Pregled posta

HRVATSKA (ZAGREB)

Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) je europska država, zemljopisno smještena na prijelazu iz Srednje u Jugoistoènu Europu. Hrvatska granièi na sjeveru sa Slovenijom i Maðarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i istoku s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Tijekom hrvatske povijesti najznaèajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga.

Prema popisu iz 2001. godine Hrvatska ima 4.437.460 stanovnika.[1] Hrvati èine 89,6% stanovništva, a najznaèajnija nacionalna manjina su Srbi koji èine 4,5% stanovništva, dok svaka od ostalih nacionalnih manjina èini manje od 0,5% stanovništva.[2] Kopnena površina iznosi 56.542 km², a površina teritorijalnog mora 31.067 km² što Hrvatsku svrstava meðu srednjevelike europske zemlje. Glavni grad je Zagreb koji je gospodarsko, kulturno i politièko središte zemlje.

Prema politièkom ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija. Èlanica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992.[3][4] Hrvatska je èlanica Vijeæa Europe, Svjetske trgovinske organizacije, Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini, Organizacije Sjevernoatlanskog ugovora. Od 2004. kandidat je za ulazak u Europsku uniju.

Svetac zaštitnik hrvatskoga naroda je sveti Josip.
Kameno doba
Na prostoru Hrvatske je otkriveno pedesetak nalazišta èovjeka kamenog doba. U peæini Šandalja I. u blizini Pule pronaðeni su najstariji predmeti oblikovani rukom na tlu Hrvatske. Izraðeni su od kamena, a obraðeni okresivanjem. Najvažnije nalazište otkrio je Dragutin Gorjanoviæ Kramberger 1899. godine u spilji na Hušnjakovom brdu kraj Krapine gdje je našao ostatke neandertalskog èovjeka i njegovog oruða. Nalazišta krapinskog praèovjeka jedno je od najvažnijih u Europi. Živio je oko 130 tisuæa godina prije Krista.

Ljudi mlaðeg kamenog doba na prostoru Hrvatske su živjeli u plodnim nizinama rijeka i uz Jadransko more. Prema prostoru najvažnijih nalazišta razlikujemo èetiri kulture. Starèevaèka kultura se prostirala dijelom sjeverne Hrvatske, a nositelji su ratari i stoèari koji su živjeli u sojenicama i proizvodili keramiku koju su bojali crvenom bojom. Sopotska kultura prostirala se na prostoru Slavonije. Danilska kultura se prostirala uz obale Jadrana. Hvarska kultura se prostirala južnim dalmatinskim otocima. Danilska i Hvarska kultura pripadaju krugu impresso keramike koja se odlikuje posudama crveno smeðe boje ukrašenima otiscima školjaka, morskim puževa i zarezima uèinjenim oštrim predmetima.

Metalno doba

Vuèedolska golubicaNa prijelazu iz mlaðeg kamenog u metalno doba na prostoru Srijema i Slavonije prostirala se Vuèedolska kultura. Na prostoru kraj Dunava pronaðena su kuæe pravokutnog oblika, oružje od glaèanog kamena te kalupi za lijevanje barenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznat pod nazivom Vuèedolska golubica. Najvažnija kultura ranog bronèanog doba na tlu kontinentalne Hrvatske je vinkovaèka kultura, a na tlu južne Hrvatske cetinska kultura. Obje od njih, na razlièit naèin i u razlièitom obimu nastavljaju tradiciju vuèedolske kulture. Ostala važnija nalazišta su Nezakcij u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripaè na Uni. U kasnom bronèanom dobu proširila se sjevernom Hrvatskom kultura polja sa žarama, nazvana prema glinenim posudama u koje se polagao pepeo pokojnika, s nalazištima kraj Virovitice, Zagreba i Velike Gorice.

U željeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu. Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeæu prije Krista, a živjeli su na podruèju sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donijeli lonèarsko kolo i umijeæe kovanja novca. Od keltskih plemena na panonskom tlu treba spomenuti Skordiske i Tauriske. Iliri su živjeli na prostoru južno od Save, a najvažniji narodi su Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeæu. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze laðe kojima su plovili zvale su se lembi. Rimljani su po liburnskome uzoru izgraðivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.

Grci, Iliri i Rimljani
Grci svoje kolonije na istoènim jadranskim obalama osnivaju krajem VI. stoljeæa prije Krista. Prva naseobina je bila Korkira Melajna na Korèuli koji su osnovali stanovnici otoka Krfa. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji osnovao je koloniju Issu na otoku Visu. U blizini Lumbarde na Korèuli je osnovana kolonija o èijem osnivanju svjedoèi zapis Lumbardska psefizma. Stanovnici otoka Para osnovali su Far u Starom Gradu na Hvaru, a važne kolonije su i Tragurij u Trogiru i Epetij u Stobreèu. Izmeðu kolonija i matiènog polisa razvijale su se snažne kulturne i trgovaèke veze.


Amfiteatar u PuliGusarenje ilirskih naroda dovelo ih je u sukob s Rimljanima koji su od kraljice Teute tražili da svojim podanicima zabrani gusarenje, no ona je to odbila. Rimljani pokreæu tri ilirska rata kojima uništavaju Ilirsko kraljevstvo koje je 167. godine prije Krista podijeljeno na tri oblasti pod vrhovnom rimskom vlašæu. Konaèno osvajanje završeno tek poèetkom prvog stoljeæa.

Tada je uspostavljena granica na Dunavu, a jedinstveni Ilirik je podijeljen na dvije rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. Ilirske provincije zbog zemljopisnog položaja i prirodnih bogatstava ubrajale su se u važnije pokrajine Carstva. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile su Salona, sjedište rimskog namjesnika i gospodarsko središte, Narona kao trgovaèko i luèko središte te Jadera i Pola. U Panonija najvažnije su bile Siscija i Sirmij. Jedan od najvažnijih rimskih spomenika uopæe je palaèa cara Dioklecijana podignuta nedaleko Salone. Pulski amfiteatar bio je jedan od najveæih u Carstvu.

Dolazak Hrvata
Podrobniji èlanak o temi: Srednjovjekovna hrvatska država



Oton Ivekoviæ, Dolazak HrvataHrvati su narod koji je doselio u podruèje današnje Hrvatske tijekom sedmog stoljeæa. Pitanje etnogeneze Hrvata je još otvoreno,a najpopularnije teorije o podrijetlu Hrvata su slavenska, iranska i gotska teorija. Tijekom seobe Hrvati su se dijelili na nekoliko plemena. Nakon dolaska i dugotrajnih borbi Hrvati su pobijedili Avare i zavladali njihovom zemljom. Prostor koji su naselili nalazio se izmeðu rijeke Drave i obala Jadranskog mora. Starosjedilaèko romansko stanovništvo preseljava u priobalne utvrðene gradove pod bizantskom vlašæu i u nepristupaène planinke krajeve Dinarida. To stanovništvo æe se tijekom stoljeæa pojaviti u nizinama pod imenom Vlasi. Kad su došli u novu domovinu Hrvati su bili mnogobošci. U dodiru s kršæanskim starosjediocima polako prihvaæaju kršæanstvo. Ulogu u pokrštavanju imali su bizantski i franaèki misionari te benediktinci koji donose zapadne kulturne utjecaje.

Na podruèju Hrvatske Slaveni organiziraju nekoliko malih državnih zajednica - sklavinija, od kojih su najvažnije kneževina Hrvatska u priobalju i Donja Panonija. Prvi vladar koji je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime i koji sebe u darovnici iz 852. sebe naziva milošæu Božjom knez Hrvata je Trpimir osnivaè narodne dinastije Trpimiroviæa. Knez Branimir o svom dolasku na vlast u pismu obavještava papu Ivana VIII. U uzvratnom pismu papa obavještava Branimira da je blagoslovio njega, njegov narod i državu, što je ustvari prvo meðunarodno priznanje neovisnosti Hrvatske. Kameni ulomak iz šopota kraj Benkovca spominje Branimira kao kneza Hrvata, i to je najstariji kameni zapis hrvatskog imena.

Hrvatsko kraljevstvo
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatsko Kraljevstvo



Kralj TomislavNakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimiroviæa oko 925. godine. Tomislav, koji je vojno porazio Maðare i kao bizantski saveznik potukao bugarsku vojsku, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne velièine. Na upravu je dobio i bizantsku Dalmaciju. Po podacima iz zapisa bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji su oèito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moæ u X. stoljeæu zasigurno bila velika. Stjepan Držislav postaje prvi hrvatski okrunjeni kralj s titulom kralj Hrvatske i Dalmacije.

Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljevima Petrom Krešimirom IV. (1058. - 1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075. - 1089.). Petar Krešimir pod svoju je upravu stavio dalmatinske gradove, Slavoniju te pripojio Neretvansku kneževinu i dijelove Bosne. Zvonimir je od legata tadašnjeg pape Grgura VII. Gebizona 1075. u crkvi u Solinu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Iz tog vremena potjeèe Bašæanska ploèa prvi dokument zapisan na hrvatskom jeziku na glagoljici.

Personalna unija s Ugarskom
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji s Maðarskom


Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja Kolomana Arpadoviæa za kralja Hrvatske. Otada su Hrvatska i Ugarska bile povezane osobom vladara sve do 1918. godine. Takvu vrstu državne zajednice nazivamo personalna unija. Kralj Ladislav je 1094. godine osnovao biskupiju u Zagrebu, a prvi biskup je bio èeški redovnik Duh. Tijekom stoljeæa vode se obrambeni ratovi s Venecijom koja pokušava zavladati hrvatskom obalom Jadrana. Uz pomoæ križarske vojske 1202. osvojen je Zadar. Slabljenjem središnje kraljeve vlasti, kralj Andrija II. prisiljen je 1222. sazvati državni sabor i donijeti Zlatnu bulu, dokument kojim ogranièava svoju vlast u korist plemstva. Zapoèinje uspon velikaških obitelji od kojih su najvažniji Frankapani i Šubiæi. Vrhunac moæi Šubiæi doživljvaju oko 1300. kada Pavao I. nosi naslov ban Hrvata i gospodar Bosne.

Vinodolski zakonik iz 1288. je najstariji saèuvani zakonik napisan na hrvatskom jeziku. Osnivaju se brojni slobodni kraljevski gradovi koji od kralja dobivaju samoupravu, najrazvijeniji je Gradec kraj biskupskog Zagreba. Krunidbom Karla Roberta na prijestolje stupa nova dinastija Anžuvinaca. Ludovik I. uspostavlja jaku kraljevsku vlast slamanjem moæi velikaša i provoðenjem brojnih gospodarskih, poreznih i vojnih reformi. U savezništvu s Genovom poražena je Mletaèka Republika te se mirom u Zadru 1358. mletaèki dužd odrièe svakog prava na Dalmaciju. Dubrovnik priznaje vlast hrvatsko - ugrarskog kralja te se ubrzo poèinje nazivati Republikom. U dinastièkim borbama na prijestolje dolazi Žigmund Luksemburški. Godine 1409. drugi pretendent na prijestolje Ladislav Napuljski prodaje mletaèkom duždu svoja kraljevska prava na Dalmaciju za 100.000 dukata.

Ratovi s Osmanlijama
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašæu



Petar BerislaviæTijekom Žigmundove vladavine po prvi puta Hrvatskoj prijeti osmanska opasnost. Organizira se obrambeni sustav osnivanjem hrvatskog, slavonskog i usorskog tabora koji se nakon Žigmundove smrti pokazuje neuspješnim. Padom Bosne 1463. pod Osmansku vlast Matija Korvin osniva Srebrenièku i Jajaèku Banovinu. Osmanlije su 1493. teško porazile hrvatsku plemiæku vojsku na Krbavskom polju. Hrvatski ban i biskup Petar Berislaviæ uspješno brani Hrvatsku. Knez Bernardin Frankapan na njemaèkom državnom saboru u Nürnbergu poziva na pomoæ Hrvatskoj nazivajuæi je štitom kršæanstva. Bernardinov sin Krsto spada meðu najznaèajnije hrvatske srednjovjekovne vojskovoðe. Porazom na Mohaèkom polju 1526. od osmanskog sultana Sulejmana ugasila se srednjovjekovna hrvatsko - ugarska država.

Habsburška Monarhija
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatska pod Habsburzima



Nikola Šubiæ ZrinskiNa saboru u Cetingradu 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Time je Hrvatska ušla u personalnu uniju sa zemljama gdje su vladali Habsburgovci. Time je èuvana svijest o zasebnosti Hrvatskog kraljevstva. Junaštvom se proslavio Nikola Jurišiæ koji je obranio Kiseg od premoæne osmanske vojske i tako obranio Beè od osvajanja. Osmanlije su krenule u novi pohod na Beè 1566. godine predvoðeni Sulejmanom Velièanstvenim i velikim vezirom Mehmed-pašom Sokoloviæem. U bitci kod Sigeta nakon junaèkog otpora, braneæi grad od 100.000 osmanskih vojnika, pogiba Nikola Šubiæ Zrinski jedan od najveæih velikana u hrvatskoj povijesti. Kardinal Richelieu bitku kod Sigeta je nazvao bitkom koja je spasila civilizaciju. Godine 1592. pada važna utvrda Bihaæ, a nekada slavno Hrvatsko Kraljevstvo je svedeno na ostatke ostataka, a hrvatske zemlje su pogoðene snažnim iseljavanjem stanovništva. Godine 1558. Hrvatski i Slavonski sabor spojili su se u jedinstveni Hrvatski sabor.

Osmanlije 1593. doživljavaju poraz u bitci kod Siska. Osniva se Vojna Krajina, sustav obrambenih utvrda pod zapovjedništvom Dvorskog ratnog vijeæa. Najvažnija utvrda je Karlovac. Na opustošenu zemlju naseljava se vlaško stanovništvo. Zbog zasluga u obrani Hrvatske pripadnici starih hrvatskih obitelji Zrinski i Frankopani nazivaju se skrbnicima i zaštitnicima Hrvatske. Nikola Zrinski pali veliki most kod Osijeka kojim su Osmanlije prodirale u Europu. Zbog sjajnih pobjeda odlikovali su ga i nagradili španjolski kralj Filip IV. i francuski kralj Luj XIV. Nezadovoljni centralistièkom politikom beèkog dvora hrvatski i ugarski plemiæi pružaju otpor želeæi samo otjerati Osmanlije uz pomoæ zapadnoeuropskih sila, ponajprije Francuske. Voðe pobune Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Beèkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine. Time je skršen otpor hrvatskog plemstva, a posjedi Zrinskih i Frankopana došli su pod vlast Dvorske komore.

Na osvojenim podruèjima provodi se islamizacija iako Osmanlije prihvaæaju èinjenicu da dio pokorenih naroda pripada kršæanskoj vjeri. Pri tome su tolerantniji bili prema pravoslavnim crkvama nego prema katolicima buduæi da je Katolièka crkva èesto poticala zapadne države protiv Osmanlija. Jedino su franjevci mogli slobodno djelovati na podruèju Osmanskog Carstva. Kršæani su morali plaæati visoke poreze tako da mnogi iseljavaju. Organizira se otpor koji pružaju hajduci i uskoci.


Dubrovaèke zidineJedini dio hrvatskoga prostora koji se samostalno razvijao bila je Dubrovaèka Republika koja je s 200 brodova imala jednu od najveæih trgovaèkih mornarica u Europi. Isusovac Bartol Kašiæ piše 1604. prvu gramatiku hrvatskog jezika. Isusovci osnivaju 1607. gimnaziju u Zagrebu. Kralj Leopold I. dodijelio joj je naslov akademije èime je osnovano Sveuèilište u Zagrebu, najstarije sveuèilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistoènoj Europi. Najvažniji hrvatski barokni književnik Ivan Gunduliæ djeluje u Dubrovniku, a povjesnièar Ivan Luèiæ spada u sam vrh europske povjesne znanosti sedamnaestog stoljeæa.

Oslobaðanje Hrvatske
Nakon pobjede nad Osmanlijama kod Beèa 1683. organizira se Sveta liga, savez Habsburške Monarhije, Mletaèke Republike i Poljske. Oslobaðanje Slavonije organizira franjevac Luka Ibrišimoviæ, a u Lici otpor organizira Marko Mesiæ. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. velik dio hrvatskog prostora je osloboðen vlasti Osmanlija. Ipak osloboðeni prostor je postao dio Vojne Krajne. Mir u Požarevcu 1718. oznaèio je kraj vojne opasnosti od Osmanskog Carstva. Hrvatski sabor 1712. prihvaæa Pragmatièku sankciju. Provodi se plansko naseljavanje s kojim u Hrvatsku dolaze Nijemci, Èesi, Slovaci i Srbi.

