 28 000 Zagrepčana.[11]
Zagrebu je sjedite 34% tvrtki u Hrvatskoj, i zapoljava 38,4% hrvatske radne snage, uključujući gotovo sve banke, uslune tvrtke i javni prijevoz. U Zagrebu su sjedita najvanijih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj. Među njima se ističu su Franck, Kra, Croatia Airlines, Croatia osiguranje d.d., Croatia Records, HT, INA, Konzum, Ledo, Pliva, RIZ, Tisak, Vipnet, itd. Tvrtke u Zagrebu činile su 52% ukupnog prometa i 60% ukupnog dohotka Hrvatske u 2006. godini, te 35% hrvatskog izvoza i 57% hrvatskog uvoza.[9][12]
U Zagrebu je razvijen i turizam. Ponuda turističkog smjetaja je raznolika. Hoteli su u rasponu od velikih, vrhunskih, koji posluju u sastavu poznatih lanaca, do malih prenoćita u privatnom smjetaju. U Zagrebu postoje tri hotela sa pet zvjezdica (Westin, Sheraton, Regent Esplanade) i 10 sa četiri zvjezdice.
Promet
Domovinski most
Petlja na krianju Drićeve i Slavonske avenijePrometni poloaj
Sve glavne autoceste prolaze kroz Zagreb i granaju se prema raznim dijelovima Hrvatske. Moda najvanija od njih je autocesta A1 Zagreb - Split - Dubrovnik, koja je u potpunosti zavrena do Splita, te su u tijeku radovi od Splita do Ploča sa zavretkom do 2009. godine.
Druga glavna trasa je na koridoru X Transeuropskih autocestnih mrea, A3 Bregana - Zagreb - Lipovac, koja spaja sjevernu Europu s Turskom preko Balkana i Grčke. Zadnji dio te dionice od upanje do graničnog prijelaza Bajakovo sa Srbijom dovren je na ljeto 2006.
Treća glavna trasa je autocesta A6 Zagreb - Rijeka, koja spaja glavni grad s najbliom velikom lukom na Jadranu. Uz te tri glavne grane tu su jo i autoceste A4 Zagreb - Goričan koja se u Mađarskoj nastavlja na autocestu prema Budimpeti, te autocesta A2 Zagreb - Macelj, koja pripada Phyrnskoj autocesti od Nürnberga u Njemačkoj do Beograda u Srbiji (od Zagreba do Lipovca/Bajakovo Phyrnska autocesta nosi ime A3). Započeti su i radovi na novoj autocesti A11 Zagreb - Sisak, dovretak dionice do Lekenika previđa se poslije 2009. godine.
Zagreb je također veliko eljezničko čvorite. Dvije od tri najvanija europska koridora u Hrvatskoj prolaze kroz Zagreb. To su Paneuropski eljeznički koridor V (krak b) koji ide od Botova do Rijeke i Paneuropski eljeznički Koridor X koja je najvaniji eljeznički pravac u Republici Hrvatskoj. Osim toga, u Zagrebu se spajaju i pruge za Karlovac i Sisak. Razvijen je i prigradski putnički promet Zagreba. Teretni promet se vri obilazno. Zagreb posjeduje i veliki teretni kolodvor.
Zračna luka Zagreb jedna je od najprometnijih u zemlji. Nalazi se u naselju Pleso pored Velike Gorice. Dananja putnička zgrada i platforma dovrene su 1959., a u jesen iste godine je zračna luka otvorena za civilni zračni promet. Godine 2008. raspisan je međunarodni arhitektonski natječaj za novi terminal Zračne luke Zagreb.[13]
Pored međunarodne zračne luke, u Lučkom postoji i manji sportski aerodrom, Zračno pristanite Lučko.
Javni gradski prijevoz
Podrobniji članak o temi: Javni gradski promet u Zagrebu
Zgrada Glavnog eljezničkog kolodvora
Tramvaj NT 2200 i autobus ZET-aJavni gradski prijevoz u Zagrebu čini mrea tramvajskih i autobusnih linija, gradsko-prigradski vlakovi te taksi vozila. Glavninu javnog prijevoza u Zagrebu obavlja Zagrebački električni tramvaj (ZET), koji je operator tramvajskog i autobusnog prometa, a brine se i o uspinjači i ičari, koja je trenutno izvan funkcije (očekuje se izgradnja nove). ZET je podrunica gradskog trgovačkog drutva Zagrebački holding d.o.o.
Prvi električni tramvaj puten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Dananja tramvajska mrea ima ukupnu duinu od 116 km (irina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noćne linije. Autobusni promet ZET-a trenutno se sastoji od 120 autobusnih linija, od toga 69 gradskih i 51 prigradskih.
Uspinjača ZET-a spaja zagrebački Gornji i Donji grad. S prugom dugom samo 66 metara poznata je i kao najkraća ičana eljeznica na svijetu namjenjena javnom prometu. Slubeno je putena u pogon 8. listopada 1890. godine. Danas je zatićena kao spomenik kulture, a također je jedna od turističkih atrakcija u Zagrebu.
ičara "Sljeme" putena je u promet 27. srpnja 1963. godine, a za promet je zatvorena sredinom 2007. godine (slubeno je zatvorena 1. srpnja), nakon kvara na elektromotoru (5. lipnja) za koji je procijenjeno da je neisplativ za saniranje. U tijeku su pripreme za izgradnju nove moderne sljemenske ičare. ičara je bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice.
U Zagrebu danas ima oko 1.150 taksi vozila, a vonja taksijem dostupna je 24 sata dnevno. Ovlateni koncesionar je Radio taksi Zagreb - udruenje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba. Prvi autotaksi u Zagrebu pojavio se na Trgu Bana Jelačića 11. lipnja 1901. godine.
Gradsko-prigradskim eljezničkim prijevozom koristi se radnim danom u prosjeku oko 70.000 putnika. Glavna eljeznička linija prometuje na relaciji Savski Marof - Zagreb Glavni kolodvor - Dugo Selo. Hrvatske eljeznice uvele su ovu liniju 1992. godine. Uz ovu liniju, drugi vani prigradski smjerovi su prema Velikoj Gorici te Jastrebarskom, a zajedno s lokalnim vlakovima iz smjera Zaboka, Novske, Karlovca i Koprivnice.
Arhitektura i znamenitosti
S obzirom na svoju povijest i značaj, Zagreb je bogat spomenicima i arhitekturom. Sreditem Zagreba smatraju se povijesne četvrti Gornji grad i Kaptol, te Donji Grad, u kojima je iznimna raznolikost arhitekture od baroka do dananjih dana. Centar je okruen sa sjeverne strane rezidencijalnim četvrtima s viom razinom stanovanja, a s juga bivim radničkim četvrtima koje proivljavaju snanu reurbanizaciju. Izgledom i uređenjem, Zagreb je tipičan srednjoeuropski grad.
Gornji grad
Gornji grad ili Gradec je povijesna jezgra Zagreba. Zasnovana u srednjem vijeku, sve do 19. stoljeća činila je, zajedno s Kaptolom, sredinje urbanizirano područje grada Zagreba. Tijekom vremena su ondje izgrađene brojne zgrade kojima se oblikovao njezin dananji izgled. Glavni trg Gornjega grada je Trg sv. Marka, nekad mjesto trgovanja, a danas političko sjedite Hrvatske, sa zgradama Hrvatskog sabora, Vlade i Gradske skuptine. Na Gornjem gradu nalazi se niz muzeja i galerija.
Crkva sv. MarkaTrgom sv. Marka dominira crkva sv. Marka, izvorno gotička građevina iz 14. stoljeća, kasnije preoblikovana u neogotičkom stilu. Iz srednjega vijeka sačuvan je monumentalni juni portal s kipovima dvanaest apostola. Portal je nastao pod utjecajem glasovite kiparske radionice Parler iz Praga te predstavlja najznačajnije ostvarenje gotičkog kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj.[14] Krov crkve s povijesnim grbovima Hrvatske i grada Zagreba potječe iz 19. stoljeća, iz velike obnove pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Zvonik crkve je iz baroknog vremena, a godina 1841. na njemu označava jednu od većih obnova.[15]
Druga poznata crkva Gornjeg grada je barokna crkva sv. Katarine (1620.-32.), koja se smatra prvom baroknom građevinom kontinentalne Hrvatske. Dvoranska crkva s bočnim kapelama, u unutranjosti je bogato ukraena tukaturama Antonija Quadrija (1732.), a svetite je oslikano iluzionističkom arhitekturom oltara sa scenom Sveta Katarina i aleksandrijski filozofi. Ovo značajno djelo baroknog slikarstva radio je slovenski slikar Kritof Andrej Jelovek. Crni oltari potječu većinom iz 17. stoljeća, osim oltara sv. Ignacija (18. st.), koji je rad znamenitog kipara Francesca Robbe.[16]
Kamenita vrataUz crkvu sv. Katarine prua se kompleks biveg isusovačkog samostana, sagrađenog u 17. stoljeću te nadograđenog 1980-ih. Danas je ova građevina sjedite galerijske ustanove Klovićevi dvori, gdje se odravaju vrhunske umjetničke izlobe. Od nekadanjih samostana, na Gornjem gradu je i samostan sv. Klare, odnosno opatica klarisa, u po njima nazvanoj Opatičkoj ulici. Zanimljiv je po oslikanim pročeljima. Naslikani, odnosno "lani" prozori, vjerojatno su povezani sa zatvorenom funkcijom ovoga enskog samostana. U samostanu je danas smjeten Muzej grada Zagreba, jedan od najbogatijih muzeja u Hrvatskoj.
Palača Vojković (iz 1764.), danas Hrvatski povijesni muzejNa Gornjem gradu se također nalazi niz baroknih kuća i palača. Najznačajnija među njima je palača Vojković u Matoevoj 9 (1764.), u stilu marijaterezijanskog baroka, s vrlo reprezentativnim pročeljem s motivima koljki. Danas je u njoj smjeten Hrvatski povijesni muzej.[17] Od drugih palača ističu se Banski dvori te uz nju palača Rauch (na Trgu sv. Marka 1 i 2), koje su danas jedinstven objekt u funkciji sjedita Vlade Republike Hrvatske. U Ćirilometodskoj ulici 3 nalazi se palača Raffay, danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti, a u blizini i kuća znamenite hrvatske plemićke obitelji Zrinski (Markovićev trg 3). Tri vrlo lijepe barokne palače smjetene su u Opatičkoj ulici: palača Jurić (Opatička 2), palača Rauch-Sermage (Opatička 6), te palača Buan (Opatička 8) iz 1754., djelo najpoznatijeg zagrebačkoga baroknog graditelja Matije Leonharta.[18]
U Opatičkoj 10 nalazi se zgrada biveg Vladinog Odjela za bogotovlje i nastavu, tj. nekadanjeg Ministarstva kulture i prosvjete. U njoj su bogati interijeri (poznata Zlatna dvorana), a ispred je raskona neobarokna kovana eljezna ograda (1894.), rad arhitekta Hermanna Bolléa i Obrtne kole u Zagrebu.[19] Od ostale stambene arhitekture valja spomenuti i ostatke nekadanje renesansne kuće s crno-bijelom naslikanom dekoracijom (ugao Mesničke i V. Lisinskog), te poznatu ljekarnu u Kamenitoj 9 (pročelje je radio zagrebački graditelj Bartol Felbinger). U toj je kući ivio unuk slavnog talijanskog pjesnika Dantea.
Gornji je grad nekad bio okruen zidinama s kulama i nekoliko gradskih vrata. Do danas su očuvana jedino istočna, tzv. Kamenita vrata. Na sjevernom dijelu Gornjeg grada je kula Popov toranj, u kojoj je smjetena zvjezdarnica. U zgradi u podnoju kule je legendardna zagrebačka gostionica Palajnovka. Spomenimo ovdje i poznatu gostionicu Pod starim krovovima (Basaričekova 9), koja radi već desetljećima, a bila je inspiracija za gostionicu K nidariću u slavnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, a koji je dijelom sniman u susjednoj kući.
Kula Lotrčak poznati je vidikovac s kojeg se prua prekrasan pogled na Donji grad. Ispod kule nalazi se Strossmayerovo etalite te uspinjača koja povezuje Gornji i Donji grad.
Kaptol i Dolac
Zagrebačka katedralaKaptol je povijesno naselje u Zagrebu formirano oko Zagrebačke katedrale. Danas je sredite crkvenih institucija (Zagrebačka nadbiskupija, Kaptol zagrebački, Nadbiskupsko bogoslovno sjemenite).
Barokni Nadbiskupski dvor građen za biskupa Jurja Branjuga (od 1729.)Katedrala dominira svojim poloajem u vizuri ne samo Kaptola već čitavog grada. Smatra se najviom građevinom u Hrvatskoj. Prvotno srednjevjekovna katedrala dobila je svoj neogotički izgled nakon potresa, u velikoj obnovi (1880.-1902.) pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Iz srednjevjekovnih vremena sačuvana je kapela sv. Stjepana (danas u biskupskom dvoru) s gotičkim freskama. U sakristiji katedrale nalazi se oltarna slika Golgota, djelo slavnog slikara Albrechta Dürera.[20] Zagrebačka se katedrala ponosi i bogatom riznicom u kojoj se čuva plat kralja Ladislava iz 11. stoljeća (!). Oko katedrale su renesansne zidine s krunim kulama, uz koje je u barokno doba, za vrijeme biskupa Jurja Branjuga, podignut biskupski dvor.
Du trga i ulice Kaptol nalazi se niz baroknih kanoničkih kurija te franjevački samostan s crkvom. Osim crkve, u samostanu je zanimljiva kapela sv. Franje (dovrena 1683.), bogato ureena baroknim tukaturama i zidnim slikama s prikazima iz ivota sv. Franje.[21] U ulici Nova ves je barokna crkva sv. Ivana Krstitelja, također sa zidnim slikama.
Između Gornjeg grada i Kaptola smjestio se predjel zvan Dolac, gdje je Trnica Dolac, najpoznatija zagrebačka trnica na otvorenom. Uz nju se nalazi i barokna crkva sv. Marije. Zapadno od crkve prolazi Tkalčićeva ulica, nastala na mjestu nekadanjeg potoka Medvečak koji je razdvajao povijesna naselja Gradec i Kaptol.[22] Potok je u prvoj polovici 20. stoljeća natkriven, ali je ulica svojom ambijentalnom arhitekturom očuvala duh starih vremena. Niz kafića, restorana i dućana, čini danas Tkalčićevu ulicu sreditem noćnog ivota Zagreba.
Donji grad
Zrinjevac iz zrakaDonji grad je urbano sredite suvremenog Zagreba. Izgrađen je u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, od kada potječe i najveći dio njegove arhitekture. Glavni i najveći trg Zagreba je Trg bana Jelačića. Nekad trnica, a danas mjesto susreta, stjecite turista i građana te glavni dio pjeačke zone centra Zagreba. Na trgu je poznati spomenik banu Josipu Jelačiću (1866.), rad autrijskog kipara Antona Dominika Fernkorna. Izvorno je kip bio okrenut prema sjeveru kako bi simbolički mačem pokazivao prema Mađarima, budući da se ban Jelačić u svoje doba snano odupirao mađarskoj vlasti. Kip je tijekom komunizma uklonjen te je ponovo postavljen 1990. godine. Na istočnoj strani trga nalazi se suvremeno oblikovana fontana Manduevac, uz koju je vezana poznata priča o nastanku Zagreba. Od značajnijih zgrada na trgu treba spomenuti palaču Kolmar (danas Drutvo hrvatskih knjievnika) s dva tornjića, kuću Rado (1904.-05., arhitekt Vjekoslav Bastl) remek djelo secesije s kamenim zmajevima na krovu, te kuću Popović (1906.-07., arhitekt Aladar Baranyai), na kojoj su reljefi umjetnika Ivana Metrovića.
Oktogon - kupola od vitrajaSa zapadne strane trga dolazi se u Ilicu, najpoznatiju zagrebačku shopping ulicu. Centar Zagreba ima izrazito veliku pjeačku zonu koja, osim Trga bana Jelačića i dio Ilice, obuhvaća i brojne okolne ulice nanizane dućanima i trgovinama. Neke od ulica, poput Bogovićeve, poznate su po terasama kafića. U Bogovićevoj se ulici nalazi poznata skulptura Prizemljeno sunce kipara Ivana Koarića, koja je posluila za zanimljivu suvremenu instalaciju pod nazivom Zagrebački Sunčev sustav. Juno od Ilice je Cvjetni trg,[23] intimni gradski trg francuskog tipa, koji je svoj nadimak cvjetni dobio po tandovima cvjećara. Na trgu se nalazi kip pjesnika Petra Preradovića te poznata zgrada Oktogon, tj. Prva hrvatska tedionica. Ova zgrada (1898.-1900., arhitekt Josip Vanca), ima trgovački prolaz karakterističan za srednoeuropske gradove, a zanimljiva je po sredinjoj dvorani natkrivenoj staklenom kupolom od vitraja.
Hotel Palace na Strossmayerovu trguDonji grad je poznat po svom urbanizmu, kojeg karakteriziraju zgrade raspoređene u pravokutne blokove i načelno sijecanje ulica pod pravim kutem. Ovdje se nalazi jedinstven zeleni pojas gradskih trgova-perivoja, u obliku uglatog slova U, nazvan Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova. Zasnovan prema zamislima urbanista Milana Lenuzzija u drugoj polovici 19. stoljeća, predstavlja najveće i najznačanije urbanističko-hortikulturno ostvarenje u hrvatskoj gradogradnji.[24] Perivoji su većinom oblikovani kao kombinacija francuskih vrtova s cvjetnim parterima i engleskih umovitih parkova, a okruuju ih velike javne i privatne zgrade. Najstariji od parkova je Zrinjevac, sa stoljetnim platanama i glazbenim paviljonom u sredini. Na Zrinjevcu se ističe zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u stilu neorenesanse (1884., arhitekt Friedrich von Schmidt), u kojoj je Strossmayerova galerija starih majstora. Na istočnoj strani trga su zgrada Ministarstva vanjskih poslova te upanijski sud u Zagrebu, a na sjevernoj Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sa zapadne strane su reprezentativne historicističke zgrade: palača Vranyczany u kojoj je Arheoloki muzej u Zagrebu, te palača Medaković s poznatom kavanom Lenuci i stropovima na katu koji su oslikani arabeskama.
Hrvatski dravni arhivNa oblinjem Strossmayerovu trgu su iznimno raskone zgrade s bogatim pročeljima, poput neorenesansne palače Vranyczany (1882.-83., arhitekt Otto Hoffer) u kojoj je Moderna galerija. Tu su i palača Priester (danas Odsjek za povijesne znanosti HAZU) i Hotel Palace, obje s kraja 19. stoljeća te djela zagrebačkih arhitekata Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, poznatih po gradnjama u neobaroknom stilu. Spomenimo ovdje i kuću Milana Lenuzzija (Strossmayerov trg 11), tvorca Zelene potkove.[25]
Trg kralja Tomislava uređen je kao parterni vrt s fontanom i kipom kralja Tomislava. Sa sjeverne strane omeđen je zgradom Umjetničkog paviljona (1897.-98.), a s june se nalazi Glavni kolodvor. Od zgrada se također ističu kuća slikara Vlahe Bukovca (1895.-96.), te kuća Feller (1903.), djelo arhitekta Vjekoslava Bastla u stilu venecijanske neogotike. Isti je arhitekt projektirao i znamenitu secesijsku kuću Kallina (1903.-04.), na uglu Gundulićeve i Masarykove ulice, poznatu po prikazima imia i keramičkim pločicama koje su nastale u tvornici vlasnika kuće Josipa Kalline.[26]
Secesijska kuća Kallina (1903.-04.) na uglu Gundulićeve i Masarykove uliceJuni dio Zelene potkove obuhvaća Starčevićev trg sa zgradom Starčevićeva doma (1894.-95) (danas Gradska knjinica), izgrađenog za političara Antu Starčevića, koji nikad nije u njoj ivio. Slavni Hotel Esplanade (1922.-24.) smjeten je odmah uz Glavni kolodvor, jer su ondje nekad odsjedali putnici znamenitog vlaka Orient Express. Prema zapadu se prua i zagrebački botanički vrt.
Zapadni dio Zelene potkove čine Marulićev, Mauranićev i Trg marala Tita. Na Marulićevu trgu se nalazi secesijska zgrada Hrvatskog dravnog arhiva (1910.-13., arhitekt Rudolf Lubinsky), izvorno građena za Nacionalnu i sveučilinu biblioteku. I dok je unutranjost bogato ukraena po načelu totalnog dizajna radovima vrhunskih umjetnika i obrtnika toga doba, krov zgrade je poznat po ukrasima u obliku zelenih sova koje simboliziraju mudrost.
Hrvatsko narodno kazaliteZapadni krak Zelene potkove zavrava na Trgu marala Tita, koji se smatra jednim od najljepih u Zagrebu. Trgom dominira velebna neobarokna zgrada Hrvatskog narodnog kazalita (1894.-95.), sjedite najveće kazaline ustanove u Hrvatskoj.[27] Zgradu ju otvorio car Franjo Josip I., a projektirali su je Fellner i Helmer, poznati graditelji srednjoeuropskih kazalita. Ispred zgrade nalazi se Metrovićeva skulptura Zdenac ivota (1905.). Na istom se trgu nalazi jo i Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski kolski muzej te Rekorat Sveučilita u Zagrebu. S june strane su lijepa secesijska zgrada bive Trgovačko-obrtne komore te zgrada Hrvatskog sokola, danas Akademija dramske umjetnosti.[28]
Istočni dio Donjega grada, izvan Zelene potkove, većinom je izgrađen u prvoj polovici 20. stoljeća i karakterističan je po modernoj arhitekturi. Na Trgu burze, danas zvanom Trg hrvatskih velikana, je monumentalna Palača burze (1923.-27., danas Hrvatska narodna banka), djelo modernog arhitekta Viktora Kovačića. U blizini je i Trg rtava faizma s krunom zgradom Hrvatskog doma likovnih umjetnika (1938.), nastaloj prema zamisli Ivana Metrovića. U njoj se danas odravaju izlobe suvremene umjetnosti.
Malo izvan Donjega grada, u četvrti Trnje, kao znameniti primjer suvremene arhitekture moe se izdvojiti i zgrada Nacionalne i sveučiline knjinice. Dovrena 1995. godine, djelo je skupine zagrebačkih arhitekata pod vodstvom Velimira Neidhardta.
Ostale znamenitosti
MirogojIstočno od sredita grada, u četvrti Maksimir, smjestio se park Maksimir, povijesni perivoj osnovan u 18. stoljeću te oblikovan po uzoru na engleske romantičarske parkove.[29] U njemu se nalazi Zooloki vrt grada Zagreba. U sjevernom dijelu grada je glavno zagrebačko groblje Mirogoj. Građeno je krajem 19. i početkom 20. stoljeća prema projektu arhitekta Hermanna Bolléa, a iznimnom se ljepotom odlikuju tamonje arkade u kojima su pokopane znamenite ličnosti iz hrvatske povijesti.
U junom dijelu Zagreba je sportsko-rekreacijski centar Jarun, s umjetnim jezerom uređenim za kupanje te veslačkom stazom. Na nasuprotnoj obali Save, u naselju Lanite, nalazi se najveća sportska dvorana u Hrvatskoj - Arena Zagreb.[30]
Sve brojnije nove poslovne i stambene zgrade, zagrebački neboderi, također su doprinos urbanoj vizuri hrvatskog glavnog grada.
Popularno izletite Zagrepčana je planina Medvednica, poznatija po nazivu svojeg vrha Sljeme, na kojoj se nalazi srednjevjekovna utvrda Medvedgrad.
Obrazovanje i znanost
Sveučilite
Podrobniji članak o temi: Sveučilite u Zagrebu
Zgrada rektorata Sveučilita i Pravnog fakultetaSveučilite u Zagrebu je drugo najstarije u Hrvatskoj, osnovano nakon zadarskog (1396), i među najstarijima u Europi. Osnovano je 1669. Do danas je na Sveučilitu u Zagrebu diplomiralo je vie od 200.000 studenata, magistriralo vie od 18.000 i doktoriralo vie od 8.000 predloenika.
Na Sveučilitu u Zagrebu, znanstveno-nastavni i umjetnički rad obavlja se na 28 fakulteta, 3 umjetničke akademije, stručnoj - Učiteljskoj akademiji i sveučilinom studiju - Hrvatskim studijima. Pri Sveučilitu djeluju 33 visoka učilita.
Znanstvene institucije
U Zagrebu djeluju 22 instituta na područjima drutvenih i prirodnih znanosti. Najpoznatija ustanova na području prirodnih znanosti je Institut Ruđer Boković, drutvenih znanosti Institut Ivo Pilar, a znanstveni rad u sklopu humanističkih znanosti predvode Hrvatski institut za povijest, Institut za povijest umjetnosti i Institut za arheologiju. Zagreb je također sjedite HAZU - Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koju je 1866. osnovao đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.
Srednje kole i gimnazije
Podrobniji članak o temi: Srednje kole i gimnazije u Zagrebu
U Zagrebu djeluje 100 srednjih kola, od čega je 31 gimnazija.[31]
Kultura
Podrobniji članak o temi: Kultura u Zagrebu
Zagreb je najveće kulturno sredite Hrvatske. U gradu se nalazi vie ustanova koje tradicionalno imaju velik presti. U glazbi je to Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u svijetu kazalita, baleta i opere Hrvatsko narodno kazalite, a među knjinicama Nacionalna i sveučilina knjinica. Među brojnim kvalitetnim muzejima i galerijama, po kulturnom odjeku izloaba moda se najvie ističu Klovićevi dvori.
