ponedjeljak, 03.01.2011.
CRNA GORA (PODGORICA)
Crna Gora je balkanska država u jugoistočnoj Europi sa teritorijalnim izlazom na Jadransko more
Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.[2] Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.[3] Glavni grad je Podgorica, a prijestolnica Cetinje.[4]
Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik.[5] Valuta koja se koristi u državi je euro iako Crna Gora službeno nije članica Europske unije niti Eurozone. Na snazi je Ustav koji je donešen 19. listopada 2007. godine, a proglašen u 22. listopada 2007.
Državna obilježja
Državna zastava Crne GoreCrna Gora ima grb, zastavu i himnu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao s lavom na prsima, dok je zastava Crne Gore crvene boje s grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je "Oj svijetla majska zoro".[6]
Državni praznik je Dan državnosti – 13. srpnja, po Berlinskom kongresu iz 1878. godine kojim je Crna Gora priznata za 27. nezavisnu državu svijeta, te po početku narodnoga ustanka u Crnoj Gori protiv okupacije Osovinskih sila 1941. godine. Dan neovisnosti se slavi 21. svibnja u spomen na referendum 2006. godine.
Zemljopis
Zemljovid Crne GorePovršina joj iznosi oko 13.800 kvadratnih kilometara (još uvijek postoje teritorijalni sporovi s Hrvatskom oko Prevlake). Dijeli se na općine. Na sjeveru graniči s Srbijom, na istoku s Kosovom, na jugoistoku s Albanijom, na zapadu s Bosnom i Hercegovinom, a na krajnjem jugozapadu s Hrvatskom.
Crna Gora se rasprostire od visokih vrhova na granici sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, a širi se velikom ravnicom koja se prostire nekoliko kilometara. Ravnica grubo nestaje na jugu, gdje se Lovćen i Orjen naglo urušavaju u Bokokotorski zaljev.
Crna Gora velikim dijelom otvoreno izlazi na Jadransko more.
Najveći gradovi u Republici Crnoj Gori su:
Podgorica - glavni grad (139.100 građana)
Nikšić (61.700 građana)
Pljevlja (18.800 građana)
Bijelo Polje (17.100 građana)
Glavni zemljopisni podaci
Najduža rijeka: Zeta, koja doseže dubinu od 500 metara.
Najduža obala: Velika Plaža, Ulcinj - 13.000 metara
Najviši vrhovi:
Bobotov Kuk (Durmitor) - 2522 m
Maja Rozit (Prokletije) - 2522 m
Najveće jezero: Skadarsko - 391 km˛
Najdublji kanjon: Tara - 1300 m
Najveći zaljev: Bokokotorski
UNESCO-va Svjetska baština
Mjesta u Crnoj Gori koje je UNESCO smjestio u Svjetsku baštinu su:
Durmitor
Kanjon Tara
Stari grad Kotor
Kotorski zaljev
Nacionalni parkovi
Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Crne Gore
Nacionalni park Durmitor
Nacionalni park Biogradska gora
Nacionalni park Lovćen
Nacionalni park Skadarsko jezero
Upravna podjela Crne Gore
Podrobniji članak o temi: Upravna podjela Crne Gore
Crna Gora sastoji se iz 21 općine. To su:
Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Budva, Cetinje, Danilovgrad, Herceg Novi, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Šavnik, Tivat, Ulcinj i Žabljak.
Povijest
Podrobniji članak o temi: Povijest Crne Gore
Stanovništvo
Nacionalni sastav po općinama
Nacionalni sastav Crne Gore 2003. godine po naseljimaCrna Gora je zemlja svih njezinih građana.
Etnički sastav Crne Gore po popisu iz 2003. (ukupno 620.145 stanovnika):
Crnogorci: 267.669 (43,16%)
Srbi: 198.414 (31,99%)
Bošnjaci: 48.184 (7,77%)
Albanci: 31.163 (5,03%)
Muslimani: 24.625 (3,97%)
Hrvati: 6.811 (1,1%)
Romi: 2.601 (0,42%)
Jugoslaveni: 1.860 (0,3%)
Makedonci: 819 (0,13%)
Slovenci: 415 (0,07%)
Mađari: 362 (0,06%)
Rusi: 240 (0,04%)
Egipćani: 225 (0,04%)
Talijani: 127 (0,02%)
Nijemci: 118 (0,02%)
ostali: 2.180 (0,35%)
neizjašnjeni/neopredjeljeni 26.906 (4,34%)
regionalno opredjeljeni: 1.258 (0,2%)
nepoznato: 6.168 (0,99%)
Teritorijalna rasprostranjenost stanovništva
Crnogorci su rasprostranjeni širom države, no žive pretežno u središnjem dijelu i u priobalju;
Srbi su rasprostranjeni širom države, no čine većinsko stanovništvo u brdskome sjeveru (Polimlju), u "Staroj Hercegovini" te u zapadnom dijelu Boke Kotorske;
Bošnjaci i narod Muslimana živi pretežno u crnogorskome dijelu Sandžaka na sjeveru države;
Albanci čine većinsko stanovništvo na graničnim područjima prema Albaniji, no i ima ih i prema Kosovu;
Hrvati žive u Boki Kotorskoj.