Marija Terezija provodi brojne upravne, porezne i vojne reforme. Osniva se Hrvatsko kraljevsko vijeæe 1767. godine, prva moderna vlada. Za vrijeme cara Josipa II. provodi se snažna germanizacija pa se hrvatsko plemstvo okreæe suradnji s ugarskim. Na zajednièkom Ugarskom saboru 1790. od hrvatske je strane predložena veæa financijska ovisnost te podvrgnost Ugarskom kraljevskom vijeæu što su Maðari oduševljeno prihvatili. U to vrijeme nastaje ideja o jedinstvenoj maðarskoj nacionalnoj državi od Karpata do Jadrana kao odgovor na germanizaciju Beèa u kojoj bi maðarski jezik postao službeni za sve. Hrvatski izaslanici na Saboru odluèno odbijaju uvoðenje maðarskog jezika kao službenog. Po prvi puta izbio je spor oko jezika koji æe se u sljedeæem stoljeæu smatrati glavnim obilježjem nacije. Požunskim mirom 1805. godine hrvatska obala dolazi pod francusku vlast te su organizirane Ilirske pokrajine. Na Beèkom kongresu 1815. Dalmacija i Istra dolaze pod austrijsku vlast ali nisu sjedinjene s ostatkom Hrvatske.

Hrvatski narodni preporod

Josip JelaèiæRazjedinjenost hrvatskih zemalja pokazao je osnovni cilj hrvatske politike u 19. stoljeæu - ujedinjenje hrvatskih krajeva u jedinstvenu cjelinu. Zagrebaèki biskup Maksimilijan Vrhovac pomaže pretpreporodne napore. Ljudevit Gaj stvara krug graðanskih intelektualaca koji postaje jezgra kulturnog i nacionalnog preporoda Hrvatske. Pripadnici tog pokreta nazivaju se ilircima, a pokret se naziva Ilirskim pokretom. Grof Janko Draškoviæ piše Disertaciju, prvi hrvatski politièki program. U Zagrebu 1835. poèinju izlaziti Novine horvatske. Objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanoviæa koja æe poslije postati hrvatska himna. Matica ilirska osnovana je 1842. godine. Ivan Kukuljeviæ Sakcinski održava 1843. u Hrvatskom saboru prvi govor na hrvatskom jeziku. Srpanjske žrtve sveèano su pokopane 1845. godine. Hrvatski sabor jednoglasno je 1847. godine proglasio hrvatski jezik službenim.

Revolucionarne 1848. formulirana su Zahtijevanja naroda. Hrvatskim banom postaje Josip Jelaèiæ. U Hrvatskoj je 25. travnja 1848. ukinuto kmetstvo. Osnovano je Bansko vijeæe te je sazvan prvi zastupnièki Sabor u hrvatskoj povijesti. Jelaèiæ je s hrvatskom vojskom prelašao Dravu i zaratio s Maðarima. Nakon revolucije 1849. Franjo Josip proglašava oktroirani Ustav. Zapoèeta je snažna germanizacija. Na Saboru 1861. grupiraju se politièke stranke: Narodna stranka, Stranka prava i Unionistièka stranka.

Hrvatsko ugarska nagodba

Hrvatsko-ugarska nagodbaHrvatsko-ugarska nagodba sklopljena je 1868. godine kojom su ureðena zajednièka pitanja, a prevagnuli su maðarski interesi. Ugarska je priznala Kraljevini Hrvatskoj položaj politièkog naroda i teritorijalnu cjepokupnost. Hrvatska je slala zastupnike u Ugarski sabor te je bila financijski ošteæena i podreðena Ugarskoj. Rijeèkom krpicom Rijeka dolazi pod maðarsku vlast. Propala je Kvaternikova Rakovièka buna. U ovom razdoblju djeluje Ante Starèeviæ, otac domovine. U Dalmaciji se vodi politièka borba narodnjaka i autonomaša. U Istri djeluje Juraj Dobrila. Banom postaje Ivan Mažuraniæ koji provodi modernizaciju zemlje. Godine 1874. utemeljeno je moderno Sveuèilište u Zagrebu. Godine 1881. Vojna Krajina je sjedinjena s ostatkom Hrvatske. Dolaskom na vlast bana Khuen-Hédervárya 1883. sljedeæih dvadeset godina provodi se jaka maðarizacija. Srpska manjina dobiva privilegirani položaj. Održane su velike protumaðarske demonstracije 1903. godine.

Prva Jugoslavija
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. 1939. osniva se samoupravna banovina Hrvatska.

Nezavisna Država Hrvatska
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata dio današnjega teritorija Republike Hrvatske bio je unutar granica Nezavisna Država Hrvatska (1941. - 1945.), a Istra, dio Dalmacije te gotovo svi otoci su prepušteni Italiji, a Meðimurje je okupirala Maðarska. Povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost izraženo Ustavom Republike Hrvatske temelji se meðu ostalim i na odlukama ZAVNOHa izraženim nasuprot proglašenju NDH.[5]

Druga Jugoslavija
Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na osloboðenim podruèjima, te oslobaðanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalistièke Jugoslavije.

Krajem 60-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jaèanje tržišne privrede te se kritiziraju unitaristièke i centralištièke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret èija su središta Matica hrvatska, studenti te mlaði komunistièki politièari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabèeviæ-Kuèar. Pokret se posebno proširio do proljeæa 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeæe. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politièki vrh. Ipak ustavnim promjenama, a naroèito donošenjem Ustava 1974. godine snažno je ojaèan republièki individualitet.

Titovom smræu 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog razlièitosti unutar Jugoslavije. Poèetak teške politièke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede, te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na politièko vodstvo dovodi Slobodana Miloševiæa dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina poèinju se osnivati politièke stranke te se priznaje višestranaèki sustav.

Neovisna Hrvatska
Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoænu pobjedu ostvaruje HDZ predvoðen dr. Franjom Tuðmanom, te se 30. svibnja konstituira višestranaèki Sabor. Referendumom održanim 19. svibnja 1991. veæina od 93.24% biraèa opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze sa dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva poèinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni èlan. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana prelaskom na tržišno gospodarstvo, netransparentom privatizacijom i posljedicama rata. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeðuje koalicija šest stranaka u koju su ukljuèeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Raèan. Stjepan Mesiæ je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. Na vlast 2003. dolazi reformirani HDZ predvoðen dr. Ivom Sanaderom koji osvaja drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuða.

Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitièki ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. Od 1. travnja 2009. èlanica je NATO-a, dok je 3. listopada 2005. godine Hrvatska je zapoèela pregovore o pristupanju Europskoj uniji.

Zemljopis
Podrobniji èlanak o temi: Zemljopis Hrvatske


Hrvatska ima:

jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).
Površina obalnog mora: 33.200 km²
Površina kopna i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije

Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km


Broj otoka: 1.246 (67 naseljenih)


Hrvatska iz svemiraVažniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak, Knin, Gospiæ (sjedište najveæe hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveæi i najrazvijeniji otoèni grad) i Vukovar (najveæa rijeèna luka u Hrvatskoj). (vidi i: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)

Klima
Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleðu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utjeèe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosjeèna temperatura u unutrašnjosti: sijeèanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C dok je prosjeèna temperatura u primorju: sijeèanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C.

S prosjeèno 2.600 sunèanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunèanijih u Sredozemlju, a prosjeèna temperatura mora ljeti je od 25°C do 27°C.

Zaštiæena mjesta

Plitvièka jezera
MljetSvjetska baština
Nacionalni park Plitvièka jezera (1979.)
Dioklecijanova palaèa (1979.)
Gradska jezgra Dubrovnika (1979.)
Eufrazijeva bazilika (1997.)
Gradska jezgra Trogira (1997.)
Šibenska katedrala (2000.)
Starogradsko polje na Hvaru (2008.)
Nacionalni parkovi
Brijuni
Kornati
Krka
Mljet
Paklenica
Plitvièka jezera
Risnjak
Sjeverni Velebit
Politika
Podrobniji èlanak o temi: Politika Hrvatske



Hrvatski sabor
Banski dvori
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Ustavni sud Republike HrvatskeOd usvajanja novog Ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na naèelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Zakonodavna vlast
Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se opæim izborima na mandat od èetiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: od 15. sijeènja do 15. srpnja i od 15. rujna do 15. prosinca.

Izvršna vlast
Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.

Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proraèun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaæu politiku zemlje. Na èelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za odreðena podruèja upravljanja.