Muzeji i galerije
Umjetnički paviljon na Trgu kralja TomislavaZagrebački muzeji čuvaju vie od 3,6 milijuna eksponata u vie od trideset zbirki, od javnih i crkvenih muzeja do privatnih zbirki i galerija. Vie desetaka privatnih manjih i većih galerija nalazi se gotovo u svim dijelovima grada.
Arheoloki muzej u Zagrebu (Zrinjevac 19) čuva gotovo 400,000 artefakata stečenih iz različtih izvora u stoljetnom razdoblju.[32] Najpoznatija je Egipatska zbirka s tzv. Zagrebačkom mumijom, koja je uvijena u tkaninu s najstarijim etrućanskim natpisom na svijetu (Liber Linteus Zagrabiensis).
Gliptoteka HAZUOd umjetničkih muzeja najznačajniji je Muzej za umjetnost i obrt (Trg marala Tita 10), osnovan 1880. godine, u kojemu su zbirke povijesnog pokućstva i obrta, a danas brojem artefakata čine najbogatiji muzej u Hrvatskoj.[33] Historijsko slikarstvo i skulptura od 14. do 19. stoljeća moe se vidjeti u Strossmayerovoj galeriji starih majstora (Zrinjevac 11) u sklopu HAZU[34] i Muzeju Mimara, donaciji kolekcionara Ante Topića Mimare gradu Zagrebu, koja je otvorena 1987. godine u zgradi nekadanje gimnazije.[35] Potonja sadri 3.750 djela iz različitih kultura i civilizacija. Moderna galerija (Hebrangova 1) je umjetnička zbirka hrvatskih slikara i kipara 19. i 20. stoljeća. Od drugih umjetničkih muzeja, tu je Atelier Ivana Metrovića (Mletačka 8) sa skulpturama, crteima i litografijama najznačajnijeg hrvatskog umjetnika 20. stoljeća. Potom Hrvatski muzej naivne umjetnosti, kao i Muzej suvremene umjetnosti, čije je nova zgrada otvorena 2009. u Novom Zagrebu.
U Zagrebu se nalaze i dva bogata povijesna muzeja. Muzej grada Zagreba (Opatička 20), osnovala je Druba Braće hrvatskog zmaja, a smjeten je u obnovljenom kompleksu biveg samostana klarisa iz 17. stoljeća.[36] Muzej tematizira kulturnu, gospodarsku i političku povijest Zagreba od rimskih vremena do najnovijeg doba. Tu je i Hrvatski povijesni muzej u palači Vojković (Matoeva 9).
Od drugih muzeja, značajni su Hrvatski prirodoslovni muzej, Tehnički muzej te Etnografski muzej. Vrijedne zbirke čuvaju i Hrvatski kolski muzej, Gliptoteka HAZU i Kabinet grafike HAZU.
Najposjećenije izlobe svjetskih umjetnika nudi galerija Klovićevi dvori, a stogodinje iskustvo u tom smislu ima Umjetnički paviljon.
Kazalita
Prve kazaline predstave odravale su se u Zagrebu jo u 18. stoljeću, a prva kazalina zgrada podignuta je 1833. godine. Danas u Zagrebu postoji dvadesetak stalnih i sezonskih kazalita. Hrvatsko narodno kazalite, otvoreno 1895. godine, ima najveći presti u izvedbi povijesnih djela, drame, opere i baleta. Osim HNK najpopularniji su Gradsko dramsko kazalite Gavella, Gradsko kazalite Komedija, Zagrebačko kazalite mladih, Teatar Exit i Satiričko kazalite Kerempuh. Postoje specijalizirana kazalita za dječju publiku, dok ih je nekolicina smjetena izvan centra grada i orijentirana na publiku iz većih gradskih četvrti (Trenjevka, Dubrava). Tijekom ljeta, razna se kazalina i koncertna događanja odvijaju pod vedrim nebom, a najpoznatije je Zagrebačko histrionsko ljeto na Opatovini.
Koncerti i festivali
Zagreb je mjesto odravanja vie festivala sa svjetskim značenjem, kao to su Animafest, svjetski festival animiranog filma koji se odrava svake parne godine, potom Međunarodna smotra folklora, kazalini festival Eurokaz, te Festival suvremenog plesa.
Zagreb ima i filmski festival, Zagreb Film Festival, a posebno je zanimljiv ZagrebDox, festival dokumentarnog filma. Od glazbenih festivala, tu je Zagrebfest, jedna od najstarijih manifestacija hrvatske pop glazbe, potom festival avangardne glazbe Muzički Biennale Zagreb svake neparne godine te Festival Zagrebačke filharmonije. Od 1996. se na ulicama sredita Zagreba odrava Cest is d'Best, međunarodni multimedijalni festival uličnih zabavljača. Ljeti se također odravaju koncerti na otvorenom, većinom na Gornjem gradu (Ljeto na Gornjem gradu).
Najpoznatija koncertna dvorana u Zagrebu je Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, sagrađena 1973. i nazvana po znamenitom skladatelju prve hrvatske opere Vatroslavu Lisinskom. Dvorana je bila i mjesto odravanja Eurosonga 1990. godine. Veći koncerti zabavne glazbe odravaju se u Domu sportova, a od nedavno i u veličanstvenoj Areni Zagreb.
Od drugih događanja poznata je izloba cvijeća Floraart (krajem srpnja i početkom lipnja), te Old-timer Rally, koji se odravaju jednom godinje. Posebno je zanimljiv Markov sajam, tj. sajam starih obrta i zanata koji se izvorno odravao na Trgu sv. Marka, nekada glavnom gradskom trgu, a danas na Trgu bana Jelačića. Dani Grada Zagreba odravaju se 16. studenog.
Mediji
Zagreb je jedno od medijskih sredita jugoistočne Europe.
U njemu je sjedite Hrvatske radiotelevizije. HRT je nastala spajanjem Hrvatskog radija, pokrenutog 1926. godine i Hrvatske televizije, osnovane kao TV Zagreb 1956. godine. Hrvatska televizija je prema istraivanjima najgledanija televizija u jugoistočnoj Europi. HRT centar sa studijima smjeten je na adresi Prisavlje 3, a sam naziv Prisavlje se prema tome u medijskom argonu upotrebljava i kao sinonim za upravni establishment televizije.
Zgrada Hrvatske radiotelevizije na PrisavljuU Zagrebu djeluju i dvije jake komercijalne TV postaje: Nova TV (studiji na Remetinečkoj cesti 139), u vlasnitvu međunarodne kompanije CME, te RTL Televizija (studiji u Krapinskoj 45), u vlasnitvu RTL grupe. U Zagrebu je također sjedite manjih privatnih televizija, OTV i Z1 Televizija, koje su sadrajima regionalno orijentirane na Zagreb i okolicu. U Zagrebu su i prva poslovna televizija u Hrvatskoj Kapital Network i glazbena televizija Croatian Music Channel, koje je moguće pratiti preko kabelske mree.
U Zagrebu djeluje i niz radio postaja, od kojih su najsluanije: Hrvatski radio na 3 kanala u sklopu HRT-a, Radio Sljeme, Radio 101, Narodni radio, Radio Cibona, itd.
Znak EPH ispred sjedita tvrtke u Koranskoj uliciPrve dnevne novine počele su izlaziti u Zagrebu jo 1784. godine (Agramer deutsche Zeitung). Danas je Zagreb sjedite najvećih novinskih kuća u Hrvatskoj. Kapitalom je najsnanija kompanija Europapress Holding (EPH), sa sjeditem u Koranskoj ulici 2, koja izdaje 5 dnevnih novina i 30 časopisa. Najtiranije dnevne novine su Jutarnji list i Sportske novosti u vlasnitvu EPH, te Večernji list (osnovan 1959.) i 24sata, u sastavu austrijskog medijskog koncerna Styria Medien AG. Značajan je i Vjesnik.
U Zagrebu je sjedite i najposjećenijih Internet portala u Hrvatskoj: Index.hr, Net.hr, Oglasnik.hr, i dr.
Sport
Podrobniji članak o temi: Sport u Zagrebu
Arena ZagrebU Zagrebu djeluju brojni profesionalni, ali i amaterski portski klubovi iz Zagreba. Od poznatijih profesionalnih klubova valja istaknuti nogometne klubove koji nastupaju u 1.HNL: NK Dinamo, NK Zagreb, NK Lokomotiva Zagreb, NK Croatia Sesvete, koarkake klubove koji nastupaju u NLB ligi: KK Cibona, KK Zagreb, KK Cedevita, rukometne klubove koji nastupaju u Dukat Premijer ligi RK Zagreb, RK Medvečak, RK Dubrava. Također se ističu vaterpolski klubovi Mladost i Medvečak, hokejaka momčad Medvečak koja nastupa u EBEL ligi, te veslačke, atletske i mnoge druge klubove.
U Zagrebu postoje brojni portski objekti i portsko-rekreacijski centri (alata, Jarun, Mladost, Svetice, itd.). Najveći broj takvih objekata izgrađen je ili preuređen za potrebe Univerzijade 1987. godine. Jedna od najpoznatijih portskih dvorana u Zagrebu je Dom sportova, koja sadri 6 dvorana, najveće dvije mogu primiti 4.000 i 12.000 gledatelja. Popularna Cibona, tj. Koarkaki centar Draen Petrović prima oko 5.400 posjetitelja. U prosincu 2008. dovrena je Arena Zagreb koja moe primiti do 16.300 gledatelja te predstavlja najveći objekt zatvorenog tipa za odravanje sportskih manifestacija u Hrvatskoj. Najveći nogometni stadion u Zagrebu je Stadion Maksimir (37,168 sjedećih mjesta) na kojem utakmice igra NK Dinamo.
Gradovi prijatelji
Zagreb ima uspostavljenu prijateljsku suradnju sa sljedećim gradovima:[37]
Mainz, Njemačka (1967.)
St. Petersburg, Rusija (1968.)
Tromsř, Norveka (1971.)
Kyoto, Japan (1972.)
Kraków, Poljska (1975.)
Lisabon, Portugal (1977.)
Pittsburgh, SAD (1980.)
angaj, Kina (1980.)
15px Bologna, Italija (1984.)
Budimpeta, Mađarska (1994.)
Beč, Austrija (1994.)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina (2001.)
Ljubljana, Slovenija (2001.)
Podgorica, Crna Gora (2006.)
London, Ujedinjeno Kraljevstvo (2009.)
Povezani članci
Popis počasnih i zaslunih građana Zagreba
Popis zagrebačkih gradonačelnika
Popis poznatih osoba grada Zagreba
Biljeke
Sić, Miroslav (2007). Spatial and functional changes in recent urban development of Zagreb. Delo. Preuzeto 6. studenog 2008..
Klima
Naselja i stanovnitvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
SDP unatoč loijem rezultatu i dalje najjači
www.zagreb.hr
O ekonomiji Zagreba. Archived from the original on 2008-01-02. Preuzeto 2006-07-02.
Prihvaćen zagrebački proračun za 2008. (PDF). poslovni.hr (2007-20-12). Preuzeto 2009-16-6.
Velike razlike u BDP-u: Zagreb najrazvijeniji. Javno.hr (2008-02-22). Preuzeto 2008-11-09.
9,0 9,1 Gospodarstvo Grada Zagreba i Zagrebačke upanije (PDF). Hrvatska gospodarska komora (2007-12-11). Preuzeto 2008-11-11.
Prosječna zagrebačka neto plaća za srpanj 6.228 kuna. Suvremena.hr (2008-09-26). Preuzeto 2008-10-09.
[Metropola - besplatni tjednik]
Gospodarski profil KZ. Hrvatska gospodarska komora, Zagrebačka gospodarska komora. Preuzeto 2008-01-25.
Tomislav Marinović (2008), Domaćim arhitektima projekt nove zračne luke, www.vjesnik.hr (Preuzeto 12. oujka 2009.)
Marijan Lipovac (2009), Portal svetog Marka krije tajne, Vjesnik, 11. travnja 2009.
Lelja Dobronić (1992), Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb. ISBN 86-03-00798-5
Lelja Dobronić (1988), Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb.
Lelja Dobronić, Ankica Pandić (2004), Palača Hrvatskog povijesnog muzeja = The Palace of the Croatian History Museum: 1764. - 2004., Zagreb. ISBN 953-6046-29-6
Lelja Dobronić (1988), Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb.
Olga Maruevski (2002), Iso Krnjavi, kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10, Zagreb. ISBN 953-6324-32-6
Ana Deanović, eljka Čorak (1988), Zagrebačka katedrala, Zagreb. ISBN 86-397-0020-6
Pakal Cvekan (1990), Kaptolski Franjevci: kulturno-povijesni prikaz djelovanja Franjevaca kroz 770 godina na Kaptolu u Zagrebu, Virovitica.
Nada Premerl (2005), Potok u srcu Zagreba: uz potok Medvečak od izvora do uća = A brook in the heart of Zagreb: along the Medvečak brook from source to mouth, Zagreb. ISBN 953-6942-19-4
Snjeka Kneević (2003), Zagrebu u sreditu, Zagreb. ISBN 953-181-049-4
Snjeka Kneević (1996), Zagrebačka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
Snjeka Kneević (1996), Zagrebačka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
Zlatko Jurić (1995), Arhitekt Vjekoslav Bastl radovi 1901.-1910., ivot umjetnosti br. 56-57, Zagreb. ISSN 0524-7794
Nikola Batuić, ur. (1992), Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu: 1840.-1860.-1992., Zagreb. ISBN 86-03-00786-1
Snjeka Kneević (1996), Zagrebačka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
Olga Maruevski, Sonja Jurković (1991), Maksimir, Zagreb. ISBN 86-03-00523-0
Vesna Ledić Oppenheim, Maroje Mrdulja, Ira Payer (2008), Arena Zagreb, Zagreb. ISBN 978-953-55532-0-5
Popis srednjih kola i gimnazija u Republici Hrvatskoj (Preuzeto u rujnu 2008.)
Arheoloki muzej u Zagrebu. Preuzeto 2006-07-02.
Muzej za umjetnost i obrt. Preuzeto 2006-07-02.
Strossmayerova galerija starih majstora. Preuzeto 2006-07-02.
Muzej Mimara. Preuzeto 2006-07-02.
Muzej grada Zagreba. Preuzeto 2006-07-02.
Gradovi prijatelji
Literatura
Lelja Dobronić: Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991. ISBN 86-03-00521-4
Lelja Dobronić: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983.
Lelja Dobronić: Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1988.
Dragutin Hirc: Stari Zagreb, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-150-842-1
Snjeka Kneević: Zagrebačka zelena potkova, Zagreb, 1996. ISBN 953-0-60524-2
Snjeka Kneević: Zagrebu u sreditu, Zagreb, 2003. ISBN 953-181-049-4
Gjuro Szabo: Stari Zagreb, Zagreb, 1941.
Vanjske poveznice
Slubene stranice grada Zagreba
Turistička zajednica grada Zagreba
- 14:20 -
ČEKA (PRAG)
Republika Čeka (čeki: Česká republika) ili samo Čeka (čeki: Česko) je drava u Srednjoj Europi koja graniči s Poljskom na sjeveroistoku, Slovačkom na jugoistoku, Austrijom na jugu i Njemačkom na zapadu i sjeverozapadu. Glavni grad Čeke je Prag. Dananja Čeka sastoji se od dvije povijesne regije, Čeke i Moravske, te dijela treće povijesne regije, leske.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Čeke
Čeka se pojavila krajem 9. stoljeća, kad se ujedinila pod dinastijom Přemyslovci.
Čeko (Bohemsko) kraljevstvo (Bohemija) bilo je vana lokalna sila, ali njegova je moć opala zbog razaranja tijekom vjerskih sukoba kao to su bili Husitski ratovi u 15. stoljeću i Tridesetogodinji rat u 17. stoljeću.
Kasnije je Čeka potpala pod kuću Habsburg i postala dio Austro-Ugarske.
Austro-Ugarska je propala u prvom svjetskom ratu, a Česi i susjedni Slovaci ujedinili su se 1918. godine u neovisnu republiku Čehoslovačku. Ta je nova drava imala znatnu njemačku manjinu u Sudetima, pa se Čehoslovačka raspala kada je Njemačka pripojila Sudete 1938. godine i kada je Slovačka postala neovisna zemlja.
Ostatak Čeke (Protektorat Bohemija i Moravska) su okupirali Nijemci 1939. godine. Okupaciji je pridonio domaći kvisling Emil Hacha.
Nakon drugog svjetskog rata opet je stvorena Čehoslovačka, koja je bila pod vlaću Sovjetskog Saveza od 1948. godine, pa nadalje.
Kad su čeki politički vođe pokuali liberalizirati vlast tijekom "Prakog proljeća", vojska Varavskog pakta okupirala je zemlju 1968. godine.
Čehoslovačka je stekla slobodu od Sovjetskog Saveza 1989. godine u mirnoj "Barunastoj revoluciji". Zatim se 1. siječnja 1993. mirno podijelila na dvije neovisne republike, dananju Čeku i Slovačku.
Čeka je 1999. godine postala članica saveza NATO, a članica Europske unije postala je 1. svibnja 2004. godine.
Politika [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Čeke
Prema ustavu, Čeka je parlamentarna demokracija, a ef drave je predsjednik, kojeg neizravno bira parlament svakih pet godina.
Predsjednik ima određene ovlasti, kao to je pravo da predlae suce Ustavnog suda, rasputa parlament u određenim uvjetima, te ulae veto na zakone.
Osim toga, predsjednik imenuje predsjednika vlade, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike, a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.
Čeka ima dvodomni parlament sa Zastupničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát). Prvi dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem. Drugi dom ima 81 člana, koji imaju mandad est godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasovanja u dva kruga.
Najvii dravni prizivni sud je Vrhovni sud. Predsjednik imenuje Ustavni sud, koji sudi o pitanjima ustava. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.
Pokrajine [uredi]
Podrobniji članak o temi: Čeke samoupravne pokrajine
Čeka ima 13 pokrajina (kraje, jednina kraj) i jedan glavni grad (hlavní město), ovdje označen zvjezdicom (*):
--------------------------------------------------------------------------------
pokrajine sredite stanovnitvo
(09/2006)
--------------------------------------------------------------------------------
Prag (Praha) (A) 1 186 618
Sredinja Čeka (Středočeský kraj)(S) Prag 1 171 200
Juna Čeka (Jihočeský kraj) (C) České Budějovice 630 063
Plzeňski kraj (Plzeňský kraj) (P) Plzeň 553 896
Karlovarski kraj (Karlovarský kraj) (K) Karlovy Vary 304 770
Ústečki kraj (Ústecký kraj) (U) Ústí nad Labem 823 725
Liberečki kraj (Liberecký kraj) (L) Liberec 430 285
Královéhradečki kraj (Královéhradecký kraj) (H) Hradec Králové 549 620
Pardubički kraj (Pardubický kraj) (E) Pardubice 507 425
Vysočina (J) Jihlava 511 406
Juna Moravska (Jihomoravský kraj) (B) Brno 1 132 350
Olomoučki kraj (Olomoucký kraj) (M) Olomouc 639 857
Zlínski kraj (Zlínský kraj) (Z) Zlín 589 975
Moravsko-leski kraj (Moravskoslezský kraj) (T) Ostrava 1 249 778
--------------------------------------------------------------------------------
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Čeke
Karta ČekeČeki (bohemski) reljef je vrlo raznolik. Na zapadu je velika nizina kroz koju teku rijeke Laba i Vltava, te koja je okruena niskim planinama Krkonoe (u Sudeti), na kojima je i najvii vrh drave, Snezka (1,602 m).
Moravska, istočni dio zemlje, vie je brdovita i kao glavnu rijeku ima Moravu ali u njoj izvire i Odra.
Rijeke iz Čeke teku u tri različita mora: Sjeverno more, Baltičko more i Crno more.
Klima je umjerena, ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlane. Osjećaju se i morski i kontinentalni utjecaji.
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Čeke
Iako najstabilnija i najbogatija među bivim zemljama Istočnog bloka, Čeka se od sredine 1999. oporavlja od recesije.
Gospodarstvo je ivnulo u razdoblju od 2000. do 2001. godine zbog izvoza u Europsku uniju, pogotovo u Njemačku, te zbog investicija iz inozemstva, dok je domaća potranja sve jača.
U budućnosti bi moglo doći do problema zbog neugodno visokih poreznih deficita.
Radi se na dovrenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike, to će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvodnju.
Promet [uredi]
Podrobniji članak o temi: Promet Čeke
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Čeke
Većina stanovnika Čeke (90,4%) su Česi, koji govore čeki jezik, jedan od slavenskih jezika.
Ostale etničke skupine su Moravci (3,7%), Slovaci (2%), Nijemci, Romi, Mađari, Ukrajinci i Poljaci.
Granica između Čeke i Slovačke otvorena je za građane bive drave Čehoslovačke.
Glavne religije kao postoci ukupnog stanovnitva: katoličanstvo (27%), protestantizam (1%), čeki husiti (1%), kao i mala idovska zajednica. Najvie stanovnika izjanjava se kao ateisti (59%), a ostali se nisu izjasnili.
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Čeke
Knjievnici [uredi]
Karel Čapek
Franz Kafka
Jaroslav Haek
Skladatelji [uredi]
Bedřich Smetana
Antonin Dvořak
PRAG
Prag (čeki: Praha) je glavni i s 1,2 milijuna stanovnika najveći grad Čeke te njeno kulturno i gospodarsko sredite. Zemljopisno lei u sredini Čeke kotline na rijeci Vltavi, desnom pritoku Labe. Uz stanovnike zabiljeene u slubenoj statistici, pretpostavlja se da u Pragu ivi jo oko 300.000 neprijavljenih osoba, tako da se ukupan broj stanovnika penje do 1,5 milijuna.
Prag ima dobro očuvanu srednjovjekovnu gradsku jezgru: Hradčani i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město i Nové Město (Stari i Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od 1992. Stari dio Praga uvrten je u UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi kao divan primjer razvoja europskog grada od 11. do 18. stoljeća. Prag je godine 2000. bio jedna od europskih prijestolnica kulture.
Povijest [uredi]
Na prostoru Praga postoje arheoloki nalazi iz starijeg kamenog doba. Oko 2000 g.p.K. su Kelti osnovali naselje Závist juno od grada. U doba seobe naroda su taj prostor naselili germanski Markomani i kasnije Slaveni. Prema legendi je grad Prag osnovao Přemisl, osnivač prve čeke dinastije Přemislovića, zajedno sa svojom enom Libuom. Jezgra starog Praga je tvrđava Vyehrad na obali Vltave. U 9. st. je sagrađena tvrđava na mjestu dananjeg Prakog dvorca koja postaje jezgra grada. 973. godine je osnovana biskupija koja je bila dio nadbiskupije Mainza do 1344. kad je postala samostalna nadbiskupija. Ubrzo nakon toga je Prag postao sjedite čekih kraljeva.
Od 10. st. Prag postaje značajan trgovački centar u kojeg se doseljavaju trgovci raznih naroda (posebno Nijemci i idovi). Postojali su dijelovi grada gdje su ivjeli pripadnici pojedinih naroda. Prvi most preko Vltave je sagradio kralj Vladislav II. 1170. godine.
Grad se jače razvio u 14. st. (zlatno doba Praga). Car Svetog Rimskog Carstva Karlo IV. iz dinastije Luksemburg je izabran za kralja Čeke i 1355. je odlučio da Prag postane prijestolnica cijelog Carstva. U Prag dolaze mnogi naseljenici iz svih dijelova Carstva. Karlo IV. je poduzeo mnoge gradnje, od kojih su najpoznatiji Karlov most i katedrala sv. Vida. Osnovao je i Karlovo sveučilite (najstarije sveučilite u Srednjoj Europi). Tada je Prag bio treći grad po veličini u Europi. U Pragu je djelovao teolog Jan Hus koji je pokrenuo vjerski pokret Husiti kojima su se priključili mnogi Česi (Husitski ratovi).
Toranj Karlovog mosta za prake revolucije 1848. godine1618. su Česi kroz prozor Prakog dvorca izbacili izaslanike cara Ferdinanda II. (praka defenestracija). Taj događaj je bio povod Tridesetogodinjeg rata između katoličkih i protestantskih snaga u koji je bila uvučena većina europskih zemalja. Prag je bio estoko pogođen ratom i stanovnitvo mu se tokom rata smanjilo za dvije trećine. 1689. je grad koji se obnovio nakon rata pogodio katastrofalni poar.
U 18. st. ponovo raste gospodarska snaga grada. 1757. je tokom Sedmogodinjeg rata pruska vojska razorila grad. 1784. su pojedine gradske četvrti formalno ujedinjene u jedan grad. Grad je naglo narastao i dobio na gospodarskom značenju tokom industrijske revolucije u 19. st. Počeo se bre razvijati nakon izgradnje eljeznice 1845. kada je ugljen iz bazena Kladno omogućio razvoj metalurgije, to je dovelo do povećanja broja stanovnika. Godine 1830. u Pragu je ivjelo 180.000 ljudi, a godine 1910. već 224.000. Grad je postao snano industrijsko sredite i postupno uključio u svoj sastav susjedna manja naselja kao industrijske gradske četvrti pa su tako nastali Libeň s pristaninim bazenom Vysočany, Hloubětín, Karlín i Smíchov s tvornicama strojeva, vozila, vagona, stakla, papira i prehrambenih proizvoda. Prag je postao i trgovački centar te veliko eljezničko čvorite, a tome su kasnije pridodane i cestovne veze te velika zračna luka Ruzyně udaljena samo 10 km od gradskog sredita.