U gradu Ulcinju živi i nekoliko crnoputih potomaka saracenskih robova iz Maroka. Ti ljudi su trag vremena kad je Ulcinj bio uporištem arapskih gusara.
Jezik
Službeni jezik se zove crnogorski. Pisma su latinično i ćirilićno. U Ustavu se navodi da su u službenoj upotrebi i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. U odgoju se koristi Maternji jezik (materinski) od 2004. godine, koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama s albanskom većinom.
Stanovništvo po materinskom jeziku prema popisu iz 2003.:
srpski: 393.740 (63,49%)
crnogorski: 136.208 (21,96%)
albanski: 32.603 (5,26%)
bošnjački: 19.906 (3,21%)
bosanski: 14.172 (2,29%)
hrvatski: 2.791 (0,45%)
romski: 2.602 (0,42%)
makedonski: 507 (0,08%)
mađarski: 255 (0,04%)
slovenski: 232 (0,04%)
njemački: 126 (0,02%)
ostali: 3.101 (0,5%)
neizjašnjeno i nepoznato: 13.902 (2,24%)
Vjera
Vjerske zajednice odvojene su od države, ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.[7]
Većina stanovništva su vjernici Srpske pravoslavne crkve, no postoji i samostalna Crnogorska pravoslavna crkva. Katolici su okupljeni oko Kotorske biskupije te Barske nadbiskupije, a muslimani u okviru Islamske zajednice Crne Gore.
Stanovništvo po vjeri (2003.), od ukupno 620.145:
Kršćani: 482.738 (77,84%)
Pravoslavni: 460.383 (74,24%)
Rimokatolici: 21.972 (3,54%)
Protestanti: 383 (0,06%)
Muslimani: 110.034 (17,74%)
pro-orijentalnih kutlova: 58 (0,01%)
Židovi: 12 (0,01%)
drugi: 2.424 (0,39%)
neizjašnjeni: 13.867 (2,24%)
nije vjernik: 6.003 (0,97%)
nepoznati: 5.009 (0,8%)
Crnogorska vojska
Podrobniji članak o temi: Vojska Crne Gore
Promet
Podrobniji članak o temi: Promet Crne Gore
PODGORICA
Podgorica (na crnogorskoj ćiril. >43>@8F0, prijašnja imena Ribnica i Titograd) je glavni i najveći grad Crne Gore. Nalazi se u središnjem dijelu doline rijeke Morače. Godine 2003. imao je 136.473 stanovnika.
Povijest [uredi]
Podgorica je nastala u rimsko doba kao Birziminium, kasnije i kao rimski grad Duklja. U srednjem vijeku naselili su je Slaveni i nazvali je Ribnica. Naziv Podgorica upotrijebljen je prvi put 1426. godine.
Od 1478. grad je pod turskom vlašću, da bi ga 1878. oslobodili Crnogorci. Formalno je pripao Crnoj Gori Berlinskim kongresom.
Od 1916. do 1918. Podgorica je bila pod austrijskom upravom, da bi je okupirali Srbi i u njoj održali takozvanu "Veliku narodnu skupštinu" kojom je Crna Gora nasilno prisajedinjena Srbiji. Između dva rata Podgorica je imala oko 15.000 stanovnika, ali je nakon rata brojka svedena na manje od pet, jer je grad stradao kao malo koji u Europi: bio je bombardiran 72 puta i gotovo sravnjen sa zemljom.
S vraćanjem državnosti Crnoj Gori u Titovoj Jugoslaviji i Podgorica (1. kolovoza 1946.[1] – nazvana Titogradom) je prosperirala. 31. prosinca 1946. Titograd postaje glavni grad Crne Gore, zamijenivši Cetinje.
Na referendumu 1992. vraćeno joj je staro ime - Podgorica. S procesom tranzicije i pripremama za crnogorsku nezavisnost Podgorica se sve više razvija u važan regionalni centar.
Zemljopisne odrednice [uredi]
Grad se nalazi u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici, na prostoru oko pet rijeka - Morače, Ribnice, Zete, Cijevne i Sitnice. Nedaleko od Podgorice je Skadarsko jezero, a s gradnjom tunela Sozina, Jadransko more je na svega pola sata vožnje.
Podgorica je poznata po toploj klimi i jedan je od najtoplijih gradova jugoistočne Europe.
Znamenitosti [uredi]
Malo je spomenika kulture sačuvano, s obzirom na razaranja iz Drugog svjetskog rata. Iz turskog perioda sačuvana je Sahat-kula iz 18. stoljeća, dvije od nekadašnjih šest džamija (Osmanagića i Doganjska), kao i uske ulice oko njih koje sačinjavaju Staru varoš.