Sudbena vlast
Hrvatska ima složen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi meðunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekršajnih sudova, 108 opæinskih sudova i 13 trgovaèkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odluèuje o tužbama protiv konaènih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovaèki sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske te 21 županijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graðana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1.482 suca i 433 prekršajna suca.

Sudovi opæe nadležnosti:

Vrhovni sud Republike Hrvatske,
županijski sudovi i
opæinski sudovi
Sudovi posebne nadležnosti:

Upravni sud Republike Hrvatske,
Visoki trgovaèki sud Republike Hrvatske,
trgovaèki sudovi,
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i
prekršajni sudovi.
Ustavni sud
Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odluèuje o drugim pitanjima odreðenim Ustavom. S obzirom kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se èetvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.

Vidi još i: Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji
Upravna podjela
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatske županije
Podrobniji èlanak o temi: Hrvatske opæine i gradovi


U Hrvatskoj su opæine i gradovi prema Ustavu, jedinice lokalne samouprave. Teritorij Hrvatske administrativno je podijeljen na 127 gradova i 429 opæina. Opæine i gradovi u Hrvatskoj èine najnižu razinu samouprave. Hrvatska je podijeljena na dvadeset županija i Grad Zagreb koji ima status županije. Županija obuhvaæa više prostorno povezanih opæina i gradova na svom podruèju. Površinom je najveæa županija Lièko-senjska, a najmanja Meðimurska županija. Županije s najviše stanovnika su Splitsko-dalmatinska, Osjeèko-baranjska i Primorsko-goranska.


Hrvatske županijeZagrebaèka
Krapinsko-zagorska
Sisaèko-moslavaèka
Karlovaèka
Varaždinska
Koprivnièko-križevaèka
Bjelovarsko-bilogorska
Primorsko-goranska
Lièko-senjska
Virovitièko-podravska
Požeško-slavonska
Brodsko-posavska
Zadarska
Osjeèko-baranjska
Šibensko-kninska
Vukovarsko-srijemska
Splitsko-dalmatinska
Istarska
Dubrovaèko-neretvanska
Meðimurska
Grad Zagreb
Vidi i:


Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Dodatak:Popis opæina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Dubrovnik, turizam je iznimno važan za hrvatsko gospodarstvoPodrobniji èlanak o temi: Gospodarstvo Hrvatske


Prema MMF-u bruto domaæi proizvod je 2008. iznosio 54,950 milijarde USD ili 12.374 USD po stanovniku, a prema paritetu kupovne moæi ukupni BDP iznosio je 74,419 milijardi USD ili 16.758 USD po stanovniku.[6] Prema Eurostatu, statistièkom uredu EU, hrvatski BDP po stanovniku iskazan prema standardima kupovne moæi iznosi 63% prosjeka Europske unije.[7] Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku prosjeèna neto plaæa za ožujak 2009. iznosila je 5367 kuna, dok je prosjeèna bruto plaæa iznosila 7816 kuna.[8] Dvije treæine zaposlenih u pravnim osobama u ožujku 2009. primilo je prosjeènu neto plaæu manju od državnog prosjeka.[9] Hrvatska kuæanstva su u 2008. godini imala nešto više od 89.000 kuna raspoloživih sredstava, dok im je potrošnja premašila 93.000 kuna. Najveæi udio imali su raspoloživi dohoci s 89% udjela.[10]

Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda u 2009. godini Hrvatska se nalazi na 116. mjestu te je svrstana u uglavnom neslobodne zemlje.[nedostaje izvor] Deficit platne bilance 2007. godine iznosio je 3,2 milijarde eura ili oko 8,5% BDP-a.[11] Prosjeèna godišnja stopa inflacije iznosila je 2,9% u 2007., a 6,1% u 2008. što je bila najviša stopa inflacije od 2000. godine.[12] Na kraju 2008. godine devizne prièuve iznosile su 9,1 milijardu eura, inozemni dug 39,1 milijardu eura, a dug opæe države (javni dug) 29,1% BDP-a.[12] Prema studiji revizorske kuæe KPMG Hrvatska je druga najoporezovanija zemlja na svijetu sa stopom oporezivanja od 53,5%. Kad se u tu brojku ukljuèi krizni porez Hrvatska postaje zemlja sa najveæom stopom poreznog optereæenja.[13]

Hrvatska je u prvih šest mjeseci 2010. izvezla roba u vrijednosti nešto veæoj od 30,5 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 52,2 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 21,6 milijarde kuna i bio je 24,9 posto manji nego u istom razdoblju lani. Pokrivenost uvoza izvozom od 58,4 posto.[14] Najveæi hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemaèka, a najveæi uvozni partneri Italija, Njemaèka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveæa hrvatska tvrtka prema prihodu u 2008. godini je INA s 26,7 milijarde kuna, slijedi Konzum s 12,7 milijardi kuna te HEP s 11,4 milijarde kuna.[15]

Broj prijavljenih na Državnom zavodu za zapošljavanje u srpnju 2009. bio je 248.586, pa se stopa nezaposlenosti popela na 14%, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.[16] Na kraju prošle godine bilo ukupno 1.543.878 zaposlenih osoba, najviše u preraðivaèkoj industriji, trgovini i graðevinarstvu.[17] U uslužnim djelatnostima radi 64,1% zaposlenih, u industriji i graditeljstvu 30,9%, a 4,8% u poljoprivredi.[18] Stopa anketne nezaposlenosti je u prvom tromjeseèju 2009. iznosila 9,4%, odnosno 167.000 nezaposlenih.[19] Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1.638.000 osoba, od èega 911.000 muškaraca i 727.000 žena.[20] U državnim i javnim službama zaposleno je oko 260.000 ljudi, u javnim službama, kao što su obrazovanje i zdravstvo, 180.000, a u državnoj upravi 65.000 zaposlenika.[21]


Poljoprivredni nasadi u Neretvanskoj doliniPoljoprivreda stvara 7,4% nacionalnog dohotka, a zapošljava 14,2% radne snage. Od 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih površina obraðuje se oko 1,1 milijun. Ostatak je neobraðen ili u vlasništvu države. Prosjeèna velièina imanja je 1,9 hektara.[22] Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava oko èetvrtine radne snage. Brodogradnja je znaèajna privredna grana, a najveæa brodogradilišta su: Brodosplit, Uljanik i 3. Maj. Trgovina je najutjecajnija gospodarska grana, zapošljava oko 23,1% ukupnog broja zaposlenih te ostvaruje prihod od 37,7%.[23]

Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premašio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noæenja. Najviše turista dolazi iz Njemaèke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska, ugošæuju 44% turista.[24] Prihod od turizma u prvih devet mjeseci 2008. dosegnuo je 6,8 milijardi eura,[25] a udjel turizma u BDP-u iznosi 22% što turizam oznaèava strateškom granom gospodarstva i jednom od najkonkurentnijih djelatnosti.[26]

Krajem 2009. godine Hrvatska je imala 679 tisuæa zaposlenih u privatnim, 114 tisuæa zaposlenih u državnim, a isti broj osoba je bio zaposlen u tvrtkama koje se nalaze u mješovitom vlasništvu. Pored njih Hrvatska ima i 240.000 zaposlenih u javnom sektoru.[27]

Promet

Airbus Croatia AirlinesaHrvatska ima vrlo razvijenu mrežu autocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijeme Jugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu sa hrvatskim nacionalnim interesom. Znaèajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta zapoèeli su 2000. godine kada zapoèinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1400 kilometara autocesta koje povezuju Zagreb s drugim veæim gradovima.

Sredinom 2005. je u promet puštena autocesta A1 koja povezuje dva najveæa grada Zagreb i Split. Autocesta A2 ide od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi Panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. A4 ide od Gorièana na maðarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv. Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Baranju sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 èine Istarski ipsilon.


Autocesta A1 povezuje Split i ZagrebRijeka je najveæa luka na Jadranu s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. Hrvatska ima sedam zraènih luka za meðunarodni promet u Zagrebu, Zadaru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveæi i nacionalni brodarski prijevoznik. Hrvatska ima vrlo razvijen sustav željeznica ali zbog politièkih razloga u prošlosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poput Istre i Dubrovnika. Hrvatske željeznice su državna željeznièka tvrtka.