1848. je u gradu izbila revolucija koja je dio europskih revolucija iste godine. Tada jača čeka nacionalna svijest i elja za nezavisnoću. Prag je bio centar Čekog narodnog preporoda i ostalih čekih nacionalističkih pokreta. Prag je bio centar panslavističkog pokreta. U Pragu su se sastajali intelektualci iz ostalih slavenskih naroda koji su iznosili ideje o vlastitim nacionalnim pokretima.
1918. se raspala Austrougarska monarhija, i Čeka je zajedno sa Slovačkom stekla nezavisnost, ali se ujedinila u zajedničku dravu Čehoslovačku. Prag je od 1918. do 1939., te od 1945. do 1993. bio glavni grad Čehoslovačke. Jedna je od rijetkih prijestolnica Srednje Europe koja je u Drugom svjetskom ratu ostala gotovo potpuno poteđena ratnih razaranja. Grad je ipak bombardiran na samom kraju rata. 1948. je u Čehoslovačkoj zavladao socijalizam. Prag je bio centar protukomunističkih pokreta (Prako proljeće 1968. i Barunasta revolucija 1989.). Od 1993. je glavni grad novonastale Čeke Republike koja je nastala razdruivanjem Čehoslovačke. Zbog izvrsno očuvane srednjoeuropske arhitekture postao je, pogotovo nakon zavretka hladnog rata, jedno od najpopularnijih srednjoeuropskih turističkih odredita i omiljena lokacija za snimanje mnogih filmova s povijesnom tematikom, čemu je pridonijela i gotovo stoljetna tradicija proizvodnje vlastitih filmova.
Zemljopis [uredi]
Panorama gradaPrag je smjeten u srednjoj Čekoj na rijeci Vltavi. Nalazi se 40 km od uća Vltave u Labu. Zbog svog poloaja neposredno na rijeci jezgra je u prolosti često bila izloena poplavama. Na rijeci postoji nekoliko otoka (Slovanský ostrov, Dětský ostrov i Střelecký ostrov). Prag je unutar visoravni Čeke zavale. Reljef na prostoru grada je brdovit. Zapadno od grada je Bijela gora, a juno gora Čihadlo. Klima je umjerena. Na prostoru grada se mijeaju kontinentski i oceanski utjecaji na klimu.
Znamenitosti [uredi]
Starogradski trgPovijesno sredite Praga
Svjetska batina - UNESCO
Godina uvrtenja: 1992. (16. zasjedanje)
Vrst: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroenost: ne
Poveznica: UNESCO
Mala Strana na kraju Karlovog mosta
Vjenceslavov trg s Nacionalnim muzejom noću
Crkva sv. Petra i Pavla na Vyehradu
RudolfinumNakon pada eljezne zavjese, Prag je postao jedno od najposjećenijih turističkih destinacija u Europi, ali i u svijetu. Prag je esti grad po posjećenosti u Europi, poslije Londona, Pariza, Rima, Madrida i Berlina[1]. Za razliku od drugih europskih metropola, Prag nije mnogo stradao u Drugom svjetskom ratu, te je njegova povijesna arhitektura (Stari grad, Donji grad i Novi grad) jedna od najsačuvanijih u Europi i predstavljena je svim povijesnim stilovima: srednjovjekovna romanika i gotika, renesansa, barok, neoklasicizam, historicizam, secesija, funkcionalizam i postmoderna arhitektura. Najpoznatije znamenitosti Praga su:
Praki dvorac (Praský hrad) u četvrti Hradčani (Guinnessova knjiga rekorda ga navodi kao najveći dvorac na svijetu, povrine preko 70000 m˛)
Katedrala sv. Vida nalazi se unutar kompleksa dvorca
Stari grad (Staré Město) s poznatim Starim trgom (Staroměstské náměstí)
Astronomski sat (Orloj) unutar Starog grada
Novi grad (Nové město) s najpoznatijim trgom Václavské náměstí
Karlov most (Karlův Most) preko Vltave
idovska četvrt Josefov s novom sinagogom (Staronová Synagoga) iz 1270. godine i idovskim grobljem
Crkva Nae gospe pod Týnom (s poznatim crnim tornjevima)
Dvorac Vyehrad na čijem su groblju ukopani mnogi slavni Česi kao to su Antonín Dvořák i Bedřich Smetana
Kompleks Karlovog sveučilita
Petřínski opservatorijski toranj (Petřínská rozhledna) je kopija Eiffelovog tornja)
Televizijski toranj u četvrti ikov (ikovský vysílač)
Grob Franza Kafke na idovskom groblju Olany koje je poznato etalite
"Pleuća kuća" (moderna građevina, djelo hrvatskog arhitekta Vlade Milunića)
Zlatna ulica
Lennonov zid s protukomunističkim grafitima inspiriranim pjesmama Beatlesa
Praki metronom, moderna instalacija na mjestu sruenog Staljinovog spomenika
Mala četvrt (Malá Strana) s Crkvom Malog Isusa
Dravni muzej (Národní muzeum)
Muzej primijenjenih umjetnosti
Barokna gradska vrata Pisek, jedina sačuvana gradska vrata
Praki ZOO je jedan od 7 najboljih u svijetu (prema Forbes magazinu)
Narodno kazalite (Národní Divadlo)
Rudolfium, dom Čeke filharmonije
Kazalite Smetana, dom prake dravne opere
- 14:16 -
INDIJA
Republika Indija, koja je smjetena u Junoj Aziji i pokriva veći dio Indijskog podkontinenta, je druga najmnogoljudnija drava na svijetu, s vie od milijardu stanovnika, koji govore vie od sto različitih jezika. Indija graniči s Bangladeom, Mianmarom, Kinom, Butanom, Nepalom i Pakistanom, a na jugu je oplakuje Indijski ocean, gdje ima susjede ri Lanku i Maldive. Najveća gradska područja su Mumbai na jugozapadu i Calcutta na rijeci Ganges.
Porijeklo imena [uredi]
Ime Indija potječe od Sindhu, lokalnog imena za rijeku Ind. U prastarim spisima Vedama (starim 5 000 godina) spominje se prvo ime za Indiju - Bharata Varsa. Kasnije su razne političke stranke predlagale za Indiju različita imena, među kojima su bili Hindustan, Hindu Rashtra i Bharath. Ime Bharat potječe od dva hinduska kralja po imenu Bharata. ťBhaŤ na sanskrtu znači znanje ili svjetlost, a ťratŤ je glagol ťraditiŤ, pa je ťbharatŤ onaj koji trai znanje. Indija je bila poznata i kao Hindustan (zemlja Hindusa), ali to se ime izbjegavalo nakon neovisnosti 1947., jer je indijski narod odlučio da će Indija biti sekularna drava. Indija je zemlja suprotnosti i najveća federalna drava na svijetu podjeljena na 25 federalnih jedinica.
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Indije
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Indije
Indska se civilizacija razvila iz starijih neolitskih kultura, kao i pod utjecajem sumerske civilizacije, s kojom je trgovala. Prva kultura Indije razvila se u dolini rijeke Ind sredinom 3. tisućljeća pr. Kr. Kulture Inda su gradile gradove od opeke. Ti su gradovi imali kanalizacijski sustav i iroke ulice. Narod koji je ondje ivio nazivao se Dravidi, a bio je tamne puti, te se bavio sa poljodjelstvom i obrtom. Trgovali su s narodima Mezopotamije. Poznavali su pismo koje do danas nije odgonetnuto. Najveći gradovi bili su Harapa i Mohenjo Daro. U Indiju su se oko 1400. pr. Kr. doselili indoeuropski Arijci i unitili indske gradove. Među Indom i Gangesom osnovali su vie drava. Glavni povijesni izvor za to doba su Vede, zbirka četiri knjige, i zato Indiju od 1400. do 550. pr. Kr. zovemo "vedska Indija". Najpoznatije indijske epske pjesme su Mahabharata i Ramajana, a govore o ratovima u kojima sudjeluju ljudi, demoni i bogovi. U upotrebi je bilo pismo i jezik Sanskrt. Kad su nastale drave, narod je iz polunomadstva preao na poljoprivredu, a drutvo se raslojilo na četiri kaste.
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Indijska umjetnost
Upravna podjela [uredi]
Podrobniji članak o temi: Drave i teritoriji Indije
Indija je upravno podijeljena na 28 saveznih drava, 6 saveznih teritorija, dok glavni grad New Delhi ima poseban status.
Savezne drave:
Andhra Pradesh
Arunachal Pradesh
Assam
Bihar
Chhattisgarh
Goa
Gujarat
Haryana
Himachal Pradesh
Jammu and Kashmir
Jharkhand
Karnataka
Kerala
Madhya Pradesh
Maharashtra
Manipur
Meghalaya
Mizoram
Nagaland
Orissa
Punjab
Rajasthan
Sikkim
Tamil Nadu
Tripura
Uttaranchal
Uttar Pradesh
Zapadni Bengal
Savezni teritoriji:
Andamani i Nikobari
Chandigarh
Dadra i Nagar Haveli
Daman i Diu
Lakshadweep
Pondicherry
- 13:50 -
ALBANIJA (TIRANA)
Albanija (albanski: Shqipëria, znači Zemlja orlova) mediteranska je drava jugoistočne Europe. Graniči s Crnom Gorom na sjeveru, Kosovom na sjeveroistoku, Makedonijom na istoku, Grčkom na jugu, Jadranskim morem na zapadu te Jonskim morem na jugozapadu. Slubeno ime glasi Republika Albanija
Podrijetlo i povijest imena [uredi]
Albanija vjerojatno dolazi od antičkog Proto-Indo-Europskog korijena *albho, to znači bijelo. Od ovog korijena moda potječe i ime Albion, staro ime za Britaniju. Alternativno podrijetlo moe biti isto kao i za ime Alpe, ali etimologija ovog naziva nije definitivno utvrđena. Treća varijanta kae da Albanija potiče od latinskog Alba. Albus snači na latinskom bijelo ili svijetlo, tako da su Rimljani tako nazivali mijesta gdje se Sunce najprije vidi, po brdovitim mjestima.
Prvi put riječ Albanoi se pojavljuje kao ime ilirskog plemena u dananjoj sjevernoj sredinjoj Albaniji, 130. godine u Ptolomejevom radu. Albanopolis od Albana je mjesto koje se poistovjećuje sa Zgerdeom (Zgërdhesh) brdskom tvrđavom blizu Kruje u sjevernoj Albaniji. Arbanon je vjerojatnije ime okruga - moguće je da se radi > ravnici Mat - nego ime određenog mjesta. Indikacija pokreta s viih nadmorskih visina u mnogo ranijem periodu je detektirana u razdiobi zemljopisnih imena koja zavravaju sa -e ("-esh") koje izgleda da je proisteklo iz latinskog -enizis ili -ezis, između kumbina i Mata, s koncentracijom između Elbasana i Kruje.
Izraz Albanon se moda polako irio na druga ilirska plemena dok njegova upotreba nije postala uobičajena među svim Albancima. Sudeći prema albanskom znanstveniku Faďku bey Konitzi, izraz Albanija nije u potpunosti zamjenio Iliriju do kraja četrnaestog stoljeća. Riječ Alba ili Arba je izgleda povezana s gradom Arba (danas Rab, Hrvatska), koji je u davna vremena bio naseljen polu-ilirskim Liburnima, prvi put spomenutim 360. pr. Kr.
Oko tisuću godina kasnije, neki bizantski pisci su koristili izraze Albanon i Arbanon da označe regiju Kruje. U 13. stoljeću, imena Albanija i Albaneani (Albanenses) su označavala cijelu zemlju i sve stanovnitvo kako je pokazano u radovima mnogih starih albanskih pisaca, kao to su Budi, Blanko i Bogdano. .U Povijesti napisanoj 1079. - 1080. godine, bizantski povjesničar Michael Attaliates je dao naznake o Albanonima koji su uzeli udjela u pobuni protiv Konstantinopola 1043. godine, i o Arbanitima kao podanicima vojvode Dirahijuma. Italo-Albanci i albanske manjine koje su jo prisutne u Grčkoj su kroz povijest bile poznate pod različitim imenima: Arbënuer, Arbënor, Arbëneshë, Arbreshë.
Gotovo da nema sumnje da je korijen alb- ili arb- stariji od shqip-, od kojeg potiče dananje ime drave Shqipëria, ime koje se pojavljuje samo u vrijeme turskih invazija. Albansko ime zemlje, Shqipëria, znači zemlja orlova.
Povijest [uredi]
Kraljevina Ilirija u doba kralja Agrona (3 . stoljeće prije Krista), prostire se "od Epira do Neretve".
Spomenik Skenderbegu u TiraniPodrobniji članak o temi: Povijest Albanije
Na prostorima dananje Albanije, ljudska aktivnost je prisutna od početka čovjekove povijesti. Najranije stanovnitvo je vjerojatno bilo predindo-europsko, koje je nastanjivalo veći dio sredozemne obale. Ipak, njihovi fizički ostaci su oskudni i koncentrirani samo na priobalno područje. Uskoro su ove prve stanovnike zamjenila Proto-helenska plemena, koja su postupno zauzimala dananju Grčku, junu Makedoniju i juni dio dananje Albanije. Ovi procesi su vreni u drugom tisućljeću prije Krista, i nisu utjecali na sjevernu ili sredinju Albaniju, zonu koja je u to vrijeme predstavljala sliku političkog vakuuma (to je u sutini povijesni paradoks).
Iliri su relativno kasno doli na Balkan. Mada se njihovo prisustvo moe pratiti do 900. pr. Kr., njihova politička struktura je formulirana u 7. stoljeću pr. Kr. i 6. stoljeću pr. Kr. Vjeti u obradi metala i estoki ratnici, Iliri su osnovali ratnička kraljevstva koja su se međusobno borila kroz cijelu njihovu povijest. Samo tokom estog stoljeća prije Krista su Iliri organizirali značajne napade na svoje prve susjede, grčko kraljevstvo Molosoi u sjevernom Epirusu (danas juna Albanij0), Makedonsko kraljevstvo i kraljevstvo Paeonia (danas u sjevernoj Makedoniji). Vjerojatno je njihov najveći uspijeh bilo ubojstvo Perdikasa III, kralja Makedonije. Na nesreću Ilira, Perdikasa je nasljedio Filip II. Makedonski, otac Aleksandra Velikog, koji je uspjeno prekinuo ilirsku agresiju.
U stvarnosti, ipak, Iliri su uglavnom bili miroljubivi trgovci poljoprivrednih dobara i metalnih proizvoda. Na ilirsku kulturu je utjecala grčko-makedonska kultura. Na prostoru Albanije se nalazilo i nekoliko antičkih grčkih kolonija.
Nakon to je bila osvojena od strane nekoliko zemalja, od kojih su najznačajnije Rimsko i Bizantsko Carstvo, Ilirija je izgubila većinu svog početnog stanovnitva, i konačno postala dio Osmanskog Carstva 1478. godine, nakon godina otpora pod vodstvom Skenderbega, albanskog narodnog heroja.
Tijekom Prvog balkanskog rata, Albanija je jednostrano proglasila nezavisnost od Otomaskog Carstva 1912. godine, no njezin teritorij se nalazio pod okupacijom Balkanskih saveznika - Srbije, Crne Gore i Grčke. Odlukama Londonske konferencije 1912, Albanija postaje međunarodno priznata neovisna kneevina.
Tijekom prvih mjeseci Svjetskog rata dolazi do nemira u zemlji a knez i ministri bjee u inozemstvo. Veći dio teritorija Albanije okupira Austro-Ugarska 1916, dok je juni pod okupacijom sila Antante kao dio Solunske fronte. Nakon proboja fronte 1918., Albanija dolazi pod okupaciju Saveznika, Francuske i Italije, sve do kraja Parike mirovne konferencije 1920. Tada Albanija postaje republika.
Nakon 1. svjetskog rata bila je imala pobunu na sjeveru zemlje, poticanu iz Kraljevine SHS. Iako je potonja poricala svoj uplet u tu pobunu, na pritiske velikih sila da se ne mijea u to, K. SHS je morala prekinuti potporu, i dolo je do toga da je pobuna uguena. S druge strane, Albanija je imala probleme sa uspostavom vlasti oko grada Valone, kojeg su talijanske okupacijske vlasti odbile predati albanskim vlastima, pa je u lipnju 1920. izbio cijeli sukob, koji je kasnije dobio ime Valonski rat.
Neke drave Saveznice, Kraljevina SHS i Grčka, nezadovoljne parikom podjelom teritorije, prodiru u Albaniju i okupiraju neke njezine dijelove. Intervencijom Lige naroda, jugoslavenske snage naputaju Albaniju 1921, a grčke 1923. godine.
U jesen 1926. godine dolazi do većeg sukoba između sjevernoalbanskih plemena i jugoslavenske vojske. Sukob se vodio najprije na granici, a onda se proirio na teritorij obje drave. Stoga dolazi do konferencije veleposlanika, organizirane od strane Lige naroda, radi očuvanja mira u Europi. Konferencija je promijenila granicu između dviju zemalja: Kraljevini SHS je dodijeljen albanski dio uz područje Metohije, a Albaniji jugoslavenski dio uz Vardarsku Makedoniju. Dodijeljena područja nisu se znatno razlikovala po povrini.
Od 1928. na dalje, zemljom je vladao Ahmed-beg Zogu do 1938. godine, kada je Albanija postala marionetska drava Italije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, albanski faisti su pomagali Talijanima u njihovoj invaziji na Grčku (listopad 1940.) i čak sudjelovali (mada u vrlo malom broju) u muslimanskim formacijama koje su pomagale njemačkim SS trupama u suzbijanju pokreta otpora u Albaniji i dravama bive Jugoslavije.
Komunisti su preuzeli vlast nakon rata u studenom 1944. godine, pod vodstvom, Envera Hoxh5. Od 1945. do 1990. godine, Albanija je imala jedan od najrepresivnijih reima u Europi. Komunistička partija je osnovana 1941. Svi njeni protivnici su bili eliminirani. Enver Hoxha je bio na čelu partije. Tijekom vie desetljeća njegove dominacije, Hoxha je stvarao i unitavao odnose sa Beogradom, Moskvom i Pekingom, po svojim osobnim interesima. Nastupila je izolacija zemlje, prvo od strane zapada (zapadna Europa, Kanada, SAD) a kasnija čak i od istočnog bloka.
1985. godine, Enver Hoxha je umro, a naslijedio ga je Ramiz Alia. Alia je prvo pokuao pratiti Hoxhine stope, ali se istočna Europa već počela mjenjati: Mihail Gorbačov se pojavio na sceni Sovjetskog Saveza s novom politikom (glasnost i perestrojka). Totalitarni reim je bio pod pritiskom SAD-a i Europe i mrnjom vlastitog naroda. Nakon to je Nicolae Ceauşescu (komunistički vođa Rumunjske) ubijen u revoluciji, Alia je znao da bi on mogao biti slijedeći ako ne dođe do promjena. Potpisao je Helsinki sporazum (koji su ostale zemlje potpisale 1975.) koji obvezuje na potovanje ljudskih prava. Također je dozvolio pluralizam, i iako je njegova stranka pobjedila na izborima 1991. godine, bilo je jasno da se promjene ne mogu zaustaviti. 1992. godine, na općim izborima je pobjedila demokratska stranka sa 62% glasova.
Na općim izborima 1996. godine, demokratska stranka je pokuala osvojiti apsolutnu većinu i manipulirala je rezultatima izbora. 1997. godine, strukturne prijevare su uzdrmale cijelu vladu, i uzrokovale nemire. Mnoge gradove su kontrolirale naoruane bande i grupe građana. Ova anarhistička pobuna je omogućila socijalističkoj stranci pobjedu na prijevremenim izborima 1997.
Od 1990. Albanija je orijentirana prema zapadu. Primljena je u Vijeće Europe, i, zajedno sa Hrvatskom u NATO. Albanska radna snaga je nastavila emigraciju u Grčku, Italiju, Europu i Sjevernu Ameriku. Korupcija u vlasti je postajala sve očiglednija. Političari nisu ispunjavali nade naroda u brzu i ne previe bolnu tranziciju.
Politika [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Albanije
Kuvendi parlament Republike AlbanijePredsjednika bira Kuvendi, tj. parlament Republike Albanije. Glavni dio od 140 zastupnika bira se na četiri godine. 100 zastupnika se bira po izravnom broju glasova, dok se ostalih 40 zastupnika biraju po proporcionalnom sistemu.Po novom izbornom sistemu po kojem su odrani izbori 28.06.2009, 140 poslanika se bira u 12 izbornih jedinica po proporcionalnom sistemu,tzv.regionalni proporcionalni sistem. Predsjedniku u vrenju dunosti pomae vijeće ministara, koje postavlja predsjednik.
Upravna podjela [uredi]
Podrobniji članak o temi: Okruzi Albanije
Podrobniji članak o temi: Distrikti Albanije
Podrobniji članak o temi: Općine Albanije
Albanija je podjeljena u 12 okruga (qark, često i prefekturë)). Okruzi sadre po nekoliko distrikata (rrethe), kojih je ukupno 36 rrethe. Distrikti su podijeljeni u općine (komunë ili bashki), kojih u Albaniji ukupno ima 351. Distrikti su:
1 Berat (Berat)
2 Bulkize (Bulqizë)
3 Delvine (Delvinë)
4 Devol ( Devoll)
5 Diber (Dibër)
6 Drač (Durrës)
7 Elbasan (Elbasan)
8 Fier (Fier)
9 Gjirokaster (Gjirokastër)
10 Gram (Gramsh)
11 Has (Has)
12 Kavaje (Kavajë)
13 Kolonje (Kolonjë)
14 Korča (Korçë)
15 Kruje (Krujë)
16 Kučove (Kuçovë)
17 Kuke (Kukës)
18 Kurbin (Kurbin)
19 Lee (Lezhë)
20 Librad (Librazhd)
21 Lunje (Lushnjë)
22 Malesi i Madhe (Malësi e Madhe)
23 Malakaster (Mallakastër)
24 Mat (Mat)
25 Mirdite (Mirditë)
26 Pekin (Peqin)
27 Parmet (Përmet)
28 Pogradec (Pogradec)
29 Puke (Pukë)
30 Sarande (Sarandë)
31 Skadar (Shkodër)
32 Skrapar (Skrapar)
33 Tepelene (Tepelenë)
34 Tirana (Tiranë)
35 Tropoje (Tropojë)
36 Vlore (Vlorë)
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Albanije
Albanija sadri brdovit i planinski reljef. Najvia planina, Korab u okrugu Dibra je visoka 2.753 m. Albanija ima blagu, ali uglavnom vlanu klimu. Godinja razina padalina je najvia u Europi, i dostie preko 2000 mm na sjeveru i 1190 mm u Tirani. Ljetne temperature su obično prilično visoke, u prosjeku oko 29 °C u Tirani tokom srpnja, dok su zime hladne, s minimumima ispod 0 °C, osim u blizini obale.
Osim glavnog grada, Tirane, sa 520.000 st. veći gradovi su Drač, Elbasan, Skadar, Gjirokaster, Valona i Korča.
Albanija je zemlja numjereno kontinentalne klime, a na to utječe njen reljef.
Promet [uredi]
Podrobniji članak o temi: Promet Albanije
Značajnije luke u međunarodnom prometu su morske luke Drač, Sarande i Valona.
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Albanije
Albanija je jedna od najsiromanijih europskih drava. Polovica gospodarski aktivnog stanovnitva se bavi poljoprivredom, a petina radi u inozemstvu. Ekonomski problemi su, između ostalih, visoka stopa nezaposlenosti, korupcija, i organizirani kriminal.
Gospodarsko samoizoliranje za doba Envera Hoxhe i novčarske manipulacije 1990-ih su jo vie pogorale i obeznadile gospodarsku sliku te zemlje.
Zemlja praktički nema izvoz, a uvozi velike količine hrane iz Grčke i Italije. Priljev novca je mahom od financijske pomoći i od ljudi koji rade u inozemstvu.
Albanija ima obalu na dva europska mora, Jonsko i Jadransko. Jonsko more je poznato po čistoj, bistroj vodi, od Valone do grčke granice. Na Jadran Albanija izlazi od Valone do granice sa Crnom Gorom. Taj dio Jadrana poznat je po pječanim plaama.
Do 2000., jonske plae su bile prilično naseljene, ali samo lokalnim stanovnitvom. Između 1990. i 2000. godine, zemlja je prola kroz političke, ekonomske i socijalne prevrate. Od tog razdoblja je Albanija povećala postotak zaposlenosti i suzbila korupciju, to je ojačalo turizam.
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Albanije
Prema podacima CIA-e (veljača 2005.), 95% stanovnitva čine Albanci, uz grčku manjinu od 3%. Postoje podatci o Crnogorcima, Makedoncima, Srbima i Gorancima (Tropolje, Kuks) koji ive u toj zemlji. Ostale procjene broja Grka u Albaniji variraju od 1% - slubena albanska statistika, do 12% - grčki izvori. Mnogi Albanci ive u okolnim regijama: Na Kosovu i Metohiji (oko 1,8 milijuna), u Makedoniji (oko 500.000), u sredinjoj Srbiji (preko 150.000, mahom na jugu) i u Crnoj Gori (oko 47.000, preteno u područjima uz albansku granicu). Preko 600.000 Albanaca je emigriralo u Grčku od 1990.; a veliki broj je otiao u druge zemlje. Slubene grčke statistike negiraju postojanje velikih albanskih zajednica u Epiru, dok albanske procjene govore sasvim suprotno.