Iz perioda Kraljevine Crne Gore najvažniji je Dvorac kralja Nikole I. Petrovića u parku Kruševac, danas Centar za suvremenu umjetnost.
Glavno obilježje grada dugo su bile soc-realističke građevine i blokovi zgrada, no dosta se toga promijenilo tijekom posljednjih godina, kada je sagrađen čitav moderni kompleks zgrada na desnoj obali Morače, a 13. srpnja 2005. pušten je u promet novi, najveći most na Morači, Milenijum, koji se već smatra novim simbolom Podgorice i koji s 57 metara visokim pilonom dominira panoramom grada.
Obrazovanje [uredi]
Podgorica je središte više sveučilišnih, znanstvenih i kulturnih ustanova (među kojima su Crnogorska akademija nauka i umjetnosti - CANU, Matica crnogorska te Sveučilište Crne Gore), svih političkih i državnih institucija, RTCG, Montenegro Airlinesa, veleposlanstava i konzulata SAD, Rusije, Kine, Hrvatske, Italije i drugih zemalja.
Glavna gradska ulica je Ulica Slobode, koja je i gradski korzo, dok pješačku zonu čine Njegoševa i Hercegovačka ulica, s buticima i kafićima.
Stanovništvo [uredi]
Most Milenijum, simbol Podgorice i suvremene Crne GorePo posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Podgorica imala je 169.132 stanovnika, raspoređenih u 143 naseljena mjesta.
Nacionalni sastav [uredi]
Crnogorci - 96.343 (56,96)
Srbi - 44.423 (26,26)
Albanci - 9.296 (5,49)
Muslimani - 4.399 (2,60)
Bošnjaci - 2.307 (1,36)
Romi - 1.389 (0,82)
nacionalno neopredijeljeni - 6.978 (4,12)
ostali - 3.997 (2,39)
Vjerski sastav [uredi]
pravoslavni - 137.805 (81,47)
muslimani - 15.345 (9,07)
katolici - 7.864 (4,64)
ostali - 884 (0,52)
neopredijeljeni - 3.582 (2,11)
ne vjeruju - 2.589 (1,53)
nepoznato - 1.063 (0,66)
Naseljena mjesta [uredi]
Arza, Balabani, Baloči, Barlaj, Begova Glavica, Bezjovo, Benkaj, Beri, Berislavci, Bigor, Bijelo Polje, Bioče, Bistrice, Blizna, Bolesestra, Botun, Brežine, Briđe, Brskut, Budza, Buronji, Cvilin, Cijevna, Crvena Paprat, Crnci, Ćafa, Ćepetići, Delaj, Dinoša, Dolovi, Donje Stravče, Donji Kokoti, Donji Milješ, Draževina, Drešaj, Drume, Duga, Dučići, Dušići, Duške, Đurkovići, Farmaci, Fundina, Golubovci, Goljemadi, Goričani, Gornje Stravče, Gornji Kokoti, Gornji Milješ, Gostilj, Gradac, Grbavci, Grbi Do, Gurec, Helmnica, Kiselica, Klopot, Kopilje, Kornet, Kosor, Kotrabudan, Koći, Kržanja, Kruse, Krševo, Kurilo, Lekići, Lijeva Rijeka, Liješnje, Liješta, Lovka, Lopate, Lužnica, Lutovo, Ljajkovići, Mataguži, Mahala, Medun, Mileti, Mitrovići, Mojanovići, Momče, Mrke, Mužeška, Nabon, Nikmaraš, Ožezi, Omerbožovići, Opasanica, Oraovice, Orasi, Orahovo, Parci, Pelev Brijeg, Petrovići, Pikalj, Podgorica, Podhum, Ponari, Poprat, Prisoja,Prifti, Progonovići, Radeća, Radovče, Rakića Kuće, Raći, Releza, Rijeka Piperska, Rudine, Selište, Seoca, Seoštica, Sjenice, Skorać, Slacko, Spinja, Srpska, Staniselići, Stanjevića Rupa, Stijena, Stjepovo, Stupovi, Sukuruć, Šušunja, Trabojin, Trmanje, Tuzi, Tuzi Ljevorečke, Ubalac, Ubli, Velje Brdo, Veruša, Vidijenje, Vilac, Vilusi, Vladni, Vranj, Vranjina, Vrbica, Vukovci, Vuksanlekići, Zagreda i Zaugao.
Osim užeg gradskog područja formirane su i dvije prigradske općine: Golubovci i Tuzi.
Jezici [uredi]
crnogorski - 109.558 (64,77)
srpski - 42.816 (25,31)
albanski - 9.647 (5,70)
bošnjački - 845 (0,49)
bosanski - 120 (0,07)
ostali i nepoznato - 6.146 (3,66)
Hrvati u Podgorici [uredi]
Podgorica je (prema stanju od 15. prosinca 2002.) davala jednog elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije i Crne Gore.
Šport [uredi]
nogometni klub Budućnost
muški košarkaški klub Budućnost
ženski rukometni klub Budućnost
- 13:08 -