U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila što je najveæi broj u povijesti i predtavlja poveæanje od 6,7% u odnosu na godinu lani. Najprodavanija marka je Opel, slijede Renault, Volkswagen, Peugeot i Škoda.[28] U prva dva mjeseca 2009. godine u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje u Hrvatskoj registrirano 40,9% manje novih automobila kao posljedica svjetske gospodarske krize.[29] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 300 automobila.[30]

Komunikacije
Hrvatska se po upotrebi informatièke i komunikacijske tehnologije nalazi na 49. mjestu od ukupno 134 zemlje obuhvaæene u istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma.[31] Svaki treæi Hrvat koristi raèunalo svaki dan, a domaæe tržište tehnologija i telekomunikacija je godišnje vrijedno milijardu dolara.[32] Oko 37% hrvatskih kuæanstava posjeduje osobno raèunalo.[33]

U 2008. godini 47% stanovnika starijih od petnaest godina koristi internet što je porast od 8% u odnosu na 2007. godinu. Ukupan broj korisnika je 2,24 milijuna. Od toga broja 56% koristi internet svaki dan.[34] Broj širokopojasnih prikljuèaka internetu iznosi 722.110 èime je dostignuta razina gustoæe širokopojasnih prikljuèaka internetu od 16,28%.[35] Uslugu internet bankarstva u u prvom kvartalu 2009. koristilo je 597.866 graðana te 155.721 poslovnih subjekata, što je poveæanje od 32,06% korištenja od strane graðana, odnosno 15,32% od strane poslovnih subjekata u odnosu na godinu lani.[36] Stopa softverskog piratstva na osobnim raèunalima trenutno iznosi 54%.[37]

Oko 79% hrvatskih graðana posjeduje mobilni telefon, a 12% graðana ima više od jednog mobitela.[38] Vodeæi pružatelji usluga mobilne telefonije su T-Mobile Hrvatska, Vip i Tele2. U pokretnim mrežama krajem prošle godine tri komercijalna operatera imala su ukupno više od 5,87 milijuna korisnika, èime je dostignuta penetracija od 132,55%. Devet komercijalnih operatera nepokretne mreže krajem 2008. imalo je nešto više od 1,85 milijuna korisnika, èime je gustoæa od 41,73% neznatno 'pala' u odnosu na 2007. godinu.[39]

Tržište elektronièkih komunikacija u 2008. godini je vrijedilo 15 milijardi kuna, od toga je najveæi dio ili oko 8,5 miljardi kuna ostvaren u pokretnim mrežama, dok je prihod u nepokretnim mrežama bio nešto malo viši od 5 milijardi kuna. Prihod od prijenosa podataka premašio je milijardu kuna, dok se ostatak ukupnog prihoda odnosi na najam vodova i kabelsku televiziju. Od ukupnog prihoda od nepokretnih mreža 83,01% je ostvario T-HT, dok se oko 17% tog prihoda odnosi na tzv. nove operatere.[40]

Stanovništvo

Stanovništvo po narodnostima u RH 2001.:
ˆˆ Hrvati

ˆˆ Srbi

ˆˆ Èesi

ˆˆ Maðari

ˆˆ regionalno izjašnjeni
Podrobniji èlanak o temi: Stanovništvo Hrvatske
Podrobniji èlanak o temi: Etnièke grupe Hrvatske


U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2001. živjelo 4.437.460 stanovnika od èega 2.301.560 žena i 2.135.900 muškaraca. Prosjeèna starost stanovništva bila je 39,3 godine, 41 godina za žene i 37,5 za muškarce. Oèekivano trajanje života je 2006. bilo 79,3 godine za žene i 72,5 godina za muškarce.

U 2009. godini u Hrvatskoj je roðeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što èini negativan prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa mortaliteta 11,8‰, sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 razvoda.[41]

Od 1996. godine Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veæi broj osoba se doseljava u Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo 6.012. Veæina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je veæina onih koji su napustili Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru.[42]

Veliku veæinu stanovništva Hrvatske èine Hrvati (89,6%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,5%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka èini manje od 0,5% stanovništva.[2]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine najzastupljenija vjeroispovjest je katolièka (87,83%). Druge zastupljenije vjeroispovjesti su pravoslavna (4,4%) i islamska (1,3%), dok sve ostale vjeroispovjesti zajedno èine manje od 1% stanovništva.[43]

Jezici
U Hrvatskoj je službeni jezik hrvatski, koji je materinski za 96% stanovnika,[44] s latiniènim pismom, a na podruèju Istarske županije službeni je i talijanski jezik[45] koji je materinski za 20.521 stanovnika.[44]

U Hrvatskoj je autohtoni jezik hrvatski jezik te jezik predmletaèkih autohtonih romanskih stanovnika poluotoka Istre (istriotski)[46].

Ostali su jezici jezici doseljenih naroda: albanski, bošnjaèki, bugarski, crnogorski, èeški, hebrejski, maðarski, makedonski, njemaèki, poljski, romski, rumunjski, ruski, rusinski, slovaèki, slovenski, srpski, talijanski, turski, ukrajinski i vlaški.[44].

Obrazovanje

Zgrada Opæe gimnazije u SplituU Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 djeèjih vrtiæa koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtiæa je 33,9%, dok ostatak èine vrtiæi u gradskom, opæinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaæena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od šest mjseci do šest godina. U privatnim vrtiæima je smješteno 12,9% djece. Djeca s teškoæama u razvoju èine 3,6% vrtiæke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraæe programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.[47]

Osnovno obrazovanje zapoèinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva èetiri razreda djecu obrazuje jedan uèitelj, a u druga èetiri razreda djeca dobivaju uèitelja iz svakog predmeta. Udio žena u uèiteljskoj populaciji je 78,9%. Pismeno je 98,8% stanovnika starih 10 i više godina.[48] Sredinom 2006. godine u Hrvatskoj je bilo je 839 osnovnih škola, koje su u svom sastavu imale 1246 podruènih škola, s ukupno 384.634 uèenika. Odnos broja uèitelja i uèenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoæama u razvoju 1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od èega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na èeškome, u pet na maðarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašiæa.[49]

U hrvatskim srednjim školama obrazovanje traje tri ili èetri godine. Srednje se škole dijele na gimnazije, strukovne škole i umjetnièke škole. U prve razrede srednjih škola 2007. godine su upisana 51.384 uèenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12.635 uèenika, u umjetnièke škole 1509, u èetverogodišnje škole 21.784, u trogodišnje škole 14.938, u programe niže struène spreme 52 te u škole s posebnim i prilagoðenim programima 466 uèenika.[50]


Zgrada rektorata Sveuèilista u ZagrebuNakon srednjoškolskog daljnje obrazovanje je dostupno na veleuèilištima i sveuèilištima. Hrvatska ima sedam sveuèilišta: Sveuèilište u Zagrebu, Sveuèilište u Rijeci, Sveuèilište u Splitu, Sveuèilište u Osijeku, Sveuèilište u Zadru, Sveuèilište u Dubrovniku i Sveuèilište u Puli. Sveuèilište u Zadru je najstarije hrvatsko sveuèilište osnovano 1396. godine, dok je najstarije sveuèilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistoènoj Europi Sveuèilište u Zagrebu osnovano 1669. godine. U Hrvatskoj djeluje i dvanaest javnih i dva privatna veleuèilišta. Djeluje i devetnaest visokih škola, od kojih je sedamnaest privatnih. Od uvoðenja Bolonjskog procesa 2003. godine, u pravilu nakon tri godine studija se stjeèe titula prvostupnika, nakon daljnje dvije godine postaje se magistar, a poslijediplomskim studijem od tri godine stjeèe se titula doktora.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine fakultetski obrazovane osobe èine 7,82% stanovništva. U taj broj ukljuèeni su i magistri i doktori znanosti. Graðani s višom školom èine 4,08%. Oko 40% graðana je samo sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a od 47% graðana sa srednjom školom tri petine njih završilo trogodišnju strukovnu školu.[51] U dobi izmeðu 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18%.[52] Na visokim uèilištima 2006. diplomiralo je 19.566 studenata, što je za 7,4% više nego 2005. godine. Od ukupog broja diplomiranih 64% su redoviti studenti, a udio žena je 59,3%.[53] U Hrvatskoj trenutaèno studira oko 170.000 studenata.[54]