Jezik koji se koristi je albanski, a grčkim se slui grčka manjina u junim dijelovima zemlje. Slavenski goranski jezik se govori u Gorë u okrugu Kukës. Selo Shishtavec je glavno sredite goranskog jezika. U ostale lingvističke i kulturne grupe spadaju Vlasi i Romi.
Od osmanske okupacije većina Albanaca su muslimani (70%), iako je religija bila zabranjena u vrijeme komunizma. Pravoslavci čine 20% stanovnitva (a nalaze se na jugu); dok Katolici čine 10% stanovnitva (na sjeveru; vidi Miriditska republika, Biskupija Bajza, Biskupija Danj, Biskupija Sapa i Biskupija Sard). 20% ukupne muslimanske populacije su iz reda Bektashi.
Albanci se dijele u dvije plemenske zajednice, bez obzira na religijsku pripadnost. Tako juni dio zemlje naseljavaju Toske, a sjeverni dio zemlje sačinjavaju pripadnici Gega.
TIRANA
Tirana (albanski: Tiranë ili Tirana) je glavni i najveći grad Albanije. Prema slubenim procjenama 2003. imala je 353.400 stanovnika, ali po nekim izvorima stvarni je broj puno veći, do milijun ljudi. Osnovana je 1614., a glavnim gradom zemlje postala je 1920.
Tirana se nalazi na krajnjem jugu doline rijeke Ishm, 30 km od Jadranskog mora. Industrijski je i kulturni centar Albanije. Najveće industrije su prehrambena, strojarska, tekstilna, farmaceutska i metalurka. Tiransko sveučilite osnovano je 1957. Tirana ima svoju zračnu luku, Aeroporti Nënë Tereza (Aerodrom Majke Terezije).
Gradovi prijatelji [uredi]
Belgija Bruxelles
Bugarska Sofija
Crna Gora Podgorica
Čeka Prag
Francuska Marseille
Francuska Pariz
Grčka Atena
Hrvatska Zagreb
Italija Firenca
Italija Đenova
Italija Rim
Italija Torino
Seul
Kanada - Cobourg
Kina- Peking
Kosovo - Pritina
Litva - Vilnius
Rumunjska - Bukuret
Ruska Federacija - Moskva
panjolska - Zaragoza
panjolska - Barcelona
panjolska -Madrid
vedska - Stockholm
Turska - Ankara
Turska - Bursa
Ukrajina - Kijev
- Grand Rapids
Vanjske poveznice [uredi]
Slubena stranica (alb.) (engl.)
- 13:46 -
RUMUNJSKA (BUKURET)
Rumunjska je drava u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Na istoku izlazi na Crno more, a graniči na na jugu s Bugarskom, na jugozapadu sa Srbijom, na sjeverozapadu s Mađarskom, na sjeveru s Ukrajinom te na sjeveroistoku s Moldovom. Rumunjska je član NATO saveza i Europske unije.
Zemljopis [uredi]
Rumunjsku siječe 25. meridijan i 45. paralela. Krajnje su joj točke između 43 stupnja i 37 minuta do 48 stupnjeva i 16 minuta N, te između 20 stupnjeva i 16 minuta do 29 stupnjeva i 16 minuta E.
Dananja Rumunjska moe se podijeliti na nekoliko zemljopisnih cjelina: Delta Dunava, Dobruđa, Moldavija, Vlaka (koja se djeli na Olteniju i Munteniju), Transilvanija, Maramureş, Crişana i Banat (istočni).
Najvii vrh je Moldoveanu sa 2543 m. Najdua je rijeka Dunav, a najveće jezero Razelm. Najdua je granica ona s Ukrajinom, dok je granica na moru duga oko 245 km, dok je ukupna granica Rumunjske sa ZND-om oko 1320 km.
Reljef [uredi]
Podrobniji članak o temi: Reljef Rumunjske
U reljefu Rumunjske predstavljena su sva tri reljefna oblika: nizine, brijegovi i planine. Na povrini od 238.391 kvadratnih km smjestila su se tri značajnija gorska sustava. To su: Karpati, Transilvanske alpe (jo se nazivaju i junim Karpatima) i Bihor. Nizine zauzimaju 33% zemlje, brda i gore do 750 m 37%, a planine 30%. Iz ovoga je vidljiva jednakost u ukupnoj teritorijalnoj obuhvatnosti.
Nizine su gospodarska osnova Rumunjske i najvrijednija su područja Rumunjske. U Rumunjskoj je najvanija dolina Vlaka. Ona je pravi centar Rumunjske i cijelom se povrina nalazi u Rumunjskoj.
Rumunjska je bogata spiljama. Tri najznačajnije su Valea Rea, Movila i Piatra Altarului.
Klima [uredi]
Podrobniji članak o temi: Klima Rumunjske
Rumunjska se moe podijeliti u nekoliko klimatskih zona. Većina zemlje ima umjerenu kontinentsku klimu. Klima je sua nego u Hrvatskoj, a razlog tome je kontinentalnost koja također utječe i na temperaturne amplitude. Dobar dio Rumunjske daleko je od mora, a samo Crno more nema velikog utjecaja na količinu padalina pa se s udaljavanjem na istok količina padalina smanjuje, a kontinentalnost povećava. Crno more okrueno je velikim kopnenim masama pa je njegov utjecaj minimalan i sveden na uski obalni pojas.
Klima je u Rumunjskoj uglavnom umjerna i povoljna ako izuzmemo Transilvaniju i Karpate. Odlikuju je neto hladnije zime i vruća ljeta nego npr. u Slavoniji. Tome je kriva kontinentalnost koja uzrokuje neto otriju klimu. Transilvanska klima slična je klimi u Lici, ali i takva klima ima određenih prednosti.
Vegetacija [uredi]
U Rumunjskoj prevladava nekoliko vrsta biljnih pokrova, to su:
Bjelogorična i mjeovita uma; uglavnom u nizinama; najzastupljenija
Lesostepa; dio Banata, juni dio Vlake, Dobruda (radi lesa rairene su pječane plae), jugoistok Moldavije. Lesostepa je Ťumska stepať, to jest mjeavina (izmjena) uma i travnatih zajednica.
Crnogorična i brezina uma zastupljena je na planinskim predjelima
Gorska vegetacija; na najviim vrhovima. To su goleti s manjim povrinama pod klekovinom i zajednicama liaja.
Močvarna vegetacija; u delti rijeke Dunav. U ovu zajednicu spadaju trstika, a, perunike, lopoči i sl.
ume su jako vane u gospodarstvu Rumunjske. Njihovom eksploatacijom puni se rumunjski proračun, ali nekontrolirana sječa mogla bi imati opasne posljedice!
Većina lesnog i bjelogoričnog područja sada su obrađene povrine. Najvie se uzgajaju penica i kukuruz.
Vode [uredi]
Podrobniji članak o temi: Vode Rumunjske
Rumunjska je zemlja u kojoj jedna tekućica ima daleko veću vanost od bilo koje druge; Dunav, jedna od najvećih Europskih, ali i svjetskih rijeka. Protječe s oko 1075 km kroz Rumunjsku to čini oko 38% ukupnog njegovog toka, a čitavim svojim tokom rijka Dunav je plovna, to joj daje velik ekonomski značaj. Rijeke su vane i za energetiku Rumunjske tako su na Dunavu izgrađene brojne hidrocentrale. Sve rijeke većinom utječu u rijeku Dunav. Vanije rijeke su: Samo (Someş), Mori (Mureş), Crisul, Timi, Jiu, Olul, Argesul, Ialomiţa, Siret i Prut. Rumunjska ima i izlaz na Crno more. Jezera su uglavnom planinska, iako ima i kratkotrajnih koje naprave nizinske rijeke.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Rumunjske
Kontinuitet naseljenosti na području Rumunjske moe se pratiti od kamenog doba. U starome vijeku dananje područje Rumunjske bilo je znano pod imenom Dacia. To su kraljevstvo u 2. stoljeću osvojili Rimljani. 270. poslije Krista rimski je car Aurelijan pod pritiskom Gota donio odluku o povlačenju kolonista i rimske vojske. No unatoč tome dio je civila odlučio ostati.
Slijedećih nekoliko stoljeća Rumunjska je napadana od strane Huna, Avara, Slavena i Bugara. Krćanstvo se rairilo u 3. stoljeću. Rumunjskom tada vladaju Bugari i Bizant. Početkom 11. stoljeća Mađari su okupirali sjeverozapadni dio Rumunjske, Sedmogradsku (Erdelj, Transilvaniju).
Vlaka je bila do 1417. pod hrvatsko-ugarskom okupacijom u mađarskom dijelu kraljevstva kada se Mađari polako povlače. 1526. Vlaka definitivno potpada pod Osmanlijsko carstvo. Moldavijom su prvo vladali Poljaci, a zatim Mađari, da bi to područje u 15. stoljeću potpalo pod Osmansku vlast.
Bukuretanskim ugovorom 1812. Rusija priključuje Besarabiju (otprilike dananji prostor republike Moldove). 1821. počinje nacionalni revolt protiv Osmanlija, nakon kojeg je zavladala domaća vlastela. Rusi 1829. dobivaju protektorat nad Vlakom i Moldavijom.
1857. vijeća Moldavije i Vlake odlučile su se za zajedničko ime: Rumunjska, za autonomiju i za postavljanje princa. 1862. zemlje su se ujedinile. Konačno 1877. Rumunjska je proglasila nezavisnost, čime je okončana gotovo 500 godina duga dominacija Osmanlijskog carstva. Rusija je opet uzela Besarabiju ali je Rumunjskoj dodijeljena Dobruda, prije dio Bugarskog Carstva.
U Balkanskim ratovima Rumunjska je zajedno s ostalim balkanskim dravama ratovala protiv Osmanlijskog Carstva u prvom i Bugarske u drugom ratu, kada je anektirala Junu Dobrudu. Kad je izbio Prvi svjetski rat, Rumunjska se deklarirala kao neutralna drava, ali je 1916. ula u rat na strani sila Antante. Kako je iz prvog svjetskog rata izila kao pobjednik, Rumunjska je od Austro-ugarska monarhije dobila Bukovinu, Transilvaniju, dio Banata te jo neka područja u sastavu Mađarske. Od Rusije je dobila Besarabiju.
Kraljevina Rumunjska, 1939Rumunjska je između dva rata bila velika zemlja s parlamentarnim sustavom, ali se tijekom tridesetih godina preobrazila u faističku diktaturu. U 2. svjetskom ratu. borila se na strani Njemačke, ali 1944. Sovjeti ulaze u zemlju, koja prelazi na stranu saveznika. Drugi svjetski rat Rumunjskoj je na čelu bio kolaboracionistički diktator Ion Antonescu.
Mirovnim ugovorom Rumunjskoj je vraćen dio Transilvanije, a oduzeti su joj Besarabija i sjeverna Bukovina. 30. prosinca 1947. monarhija je ukinuta, a proglaena je Narodna Republika Rumunjska na čelu s komunističkom partijom. Sve je preorganizirano na sovjetski način.
Nakon Staljinove smrti 1953. Rumunjska se polako udaljava od SSSR-a. 1965. na vlast je doao Nicolae Ceauşescu, koji je vladao kao diktator do 1989., kad je krvava revolucija sruila komunistički reim.
U svibnju 1990. odrani su prvi slobodni izbori. Za predsjednika je izabran Ion Iliescu, a njegova stranka Nacionalni front spasa pobijedila je na izborima. U prosincu 1991. donesen je novi ustav prihvaćen referendumom. U rujnu i listopadu su odrani novi izbori gdje se vlast samo potvrdila. Izbori su u studenom 1996. bili prvi s mirnom promjenom vlasti; umjesto dotadanje dola je na vlast koalicija, a novi predsjednik i premijer su bili Emil Constantinescu i Victor Ciorbea (popularni gradonačelnik Bukureta). Uskoro su provedene i brojne gospodarske reforme uz pomoć MMF-a. Tijekom 1997. jo su sređeni i odnosi s Ukrajinom oko nekih teritorijalnih razmirica te je zemlju posjetio i mađarski predsjednik.
1. siječnja 2007. godine Rumunjska je postala članicom Europske unije.
Politika [uredi]
Vlast je ustrojena kao viestranačka dvodomna parlamentarna demokracija s glavnim gradom Bukuretom.
Zemlja je podijeljena na 40 okruga, plus grad Bukuret. Svi građani stariji od 18 godina imaju pravo glasa, dok predsjednik drave ne smije biti član niti jedne stranke i smije biti izabran 2 puta na 4 godine. Smrtna kazna je zabranjena.
Stanovnitvo [uredi]
Stanovnitvo Rumunjske vrlo je sloen pojam samim tim to je etnogeneza Rumunja sloena. Utjecaji susjednih zemalja jo su vrlo prisutni, a u nekim dijelovima Rumunjske etnička slika je pravi mozaik, iako je u globalu Rumunjska relativno homogena drava. Slična je situacija i s vjerskom strukturom.
Etnički sastav:
Rumunji 89,5 %,
Mađari 6,6 %
Roma 2,5 %
ostali 1,4 %
(procjene govore da ima 2 mil. Mađara, 1-2 mil. Roma, 50 tis. Čeha, 10-15 tis. Hrvata, 40 tis. Srba, 60 tis. Nijemaca)
Jezik: rumunjski (romanska skupina jezika), u nekim djelovima mađarski; govore se i bugarski, njemački, hrvatski, srpski....
Natalitet: 10,7 promila (2006.)
Mortalitet: 11,77 promila (2006.)
Stupanj urbanizacije: 53 %
Vjerski sastav: pravoslavci: 86.8%, ostali (uglavnonom ateisti i katolici): 13.2 %
Očekivana ivotna dob: M 68,14; 75,34 godina (2006.)
BDP: 8800 $/st.
Iz navedenih podataka moe se zaključiti da je Rumunjsko stanovnitvo relativno homogeno, ali da ima značajan broj vjerskih i nacionalnih manjina. Ekonomska slika drutva ukazuje na to da se u Rumunjskoj ne ivi dobro. Prosječna plaća profesora na fakultetu 2001. je iznosila neto vie od 150 $. Ovakvo stanje daje plodnu zemlju za brojne socijalne probleme kao i lou demografsku sliku (u susjednoj Bugarskoj demografsko stanje je jo gore).
Razvoj ukupnog broja stanovnika Rumunjske moe se pratiti u tri etape. Prva je od ujedinjenja i osamostaljenja pa do dolaska komunista kada broj stanovnika rapidno raste (utjecaj na ovo imala su i teritorijalna proirenja). Druga etapa je ona za vrijeme komunizma kada se postupno smanjuje stope rasta broja stanovnika. U osamdesetima emigrira veliki broj Nijemaca. Treća etapa je ona postkomunistička u kojoj je počeo pad broja stanovnika uzrokovan prijanjim smanjenjem te tekim procesima tranzicije.
Promjena broja stanovnika Rumunjske
1869. - 8 600 000
1930. - 14 280 000
1948. - 15 872 000
1956. - 17 489 000
1960. - 19 105 000
1975. - 21 245 000
1981. - 23 052 000
1991. - 23 181 000
2002. - 21 698 000
2006. - 22 303 000 (procjena)
Rumunjska je srednje gusto naseljena zemlja. Naravno, naseljenost nije svugdje jednaka; najguće su naseljene doline i zavale; najrjeđe brdsko-planinski prostori i delta rijeke Dunav.
Najguće je naseljena Vlaka dolina gdje broj stanovnika varira između 100 i 250 stanovnika na kvadratni kilomtar. Kao gusto naseljena ističe se i Moldavija između 100 i 150 stanovnka na kvadratni km; najvie između ravnica i pobrđa. Značajnije su naseljeni jo dijelovi Transilvanije gdje broj stanovnika premauje 100 na jedan kvadratni kilometar.
Najrjeđe naseljeni prostori su delta Dunava i planine, gdje gustoća pada ispod 25. No postoje i prostori koji su prave pustoi.
Kao i u ostalim tranzicijskim zemljama ovdje je prisutno iseljavanje stanovnitva iz nerazvijenih i ruralnih područja u gradove to dodatno pogorava sliku i ujednačenost naseljenosti u zemlji.
Najveći gradovi [uredi]
Bukuret 1.924.959
Iaşi 391.500
Temivar 386.089
Constanţa 370.526
Galaţi 364.571
Craiova 334.142
Cluj-Napoca 323.027
Braşov 283.901
Ploieşti 252.224
Brăila 223.000
Oradea 217.732
Bacău 210.469
Arad 169.065
Piteşti 168.700
Târgu Mureş 165.500
Sibiu (Hermannstadt) 154.892
Baia Mare 138.763
Botoşani 135.800
Buzău 134.627
Suceava 117.666
Satu Mare 115.100
Piatra Neamţ 114.401
Râmnicu Vâlcea 107.330
Drobeta-Turnu Severin 102.163
Focşani 101.206
BUKURET
Bukuret (rumunjski: Bucureşti) je glavni i najveći grad Rumunjske. Grad je 2007. godine brojio 1.931.838 stanovnika, a administrativno područje imalo je 2.600.000 stanovnika. Godine 1931. grad je imao samo 638.000 stanovnika; brzi rast doveo je do nestaice stambenih objekata. Manje je poznato da je Bukuret utemeljio vlaki knez Vlad Dracula.
Rijeka Dâmboviţa dijeli Bukuret na dva dijela, a adminstrativno je podijeljen na est dijelova, dok okolni ruralni dio čini sedmi. Povrina administrativnog područja je oko 300 km˛. Nadmorska visina iznosi 88 metara, a grad je udaljen 265 km od Crnog mora i 65 kilometara od Dunava.
Bukuret je poznat i kao Balkanski Pariz; kroz grad prolaze dva velika bulevara, a velik dio zgrada izgradili su strani arhitekti, najčeće Francuzi i Talijani. Rumunjski arhitekti razvili su stil sličan francuskom, a razlog tomu je to se većina imućnijih Rumunja prije dolaska komunizma kolovala u Francuskoj. Nakon dolaska komunista na vlast sve se vie grade zgrade strogog izgleda koje je bilo lake i jeftinije izgraditi, ali je Bukuret i dalje ostao grad parkova i lijepe arhitekture. Klima je u Bukuretu jako otra, ovaj kraj nema proljeća i jeseni; zime su hladne s jakim vjetrovima, a ljeta su vruća i suha.
Tragovi naseljenosti seu u kameno doba, ali grad je zapravo osnovan 1479. Najpoznatije su građevine Palača parlamenta (nakon Pentagona druga najveća zgrada na svijetu 270 x 270 x 89 m), Palača Pravde, Pantheon, Athenaum, Narodna banka, Predsjednička palača, Glavna sveučilina knjinica, Kraljevski dvorac i mnoge druge (uključujuči i preko 100 muzeja).
Zlatno doba Bukureta bilo je između dva svjetska rata; grad su u drugom svjetskom ratu teko bombardirali Saveznici. Sljedeća velika nesreća koja je pogodila Bukuret bila je 1977. godine, kada je u stravičnom potresu poginulo preko 1500 ljudi. Sljedeći potres dogodio se 1990., ali je teta bila mnogo manja. Velika je bila i materijalna teta za vrijeme Rumunjske revolucije 1989.
Bukuret je kako kulturno tako i ekonomsko i industrijsko sredite. S oko jednom desetinom stanovnitva Rumunjske Bukuret ostvaruje 21% BDP-a i oko četvrtinu indutrijske proizvodnje, a dvije trećine cjelokupnog poreza Rumunjske plaćaju građani i tvrtke iz Bukureta.
port [uredi]
FC Dinamo Bukuret, nogometni klub
- 13:38 -
JAPAN (TOKIJO)
Japan (ĺ,, Nippon ili Nihon, slubeno, ĺ,ý Nippon-koku ili Nihon-koku) je otočna drava u istočnoj Aziji smjetena na lancu otoka istočno od Azijskog kontinenta, na zapadnom rubu Pacifičkog oceana sjeverno od Istočnokineskog mora. Japan čini arhipelag od vie od 3000 otoka, a najveći otoci sa sjevera prema jugu su: Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu koji čine vie od 97% povrine. Veći broj manjih otoka okruuje ova četiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu.
Japansko je otočje dio pacifičkoga vatrenog prstena i nastalo je kao posljedica podvlačenja Filipinske i Tihooceanske litosferne ploče pod Euroazijsku. Dva japanska slova koja označavaju ime Japana znače "izvor sunca" pa se tako cijela zemlja često naziva "Zemlja izlazećeg sunca". Japansko otočje vulkanskog je podrijetla pa je dio geoloki izrazito nemirnog prostora obala Tihog oceana, tvz. vatrenog prstena. Brojni potresi i vulkani glavno su obiljeje Japana. Najpoznatiji vulkan je Fuji koji je ujedno i najvii vrh Japana (3776 m). Japan je planinska zemlja, budući da oko 80% povrine čine planine. Oko 66% povrine prekriveno je umama.
Po dravnom uređenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija s carem na čelu. Japan je deseta zemlja svijeta po broju stanovnika s neto manje od 128 milijuna, od kojih 99% čine Japanci. Glavni grad je Tokio koji sa susjednim gradovima ima oko 32 milijuna stanovnika te je najveće metropolitansko područje svijeta.
Japan je jedna od vodećih svjetskih sila. Po nominalnom BDP-u je treća najveća svjetska ekomonija, a po Paritetu kupovne moći treća iza SAD-a i Kine. Japan je četvrti svjetski izvoznik i esti uvoznik. Jedan je od tehnoloki najrazvijenijih drava svijeta, vodeći na mnogim poljima znanstvenih istraivanja posebice u elektronici i robotici. S vie od 130 milijardi USD ulaganja u znanstvena istraivanja, treći je u svijetu. Japan je član Ujedinjenih naroda, G8, G4, OECD-a i APEC-a.
Japanska riječ za Japan je Nippon ili Nihon, a puni naziv je Nihon no Koku i doslovno znači "Zemlja gdje izlazi sunce". Čeće se koristi naziv Zemlja izlazećeg sunca. Sama riječ dolazi iz kineskog jezika i riječi Jih Pen. Japansko ime Nippon koristi se u slubene svrhe, uključujući: novac, potanske marke i međunarodne sportske događaje. Nihon se povremeno koristi u Japanu u svakodnevnom govoru.
Ranu mandarinsko kinesku riječ za Japan je evidentirao Marco Polo kao Cipangu. Ipak, kantonski naziv za Japan, iz kojeg se vjerojatno rodila riječ Japan, je Jatbun. U Malay kantonskom riječ postaje Japang i s tom riječi su se susreli portugalski trgovci u Malacci u 16 st. Smatra se da su portugalski trgovci donjeli tu riječ u Europu. Ta je riječ prvi put evidentirana u Engleskoj 1577. god. u gramatičkom pravopisu kao Giapan. U Engleskoj slubeni naziv je Japan.
Od 1868., od Meiji reformi do kraja Drugog svjetskog rata 1945. naziv drave je Japansko Carstvo (jap. Dai Nippon Teikoku, doslovno Veliki Carski Japan). Danas je slubeni japanski naziv Nihonkoku (ĺ,ý), Drava Japan. Dravno ime se sastoji od znakova "ĺ" (izgovor "Ni", to znači dan ili sunce) i "," (izgovor "Hon" to znači izvor ili korijen). Japanska zastava slubeno se zove NisshMki ili sunčeva zastava (ĺŕ×) ali u svakodnevnom govoru se naziva Hinomaru ili sunčev disk (ĺn8). Nacionalna himna je Kimi ga Yo.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Japana
Japanski povjesničari japansku povijest dijele na slijedeći način:
Jomon razdoblje (Jomon jidai), od oko 10.000 pr. Kr. do otprilike 300. pr. Kr. Razdoblje je dobilo ime po ukrasima na predmetima koji su pronađeni iz tog doba.
Yayoi razdoblje (Yayoi jidai) počelo je oko 300 pr. Kr. a zavrilo oko g.po.n.e. Yayoi kultura je dobila ime po istoimenom kvartu u Tokiju gdje supronađeni predmeti toga razdoblja.
Yamato razdoblje (Yamato jidai), trajalo je od 300. - 710. godine. Ovo je razdoblje stvaranja prve prve drave na japanskom tlu. Prva japanska drava formirala se u trokutu dananjih gradova Kyoto-Nara-Osaka, a tada se to područje zvalo "dolina Yamato" po plemenukoje stvorilo dominaciju nad drugim grupacijama i zajednicama koje su tada egzistirale na tom području. Yamato razdoblje neki nazivaju Kofun, po ogromnim grobnim humcima tadanjih careva. Asuka razdoblje počinje oko 550. god. kada je grad Asuka postala carska prijestolnica. Razdoblje Asuka je zavrilo 645.god. Taika reformom i svrgnućem obitelji Soga sa vodećih funkcija u dravi. Za vrijeme dominacije Soga klana u Japanu se učvrstio budizam (Budino učenje).
Nara razdoblje (Nara jidai) trajalo je od 710. - 794. godine. Nara razdoblje je dobilo ime po carskoj prijestolnici Nari (tada se zvao Heijo-kyo), koja je to postala 710. godine.
Heian razdoblje (Heian jidai) trajalo je od 794. - 1185. godine. Preseljenjem carskog dvora u Heian-kyo, Grad mira (dananji Kyoto, u slobodnom prijevodu znači glavna prijestolnica) dogodilo se 794. godine. Počinje razdoblje Heian poznato po procvatu visoko sofisticirane dvorske kulture koja se prenosila i na pučanstvo.