Zdravstvo

KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveæa zdravstvena ustanova u HrvatskojU Hrvatskoj postoji 69 bolnièkih ustanova i ljeèilišta i to 3 klinièka bolnièka centra, 4 klinièke bolnice i 7 klinika, 22 opæe bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 ljeèilišta i 3 privatne bolnice.[55] Osim toga u manjim je mjestima radilo još 9 opæih stacionara i 6 izvanbolnièkih rodilišta. Broj se bolnièkih kreveta u razdoblju od 1990. do 2000. smanjio za oko 24%. U 2004. je bilo 24.549 bolnièkih kreveta. U bolnicama se iste godine lijeèilo 726.320 osoba.[56]

Hrvatska je s 276 lijeènika na 100.000 stanovnika ispod prosjeka tranzicijskih zemalja i zemalja Europske unije. Manjak lijeènika bi za Hrvatsku mogao biti dugoroèan problem, na što upozorava sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedno upisno mjesto natjecalo sedam, a danas svega 2,2 kandidata. To prati i negativna selekcija, odnosno niže prosjeène upisne ocjene. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 lijeènika, a samo u èetiri osnovne grane medicine, internoj, kirurgiji, ginekologiji i pedijatriji, nedostaje 925 specijalista.[57] U Hrvatskoj ima ukupno 16.956 lijeènika, od kojih 12.149 radi u zdravstvenim ustanovama, a 3992 lijeènika radi u farmaciji i drugim djelatnostima.[58]

Prema podacima HZZO-a visoki krvni tlak, dijabetes, zloæudne bolesti, osteoporoza, metabolièki sindrom, povišene masnoæe u krvi i bolesti organa za kretanje najèešæi su razlozi zbog kojih hrvatski graðani traže lijeènièku pomoæ. Svaki zaposleni u prosjeku godišnje koristi desetak dana bolovanja. U 2008. godini umrlo je 52.367 osoba, i to nešto više muškaraca nego žena. Od toga broja, 26.506 osoba umrlo je od bolesti srca i krvnih žila, a njih 12.853 od raka. Ostali èešæi uzroci smrti su ozljede i trovanja, bolesti dišnih putova te probavnih organa. Danas roðeno dijete u Hrvatskoj ima velike šanse doživjeti 79 godina ako je žena i 72 ako je muškarac.[59] U Hrvatskoj ima više od 185.000 darivatelja krvi što znaèi da na 100 stanovnika dolaze èetiri darivatelja.[60] U Hrvatskoj je od 1983. do 2007. obavljeno 736.196 pobaèaja.[61]

Kultura
Podrobniji èlanak o temi: Kultura Hrvatske


Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su oèuvani mnogi spomenici, umjetnièka i znanstvena djela. Hrvatska ima sedam spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Kravata, popularan odjevni predmet, potjeèe upravo iz Hrvatske. Hrvatska je svjetskoj baštini dala mnoge velikane: od književnika, glazbenika, slikara, kipara, arhitekata, znanstvenika, filozofa i ratnika. Kao najvažniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivo Andriæ za književnost, Vladimir Prelog i Lavoslav Ružièka za kemiju.

Književnost

Misal po zakonu rimskog dvoraPoèeci Hrvatske pismenosti sežu u srednji vijek. Hrvati pišu na glagoljici, bosanèici i latinici. Simbol poèetka hrvatske književnosti je Bašæanska ploèa. Ljetopis popa Dukljanina najstariji je hrvatski ljetopis. Važan je i glagoljièki Zapis popa Martinca. U XIV. stoljeæu razvija se i lirsko pjesništvo veæinom vjerskog karaktera. Nositelji književnog života su veæinom sveæenici i glagoljaši. Najstarija je božiæna pjesma U se vrime godišæa prevedena s latinskog. Jedan od najstarijih zapisa na latinici je pobožna Šibenska molitva nastala oko 1347. godine. Hrvojev misal je najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja. Misal po zakonu rimskog dvora tiskan 1483. je hrvatski prvotisak.

Humanizam se najjaèe oèitovao u priobalnim gradovima. Najvažniji hrvatski humanisti su Ivan Èesmièki, Juraj Šižgoriæ, Antun Vranèiæ i Ilija Crijeviæ. Bogatstvo hrvatske renesansne književnosti može se uoèiti po brojnosti i raznolikosti književnih oblika. Marko Maruliæ se naziva ocem hrvatske književnosti s najvažnijim djelima Judita na hrvatskom i Davidijada na latinskom jeziku. Petar Hektoroviæ piše putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje, a Petar Zoraniæ prvi hrvatski roman Planine. Najznaèajniji pjesnici su Šiško Menèetiæ, Džore Držiæ, Mavro Vetranoviæ, Brne Karnarutiæ i Hanibal Luciæ s pjesmom. Najvažniji renesansni komediograf je Marin Držiæ, a najpoznatije komedije su mu Dundo Maroje, Novela od Stanca i Skup.

U baroku uvjetovano tuskim osvajanjima i rascjepkanošæu zemlje djeluju èetiri regionalna književna kruga. Glavni i najplodonosniji je onaj iz Dubrovnika. Najvažniji predstavnik je Ivan Gunduliæ s djelima Suze sina razmetnog, Dubravka i Osman. Ostali predstavnici su Ivan Buniæ Vuèiæ, Junije Palmotiæ i Ignjat Ðurðeviæ. Slijedi dalmatinski kjiževni krug te književnost Banske Hrvatske i Slavonije. Nikola Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska, Juraj Habdeliæ i Antun Kanižliæ najvažniji su predstavnici. Hrvatskom književnosti 18. stoljeæa dominira barok, prosvjetiteljstvo i klasicizam, a javljaju se i neke znaèajke predromantizma. Iznimno veliku popularnost postiže Razgovor ugodni naroda slovinskog Andrije Kaèiæa Miošiæa. Iz tog razdoblja valja spomenuti Matiju Petra Katanèiæa, Matiju Antuna Reljkoviæa i Tituša Brezovaèkog.


Miroslav KrležaRomantizam se javlja za vrijeme hrvatskog književnog preporoda koji traje od 1813. do 1860. godine, a karakrerizira ga nacionalno buðenje. Ljudevit Gaj postaje predvodnikom preporodnih nastojanja, a ostali predstavnici su Pavao Štoos, Stanko Vraz, Dimitrija Demeter, Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. Protorealizam se još naziva i Šenoinim dobom po najvažnijoj osobi tog razdoblja Augustu Šenoi. Njegova pojava simbolizira prodor hrvatske umjetnosti rijeèi u šire èitalaèke mase. Hrvatski realizam traje od 1881. do 1890., a najvažniji predstavnici su pravaši Eugen Kumièiæ i Ante Kovaèiæ te Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak i Silvije Strahimir Kranjèeviæ.

Hrvatska moderna traje od 1892. do 1916. Najznaèajniji književnici tog razdoblja su Antun Gustav Matoš, Ivo Vojnoviæ, Dinko Šimunoviæ, Fran Galoviæ, Dragutin Domjaniæ, Vladimir Vidriæ, Ivan Kozarac i Vladimir Nazor. U Zagrebu se 1900. osniva Društvo hrvatskih književnika. Najvažniji predstavnici hrvatske književnosti u razdoblju 1914. do 1929. su Ivo Andriæ i Antun Branko Šimiæ. Najvažniji književnik 20. stoljeæa je Miroslav Krleža. Predstavnici nove genercije su Tin Ujeviæ, Dobriša Cesariæ, Dragutin Tadijanoviæ, Ivan Goran Kovaèiæ. Najvažniji predstavnici druge moderne su knjiženvici okupljeni oko èasopisa Krug nazvani krugovaši poput Slobodana Novaka, Josipa Pupaèiæa, Vlatko Pavletiæ i Vlade Gotovca, a priklonili su im se i Jure Kaštelan i Vesna Parun. U postmoderni djeluju Ivo Brešan, Ivan Aralica i Pavao Pavlièiæ. U anketi meðu graðanima Hrvatske najpoznatijim hrvatskim pjesnikom proglašen je Tin Ujeviæ, a slijede Dobriša Cesariæ, Vesna Parun, Dragutin Tadijanoviæ i Antun Branko Šimiæ.[62]


Nikola TeslaZnanost
Mnogo znaèajnih znanstvenika i izumitelja potjeèe iz Hrvatske. Slavoljub Eduard Penkala je izumitelj mehanièke olovke, a Nikola Tesla je izumio generator izmjeniène struje, transformator i okretno magnetsko polje. Tesla je èesto nazivan èovjek koji je izumio dvadeseto stoljeæe. Faust Vranèiæ izumio je padobran, a Ivana Lupis-Vukiæ izumitelj je torpeda. Ivan Vuèetiæ izumitelj je daktiloskopije, sustava identifikacije pomoæu otisaka prstiju. Antun Luèiæ je zaslužan za izum prve naftne bušotine. Najznaèajniji znanstvenici su Ruðer Boškoviæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger, Andrija Mohorovièiæ i Milutin Milankoviæ. Ivan Luèiæ se naziva ocem hrvatske historiografije, a ostali važni povjesnièari su Juraj Rattkay, Ivan Kukuljeviæ Sakcinski, Franjo Raèki, Tadija Smièiklas, Vjekoslav Klaiæ i Ferdo Šišiæ.