Kamakura razdoblje (Kamakura jidai) trajalo je od 1185. - 1333. godine. Nakon bitke kod Dan-no-ure blizu dananjeg Shimonosekija 1185. godine, u kojoj je ratnički klan Minamoto(Genji) pobijedio klan Taira (Heike) grad Kamakura je kao sjedite klana Minamoto postalo sredite tadanjeg Japana.
Muromachi razdoblje (Muromachi jidai) 1333.-1573. Ashikaga shogunat 1338. - 1573. godine.
Azuchi/Momoyama razdoblje (Azuchi-Momoyama jidai), trajalo je od 1573. - 1600. godine.
Edo razdoblje ili razdoblje Tokugawa (Edo jidai), trajalo je od 1600. - 1868. godine. Tokugawa shogunat,1603-1868.
Meiji razdoblje (Meiji jidai), trajalo je od 1868. - 1912. godine.
Taisho razdoblje (Taisho jidai), trajalo je od 1912. - 1926. godine.
Showa razdoblje (Showa jidai), trajalo je od 1926. - 1989. godine.
Heisei razdoblje (Heisei jidai), traje od 1989. do danas
Zemljopis [uredi]
Planina FujiJapan je otočna zemlja i protee se uzdu istočne (pacifičke) obale Azije. Glavni otoci od sjevera prema jugu su Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu. Osim njih, Japanski arhipelag obuhvaća oko 3000 manjih otoka. Honshu- u prevodu "glavno kopno" ističe se veličinom i razvijenoću dok tu i ivi preko 80% stanovnitva i smjetena glavnina industrijskih regija. U sastav ulaze i dva niza vulkanskih otoka na jugu: Ryu Kyu na jugozapadu sa najvećim otokom Okinavom te otočje Bonin i Vulkanski otoci na jugoistoku. Za Japan kao otočnu zemlju i njen daljnji razvoj izuzetno je vana dobra prometna povezanost brojnih otoka. Veća gradska sredita međusobno su dobro povezana brzim cestama i eljeznicama, dok su otoci spojeni mostovima i tunelima.
Povrina: 377.835 km˛ (uključujući 3.091 km˛ teritorijalnih voda)
Obala: 29.751 km
Najvii vrh: planina Fuji (3.776 m)
Najnia točka: Hachiro-gata (-4 m)
Oko 73% zemlje je brdovito. Najveći planinski lanac je visoko i mlado nabrano gorje - Japanske Alpe čiji vrhovi prelaze visine od 3500 m. Rijeke su u blizini uča nataloile male naplavne ravni u kojima su se smjestili veći gradovi. Samo 17% povrine pogodno je za obradu, a isun naplavnih nizina, plodnog tla zasutog vulkanskim pepelom ima otok Kyushu. Budući da u gospodarskom ivotu najveći značaj imaju dobro razvedene obale i nizine uz njih, za Japan se kae da je "zemlja okrenuta moru".
Japan se nalazi u vulkanskoj zoni na Pacifičkom vatrenom krugu u tektonski vrlo dinamičnom području na dodiru litosfernih ploča. Dodiri i podvlačenja ovih ploča uzrok su i vie od 1500 potresa na godinu. Uz te česte potrese prijeti i vie od 70 aktivnih vulkana dok je ugaslih čak 165. Razorni zemljotresi, čiji rezultat su često tsunamiji, događaju se nekoliko puta u stoljeću. Najveći potresi u zadnje vrijeme bili su Chuetsu 2004. godine i Veliki Hanshin potres 1955. godine. Mnogo je toplih izvora, koje su razvili u odmaralita.
Klima [uredi]
Japan ima umjerenu klimu i 4 izrazita godinja doba, ali zbog velike izduljenosti pojavljuju se klimatske razlike između sjevera i juga: klima varira od regije do regije krajnji sjever je zimi vrlo hladan gdje su zime veoma hladne i sa puno snijega dok su ljeta svjea hladna snjeno-umska ili borealna klima, dok krajnji jug ima suptropsku klimu sa vrućim ljetima te velikom količinom padalina u kinoj sezoni. Na klimu osim toga utječu sezonski vjetrovi koji puu s kontinenta prema oceanu zimi i u obratnom smjeru ljeti.
Dakle modifikator klime su :
Kuroshio-topla morska struja iz suptropskih podrucja i utječe na klimu jugoistočnog Japana.
Ojashio-hladna morska struja koja donosi guste magle i snjene padaline.
Kasni lipanj i rani srpanj su kino razdoblje (osim u Hokkaidu), kada se nad Japanom nalazi sezonska kina fronta (baiu zensen). U kasno ljeto i ranu jesen se iz tropskih područja niskog tlaka iznad ekvatora razvijaju tajfuni i prolaze od jugozapada prema sjeveroistoku, često donoseći obilne kie.
Zemljopisna raznolikost Japana ga dijeli u 6 glavnih klimatskih područja:
Hokkaido: Ima umjerenu klimu s dugim, hladnim zimama i svjeim ljetima. Oborine nisu obilne, ali se zimi na otocima obično nakupi dosta snijega.
Japansko more: Sjeverozapadni vjetar zimi donosi puno snijega. Ljeti je regija hladnija od pacifičkog područja, ali su ponekad temperature ekstremno visoke zbog fenomena fena, toplog vjetra.
Sredinje visoravni (Chuo-Kochi): Tipična kontinentalna klima, s velikim temperaturnim razlikama između ljeta i zime te između dana i noći. Nema puno padalina.
Seto unutranje more (Seto-naikai): Planine u Chugoku i Shikoku regijama zaustavljaju sezonske vjetrove, time stvarajući lijepo vrijeme kroz cijelu godinu.
Tihi ocean: Ima hladne zime s malo snijega i vruća, vlana ljeta zbog jugoistočnog sezonskog vjetra.
Nausei-shoto (Ryu Kyu) ili Jugozapadno otočje: Ima suptropsku klimu s toplim zimama i vrućim ljetima. Oborine su obilne, osobito u kinoj sezoni.Potkraj ljeta vrlo često puu ciklonski vjetrovi tajfuni,čija ruilačka snaga na obalama uzrokuje velike tete.U 2004. godini do otoka je dolo rekordnih 10 tajfuna.
Politika i organizacija vlasti [uredi]
Po dravnom uređenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija s carem na čelu. Careva uloga je ceremonijalna te on nema stvarnu vlast. Prema japanskom ustavu car je simbol drave i narodnog jedinstva. Sadanji car je Akihito. Carski prijestolonasljednik je Naruhito koji će naslijediti svog oca na carskom prijestolju.
Kokkaijeva zgrada u TokijuZakonodavna grana vlasti u Japanu je dvodomni parlament, Kokkai koji se sastoji od Zastupničkog doma (jap. Shkgiin) i Vijećničkog doma (jap. Sangiin). Zastupnički dom se sastoji 480 članova koji se biraju na općim izborima svake 4 godine te je parlamentarni dom s većim ovlast. Članove Vijećničkog doma se bira na općim izborima svakih 6 godina te ih ukupno ima 242. Pravo glasa imaju svi građani stariji od 20 godina.
Konzervativna Liberalna demokratska stranka (LDP) je na vlasti skoro bez prekida od 1955. godine. Iznimka je 1993. godina, kad je na vlasti bila koalicijska vlada sastavljena od opozicijskih stranaka. Dananji premijer Taro Aso je iz stranke LDP. Najveća opozicijska stranka je socijalno liberalna Demokratska stranka Japana.
Kabinet je izvrna grana vlasti i sačinjavaju ga premijer i dravni ministri. Kabinet izravno odgovara Kokkaiju i njegovi članovi moraju odstupiti ako mu Zastupnički dom izglasa nepovjerenje. Premijer mora biti član Kokkaija i izabiru ga njegovi kolege. Ima ovlasti za postavljanje i razrjeavanje ministara, od kojih većina moraju biti članovi Kokkaija. Trenutni japanski premijer je Taro Aso.
Japansko pravo je u ranom periodu bilo pod utjecajem kineskog prava. U Edo razdoblju u vrijeme vlasti ogunata Tokugawa japanski pravni sustav se samostalno razvija. U razdoblju drugo polovice 19. stoljeća posebno u zadnjim desetljećima nakon Meiji reformi pravni sustav je pod jakim utjecajem europskog kontinentalnog prava, posebice francuskog i njemačkog. Godine 1896. proglaen je Građanski zakonik po uzoru na njemački. Uz neke male preinake, pogotovo nakon kraja Drugog svjetskog rata Zakonik je na snazi do danas. Vrhovni sud Japana je najvia sudska instanca. Postoje jo tri stupnja niih sudova.
Vanjska politika i vojska [uredi]
Japan ima nerijeene teritorijalne sporove oko juna četiri otoka Kurilskog otočja (koji su pod vlaću Rusije), kao i Liancourt Rocks (korejski Dokdo, japanski Takeshima), pod vlaću June Koreje, i otočja Senkaku (kineski Diaoyutai), na kojeg pravo polau i Kina i Tajvan.
Gospodarstvo [uredi]
Glavni članak: Japansko gospodarstvo
Japan je visokorazvijena zemlja premda ne pripada zemljama najranije industrijalizacije. Japansko gospodarstvo je po nominalnom BDP-u drugo najveće u svijetu s vie 4623 milijardi USD-a u 2007. godini. Po Paritetu kupovne moći BDP-a gospodarstvo je treće iza SAD-a i Kine. Japan je četvrti svjetski izvoznik i esti uvoznik. Japan najvie izvozi u SAD 22,8%, Europsku Uniju 14,5%, Kinu 14,3%, Junu Koreju 7,8% te Tajvan 6,8%. Automobili, elektronički uređaji i strojevi su glavna izvozna roba. Najvie uvozi iz Kine 20,5%, SAD-a 12,0%, Europske unije 10,3%, Saudijske Arabije 6,4%, Ujedinjenih Arapskih Emirata 5,5% i Australije 4,8%. Zbog nedostatka prirodnih bogatstava gotovo sve sirovine mora uvoziti. Uvoze se strojevi, fosilna goriva, hrana, posebice meso, tekstil i sirovine za potrebe industrije.
Robot ASIMO kojeg proizvodi HondaJapanci su mjesto u gospodarskom vrhu svijeta postigli svojom marljivoću, izuzetnom radnom disciplinom, izvrsnim organizacijskim sposobnostima. U razdoblju početka izuzetnog gospodarskog rasta nakon Drugog svjetskog rata Japanci se nisu sramili učiti od drugih te su slali mnogobrojne studente i stručnjake na usavravanje u razvijenije zemlje posebice u SAD. Japansko gospodarstvo karakrerizira bliska suranja vlade i privatnog industrijskog sektora posebice na razvitku znanosti i tehnologije te niski porezi i velika ekonomska sloboda. Japan je jedna od tehnoloki najrazvijenijih zemalja svijeta. Za istraivanje i razvoj Japan ulae vie od 3% BDP-a, a s vie od 130 milijardi USD-a ima treći najveći proračun za znanstvena istraivanja.
Japanskom poslovnom filozofijom koja ističe dunost poslodavaca da pod svaku cijenu izbjegnu masovna otputanja u vrijeme recesije te garancijom cjeloivotnog zaposlenja (shushin koyo) postie se čvrsta veza između radnika i poslodavaca te jača duh zajednitva i solidarnosti. Ipak nedavno su japanske tvrtke donekle počele naputati te norme radi većeg profita. Prepoznatljiva karakteristika japanske ekonomije je i čvrsta veza proizvođača, dobavljača, distributera i bankaka povezanih u grupe zvane Keiretsu te Shunto ugodna veza s vladinim birokratima.
Tokijska burza, druga najveća na svijetuNaime, do sredine 19. stoljeća Japan je bio zemlja feudalnog poretka koji se samostalno razvijao i nije elio kontakte s ostatkom svijeta. To nije odgovaralo SAD-u pa je skupina američkih ratnih brodova stigla do Japana i usidrila se u Tokijskom zaljevu. Na taj način prisilili su Japan na potpisivanje ugovora o trgovinskoj i diplomatskoj suradnji. Postupno otvaranje Japana prema svijetu i njegov dinamičan razvoj započeo je u vrijeme cara Meijia koji je proveo brojne drutvene reforme. Ukinuo je stoljetne feudalne odnose, zamijenio samurajsku ratničku kastu redovnom vojskom i započeo sa industrijalizacijom zemlje. 1889. godine uveo je Ustav po uzoru zapadne zemlje, dok status glavnog grada od carskog Kyota preuzima Tokyo.
Prije Drugog svjetskog rata gospodarstvo vodi nekoliko bogatih obitelji zvanih zaibatsu, u suradnji s vladom. Imperijalističke ideje i razvoj vojne industrije dovode ga u sukob sa saveznicima to rezultira ulaskom u Drugi svjetski rat iz kojeg izlazi poraen i s velikim ljudskim i materijalnim gubicima. Poslije poraza u Drugom svjetskom ratu okupacijske vlasti rasputaju velike obiteljske tvrtke. Unatoč tome Japan započinje izrazito brz i uspjean gospodarski napredak koji se naziva Japansko čudo. Veliki poticaj proizvodnji dala je američka potronja tijekom Korejskog rata (1950-1953) kada je Japan bio logistička baza UN-ovijh zatitnih snaga. U 60-im godinama gospodarski rast je iznosio 10%, u 70-im 5%, a u 80-im godinama 4%. Doivjevi svojevrsnu gospodarsku eksploziju, Japan je u ranim 1990-ima uao u razdoblje svojevrsne gospodarske stagnacije, s rastom samo 1.5% BDP-a. Azijska gospodarska kriza nije pogodila Japan koji je proivljvao unutranju krizu kada su poskupjeli energenti o čijem je uvozu ovisila japanska proizvodnja. Napori vlade da oive ekonomski rast imaju mali uspjeh. Unatoč svim neprilikama, Japan se ubrzo oporavio i nezaustavljivo krenuo dalje te uz Amerikance i Europljane znatno doprinosi razvoju industrijske tehnologije i organizaciji industrijske proizvodnje u svijetu. Početkom 2003. japansko gospodarstvo se počinje oporavljati, godinji rast je 2%, dok je rast nakon 2005. godine jo veći, 2.8%.
Budući da je samo 17% povrine raspoloivo za poljoprivrednu obradu to zadovoljava tek 75% potreba stanovnitva za hranom, poljoprivredni sektor je jako zatićen. Vlada regulira usluge male kultivizacije to je uzrok izrazite plodnosti zemljita. Uvoz rie je najvie zatićen i ujedno subjekt carinske tarife od 490% i ograničen normom od samo 3% totalne trgovine rie. Japan uvozi vie od 50% itarica i gotovo cijelu potranju mesnih proizvoda zadovoljava uvozom. Japan ima jednu od najvećih ribarskih flota te je odgovoran za 15% svjetskog ulova ribe.
Toyota Camry, Japan je vodeći svjetski proizvođač automobilaJapanska industrija je izrazito razvijena te iako je izraena tercijarizacija gospodarstva Japan i dalje svoju gospodarsku snagu temelji na industriji čija snaga se temelji na velikom broju dobro obrazovanih radnika i na visokorazvijenoj tehnologiji. Industrija zauzima jednu-trećinu japanskog GDPa. Najvanije industrijske grane su crna i obojena metalurgija, brodogradnja, automobilska, elektrotehnička i elektronička industrija. Takav gospodarski uspjeh pravo je čudo budući da je Japan siromaan sirovinama neophodnim za navedene industrijske grane.
Japan je najveći izvoznik čelika u svijetu te najveći proizvođač brodova i automobila. Jedna od najuspjenijih industrijskih grana je automobilska industrija koju predvodi est velikih kompanija koje imaju brojne proizvodne pogone irom svijeta. To su Toyota, Honda, Nissan, Mitsubishi, Mazda i Suzuki. Japan je također i proizvođač najrazličitijih električnih i elektroničkih aparata popu televizora, videokamera, telefona, mobitela, računala. Japan dri velik dio trista razmjene visoke tehnologije kao to su: poluvodiči, industrijke kemikalije te djelovi strojeva. Graditeljstvo je dugo jedna od najvećih industrija Japana s pomoću vladinih ugovora s privatnim sektorom. Robotika je velika ekonomska snaga, Japan posjeduje 410,000 od svjetskih 720,000 radećih robota. Usluni sektor broji do dvije trećine totalnog ekonomskog dobitka. Bankarstvo, osiguranje, posjedi, nekretnine, prijevoz i telekomunikacije su sve glavne industrije.
Stanovnitvo [uredi]
S blizu 130 milijuna stanovnika Japan je deseta zemlja svijeta. Po sastavu stanovnika je vrlo homogenozbog stroge politike doseljavanja, odnosno 99% su Japanci, narod koji pripada mongolskoj rasi. Oko 15 000 pripadnika naroda Ainu, za koje se smatra da su prastanovnici Japana i koji su se na S povlačili pred doseljenicima s kontinenta, ivi na Hokkaidu, drugdje su nestali mijeanjem. Od ostalih naroda najbrojniji su Korejci, potomci doseljenika (često prisilnih) iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, zatim Kinezi, Filipinci, Brazilci, Amerikanci. Slubeni jezik je japanski, koji pripada altajskoj skupini jezika (srodan korejskom), a među mnogobrojnim dijalektima potkraj 19. stoljeća za standardni jezik određen je tokijski.
Pie se kombinacijom kineskih znakova (pismo preuzeto u 4. st.; dotad japanski jezik nije imao pisanu formu) i dvaju slogovnih pisama (hiragana i katakana) nastalih u 9. stoljeću. U kolama se uči i pisanje japanskog jezika latiničnim pismom. U japanski jezik prodrle su (izmijenjene) mnogobrojne riječi iz engleskog jezika. Osim vrlo visoke opće gustoće naseljenosti, Japan karakterizira velika suprotnost pojedinih područja, jer 90% stanovnitva ivi u priobalnim nizinama koje čine manje od 20% teritorija. 80% stanovnitva je takođe nastanjeno u gradovima posljedicom migracije seoskog stanovnitva u gradove ,zbog brze industrijalizacije tijekom 20. stoljeća.
Istodobno, planinska unutranjost i veći dio Hokkaida razmjerno su rijetko naseljeni. Na Hokkaidu gustoća naseljenosti iznosi o. 70 st./km2 (budući da u Sapporu ivi vie od polovine stanovnitva, najveći dio otoka jo je rjeđe naseljen), na sjev. Honshku o. 150 st./km2, u tokijskoj regiji o. 6000 st./km2, a jo desetak prefektura ima vie od 500 st./km2. Oko četiri petine st. ivi u gradovima.Najguće si naseljene nizine na istočnoj obali Honshua između Tokija i Kobea sa 1200 st/km2,a kako je i rečeno vrlo rijetko su naseljeni planinski predjeli. Najveći je TMkyM (Tokio) s vie od 8 mil. stanovnika. Ostali veći gradovi: Yokohama (3 545 000 st.), Lsaka (2 593 600 st.), Nagoya (2 187 600 st.), Sapporo (1 870 648 st.), KMbe (1 520 800 st.), KyMto (1 460 900 st), Fukuoka (1 381 800 st) i dr., ukupno 30-ak gradova većih od pola mil. st. Naglim rastom gradovi su se irili i srastali tvoreći neprekinuta urbanizirana područja tzv.aglomeracije. Procjenjuje se da u metropolitanskom području TMkyja ivi vie od 32 mil. st. Ostale veće aglomeracije: LsakaKMbeKyMto (17,5 mil. st.), Nagoya (8,7 mil. st.), FukuokaKita-Kykshk (4,2 mil. st.) i dr. Stanovnitvo se vrlo brzo povećavalo između 1870. i 1970, s o. 30 mil. na vie od 100 mil. Nakon 1970. stopa rodnosti bitno se smanjila pa je danas prir. promjena spora (prosj. 19802002: 4) i dalje se smanjuje (2002. stopa rodnosti 10, smrtnosti 8,5). Zbog visokog standarda ivota, ivotni vijek premauje 80 g., a niska rodnost uzrokom je nepovoljne dobne strukture stanovnitva.
Polovica st. starija je od 42 g., mlađih od 15 g. je 14,3%, a starijih od 65 g. 18%. Prema procjeni demografa Japan će do 2025.godine imati 120 mil.stanovnika,a 2050. godine samo 100 mil. budući da je stopa prirodnog prirasta samo 0,08%. Potkraj 19. stoljeća počela je snana emigracija, najprije u Sjevernu i Junu Ameriku, poslije na Tajvan, u Koreju i Manduriju, ali je s gosp. razvojem u XX. st. prestala. Manjak radne snage, posebice za slabije plaćene poslove, nadoknađuje se stranim radnicima. Po vjerskoj pripadnosti Japanci su većinom podjednako budisti i intoisti, a o. 15% st. pripada drugim religijama (među ostalim 1% krćana). Obrazovni sustav dobro je razvijen, obvezno kolovanje traje 9 g., nepismenog st. manje je od 1%, a vie od 20% st. ima visoku stručnu spremu. Zahvaljujući dobroj ishrani i vrlo kvalitetnoj zdravstvenoj zatiti očekivana ivotna dob je 80 godina, to je najdulje na svijetu.
Kultura [uredi]
Japanska mitologija
Haruki Murakami, popularni suvremeni japanski pisac i prevoditelj
Joikava Eiđi, popularni japanski pisac
Dan osnutka nacije
TOKIJO
Tokio (qŹ), luka i glavni grad Japana, s 12.790.000 stanovnika jedan od najmnogoljudnijih gradova na svijetu. Tokyo s Yokohamom, Kawasakijem, Chibom i Saitamom čini Veliki Tokio sa 32 milijuna stanovnika, kao najveće metropolitansko područje na svijetu. a 20% u područjima oko njega. Tokio je centar japanske i azijske trgovine i industrije.
U Tokiju je jedno od najpoznatijih svjetskih sveučilita, čuveno po istraivačkim laboratorijima
Zemljopisne odrednice [uredi]
Lei u Tokijskom zaljevu, na srednjem dijelu istočne obale otoka Honshu, na uću rijeke Sumida. Glavni dijelovi Tokija su Ginza, Shinjuku i Odaiba.
Povijest [uredi]
Tokio na japanskom znači "Istočna prijestolnica". Postao je glavni grad Japana sredinom 19. stoljeća, kada mu je ime promijenjeno iz "Edo" u "Tokio". Prije toga, glavni grad Japana je bio Kyoto.
Nakon katastrofalnog potresa 1923. počela je gradnja modernog Tokija po američkom uzoru, s prostranim ulicama i neboderima. Tokio se dijeli na Donji (Shitamachi) i Gornji grad (Yamanote). Između tih dvaju dijelova nalazi se stara gradska jezgra. Nakon to su Amerikanci bombardirali Tokio u Drugom svjetskom ratu, grad je ponovo obnovljen.
Stanovnitvo [uredi]
Porast stanovnika Tokija je veoma mali, to se vidi iz činjenice da je 2005. Tokio imao 35,2 milijuna stanovnika (uključujući i okolicu), a znastvenici pretpostavljaju, uzimajući u obzir porast stanovnitva između 2005. i 2008., da će 2015. godine imati 35,5 milijuna, dok je npr. Lagos u Nigeriji 2005. godine imao 10,9 milijuna stanovnika, a pretpostavlja se da će 2015. godine imati 16,1 milijuna stanovnika.
Obrazovanje [uredi]
U Tokiju je jedno od najpoznatijih svjetskih sveučilita Todai, čuveno po istraivačkim laboratorijima.
Sveučilite Takuoku osnovano 1900.
Sport [uredi]
Tokio je bio domaćin Olimpijskih igara 1964.
- 13:33 -
KINA (PEKING)
Narodna Republika Kina, često zvana samo Kina je drava u istočnoj Aziji. Poznata kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, po veličini povrine je treća na svijetu (iza Rusije i Kanade) i obuhvaća 9.596.960 km˛. Prua se od Tihog oceana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu (oko 5000 km) i od rijeke Amura (kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka Hainana na jugu (oko 4000 km). Granice [uredi]
Na sjeveru graniči s Rusijom (duljina granice 3645 km) i Mongolijom (4677 km), na sjeveroistoku s DNR Korejom (1416 km), na jugu s Vijetnamom (1281 km), Laosom (423 km), Nepalom (1236 km) i Indijom (3380 km), a na zapadu s Pakistanom (523 km), Afganistanom (76 km), Tadikistanom (414 km), Kirgistanom (858 km) i Kazahstanom (1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog oceana: uto more sa zaljevom Bo Hai, Istočnokinesko i Junokinesko more. Ukupna duljina obale kopnene Kine je 18.000 km.
Prirodna obiljeja [uredi]
Reljef [uredi]
Kina se po građi i postanku sastoji od triju golemih područja: stare sinijske mase na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i od mlađih nabranih planina na jugozapadu. Na planine otpada 33% (čak 26 % povrine je vie od 3000 m), na visoke ravnjake 26%, zavale i bazene 19%, nizine 12% i pobrđa 10% povrine Kine.
Sinijska masa građena je od starih stijena, koje su se nabrale već u arhaiku, a paleozojske naslage koje lee na arhajskim nisu nabrane. Sjeverni dio sinijske mase razlomljen je rasjedima pa su neki dijelovi sputeni i pokriveni mladim naplavima.
Na reljef Kine velik je utjecaj imalo poniranje indijske litosferne ploče pod euroazijsku, to je dovelo do izdizanja Tibeta i nastanka mlađega nabranog gorja Himalaje. S prosječnom visinom od 4000 km Tibet je najvii ravnjak na Zemlji. Zbog njegova izdizanja nastao je niz golemih stepenica kojima se teren sputa s jugozapada prema sjeveru i istoku. Između sinijske mase i sibirskoga prakopna Angare nabrao se u paleozoiku kontinentalni zapadni dio Kine s visokim gorskim masivima: Tien Shan (7439 m), Dungarski Alatau (4463 m) i Mongolski Altaj. Ta gorja, građena od kristaličnih i metamorfnih kriljevaca, bila su u tijeku duge geoloke prolosti poravnana i u tercijaru, odnosno na početku kvarara izdignuta. Tien an je u mlađem tercijaru bio izdignut i rasjedima izlomljen u vie planinskih lanaca.
Satelitska slika KineTibet okruuju s juga Himalaja (Mt. Everest, 8850 m, najvii vrh na Zemlji), a sa sjevera gorje Kunlun (7723 m), na istoku je ograđen strmim gorjem Anyemaqen, Gongga, Hengduan i drugima, koja poprimaju meridionalni smjer pruanja. Između gorja Tien Shana na sjeveru i Kunluna na jugu nalazi se izolirana Tarimska zavala koja je nastala du rasjeda u mlađem tercijaru i kvartaru. Preteito je ispunjena naslagama ljunka, prapora i gline. Najveći dio Tarimske zavale je pječana pustinja. Kroz sjeverni dio zavale protječe rijeka Tarim. Između istočnih ogranaka Tien Shana nalazi se depresija Turpam (154 m), a sjeverno od Tien Shana Dungarska zavala. Najrasprostranenija zavala je Gobi, koja se prema istoku prua do gorja Velikoga Hingana (2034 m). To je preteito valoviti kraj s malim isponima, a juni je dio prava pustinja. Područje između gorja Qiliana na zapadu i Taihanga na istoku pokriveno je debelim naslagama prapora.
Tibetsko se visočje prema jugoistoku stepeničasto sputa preko ravnjaka Yunnan-Guizhou i Sichuanskoga bazena. U nizinskom području najveći su Istočnokineska nizina u Manduriji, Velika nizina u donjem toku Huang Hea te naplavna ravnica u srednjem i donjem toku Jangcea, koje su međusobno odvojene niskim gorjem. S najvećih planinskih dijelova, koji su pod vječnim snijegom, sputaju se golemi ledenjaci.
Obala je uglavnom niska, a more uz obalu je plitko (200 m). Kini pripada 5400 otoka.
Klima [uredi]
Osim geografskog poloaja i reljefa na klimu Kine veliki utjecaj imaju i monsuni. Od rujna do oujka puu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i srednje Azije, a od oujka do rujna vlani jugoistočni vjetrovi s oceana koji donose kiu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutranjost kopna, sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1600 do 2000 mm oborina), a sjeverni hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godinja količina oborina ne prelazi 1000 mm. Sua je u sjevernom dijelu Kine vrlo česta. Znatnu količinu oborina dobiva ciklonalnim kiama istočni dio Kine. Najmanje oborina dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najvie juni krajevi Tibeta, zbog ljetnog monsuna. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na viskoim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska. Za izmjene monsuna tajfuni često pustoe jugoistočno primorje Kine.
Vode [uredi]
Rijeka JangceGolema riječna mrea Kine pripada porječju Jangcea (18,9%, treća rijeka po duljini na svijetu, 6300 km), Huang Hea ute rijeke (7,9%), Xi Jianga, Songhua, Jianga, Liaoa i Amura. Čak 35,7% povrine Kine otpada na endoreična područja: u suhim, izoliranim zavalama kontinentalne Kine rijeke se ulijevaju u jezera, koja su bez otjecanja ili se gube u pijesku. U gornjem toku gotovo sve rijeke imaju velik pad, u donjem toku obiluju rastroenim materijalom, koji se taloi u nizini, a osobito u delti Yangtzea. Zbog obilja nanosa, koji se jedan dio taloi i u koritu rijeke, riječna korita se povisuju, pa se rijeke često izlijevaju i tako nastaju velike poplave. Rijeka Huang He vie je puta promijenila smjer donjeg toka i uće.
U sjevernom dijelu Kine riječna je mrea dobro razvedena, ali se rijeke zimi zaleđuju. Glavna je rijeka june Kine Xi Jiang, koja se razgranatom deltom ulijeva u Junokinesko more. Juni se dio Tibeta preko Inda, Brahmaputre, Irrawaddyja i drugih rijeka odvodnjava u Indijski ocean. Plovne su uglavnom veće rijeke u junom i srednjem dijelu Kine, osobito Yangtze i Huang He. Plovni kanali, od kojih je najpznatiji Veliki kanal, dug oko 1800 km, slue i za natapanje. Mrea kanala za natapanje omogućuje natapanje od 49,8 milijuna ha poljoprivrednog područja. Kanali često nadomjetaju ceste. Najvie jezera ima oko donjeg toka Yangtzea i po suhim zavalama u unutranosti Kine.
Biljni pokrov [uredi]
Juna Kina preteito je prekrivena vlanim suptropskim vazdazelenim umama, srednja bjelogoričnim, a sjeverna crnogoričnim umama. Sečuanski se kraj odlikuje velikm brojem endemičnih vrsta, a Mandurija endemičnim vrstama četinjača. U Manduriji su rairene livade i panjaci, a na krajnjem istoku i stepe. Flora visokoga planinskog pojasa ubraja se u vrstama najbogatije flore na svijetu. uma je jače razvijena na pristrancima koji su izloeni vlanim vjetrovima. Na umsko područje otpada oko 13,9% povrine Kine. Najveći su umski kompleksi u Manduriji i na planinama Sichuana. U Kini raste oko 3000 vrsta biljaka koje se koriste u medicinske svrhe. Suhe zavale u unutranjosti Kine i na sjeveru obrasle su travom i grmljem ili su polupustinje. Za vegetaciju, osobito za poljoprivredu, vrlo je značajno područje prapora oko sredinjeg toka rijeke Huang He, koje je nastalo u pleistocensko ledeno doba eolskim nanosima praine iz pustinjskih krajeva srednje Azije.
Stanovnitvo [uredi]
Prema popisu stanovnitva Kina je 1953. imala 590.194.715 stanovnika, a 2000. godine 1.265.830.000 stanovnika (bez Hong Konga i Makaa). Po broju stanovnika Kina je prva zemlja u svijetu. Prosječni godinji porast broja stanovnika iznosi 1,07%. Po mjerenjima iz 2001. natalitet je 13,4, mortalitet 6,4, a smrtnost dojenčadi 39. Stanovnitva u dobi do 14 g. ima 22,9%, od 15 do 64 g. 70,1%, a starijih od 64 g. 7%. U poljoprivredi, umarstvu i ribarstvu zaposleno je 45,2% radne snage, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 17,3%, a u uslunim djelatnostima 37,5% st. Nepismeno je 6,7% stanovnitva. Kina ima 204 sveučilita i 1225 visokih kola. Čak 40 gradova ima vie od 1 mil. st. Uz Peking (Beijing) najveći su gradovi: angaj, Shenzhen, Tianjin, Wuhan, Harbin, enjang (Shenyang), Dalian. U gradovima ivi 36,1% stanovnitva.
Gustoća prosječno iznosi 132,2 st/km˛. Najrjeđe naseljen prostori su zapadni dio Tibeta s 1 st/km˛, Unutranja Mongolija s 20 st/km˛, i Xinjiang-Uygur s 11 st/km˛. U području srednjeg i donjeg toka rijeka Jangce i Huang He gustoća je 200 do 600 st/km˛. Delta Jangcea, okolica Guangzhoua i neki dijelovi pokrajine Sichuana imaju vie od 1000 st/km˛. Neravnomjerna se gustoća stanovnitva pokuala rijeiti već početkom 20. st., kada je 1910. oko 10.000.000 osoba preseljeno u Manduriju. Seobe su se ponavljale 1960.-ih i 1970.-ih naseljavanjem gotovo pustih sjevernih i zapadnih krajeva. Znatan se broj Kineza iselio u velegradove jugoistočne Azije, kao i u Ameriku i Australiju. Procjenjuje se, da izvan Kine ivi oko 50 milijuna Kineza, kojih je osim u Hong Kongu i na Tajvanu najvie u Singapuru, Maleziji, Indoneziji, Tajlandu, te u SAD-u, Australiji i Kanadi.
Povijest Kine [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Kine
Kina je zemlja sa najstarijom civilizacijom. Vie od 2000 godina, od 211. pr. Kr. do 1911. bila je ujedinjena u golemo carstvo.
Jezik i religija [uredi]
Slubeni je jezik kineski. Slubeno narječje je mandarinsko. Tradicionalna su kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika: daoizam (taoizam), konfucijanizam i budizam. Ta su se tri filozofsko-religijska sustava kroz povijest međusobno proimala. U Tibetu je rairen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Prema procjeni iz 1997. oko 63,1% stanovnika jesu nereligiozni i ateisti, 20% taoisti i pripadnici kineskih tradicionalnih vjerovanja, 8,4% budisti, 5,6% krćani, 1,5% muslimani i 1,1% ostali.
Manjinski narodi [uredi]
Osim Kineza, koji čine oko 91,9% stanovnitva, u Kini ivi 55 naroda na koje otpada 8,1% stanovnika. Najbrojniji su narodi:
iz tibetsko-burmanske skupine: Yi (7.310.000), Tibetanci (5.110.000), Bai (1.770.000), Tujia (6.350.000), Hani (1.400.000) i Lisu (640.000)
iz tajske skupine Zhuang (17.230.000), Bouyeji (2.830.000), Dong (2.800.000), Li (1.240.000) i Dai (1.140.000)
iz skupine Miao-Yao: Miao (8.230.000), Yao (2.370.000) i She (700.000)
iz turkijske skupine: Ujguri (8.030.000) i Kazasi (1.240.000)
iz mongolske skupine: Mongoli (5.350.000)
iz mandursko-tunguske skupine: Mandurci (10.930.000)
iz mon-kmerske skupine: Va (390.000).
Posebne skupine čine kineski muslimani Hui (9.570.000) i Korejci (2.140.000).
Gospodarstvo [uredi]
Od 1978. Kina provodi reforme radi preorijentacije na trino gospodarstvo. Tijekom 19782002. godinje je uvećavala BDP po prosječnoj stopi od 8,5%. Godine 2001. imala je BDP od 5500 milijardi USD, tj. BDP po stanovniku je iznosio 4330 USD. Unatoč snanoj industrijskoj preobrazbi Kina je ostala preteito siromana zemlja s velikim regionalnim razlikama. Najrazvijenije područje je u priobalnom pojasu koji privlači gotovo sva strana ulaganja. Kineske pokrajine znatno se razlikuju po vrijednosti ostvarenog BDP-a po stanovniku (500 USD po stanovniku u Gansuu i Guizhouu, 24.000 USD u Hong Kongu).
U gospodarskoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i zaposlenih. Potkraj 2002. prema udjelu BDP-u vodeća je industrija (48%), zatim usluge (32%) i poljoprivreda (20%). U gradovima je nezaposlenost 10%. Procjenjuje se da je u seoskom područiju nezaposlenost puno veća. Strana ulaganja u Kinu tijekom 1978-2002 iznosila su oko 400 milijardi USD (treća u svijetu po veličini stranih investicija). Prema prirodnim resursima Kina je jedna od najbogatijih zemalja. Posebno se izdvajaju izvori ugljena, eljezne rude, nafte, zemnog plina, ive, kositra, mangana, aluminija, cinka, uz najveći hidropotencijal u svijetu.
Glavni poljodjelski proizvodi su: ria, penica, kukuruz, ječam, soja, krumpir, sezam, uljana repica, lan, konoplja, ećerna trska, duhan. Uzgajaju se goveda, svinje, ovce, bivoli, jakovi i perad, a značajnu ulogu ima i ribolov. Glavni industrijski proizvodi su: eljezo, čelik, cement, brodovi, građevinski materijal, kemikalije, obuća, porculan, hrana, igračke, namjetaj, papir.
Uglavnom se izvoze strojevi, elektrooprema, tekstil i konfekcija, oruje, obuća, igračke, računala, ugljen. Glavninu uvoza čine industrijski strojevi, vozila, nafta i derivati, plastika i roba iroke potronje. Kina najvie trguje sa SAD-om, Japanom, Europskom unijom, Tajvanom, Rusijom, Singapurom, Malezijom i Republikom Korejom.
Novčana je jedinica juan (yuan renminbi, oznake Y i CNY; 1 juan = 10 jiaoa = 100 fena)
Zemljopis [uredi]
Teritorijalne vode i otoci [uredi]
Istočnokinesko moreDuina kineske morske obale, od uća rijeka Jaluđianga u provinciji Liaoningu na sjeveru do uća rijeke Bejlunga u Guansi-duanskoj autonomnoj pokrajini na jugu zemlje iznose oko 18.000 kilometara. Obale se nalaze na ravnom kopnu. Većina se zaljeva na njima ne zamrzavaju. Obale Kine zapljuskuje Bohajsko, uto, Istočnokinesko, Junokinesko more i zona na Pacifiku istočno od Tajvana. Među njima Bohajsko more je unutranje more Kine.
Zona na Pacifiku istočno od Tajvana obuhvaća arhipelag Sjandao jugozapadno od japanskog otočja Pjukju na sjeveru, do moreuza Bai na jugu ove morske zone. Kineske teritorijalne vode imaju ukupnu povrinu od preko 380 000 kvadratnih kilometara.
U kineskim teritorijalnim vodama se nalaze vie od 5 000 otoka u ukupnoj povrini oko 80 tisuća kvadtranih kilometara čija primorska obala iznosi oko 140 000 kilometara. Najveći otok je Tajvan čija povrina iznosi 360 tisuća kvadratnih kilometara. Iza njega je otok Hajnan sa povrinom od 340 tisuća kvadratnih kilometara.
Na istočnom obodu Kine, odnosno na moru sjeveroistočno od otoka Tajvana nalaze se otoci Diaojuj i Čivej. A na junokineskom moru razbačeni su i arhipelazi Donga, Sia, Donga i Nana.
Politička podjela [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politička podjela Kine
Narodna Republika Kina je podijeljena na 22 pokrajine (), vlada NR Kine smatra Tajvan (đ~) svojom 23 pokrajinom nad kojom nema kontrolu. Osim pokrajina Kina se dijeli i na 5 autonomnih regija (ęť:) u kojima se nalaze manjine, te na 4 općine pod izravnom upravom vlade i na dvije posebne administrativne regije (y+L?:) koje uivaju poveću autonomiju.
22 provincije, autonomne regije i općine se obično nazivaju kontinentalnom Kinom, taj izraz isključuje Makao, Hong Kong i Tajvan.
Popis administrativnih tijela pod upravom NR Kine:
Politička podjela NR Kine(pinyin, hrv. transkripcija /ranije uobičajen naziv/ (pinyin s tonovima, kineska pismena)
Pokrajine
Anhui Anhuej ( nhu+, ˝)
Fujian Fuđjen (Fújiŕn, ú)
Gansu Gansu (Gnsů, )
Guangdong Guangdung (GuÎngdMng, )
Guizhou Guejdou (GuězhMu, 5Ţ)
Hainan Hajnan (HÎinán, wW), otok, S june strane mora
Hebei Hebej (Héběi, ł), Sjeverno od rijeke
Heilongjiang Hejlungđjang (Hilóngjing, Ń_), Rijeka crnog zmaja
Henan Henan (Hénán, łW), Juno od rijeke
Hubei Hubej (Húběi, V), Sjeverno od jezera
Hunan Hunan (Húnán, VW), Juno od jezera
Jiangsu Đjangsu (Jingsk, _Ď)
Jiangxi Đjansji (Jingx+, _), Zapadno od rijeke
Jilin Jilin /Kirin/ (Jílín, )
Liaoning Ljaoning (Liáoníng, ˝)
Qinghai Ćinghaj (Q+nghÎi, Rw), Modro/Tamnozeleno more (jezero), Kokonur
Shaanxi aansji (ShÎnx+, U) > dva a radi razlikovanja od Shanxi
Shandong andung (ShndMng, q ), Istočno od planine
Shanxi ansji (Shnx+, q), Zapadno od planine
Sichuan Sičuan /Sečuan/ (Sěchun, ŰÝ), Četiri rijeke
Yunnan Junnan (Yúnnán, W), ili Juno od oblaka
Zhejiang Deđjang (Zhčjing, Y_)
Autonomna područja
Guangxi-Zhuang Guangsji-Duang (GuÎngx+ Zhuŕng Zězhěqk, îĎęť:), za manjinu Duang
Nei Menggu Unutarnja Mongolija (Nči MěnggÔ Zězhěqk,
äęť:), za mongolsku manjinu
Ningxia-Hui Ningsja-Huej (Níngxiŕ Huízú Zězhěqk, ŢĎęť:), za manjinu Hui
Xinjiang Weiwuerzu Sjinđjang-Ujgur (X+njing Wéiwú'ěrzú Zězhěqk, °ô>ęť:), Kineski Turkestan, za ujgursku manjinu
Xizang Tibet (X+zŕng Zězhěqk, Ďęť:) Zapadna riznica
Gradovi u rangu pokrajina
Beijing Peking (Běij+ng, Ź), Sjeverna prijestolnica
Chongqing Čungćing (Chóngqěng, Í)
Shanghai anghaj /angaj/ (ShŕnghÎi,
w), Na moru
Tianjin Tjenđin /Tjencin/ (Tinj+n, )%)
Posebne administrativne regije
Hong Kong (XinggÎng, /), Mirisna luka
Aomen Makao (Ŕomén, łč) (portugalski: Macau)
Regije [uredi]
Kina se obično dijeli na Manduriju, Sjevernu, Junu i Vanjsku Kinu.
Mandurija [uredi]
Uska obalna ravnica povezuje sjevernu Kinu i Manduriju. Sredinja nizina, okruena visoravnima, jezgra je gospodarskog ivota. Klima je otra, a travnatom ravnicom zimi puu ledeni vjetrovi iz unutranjosti Azije, noseći velike količine praine. Stepska crnica bogata je humusom pa je razvijena agrarna proizvodnja. Mandurija je bogata i rudama zbog kojih su se u prolosti sukobljavali Rusija, Kina i Japan. Zahvaljujući ovom bogatstvu u Manduriji se razvila metalurgija, tekstilna, prehrambena i kemijska industrija. Najveće sredite je Shenyang (3,6 mil.) te Harbin (2,44 mil.).
Sjeverna Kina [uredi]
Kineski zidU Sjevernoj Kini izdvaja se Sjeverokineska nizina s poluotokom Shandongom i Zapadnom visoravni. Nizina je vodeće poljoprivredno područje Kine zahvaljujući naslagama prapora. Po njoj su rasuta brojna sela u kojima ivi većina stanovnitva. U ovoj regiji se nalaze i velike zalihe fosilnih goriva pa je tu nastala jedna od vodećih industrijskih regija Kine s razvijenom kemijskom, metalurkom i elektrotehničkom industrijom. U njoj se nalazi i glavni grad Peking (5,77 mil) koji je intelektualno arite zemlje te sredite obrta i industrije, te Tianjin (4,57 mil) veliko industrijsko sredite.
Poluotok Shandong je brdovito područje juno od uća Huang Hea poznato po intenzivnoj poljoprivredi, ali i rudnom bogatstvu. Ovdje se razvila velika industrijska regija. Najveći gradovi su Jinan (1,48 mil.) i Qingdao (1,46 mil.) koji je nastao iz male luke na obali.
Zapadna visoravan je ploča prekrivena debelim naslagama prapora kroz koju vijuga Huang He. Ona je plodno poljoprivredno područje, premda su neki dijelovi suhi. Najvaniji gradovi su: Xi'an (1,98 mil) i Lanzhou (1,2 mil.).
Juna Kina [uredi]
Polja rie u provinciji Yunnan.U Junoj Kini nema prapora, ali je klima povoljnija i redovito se dobivaju dvije etve. Osim nizine Jangcea i Xi Jianga, prostor je brdovit s brojnim rječnim dolinama i kotlinama. Juna se Kina dijeli na područje Yangtzea i područje Xi Jianga te jugozapadnu visoravan.
Yangtze najprije protječe kroz gusto naseljenu Crvenu zavalu u Sichuanu. Pogodna klima i tlo omogućuju raznovrsnu proizvodnju. Eksploatira se i rudno bogatstvo na temelju kojega je razvijena raznovrsna industrija. Najveći gradovi su Chengdu (1,71 mil.) i Chongqing (2,27 mil.).
Nizina Yangtzea je izuzetno plodna i brino obrađena. Najvie se uzgaja ria, ali i ostale kulture kao penica, pamuk i duhan. Gustoća stanovnitva je velika, ovdje je smjetena i većina kineske industrije, a razvijeni su mnogi veliki gradovi: Wuhan (3,28 mil.), Hangzho (1,1 mil.), Nanking (2,09 mil.) i angaj (7,6 mil.).
Delta Xi Jianga je također gusto naseljena, a tropska klima omogućuje uspjenu poljoprivrednu proizvodnju. Ovdje je smjetena najvanija industrijska regija. Najvaniji gradovi su Hong Kong (6,6 mil.) i Guangzhou (Kanton) (4,05 mil.). Sjeverno od ovog područja je provincija Fujian, glasovita po kulturi čaja, a njezino vodeće sredite je luka Fuzhou.
Jugozapadni dio zemlje je breuljkasta visoravan koja obuhvaća provinciju Yunnan. Njezino glavno bogatstvo su rude, pokrenut je industrijski razvoj. Najveće gradsko sredite je Kunming.
Vanjska Kina [uredi]
U ovim provincijama je malo Kineza, a najveće su manjine Tibetanci i Ujguri. Autonomna pokrajina Tibet najvaniji je dio vanjske Kine. Tibetanci su srodni starosjediocima june Kine. Stanovnitvo se preteno bavi zemljoradnjom i stočarstvom. Najveći grad Tibeta je Lhasa u dolini Brahmaputre, koja je sredite jedne vrste budizma.
Xinjiang je zapadna pokrajina Vanjske Kine, smjetena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Dunguriju i Tarimsku zavalu. Glavna gospodarska djelatnost je nomadsko stočarenje i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazita zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje je Urumqi (1,05 mil.) s razvijenom petrokemijskom industrijom i proizvodnjom sagova.
PEKING
Peking (kineski: Ź, pinyin: Běij+ng; "sjeverna prijestolnica") je glavni grad Narodne Republike Kine (NRK) i jedna od četiri gradske oblasti pod direktnom kontrolom vlade.
Peking je drugi po veličini kineski grad (poslije angaja) s oko 17,4 milijuna stanovnika (računajući gradsku oblast Pekinga)[1]. Veliki je prometni centar s mnotvom pruga, cesta i autocesta koji ulaze i izlaze iz njega u svim pravcima. Peking je također i politički, kulturni i obrazovni centar NRK, dok su angaj i Hong Kong veći ekonomski centri od njega. Peking je izabran za domaćina Olimpijskih igara 2008. godine
Povijest [uredi]
Na arheolokom lokalitetu Zhoukoudian nedaleko od dananjeg Pekinga su pronađeni jedni od najznačajnijih otkrića pračovjeka homo erectusa (tzv. "Pekinki čovjek"). Starost nalazita se procjenjuje na 500.000-750.000 godina. Na istom nalazitu postoje i nalazi iz kamenog doba starosti 27.000-10.000 godina.
Jo od 723. pr. Kr. na mjestu dananjeg Pekinga postojalo je nekoliko gradova s različitim imenima. Najznačajniji je bio grad Ji koji je bio glavni grad kraljevstva Yan (jednog od kineskih kraljevstava u tzv. doba Zaraćenih drava i doba Proljeća i jeseni do 221. pr. Kr). U kasnijem razdoblju su tamo postojala sjedita prefektura dinastija Qin, Han i Jin. Od 938. na području Pekinga postoji sekundarni glavni grad dinastije Liao koji je nazvan Nanjing (u prijevodu "juni glavni grad", nema nikakve veze s dananjim gradom Nanjingom). Od 1153. se grad zove Zhongdu i postao je jedna od 3 prijestolnice dinastije Jin.
1215. godine su Kinu napali Mongoli i kod Zhongdua izvojevali jednu od najvanijih pobjeda nako koje su zavladali Kinom (ta pobjeda je kasnije nazvana Bitka kod Pekinga). Začetak dananjeg Pekinga bio je Kanbalik ("kanov grad"), prijestolnica Kublaj Kana (1260.-1290). Taj grad se zvao Dadu ili Daidu (na mongolskom jeziku) i zavren je 1293. godine.
Od 1368. godine gradom vlada kineska dinastija Ming i grad se zove Beiping. Od 1403. ima dananje ime Beijing. Pod dananjim imenom grad je bio prijestolnica Kine od 1421. do 1911.
Za vladavine dinastije Ming (1368. - 1644.) Peking počinje dobivati svoj sadanji izgled - izgrađen je "Zabranjeni grad" (carska palača i prijestolnica 24 kineska cara tijekom pet stoljeća), Tiananmen ("vrata nebeskog mira", glavni ulaz u Zabranjeni grad), dok su gradske zidine iz tog perioda postojale sve do sredine 20. stoljeća. Od 1644. je glavni grad dinastije Qing. Grad je bio napadnut tokom Drugog opijumskog rata 1860.