Umjetnost
Hrvatska je dala znaèajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Meštroviæa, slikare Vlaha Bukovaca, Ivana Generaliæa, Julije Kloviæa, Ede Murtiæa te Ivana Rabuzina.

Kuhinja
Šport

Ivano Baliæ
Blanka Vlašiæ
Janica KosteliæHrvatska ima mnoge vrhunske športaše. Posebno dobre rezultate i veliku popularnost imaju loptaèki sportovi poput nogometa, rukometa, košarke i vaterpola. Najveæi uspjeh hrvatskog sporta postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Davor Šuker osvojio je Zlatnu kopaèku kao najbolji strijelac natjecanja. NK Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteèu Kupa UEFA i Europske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski Hajduk. Hrvatska rukometna reprezentacija je dvostruki olimpijski pobjednik u Atalanti i Ateni. Kauboji su bili svjetski prvaci 2003. godine, a osvojili su i tri svjetska srebra na Islandu, Tunisu i Hrvatskoj. Tome valja pridodati europsko srebro i broncu. Ivano Baliæ je smatran najboljim rukometašem svoje generacije. RK Zagreb je dvostruki, a Bjelovar jednostruki prvak Europe.

Hrvatska košarkaška reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Državama èija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. Dražen Petroviæ se smatra najveæim europskim košarkašem svih vremena koji je Europljanima otvorio put u NBA. Ostali veliki košarkaši su Krešimir Æosiæ, Toni Kukoè, Dino Raða i trener Mirko Novosel èlan Košarkaške Kuæe slavnih. Hrvatski klubovi su bili pet puta prvaci Europe, Split tri puta, a Cibona dva puta. Cibona je dva puta bila pobjednik Kupa pobjednika kupova. Split je dva puta osvojio Kup Radivoja Koraæa, a Cibona jedan. Treæi popularni klub je KK Zadar. Zadar je naziva gradom košarke zbog popularnosti sporta u tom gradu i fanatiènošæu navijaèa. Hrvatska vaterpolska reprezentacija je trenutaèni svjetski prvak. Barakude su ut to osvojile i olimpijsku broncu te dva europska srebra. Mladost je sedmerostruki europski prvak te je od LEN-a proglašena Najboljim klubom dvadesetog stoljeæa. Jug i Jadran su svaki po dva puta bili prvaci.

Hrvatska teniska reprezentacija je bila pobjednik Davisova kupa 2005. godine. Goran Ivaniševiæ je osvojio Wimbledon 2001. godine. Ostali poznati tenisaèi su Ivan Ljubièiæ, Mario Anèiæ i Iva Majoli. Skijašica Janica Kosteliæ je najbolja hrvatska sportašica. Jedina je skijašica koja je osvojila èetri zlatne olimpijske medalje ukupno i tri zlatne medalje na jednoj Olimpijadi. Ukupno je s èetri zlata i dva srebra najuspješnija skijašica u povijesti Olimpijade. Trostruka je pobjednica Svjetskog skijaškog kupa te osvajaèica pet svjetskih zlatnih medalja. Ivica Kosteliæ postigao je zapažene rezultate. Visašica Blanka Vlašiæ je najbolja hrvatska atletièarka i aktualna svjetska prvakinja. Najbolji plivaèi su Duje Draganja, Sanja Jovanoviæ i Ðurðica Bjedov. Željko Mavroviæ i Mate Parlov najbolji su boksaèi. Branko Cikatiæ i Mirko Filipoviæ su najpoznatiji borci u mješovitim borilaèkim vještinama. Tamara Boroš je najbolja stolnotenisaèica.

Državni blagdani
Državni blagdani u Republici Hrvatskoj [63] Datum Blagdan
1. sijeènja Nova godina
6. sijeènja Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa Tijelovo
22. lipnja Dan antifašistièke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenog Svi sveti
25. i 26. prosinca Božiæni blagdani