Grad je često mijenjao vladare tijekom građanskih ratova vođenih tijekom revolucije i stvaranja Republike Kine (Tajvan) godine 1911. Kada je 1928. sjedite vlade preseljeno u Nanjing ("juna prijestolnica"), Peking je promijenio ime u Beiping ("sjeverni mir").
Tijekom kinesko-japanskog rata (1937.-1945.) bio je pod japanskom okupacijom da bi, po okončanju građanskog rata prevlaću komunista, 1. listopada 1949. godine postao prijestolnica novoosnovane NR Kine. Od tada Peking se proirio daleko izvan granica stare gradske jezgre dok tisuće novih zgrada, hotela i kulturnih centara mijenjanju izgled grada i predgrađa, osobito od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća porastom moderne gradnje.
Zemljopis [uredi]
Peking je smjeten na sjeveroistoku Kine na povoljnom poloaju između strateki vane regije Mandurije i ostatka Kine. Nalazi se na visoravni između planina Xishan i Yanshan. Kroz grad teče vie manjih rijeka (najvanije su Yongding, Chaobai i Wenyu). Peking je sjeverna postaja Velikog kanala koji ga povezuje s rijekama Huang He i Yangtze.
Klima je umjerena s velikim utjecajem monsuna. Ljeta su vruća i vlana, a zime hladne i suhe. Često vjetar donosi pijesak iz nedaleke pusinje Gobi, te su česte pječane oluje tokom kojih grad zna biti zameten pijeskom.
Peking je oko 100 km udaljen od utog mora. Grad Tianjin na moru funkcionira kao pekinka luka.
Znamenitosti [uredi]
Hram nebaPeking ima vrlo mnogo tradicionalnih kineskih kulturno-povijesnih znamenitosti. Najvanija znamenitost je Zabranjeni grad, kompleks bivih carskih palača sagrađenih u tradicionalnom kineskom stilu gradnje. Ispred Zabranjenog grada je najveći svjetski trg Tiananmen (Trg nebeskog mira). Na trgu su smjeteni brojni spomenici komunističke vlasti (Velika dvorana naroda, mauzolej Mao Zedonga, Kineski narodni muzej). Značajne su i ostale bive carske palače (najpoznatija je Ljetna palača).
Poznati su brojni taoistički i budistički hramovi (najpoznatiji je Hram nema). Ostali značajni hramovi su Hram Zemlje, Hram Sunca i Hram Mjeseca. U centru grada postoje brojni parkovi s umjetnim jezerima (najpoznatiji su Beihai, Shichahai, Zhongnanhai, Jingshan i Zhongshan).
Najveća turistička znamenitost u okolici Pekinga je Kineski zid čiji najposjećeniji dio se nalazi oko 30 km od grada. Također je značajno nalazite Pekinkog čovjeka Zhoukoudian.
Zabranjeni grad Gospodarstvo [uredi]
Gospodarski razvoj Pekinga danas slijedi dinamičan gospodarski razvoj Kine koja sve bre izrasta u gospodarskog diva. Zbog toga se danas u gradu grade nove poslovne četvrti s modernim zgradama. Peking nije kineski gospodarski centar (taj primat pripada najvećem gradu angaju), ali se kao drugi grad po veličini izrazito brzo razvija i danas postaje jedan od najvanijih svjetskih poslovnih sredita. U Pekingu se jače razvija financijski i usluni sektor koji danas akumulira 73% gradskog kapitala. Moderne elektroničke i informatičke djelatnosti su smjetene u novom dijelu grada Zhongguancun koji se naziva "kineska Silicijska dolina
- 13:29 -
GRČKA (ATENA)
Grčka, formalnim nazivom Helenska Republika, je drava u jugoistočnoj Europi. Nalazi se na obali Egejskog mora, Jonskog mora i Sredozemnog mora. Graniči s Albanijom, Makedonijom, Bugarskom i Turskom. Ukupna duina kopnene granice joj je 1.288 km, a duina obale joj je 13.676 km.
Stanovnitvo [uredi]
Najveća gustoća naseljenosti je oko Atene i njene luke Pireja, a najmanja u Epiru, Trakiji i sredinjoj Grčkoj.
Budući da je Grčka nerazvijena, oko 1/4 stanovnitva trajno se odselilo u inozemstvo, a velik broj stanovnitva zaposlen je u inozemstvu unatoč pomanjkanju radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima.
Etnička pripadnost:
Grci 98%
ostali 2%
Zemljopis [uredi]
Grčka je preteno planinska zemlja (oko 80% teritorija je brdsko-planinski prostor).
Rijeke oskudijevaju vodom, kratkog su toka i niti jedna nije plovna. Najveća im je vrijednost u tome to su prirodni pravac povezivanja unutranjosti s morem.
ume pokrivaju samo 15% ukupne povrine, a zbog čestih sua prevladava nisko tvrdolisno grmlje.
Od kulturnih biljaka uzgajaju se maslina, smokva, agrumi i vinova loza.
Obala [uredi]
Kao to je već spomenuto, Grčka ima veoma razvedenu obalu (treću u Europi, poslije Norveke i Hrvatske).
Obala je preteno strma s mnotvom otoka i poluotoka u Jonskom, Egejskom i Kretskom moru. Upravo zbog toga i povoljne mediteranske klime ona je danas najvanija turistička destinacija svijeta.
Najvanija turistička regija Grčke je Atička regija. Radi se o prostoru Atike s glavnim gradom Grčke Atenom te područjem Korintskog kanala, a sa sjeverozapada se uzdie visoka planina Parnas - "planina pjesnika i vila" po grčkoj mitologiji - koja je 1953. godine proglaena nacionalnim parkom. Neki od veoma zanimljivih lokaliteta su Termopilski klanac (mjesto herojskog stradavanja Spartanaca), ostaci starogrčkog proročita Dom s Apolonovim hramom, velikom pozornicom i muzejem, ostaci zidova grada Tebe i mnogi drugi. Sjevernije od Atene nalazi se čuveno bojno polje Maraton (bitka Atenjana i Perzijanaca 492. pr. Kr.). Zapadno od Atene nalazi se čuveni manastir Dafni iz 11. stoljeća s bizantskim mozaicima. S jugozapadne strane je u Atiku uvučen Falnski zaljev gdje je čitav niz manjih turističkih mjesta. To je kupalino-rekreativna zona gdje su izgrađeni mnogi hoteli, kockarnice, restorani i druga zabavita i sportski tereni. Plae su pjeskovite i dobro uređene, a privlačnosti jo doprinosi i postojanje ostataka Posejdonova hrama (5. st. pr. Kr.) kod malog mjesta Sunion.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Grčke
Grčka je jedna je od najstarijih drava na svijetu s neobičnom i bogatom povijeću. Naseljena od prapovijesti, bila je plodno tlo za razvoj mnogih kultura od kojih se ističu: Minojska kultura (oko 3000. pr. Kr.), Mikenska kultura (oko 1900. pr. Kr.) i naposljetku Helenske kulture koja je prerasla u antičku kulturu (Stara Grčka) koja je utjecala na razvitak i Europe i Bliskog Istoka. Razlikujemo tri razdoblja stare Grčke: Arhajsko, Klasično i Helenističko razdoblje. God. 146. pr. Kr. Rimska Republika osvaja grčke zemlje i započinje tzv. rimsko razdoblje, koje traje do 6. st. kada rimsku vlast zamjenjuje Bizantsko Carstvo. God. 1460. Grčka postaje dio Osmanskog Carstva (do 1821.). Nakon Grčkog rata za neovisnost, 1829. god. Grčka postaje kraljevstvo pod jakom zatitom zapadnoeuropskih sila i kao takvo opstaje do danas.
Turizam [uredi]
Turistički najposjećenija je svakako Atena, iznad koje se nalazi brdo Akropolis gdje se nalazi Partenonov hram koji je ukrasio Fidija (najznačajniji kipar Stare Grčke). Tu se jo nalaze kip boice Atene, hramovi Erehiton, Propileja i Apteros Nike. U samom gradu nalazi se Dionizijevo kazalite i Olimpijski stadion (izgrađen u novije doba na mjestu antičkog).
Otok Kreta je planinsko krko područje. Na otoku se nalaze ruevine Malije iz 3000. pr. Kr. i ostaci Minosove palače u Knosu (iz vremena egejske kulture), zidine u Iraklionu (iz doba vladavine Venecije), minareti (ostaci turske dominacije), i drugo. Regionalno sredite i glavna luka je Iraklion.
Otok Krf je najumovitiji i najzeleniji otok Grčke. Osim turističkog otok ima i veliko vojno-strateko značenje.
Gospodarstvo [uredi]
Gotovo polovica stanovnika Grčke ivi od poljoprivrede.
U kotlinama i dolinama rijeka uzgajaju se itarice, duhan (među najvećim proizvođačima u svijetu), masline, vinova loza, sezam, mak, ria, pamuk (najveći proizvođač u Europi), povrće i voće. Grčka ima vrlo razvedenu obalu te povoljne bioloke uvjete koji omogućuju razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog potreba turizma riba se uvozi. Jo je razvijeno i spuvarstvo.
Najznačajnije su aluminijska i kemijska industrija, a veoma značajna je i tradicionalna sitna prerađivačka industrija obrtničko-manufakturnog tipa.
Promet [uredi]
Podrobniji članak o temi: Promet Grčke
Razvoju cestovne i eljezničke mree u Grčkoj ne pogoduje konfiguracija tla; prometnice su dobro razvijene du obale, no manjkave su u unutranjosti.
Glavna cestovna os, proirena i osuvremenjena u posljednjim desetljećima izgradnjom novih supercesta, polazi od Patrasa prema Ateni uz obalu Peloponeza. Glavna zračna luka je u Ateni, a međunarodne zračne luke se nalaze i u Solunu, na Krfu i u Kavali. Gusta mrea zračnih linija povezuje ih s većim otocima.
U periodu 1882. - 1883. probijen je Korintski kanal koji presijeca Peloponesku prevlaku i spaja Jonsko more s Egejskim. Iz atenske luke Pireja na sve strane polaze trajekti, pomorstvo je vrlo razvijeno.
Dravno uređenje [uredi]
GrčkaPo dravnom uređenju je parlamentarna republika (monarhija je odbijena na referendumu 8. prosinca 1974.).
Glavni joj je grad Atena.
Vanjske poveznice [uredi]
Predsjednik Helenske Republike
Premijer Helenske Republike
Parlament Helenske Republike
Grčka nacionalna turistička organizacija (ovo je adresa početne stranice na grčkom jeziku; u gornjem desnom uglu se moe odabrati prikaz stranice na nekom drugom jeziku)
ATENA
Atena (grč. ¸Ž˝ą, Athina) je glavni grad Grčke i jedan od najpoznatijih gradova u svijetu. Dananja Atena je moderan i velik grad. 2004. je imala 745,514 stanovnika. Antička Atena je bila moćan grad-drava i poznati centar edukacije i znanosti. Nazvana je po boici iz grčke mitologije, Ateni.
Atena se često naziva kolijevkom zapadne civilizacije zbog svojih kulturnih doprinosa tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista. Iz tog razdoblja u Ateni je ostalo mnogo antičkih zgrada, umjetničkih djela itd. Najpoznatija je Akropola, koja je priznata kao jedna od najboljih primjera klasične grčke umjetnosti i arhitekture
Ime [uredi]
Grčko ime je bilo ¸Ž˝ąš, a kad se sllubeno napustilo uporabu katharevouse 1970-ih, slubeno je grčko ime ¸Ž˝ą (Athína).
Antička Atena [uredi]
Podrobniji članak o temi: Atena (polis)
Atena je bila jedan od najjačih polisa u Grčkoj. Svaki grčki grad ili polis bio je nezavisno sredite kulturnog, političkog i trgovačkog ivota. Bio je okruen zidinama, imao je mjesto za zadnju obranu akropolu, a na njoj su bili smjeteni hramovi vrhovnih boanstava.
Akropola je svoj konačan oblik dobila u 5 st. pr Kr. za vrijeme vladavine jednog od najznačajnijih dravnika, Perikla. U njegovo doba Atena je postala demokratska republika. Bogataima je nametnuo visoke poreze, a novac koristio za uređenje Atene, posebice Akropole. Tada su napravljena brojna veličanstvena dijela grčke umjetnosti. Stoga se razdoblje vladavine Perikla naziva zlatnim dobom Atene. Tada su podignuti hramovi Partenon, Erehtejon, hram boice Nike i svečani ulaz Propileje.
Partenon [uredi]
Podrobniji članak o temi: Partenon
Partenon se nalazio na visoravni visokoj oko 70 m. Predstavlja glavni naglasak čitavog arhitektonskog sklopa. Vidi se iz velike udaljenosti, ali se gubi penjanjem na akropolu i ponovo se pojavljuje stupanjem pred njega. Ulaz se nalazi s druge strane pa ga je cijelog potrebno obići. Partenon je uzduna građevina podjeljena na dva dijela cele i opistodoma. U predvorju Partenona nalazi se niski reljef koji prikazuje panatenejske svečanosti. Taj reljef izradili su Fidija i njegovi učenici između 440. i 437. g. pr. Kr.
Erehtejon [uredi]
Erehtejon je sagrađen oko 421 g. pr. Kr. Hram je bio podjeljen na nekoliko razina zbog kosog nagiba terena. Razine su spojene stepenicama. Razlika u visini između svetita Atene i nekih drugih dijelova hrana bila je i do 3m. Taj hram nije bio pravilnog oblika kao većina drugih hramova. U Erehtejonu nalazilo se svetite Atene, Posejdona i Erehteja.
Propileje [uredi]
Propileje su iroko stubite između dva zida. U podnoju stubita stajalo je est dorskih stupova povezanih gredama. Vrh stubita zavravao je visokim zidom u kojem je bio prolaz irok koliko i sredinji dio stepenita.
Svaki je grad imao i jedan trg - agoru - koji je sluio za trgovačke djelatnosti, skupove, bio je administrativni i drutveni centar. U agori se odvijao svakodnevni ivot.
Kulturni ivot [uredi]
U Ateni se nalazi velik broj različitih kola i univerzitet. Atenski univerzitet je osnovan 1837. godine a u samom gradu se nalazi nekoliko visokih kola kao i jedna tehnička visoka kola. U gradu postoji i specijalna kola za arheoloka istraivanja. Grčko nacionalno kazalite je vrlo poznato u izvodjenju antičkih drama i opera. Osim toga postoji i dosta muzeja kao i kolekcija iz antičkog doba. Atenski festival je kulturna manifestacija koja traje od sredine siječnja do sredine rujna sa programom koji je protkan glazbom ali i modernim i antičkim kazalinim predstavama.
Transport [uredi]
Javni saobraćaj u Ateni se sastoji od autobusa, metroa, tramvaja kao i eljeznice. Krajem 90-tih godina prolog stoljeća su izgradjene nove linije podzemne eljeznice koje su putene u promet 2000. godine. Duljina svih linija metroa u Ateni je oko 91 km.
Zračna luka Elefthérios Venizélos je smjetena istočno od grada, nekih 45 minuta vonje automobilom. Zračna luka je dobila ime po Elefthériosu Venizélosu najvanijem grčkom političaru u periodu od 1910. do 1933. godine.
Turizam
U Atenu dolaze mnogi turisti da bi se divili ostacima antičke kulture, ali i u kupovinu, kuanje grčkih kulinarskih specijaliteta kao i uivanju u grčkoj narodnoj glazbi. U samom gradu su odrane prve Olimpijske igre modernog doba 1896. godine ali i XXVIII. Olimpijske igre 2004. godine. Turizam je vrlo bitan izvor zarade grčkog glavnog grada. Nekih 10 km jugozapadno od Atene je smjesten Pirej, koji je srastao sa Atenom, poznat po najvećoj putničkoj luci u Europi iz koje ispolvljavaju brodovi prema većini grčkih otoka ali i po filmu Djeca Pireja.
- 13:23 -
ITALIJA(RIM)
Italija je drava na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.
Jedinu kopnena granica joj se nalazi na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom u zapadnom dijelu, vicarskom na sjeverozapadnom dijelu, Austrijom na sjevernom dijelu, te Slovenijom na sjeveroistočnom Dijelu. Uz kopnene granice ima i morsku granicu s Hrvatskom.
Neovisne drave San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Italije
Talijani su potomci starih plemena koja su se jo početkom prvog milenija p.n.e. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako bili Liguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom prvog tisućljeća p.n.e. Negdje u 8. stoljeću p.n.e. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etručani, koji su se u 7. stoljeću p.n.e. proirili sve do rijeke Po i Korzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni jo mnogi narodi. Tako su u područjima oko dananje Venecije ivjeli Veneti, tako da se danas talijanska regija u kojoj je smjetan ovaj grad zove Veneto jer ona odgovara povijesnom području na kom je ivjelo ovo pleme, a nie na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su ivjeli Siculi, Sicani i Elimi (engl. Elymi).
Sabinjani (Sabini) i Latini ivjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. U Abruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.
Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su sredinju obalu Jadrana. Samniti i Lucani ivljae u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su ivjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. irenjem moći Rima (Roma) negdje od 5. stoljeća p.n.e. italska plemena ula su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do 89. p.n.e.
Italija je 1957. godine bila jedan od utemeljitelja Europske unije. To joj je uvelike doprinijelo u gospodarskom i političkom smislu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i spada u skupinu G8.
Prapovijesna nalazita se mogu naći na vie mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.
U starom vijeku, Grci su u junoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etručani. Rim je postao centar Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno sredite humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-dravice ili područja pod tuđinskom vlaću do 17. oujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udruio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridruio tek 20. rujna 1870., to je konačni datum ujedinjenja Italije.
Faisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do dananjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio Borgheseov puč iz prosinca 1970. godine.
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske unije.
Politika [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvrnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlae predsjednika vlade, koji predlae ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).
Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadrati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se mijeani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadri i bive predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doivotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najvie 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Zemljopis [uredi]
Karta ItalijePodrobniji članak o temi: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se protee du čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukruno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se sputaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale vane rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najvii vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a vii su vrhovi jo i Monte Rosa (4.637 m) i Monte Cervino (4.476 m - nje.: Matterhorn). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na oblinjem istoimenom otočiću.
Regije [uredi]
Podrobniji članak o temi: Regije Italije
Administrativna podjela Italije na regijeItalija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, to je označeno zvjezdicom (*):
1) Abruzzo
2) Valle d'Aosta*
3) Apulija (Puglia)
4) Basilicata
5) Kalabrija (Calabria)
6) Kampanija (Campania)
7) Emilia-Romagna
8) Furlanija-Julijska krajina* (Friuli-Venezia Giulia)
9) Lacij (Lazio)
10) Ligurija (Liguria)
11) Lombardija (Lombardia)
12) Marke (Marche)
13) Molise
14) Pijemont (Piemonte)
15) Sardinija* (Sardegna)
16) Sicilija* (Sicilia)
17) Trentino-Juni Tirol* (Trentino-Alto Adige)
18) Toskana (Toscana)
19) Umbrija (Umbria)
20) Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Gradovi - vidi gradovi Italije.
Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i vie od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadanja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao to su veće porezne olakice i fleksibilnije trite rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loih odnosa sa sindikatima.
Stanovnitvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Stanovnitvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovnitva (196 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je austrijska manjina u Junom Tirolu (1991.: 287,503 Austrijanaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično slubenim jezicima su:
francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
Sardinski jezici na Sardiniji);
ladinski jezik u Dolomitima;
furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, to su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao to su:
hrvatski u tri sela u regiji Molise;
okcitanski jezik u junim dolinama Piemontea;
katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i idovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, pageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno.
Najznačajniji talijanski knjievnici 20. st.:
Italo Svevo
Luigi Pirandello
Guido Gozzano
Filippo Tommaso Marinetti
Aldo Palazzeschi
Dino Campana
Umberto Saba
Giuseppe Ungaretti
Eugenio Montale
Salvatore Quasimodo
Margherita Guidacci
Bartolo Cattafi
Maria Luisa Spaziani
Alberto Moravia
Giuseppe Tomasi di Lampedusa
Alberto Savinio
Carlo Emilio Gadda
Dino Buzzati
Tommaso Landolfi
Carlo Levi
Cesare Pavese
Elio Vittorini
Pier Paolo Pasolini
Primo Levi
Leonardo Sciascia
Italo Calvino
Umberto Eco
Pier Vittorio Tondelli
Aldo Busi
Dravni praznici (neradni dani) [uredi]
datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnja Nova godina Capodanno
6. siječnja Sveta tri kralja Epifania
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak Lunedě di Pasqua
25. travnja Dan oslobođenja Liberazione od 1945.
1. svibnja Praznik rada Festa del Lavoro
2. lipnja Praznik Republike Festa della Repubblica od 1946.
15. kolovoza Velika Gospa Assunzione
1. studenog Svi sveti Tutti i Santi
8. prosinca Bezgreno začeće Immacolata
25. prosinca Boić Natale
26. prosinca Sveti Stjepan Santo Stefano
31. prosinca Silvestrovo San Silvestro
RIM
Rim (talijanski i latinski: Roma) je glavni grad Italije i regije Lacij, te najveća i najnapučenija općina u zemlji. Grad broji 2.710.375 stanovnika (stanje 2008. godine).
Nadimci grada su: Caput mundi ("Prijestolnica svijeta"), la Cittŕ Eterna ("Vječni grad"), Limen Apostolorum ("Apostolski prag"), la cittŕ dei sette colli ("Grad na sedam breuljaka") ili jednostavno l'Urbe ("Grad").
Unutar Rima nalazi se Vatikan, koji je suveren teritorij Svete Stolice.
Povijesno sredite Rima i Vatikan nalaze se na UNESCO-vom popisu svjetske batine. Grad je i sjedite nekih međunarodnih institucija, kao to su UN-ove institucije: Organizacija za prehranu i poljoprivredu, Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede i Svjetski program za hranu.
Grad Rim je, prema mitu, osnovao Romul, sin Reje Silvije i boga Marsa.
Prema legendi, svrgnuvi s prijestolja brata Numitora, Amulije je postao kralj grada Albe Longe; a da bi izbjegao rođenje nasljednika koji bi prijestolje mogli traiti natrag, prisilio je nećakinju Reju Silviju da postane vestalska djevica. No, ona se sjedini s bogom Marsom i rodi dva blizanca, Romula i Rema, koje je Amulije odmah po rođenju bacio u rijeku Tiber. Blizance je u podnoju Palatina, jednog od sedam breuljaka, pronala jedna vučica, koja ih je dojila vlastitim mlijekom. Blizance je potom naao pastir Faustul te ih je uzeo i othranio. Kad su odrasli, odlučili su na breuljku Palatinu osnovati grad. Ubrzo su se počeli svađati koji će od njih dvojice vladati gradom te je Romul u toj svađi ubio brata.
Po predaji, grad je osnovan 21. travnja 753. godine prije Krista. Nazvan je po svome prvom kralju Romulu.
Povijest [uredi]
Od osnivanja do Carstva [uredi]
Sedam rimskih breuljakaArheoloka istraivanja potvrdila su da su u 8. stoljeću pr. Kr. na breuljcima uz Tiber postojala naselja. U 6. stoljeću pr. Kr. tim su selima zavladali Etručani i pod njihovom su se vladavinom naselja sjedinila u jednu političku cjelinu. Močvarno područje u podnoju breuljaka tada je isueno i na tome mjestu uređen je gradski trg Forum Romanum. Prema tome, Rim nije nastao odjednom, već su se naselja na breuljcima postupno ujedinjavala.
Sedam breuljaka ranijeg Rima bili su: Kapitol (Capitolinus mons, nadmorske visine 50 m), Palacij (Palatium, 47 m), Aventin (Aventinus, 51 m), Celij (Caelius mons, 50 m), Eskvilin (Esquiliae, 65 m), Viminal (Viminalis collis, 60 m) i Kvirinal (Quirinalis, 61 m).
Taj grad se kasnije razvio u prijestolnicu Rimskog Kraljevstva (kojim je neprekidno upravljalo sedam kraljeva, to je bilo u skladu s tradicijom), pa Rimske Republike (od 509. pr. Kr., kojom je upravljao Senat) i konačno Rimskog Carstva (od 27. pr. Kr., kojim je upravljao car). Ovaj uspjeh je zavisio od vojnih osvajanja, trgovačke nadmoći i selektivne asimilacije susjednih civilizacija, prije svega grčke i etručanske civilizacije. Rimska dominacija proirila se na veći dio Europe i obale Sredozemnog mora, tako da je broj stanovnika narastao na preko milijun. Skoro tisuću godina Rim je bio politički najznačajniji, najbogatiji i najveći grad zapadnog svijeta, a to je ostao i nakon propasti i podjele Carstva, čak i kada je konačno izgubio svoj status glavnog grada u korist Milana i potom Ravenne i nakon to ga je po prestiu i vanosti nadmaila istočna prijestolnica Carigrad.
Pad Carstva i Srednji vijek [uredi]
Usponom ranog krćanstva rimski je biskup osim vjerskog, sve vie dobivao i politički značaj, postavi papa. Tako je Rim postao sredite Katoličke Crkve. Nakon pljačke Rima 410. godine, od strane Alarika I. i pada Rimskog carstva 476. godine, Rim su obiljeili bizantska uprava i pljačkanja germanskih barbara. U Srednjem vijeku broj stanovnika je smanjen na samo 20.000, a grad se sveo na skupine naseljenih zgrada, koje su se nalazile između velikih povrina ruevina i vegetacije. Rim je slubeno ostao dio Bizantskog carstva sve do 752. godine, kada su Langobardi konačno unitili ravenski egzarhat, koji je bio sredite bizantske moći u Italiji. Pipin Mali je 756. godine dao papi nadlenost nad Rimom i okolnim područjima, te je na taj način stvorena Papinska drava.
Crte Rima oko 1490. godineRim je bio prijestolnica Papinskih drava sve do njihovog pripajanja Kraljevini Italiji 1870. godine. Grad je postao glavno mjesto hodočaća u Srednjem vijeku i sredite sukoba između pape i Svetog rimskog carstva, kojeg je započeo Karlo Veliki, a kojeg je papa Lav III. okrunio u Rimu na Boić 800. godine kao cara. Osim kratkih razdoblja neovisnosti u Srednjem vijeku, Rim je stoljećima zadrao status papske prijestolnice i "svetog grada", čak i kada je papinsko sjedite kratkotrajno (1309.-1337.) premjeteno u Avignon. Iako grad vie nije imao političke moći, to je potvrđeno i pustoenjem Rima 1527. godine od strane vojske Karla V., cvjetao je kao sredite kulturne i umjetničke aktivnosti u vrijeme renesanse i baroka, pod pokroviteljstvom papinske uprave.
Garibaldi napada papinski Rim 1849. godine Razdoblje od 17. do 19. stoljeća [uredi]
Iako je broj stanovnika naglo narastao u 17. stoljeću i preao 100.000, grad je zaostajao za ostalim vanim gradovima u Europi, velikim dijelom i zbog crkvenog procesa katoličke obnove s kojim je Crkva bila zaokupljena. Grad su zahvatila i nacionalistička previranja u 19. stoljeću te je dva puta dobio i izgubio neovisnost. Rim je postao i jedan od ciljeva pokreta za ujedinjenje Italije te ga je, nakon uklanjanja francuske zatite 1870. godine, pripojila Kraljevina Italija 1871. godine. Rim je postao glavni grad nove ujedinjene Italije.
20. stoljeće [uredi]
Nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, u Italiji je počela rasti faistička ideologija pod vodstvom Benita Mussolinija, koji je umarirao u grad 1922. godine, proglaavajući novo talijansko carstvo te kasnije ulazeći u savez s nacističkom Njemačkom. U ovom razdoblju naglo je rastao broj stanovnika, od 212.000 stanovnika u vrijeme ujedinjenja pa do vie od milijuna, ali je taj trend prekinuo Drugi svjetski rat. Za vrijeme ovog rata, Rim je bio razaran i od strane Saveznika i od strane nacističkog okupatora. Nakon pogubljenja Mussolinija i kraja rata, referendumom iz 1946. godine ukinuta je monarhija i proglaena republika.
Nakon rata Rim je značajno narastao, kao rezultat poslijeratne rekonstrukcije i modernizacije. Rim je postao pomodan grad 1950-ih i ranih 1960-ih, u vrijeme razdoblja znanog kao "Slatki ivot" (la Dolce Vita), a trend rasta stanovnitva nastavio se do sredine 1980-ih godina, kada je na području općine ivjelo vie od 2.800.000 stanovnika. Nakon toga, broj stanovnika se postupno smanjivao, zbog iseljavanja stanovnitva u susjedna područja.
Zemljopisne odrednice [uredi]
Poloaj [uredi]
Rim se nalazi u sredinjoj Italiji u regiji Lacij, na uću rijeka Aniene i Tiber. Iako se grad nalazi 24 km od Tirenskog mora, područje grada se protee praktički do obale, gdje se nalazi okrug Ostia Antica. Najnia visina grada je 13 metara (na Piazzi del Popolo), a najvia 120 metara (Monte Mario). Rimska općina pokriva područje od 1.285,30 km2, to uključuje mnoge zelene povrine.
Klima [uredi]
Klimatski dijagram RimaNa rimsku klimu najvie utječe poloaj grada u mediteranskom području. Prosječna godinja temperatura je 15,5 °C, a prosječni godinji broj padalina je 880 mm. Najtopliji mjeseci u godini su srpanj i kolovoz s prosječnom temperaturom od 24,5 do 24,7 °C. Ovo su također i najsui mjeseci u godini s prosječnim brojem padalina od 14 do 22 mm.
Razdoblje s najvećim brojem padalina se protee od listopada do prosinca s prosjekom od 106 do 128 mm. Najhladniji mjesec u godini je siječanj s prosječnih 6,9 °C.
U starija vremena bi Rimljani tijekom ljeta, kada su temperature često visoke, naputali grad i odlazili u ljetovalita. Danas je ova praksa puno slabija, te je grad funkcionalan tijekom cijele godine, najvie radi rastućih turističkih potreba.
Mjesec Sij. Velj. Ou. Tra. Svi. Lip. Srp. Kol. Ruj. Lis. Stu. Pro.
Prosječne temp. (u °C)[1] 8 8 11 12 17 20 23 23 21 17 12 9
Prosječne padaline (u mm) 8 7 6 6 5 3 1 2 6 11 11 9
Politika [uredi]
Gradski status [uredi]
Palazzo del Quirinale, sjedite predsjednika ItalijeU Rimu se, kao u glavnom gradu zemlje, nalazi sjedite predsjednika Republike Italije, koje je smjeteno u Kvirinalskoj palači. U gradu se nalazi i talijanski parlament, te talijanska vlada s premijerom i svim ministarstvima.
U političkim krugovima u Italiji vodi se rasprava o tome da li bi grad trebao imati posebne ovlasti javne samouprave[2] te da li grad ili čak pokrajinu Rim treba pretvoriti u okrug glavnog grada[3], koji bi bio odvojen od regije Lacij, po uzoru na neke druge glavne gradove u Europi.
Upravna podjela [uredi]
Radi administrativnih razloga i radi povećanja decentralizacije, prostor rimske općine je slubeno podijeljen u 19 gradskih općina (municipi), prije znanih kao okruzi. Unutar svake te podopćine nalaze se dijelovi raznih gradskih četvrti.
Prije je grad bio podijeljen u 20 podopćina, ali je podopćina Fiumicino izglasala izlazak iz sastava grada Rima, te postala samostalna općina.
Regije [uredi]
Karta sredita grada s regijamaRegije ili rioni (vulgarizirani oblik latinskog izraza regio tj. regija) su povijesne, a ne upravne jedinice podjele sredita grada. Ova podjela potječe jo iz starog Rima, a rastom grada povećao se i njihov broj. Svi rioni (osim riona Prati i Borgo) nalaze se unutar Aurelijevih zidina.
Rimski rioni su:
R.I - Monti
R.II - Trevi
R.III - Colonna
R.IV - Campo Marzio
R.V - Ponte
R.VI - Parione
R.VII - Regola
R.VIII - Sant'Eustachio
R.IX - Pigna
R.X - Campitelli
R.XI - Sant'Angelo
R.XII - Ripa
R.XIII - Trastevere
R.XIV - Borgo
R.XV - Esquilino
R.XVI - Ludovisi
R.XVII - Sallustiano
R.XVIII - Castro Pretorio
R.XIX - Celio
R.XX - Testaccio
R.XXI - San Saba
R.XXII - Prati
Četvrti [uredi]
Nakon uspostave zadnje gradske regije (riona), za nove urbanizirane dijelove grada počeo se koristiti izraz četvrt (quartiere). Danas Rim ima 35 četvrti, koje se iz praktičnih razloga označavaju slovom Q.
Q.I Flaminio Q.II Parioli Q.III Pinciano
(biveg naziva Vittorio Emanuele III) Q.IV Salario Q.V Nomentano
Q.VI Tiburtino Q.VII Prenestino-Labicano Q.VIII Tuscolano Q.IX Appio Latino Q.X Ostiense
Q.XI Portuense Q.XII Gianicolense Q.XIII Aurelio Q.XIV Trionfale Q.XV Della Vittoria
(biveg naziva Milvio)
Q.XVI Monte Sacro
(biveg naziva Cittŕ Giardino Aniene) Q.XVII Trieste
(biveg naziva Savoia) Q.XVIII Tor di Quinto Q.XIX Prenestino-Centocelle Q.XX Ardeatino
Q.XXI Pietralata Q.XXII Collatino Q.XXIII Alessandrino Q.XXIV Don Bosco Q.XXV Appio Claudio
Q.XXVI Appio Pignatelli Q.XXVII Primavalle Q.XXVIII Monte Sacro Alto Q.XXIX Ponte Mammolo Q.XXX San Basilio
Q.XXXI Giuliano Dalmata Q.XXXII Europa Q.XXXIII Lido di Ostia Ponente Q.XXXIV Lido di Ostia Levante Q.XXXV Lido di Castel Fusano
Zadnje tri četvrti Q.XXXIII, Q.XXXIV i Q.XXXV, su primorske četvrti (quartieri marini).
Ostali suvereni entiteti [uredi]
Trg sv. Petra u VatikanuRim je jedinstven grad u svijetu po tome to sadri i dva suverena entiteta. Jedno od tih entiteta je Sveta stolica, koja je politički i religijski entitet koji upravlja područjem Vatikanskog Grada (de facto enklava od 1870. godine, a slubeno je tako priznat od 1929. godine), te koja ima izvanteritorijalna prava nad nekim palačama i crkvama, većinom u sreditu grada. U gradu Rimu nalaze se veleposlanstva i za Italiju i za Svetu stolicu.
Drugi entitet čini Malteki red (Sovrano Militare Ordine di Malta ili SMOM) koji se sklonio u Rim nakon to je Napoleon osvojio Maltu 1798. godine. Ovaj entitet nema svoj poseban teritorij (to je često predmet rasprava oko njegovog suvereniteta), ali ima nekoliko izvanteritorijalnih palača u sreditu Rima.
Međunarodni odnosi [uredi]
Rim je vaan grad u pogledu europske političke i gospodarske integracije. Godine 1957. ovdje su potpisani Rimski ugovori, kojima su osnovani Europska ekonomska zajednica (EEZ), prethodnica dananje Europske unije, te Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Ovdje je potpisan i dogovor o europskom ustavu u srpnju 2004. godine. Rim je također i sjedite vanih međunarodnih institucija, kao to je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda, a ovdje je formuliran i Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda.
Stanovnitvo [uredi]
Bocca della VeritŕPriča o Rimu kao naseljenom mjestu počinje oko 80. pr. Kr. udruivanjem nekoliko manjih sela, čija je ukupna naseljenost bila oko nekoliko stotina stanovnika. Rim u idućim stoljećima narasta do milijunskog grada, te je najvjerojatnije bio najveći svjetski grad sve do 19. stoljeća. Procjene o broju stanovnitva variraju, ali se procjenjuje da je grad na vrhuncu svoje naseljenosti imao od 450.000 pa sve do 3,5 milijuna stanovnika, a najrealnije procjene s kojima se slau većina povjesničara govore o oko jedan do dva milijuna stanovnika. Nakon prebacivanja najvanijih funkcija carstva u Carigrad u 4. stoljeću, te nakon propasti Zapadnog carstva u 5. stoljeću, broj stanovnika se kontinuirano smanjivao, da bi grad 530. godine imao oko 100.000 stanovnika.
U ranom Srednjem vijeku je Rim imao tek 20.000 stanovnika. Stanovnitvo grada je stagniralo na oko 50.000 ili se čak smanjivalo sve do renesanse, da bi grad tek u 17. stoljeću ponovno dosegao broj od 100.000 stanovnika. Kada je Talijansko kraljevstvo anektiralo grad 1870. godine, on je imao već oko 200.000 stanovnika.
Za vrijeme faističke vlasti, reim je pokuavao ograničiti rast grada, ali je broj stanovnika svejedno dosegao milijun 1931. godine. Nakon rata grad se nastavio iriti zbog industrijskog razvoja, te su 1950-ih i 1960-ih stvorene nove četvrti i predgrađa.
Procjenjuje se da grad danas ima oko 2,7 milijuna stanovnika, a da zajedno sa irim područjem grada ovdje ivi oko četiri milijuna stanovnika. Prema popisu stanovnitva, u općini ivi 156.833 stranca, to je 6,2% stanovnitva[4].
Razvoj stanovnitva RimaGodina/datum Stanovnitvo
330. 1.000.000
410. 400.000
530. 100.000
650. 20.000
1000. 20.000
1750. 156.000
1800. 163.000
1820. 139.900
1850. 175.000
1853. 175.800
1858. 182.600
31. prosinca 1861. 194.500
31. prosinca 1871. 212.432
Datum Stanovnitvo
31. prosinca 1881. 273.952
10. veljače 1901. 422.411
10. lipnja 1911. 518.917
1. prosinca 1921. 660.235
21. travnja 1931. 930.926
21. travnja 1936. 1.150.589
4. studenog 1951. 1.651.754
15. listopada 1961. 2.188.160
24. listopada 1971. 2.781.993
25. listopada 1981. 2.840.259
20. listopada 1991. 2.775.250
21. listopada 2001. 2.546.804
31. prosinca 2005. 2.547.677
Navedeni podaci su procjene sve do 1858. godine. Od 1861. do 2001. navedeni su podaci iz popisa stanovnitva, a za 2005. godinu koriteni su podaci Nacionalnog instituta za statistiku (ISTAT).
Gospodarstvo [uredi]
Sjedite ENI-a u EUR-uZbog svoje upravne vanosti (dravne, regionalne, pokrajinske i općinske) i zbog razvijenosti tehnologije, komunikacija i uslunog sektora, Rim je gospodarski najznačajniji grad u Italiji. Proizvodi oko 6.7% nacionalnog BDP-a (to je vie od ijednog grada u zemlji), a zbog gospodarskog rasta od 4,4% taj udio se povećava, te je Rim grad s najvećim rastom u Italiji. Tek nakon Drugog svjetskog rata grad gospodarski počinje premaivati ostale gospodarski snane gradove u Italiji, kao to su Napulj i Milano. Gospodarski najvanija djelatnost u Rimu je turizam, te je grad u tom pogledu jedan od najzanimljivijih u Europi. U tom području se također biljei snaan rast; 2005. godine grad je posjetilo 19,5 milijuna turista, to je porast od 22,8% naspram 2001. godine.
Od industrijskih proizvoda u gradu se proizvodi tekstil i suveniri za turiste, a u novije vrijeme razvijene su i prehrambena, farmaceutska, strojna, papirna i metalna industrija. Značajno je i bankarstvo, te elektronička i zračna industrija. Zbog povijesno vanih lokacija grad je vaan i u svjetskog filmskoj industriji, te je nacionalno filmsko sredite. Brojna međunarodna kompanijska sjedita, konferencijski centri i sl. nalaze se u poslovnim dijelovima grada kao to su: Esposizione Universale Roma (EUR), Torrino , Magliana, Parco de' Medici-Laurentina i tzv. Tiburtina-valley.
Drutvo [uredi]
Religija [uredi]
Trg sv. Petra ujutroU starom Rimu najzastupljenija religija bila je rimska religija (Religio Romana), zajedno s rimskim bogovima, koji su se tovali u raznim kultovima. Zbog viekulturnog karaktera grada, javljale su se i druge religije, kao mitraizam i razni mistični kultovi. Za vrijeme Rimske Republike javlja se i judaizam, čiji su sljedbenici često kroz povijest zatvarani u rimski geto. Slična sudbina pratila je i sljedbenike krćanstva, čija se zajednica vrlo rano javlja u gradu, a koji su često bili progonjeni.
Unatoč progonima, krćanstvo je do 4. stoljeća postalo toliko raireno, da ga je na kraju car Konstantin I. Veliki legalizirao 313. godine, a 380. godine car Teodozije I. Veliki proglasio je krćanstvo slubenom religijom carstva. Neto kasnije, sve ostale religije su zabranjene, te je tako i rimska religija izumrla.
Rim je postao jedno od sredita krćanstva (uz Antiohiju, Aleksandriju, Carigrad i Jeruzalem), a rimski biskup (papa) postao je nadređeni svim krćanskim biskupijama i vođa krćana, smatrajući se nasljednikom sv. Petra koji je, uz sv. Pavla mučenički umro u Rimu u 1. stoljeću. Od legalizacije krćanstva 313. godine, brojni rimski carevi i patriciji značajnim donacijama pomagali su Crkvu, čime je ona kroz vrijeme dobila znatnu političku moć.
Nakon pada Zapadnog carstva 476. godine, Crkva je dobivala sve veći i veći politički utjecaj i vlast nad civilnim stanovnitvom u Rimu i okolnim područjima. Kroz vrijeme, Rim je postao sredite Katoličke Crkve i glavni grad papinskih drava. Za vrijeme renesanse u gradu su izgrađene brojne značajne crkve, uključujući baziliku sv. Petra na vatikanskom breuljku. Papinstvo se prvo nalazilo u Lateranskoj palači, a kasnije je premjeteno u Kvirinalsku palaču. Nakon to je Rim pripojen Talijanskom kraljevstvu 1870. godine, papa Pio IX. povukao se u Vatikan i proglasio se zarobljenikom Savojske dinastije, to je izazvalo dugotrajni sukob između Katoličke Crkve i Italije.
Unutranjost rimske damijeOvaj sukob rijeen je 1929. Lateranskim sporazumima, kojima je Sveta Stolica dobila pravo upravljanja nad Dravom Vatikanskog Grada kao samostalnom dravom.
Zbog snane imigracije iz afričkih drava i drava na Bliskom istoku, u gradu je zadnjih godina značajno narasla islamska zajednica. Zbog ove činjenice u gradu je podignuta muslimanska bogomolja, koja je trenutno najveća damija u Europi.
Jezik [uredi]
Promidbena poruka na rimskom dijalektu na stanici podzemne eljeznice u RimuIzvorni jezik Rima bio je latinski, iz kojega se u srednjem vijeku razvio talijanski. Ova pretvorba jezika dogodila se pod utjecajem raznih regionalnih dijalekata, a najznačajniji je bio toskanski dijalekt. U Rimu se razvila posebna vrsta rimskog dijalekta (romanesco). Stariji oblik rimskog dijalekta, koji se upotrebljavao u srednjem vijeku, bio je junotalijanski dijalekt, koji je bio vrlo sličan napuljskom dijalektu. Utjecaj firentinske kulture za vrijeme renesanse, te preseljavanje mnogih Firentinaca u Rim (uključujući i pape iz obitelji Medici, Lava X. i Klementa VII.), uzrokovali su mnoge promjene u dijalektu, koji je vie počeo sličiti toskanskim jezičnim inačicama. Ovaj dijalekt većinom se upotrebljavao samo u Rimu sve do 19. stoljeća, ali se od 20. stoljeća proirio na ostala područja Lacija (Civitavecchia, Latina) zahvaljujući rastu rimskog stanovnitva i boljoj prometnoj povezanosti. Ovaj dijalekt odravaju i brojna knjievna djela koja su na njemu napisana. Poznatiji autori koji su pisali na ovom dijalektu su Giuseppe Gioacchino Belli, Trilussa i Cesare Pascarella. Moderniji rimski dijalekt u mnogome promoviraju filmski glumci kao to su Aldo Fabrizi, Alberto Sordi, Nino Manfredi, Anna Magnani, Gigi Proietti, Enrico Montesano i Carlo Verdone.
Kultura [uredi]
Obrazovanje [uredi]
Rim je veliko sredite za visoko obrazovanje. Prvo sveučilite u gradu je Sveučilite "La Sapienza" (Universitŕ degli Studi di Roma "La Sapienza") osnovano 1303., koje je najveće europsko sveučilite kojeg pohađa oko 150.000 studenata. Ostala dva gradska sveučilita su Sveučilite Tor Vergata (Universitŕ degli Studi di Roma Tor Vergata), koje je osnovano 1982. i Treće rimsko sveučilite (Universitŕ degli Studi Roma Tre), koje je osnovano 1992. godine.
U gradu se nalazi i veliki broj papinskih sveučilita, uključujući Sveučilite sv. Tome Akvinskog i Gregorijansko sveučilite (najstarije isusovačko sveučilite na svijetu iz 1551. godine).
Ovdje se također nalazi brojna privatna sveučilita kao LUMSA, Katoličko sveučilite Svetog Srca, LUISS, Europski institut za dizajn, Sveučilite Giovannija Cabota, IUSM, Američko sveučilite u Rimu i mnoga druga.
Glazba [uredi]
Rim je vaan glazbeni centar. U njemu se nalazi Nacionalna akademija Santa Cecilia (osnovana 1585.) za koju su izgrađene nove koncertne dvorane u Parku glazbe (Parco della Musica). U Rimu se nalazi i opera Teatro dell'Opera di Roma, te vie manjih glazbenih institucija. Rim je bio grad domaćin Pjesme Eurovizije 1991. godine, te MTV Europe Music Awards 2004. godine.
Film [uredi]
Set filma Bande New Yorka u studijima Cinecittŕ u RimuU Rimu se nalaze studiji Cinecittŕ, koji su praktički sredite talijanske kinematografije i u kojima su snimani mnogi poznati talijanski i strani filmovi.
Studije je 1937. godine osnovao faistički diktator Benito Mussolini. Saveznici su ih bombardirali tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi svjetski poznati filmovi su ovdje snimljeni od 1950-ih (kao Ben-Hur), a sami studiji se od tog vremena najvie povezuju s redateljem Federicom Fellinijem.
Od 1980-ih studiji su privatizirani. I u novije vrijeme ovdje se snimaju poznati filmovi i serije, kao Bande New Yorka i serijal Rim. U Rimu je do sada snimljeno vie od 60 filmova.
Muzeji [uredi]
Najstariji muzeji u Rimu su Kapitolski muzeji iz 1471. godine, koji se nalaze na Kapitolu te koji, uz Vatikanske muzeje, sadre najveće i najvanije umjetničke kolekcije u gradu.
U Villi Giuliji, ladanjskoj kući pape Julija II. koja je izgrađena sredinom 16. stoljeća, nalazi se značajna kolekcija etručanske i antičke rimske umjetnosti. U blizini se nalazi i Villa Borghese, u kojoj se nalazi znamenita galerija s većinom umjetnina iz kolekcije obitelji Borghese.
U Nacionalnom muzeju u Rimu (Museo Nazionale Romano), kojeg je projektirao Michelangelo, nalaze se vane grčke i rimske umjetnine. Vane galerije slika nalaze se u palačama Palazzo Doria Pamphili, Palazzo Colonna i Palazzo Barberini, a Venecijanska palača (Palazzo Venezia) čuva veliki broj umjetnina od ranokrćanskog razdoblja do renesanse.
Mediji [uredi]
Dnevne novine Tjednici Televizija Radio
La Repubblica
Il Messaggero
Il Tempo
L'Unitŕ
Il Riformista
Il Manifesto
Corriere dello Sport
Liberazione
L'Osservatore Romano
QN
Il Romanista
L'espresso
XL
Audio Review
Freqeency
RAI nacionalno sredite
Sky Italia nacionalno sredite
La7 nacionalno sredite
Mediaset rimska podrunica
Roma Uno
Teleroma 56
Rete Oro
Super 3
RDS
Radio Capital
Radio Globo
Radio Rock
Radio CNR
Radio Radicale
Radio Radio
Radio Vaticana
Radio Centro Suono
M2o
Sport [uredi]
Rim je bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara 1960. godine. Najpopularniji sport po gledanosti je nogomet, kao i u ostatku zemlje. Na Stadio Olimpico odrano je finale Svjetskog prvenstva u nogometu 1990. godine. Ovaj stadion je poznat i po tome to je matični stadion dva kluba iz Serie A, Rome i Lazia. Gradski derbiji između ta dva kluba privlače veliku pozornost talijanske i europske javnosti.
Vaniji prvoligaki klubovi su:
Klub Sport Osnovan Liga Stadion
A.S. Roma nogomet 1927. Serie A Stadio Olimpico
S.S. Lazio nogomet 1900. Serie A Stadio Olimpico
Pallacanestro Virtus Roma koarka 1960. Serie A (koarka) PalaLottomatica
M. Roma Volley odbojka 2006. A 1 Palazzetto dello Sport
Unione Rugby Capitolina ragbi 1996. Super 10 Stadio Flaminio
Stadio OlimpicoOstali gradski sportski klubovi su:
Nogomet: Osim klubova A.S. Roma i S.S. Lazio ovdje se nalaze i A.S. Cisco Roma i S.S. Lazio Calcio Femminile (enski klub).
Futsal:
Lazio Nepi
Biciklizam: Rim je vana etapa biciklističkog natjecanja Giro d'Italia.
Trčanje: Svakog proljeća odrava se Rimski maraton na kojem sudjeluju mnogi natjecatelji iz Italije i cijeloga svijeta, te je ovo jedan od najvanijih ovakvih natjecanja u svijetu.
Koarka: Osim kluba Virtus Pallacanestro Roma ovdje djeluje i enski klub San Raffaele Basket.
Rukomet: Ovdje djeluju klubovi Amatori Roma Handball i S.S. Lazio.
Odbojka: M Roma Volley je muki odbojkaki klub u ligi A1, a enski odbojkaki klubovi su Virtus Roma i Roma Pallavolo, oboje u ligi A2.
Vaterpolo: Ovdje se nalazi enski klub A.S.D. Roma u vaterpolskoj Serie A1, te S.S. Lazio u Serie A2 i Rari Nantes Roma u Serie B.
Ragbi: Osim Unione Rugby Capitolina ovdje se nalaze i Rugby Roma, S.S. Lazio Rugby, U.S. Primavera Rugby Roma, CUS Roma Rugby, te talijanska nacionalna reprezentacija za vrijeme Prvenstva est nacija.
Kriket:
Ca