Izvori
‘ Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, popis 2001.. Popis stanovništva 2001.. Državni zavod za statistiku RH. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ 2,0 2,1 Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima/opæinama, popis 2001.. Popis stanovništva 2001.. Državni zavod za statistiku RH. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Popis država èlanica Ujedinjenih naroda (engleski).
‘ Rezolucija Opæe skupštine Ujedinjenih naroda br. 46/238 (1992) (engleski).
‘ Ustav Republike Hrvatske
‘ Report for Selected Countries and Subjects: Croatia (engleski). International Monetary Fund. Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Hrvatski BDP na 63% prosjeka EU. Jutarnji list (26. lipnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Prosjeèna plaæa porasla na 5.367 kuna. T-Portal (22. svibnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Hrvati primaju plaæu ispod prosjeka države. Jutarnji list (14. travnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Hrvati troše 4.300 kune više nego što zarade. T-Portal (6. srpnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Deficit platne bilance 1,8 mlrd eura. bankamagazine.hr (30. rujna 2008.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ 12,0 12,1 Ekonomski indikatori. Hrvatska narodna banka (29. srpnja 2009.). Preuzeto 22. kolovoza 2009..
‘ Hrvati plaæaju najveæe poreze na svijetu. Jutarnji.hr (24. lipnja 2009.). Preuzeto 24. lipnja 2009..
‘ Izvoz porastao 10,1, a uvoz pao 7,7 posto u prvom polugodištu. Veèernji.hr (2. kolovoza 2010.). Preuzeto 2. kolovoza 2010..
‘ Ina, Konzum i HEP najjaèi po prihodima. NoviList.hr (5. srpnja 2009.). Preuzeto 7. srpnja 2009..
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vas_novac/clanak/art-2009,8,21,broj_zaposlenih,173520.jl 'Nema promjena u broju nezaposlenih'
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/karijere/clanak/art-2009,4,18,statistika_karijere,159916.jl 'Najmanje zaposlenih u poljoprivredi'
‘ Dvije treæine radnika u uslužnom sektoru. Jutarnji.hr (7. srpnja 2009.). Preuzeto 7. srpnja 2009..
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vas_novac/clanak/art-2009,7,27,nezaposlenost_pad,170946.jl 'Pad anketne nezaposlenosti'
‘ http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=f50d4249-b345-4afe-83a6-30dea5a47bcb&ref=rss 'Nezaposlenost u Hrvatskoj pala na 7,9%'
‘ http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/14095/Za-skupu-drzavu-kriva-je-vlast.html 'Za skupu državu kriva je vlast'
‘ Imate više od milijun hektara zemlje koja je neobraðena, hitno je iznajmite!. Jutarnji.hr (31. kolovoza 2009.). Preuzeto 31. kolovoza 2009..
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,3,11,trgovci_udio,155412.jl 'Trgovci su hrvatsko gospodarstvo'
‘ http://209.85.129.132/search?q=cache:aGg6cfX6bAcJ:www.mint.hr/UserDocsImages/ANALIZA%2520TURISTI%C4%8CKOG%2520PROMETA%25202007.%2520GODINE.pdf+broj+turista+u+hrvatskoj+2007&hl=hr&ct=clnk&cd=2&gl=hr&client=firefox-a 'Turistièki promet u Republici Hrvatskoj u 2007.'
‘ http://www.vecernji.hr/newsroom/economics/3215727/index.do 'Bajs: Turistièka 2008. bila je najbolja dosad, a dobra æe biti i 2009.'
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,1,14,turizam_u_2008,148360.jl 'U 2009. borba za svakog gosta'
‘ Tko zapravo radi u Hrvatskoj i tko æe sve to platiti, banka.hr 26. ožujak 2010. godine
‘ http://www.dnevnohr.com/Auto/moto/Rekordna-prodaja-automobila-u-Hrvatskoj.html 'Rekordna prodaja automobila u Hrvatskoj'
‘ http://www.monitor.hr/clanci/hrvatska-i-u-veljaci-pad-prodaje-automobila-za-39-posto/1173/ 'Hrvatska: i u veljaèi pad prodaje automobila za 39%'
‘ http://www.privredni.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=1364&Itemid=2 'Lukoil predložio Ini suradnju u proizvodnji ekološkog goriva '
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,3,26,IT_zemlje_49,157362.jl 'Hrvatska i dalje meðu top 50 IT zemalja'
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/bizzbuzz/clanak/art-2009,3,27,ict_konkurentnost,157424.jl 'Svaki treæi Hrvat koristi raèunalo svaki dan'
‘ http://www.tportal.hr/biznis/novaciulaganje/27603/potrosnja-kucanstava-4c3-tisuce-kuna-veca-od-raspolozivih-sredstava.html 'Hrvati troše 4.300 kune više nego što zarade'
‘ http://www.net.hr/tehnoklik/page/2009/02/11/0247006.html 'U Hrvatskoj 47% korisnika interneta'
‘ http://limun.hr/main.aspx?id=473639 'Širokopojasni internet u 2009. godini'
‘ http://beta.vecernji.hr/vijesti/vise-pola-milijuna-hrvata-koristi-internet-bankarstvo-clanak-2072 'Više od pola milijuna Hrvata koristi internet bankarstvo'
‘ http://www.jutarnji.hr/novac/vijesti/clanak/art-2009,5,12,ilegalni_softver,162938.jl 'Piratstvo u Hrvatskoj stagnira'
‘ http://www.mobil.hr/novosti/one.php?sid=3229 'Hrvatska ne vodi po broju mobitela, ali zato vodi po broju poslanih poruka'
‘ http://seebiz.eu/hr/tvrtke/telekomunikacije/trziste-elektronickih-komunikacija-u-2008.-vrijedno-15-milijardi-kuna,40824.html 'Tržište elektronièkih komunikacija u 2008. vrijedno 15 milijardi kuna'
‘ http://seebiz.eu/hr/tvrtke/telekomunikacije/trziste-elektronickih-komunikacija-u-2008.-vrijedno-15-milijardi-kuna,40824.html 'Tržište elektronièkih komunikacija u 2008. vrijedno 15 milijardi kuna'
‘ Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2009.. Državni zavod za statistiku RH (19. srpnja 2010.). Preuzeto 17. studenoga 2010..
‘ http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvatsku-se-prosle-godine-doselilo-najvise-ljudi-iz-bih-a-njih-najvise-odselilo-se-u-sicg/320887.aspx
‘ Stanovništvo prema vjeri, po gradovima/opæinama, popis 2001.. Popis stanovništva 2001.. Državni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
‘ 44,0 44,1 44,2 Stanovništvo prema materinskom jeziku, po gradovima/opæinama, popis 2001.. Popis stanovništva 2001.. Državni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
‘ Statut Istarske županije. Istarska županija (5. listopada 2010.). Preuzeto 17. studenoga 2010..
‘ Fluminensia god. 21 (2009) br. 1 Nina Spicijariæ: Romanizmi u nazivlju kuhinjskih predmeta u govoru Dubašnice na Krku, str. 9
‘ http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 'Predškolski odgoj i naobrazba u Republici Hrvatskoj'
‘ Stanovništvo staro 10 i više godina prema spolu, a nepismeni i prema starosti, po gradovima/opæinama, popis 2001.. Popis stanovništva 2001.. Državni zavod za statistiku RH. Preuzeto 17. studenoga 2010..
‘ http://www.poslovni.hr/67685.aspx 'U Hrvatskoj 2085 osnovnih škola'
‘ http://www.javno.com/hr-hrvatska/u-srednje-skole-upisana-oko-51-tisuca-ucenika_112572 'U srednje škole upisana oko 51 tisuæa uèenika'
‘ http://www.monitor.hr/clanci/obrazovna-struktura-hrvata-prema-posljednjem-popisu-stanovnistva-hrvatska-moze-u-svijet-ne-s-jeftinom-nego-s-obrazovanom-radnom-snagom/17803/ 'Obrazovna struktura Hrvata prema posljednjem popisu stanovništva'
‘ http://hap.bloger.hr/post/koliko-ima-zapravo-visokoobrazovanih-u-hrvatskoj/1067432.aspx 'Koliko ima zapravo visokoobrazovanih u Hrvatskoj?'
‘ http://www.javno.com/hr-hrvatska/lani-je-diplomiralo-19-566-studenata_58782 'Lani je diplomiralo 19.566 studenata '
‘ http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/21394/Default.aspx 'Hrvatska po rastu broja studenata prva u Europi'
‘ http://www.mzss.hr/hr/adresar_ustanova 'Adresar ustanova '
‘ http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12711& 'Rad bolnica u Hrvatskoj'
‘ http://www.javno.com/hr-hrvatska/u-hrvatskoj-nedostaje-lijecnika_132381 'U Hrvatskoj nedostaje lijeènika'
‘ http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=1&ID_VIJESTI=104991 'Hrvatska lijeènike specijalizira za EU'
‘ http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,4,6,,158706.jl 'Živimo èak èetiri godine manje nego Austrijanci'
‘ 'Milinoviæ: Nije bilo fizièkog sukoba izmeðu mene i ministra Šukera'
‘ http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/29754/Od-1983-u-Hrvatskoj-je-izvrseno-736-196-pobacaja.html 'Od 1983. u Hrvatskoj je izvršeno 736.196 pobaèaja'
‘ http://www.net.hr/kultura/page/2009/05/05/0104006.html Tin je najpoznatiji pjesnik
‘ Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (proèišæeni tekst). Narodne novine 136/2002 (21. studenoga 2002.).
Vanjske poveznice
Poèetna stranica Republike Hrvatske
Hrvatski web-katalog
Vodiè kroz Hrvatsku
Odluka o samostalnosti

ZAGREB

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, i najveæi grad u Hrvatskoj po broju stanovnika. Povijesno gledano, Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji èine jezgru današnjeg Zagreba, njegovo povijesno središte.

Zagreb danas predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno središte Hrvatske. Položajem i kulturom spada u gradove Srednje Europe.

Grad Zagreb je posebna jedinstvena, teritorijalna, upravna i samoupravna jedinica koja ima položaj županije
Zagreb se nalazi u kontinentalnoj središnjoj Hrvatskoj, na južnim obroncima Medvednice te na obalama rijeke Save. Nalazi se na nadmorskoj visini od 122 metara (Zrinjevac). Povoljan zemljopisni smještaj na jugozapadnom kutu Panonske nizine, izmeðu alpske, dinarske, jadranske i panonske regije, uzrok je èinjenici da se Zagreb nalazi na prometno èvorištu puteva izmeðu Srednje i Jugoistoène Europe te Jadranskog mora.

Klima
Klima u Zagrebu je umjerena kontinentalna. Ljeta su vruæa i suha s prosjeènim temperaturama od 20° C, dok su zime hladne s prosjeènim temperaturama od 1° C.[2]

Naselja u sastavu
Grad Zagreb prostire se na površini od 641 km2. Podruèje Grada Zagreba (u širem smislu), osim naselja Zagreb, obuhvaæa i drugih 70 naselja. To su: Adamovec, Belovar, Blaguša, Botinec, Brebernica, Brezovica, Budenec, Buzin, Cerje, Demerje, Desprim, Dobrodol, Donji Èehi, Donji Dragonožec, Donji Trpuci, Drenèec, Drežnik Brezovièki, Dumovec, Ðurðekovec, Gajec, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Glavnièica, Goli Breg, Goranec, Gornji Èehi, Gornji Dragonožec, Gornji Trpuci, Granèari, Havidiæ Selo, Horvati, Hrašæe Turopoljsko, Hrvatski Leskovac, Hudi Bitek, Ivanja Reka, Jesenovec, Ježdovec, Kašina, Kašinska Sopnica, Kuèilovina, Kuæanec, Kupineèki Kraljevec, Lipnica, Luèko, Lužan, Mala Mlaka, Markovo Polje, Moravèe, Odra, Odranski Obrež, Paruževina, Planina Donja, Planina Gornja, Popovec, Prekvršje, Prepuštovec, Sesvete, Soblinec, Starjak, Strmec, Šašinovec, Šimunèevec, Veliko Polje, Vuger Selo, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec, Zadvorsko i Žerjavinec.

Povijest
Podrobniji èlanak o temi: Povijest Zagreba



Trg bana Jelaèiæa danas
Trg bana Jelaèiæa 1880. godineO nastanku imena grada govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i žedan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reèe: "Mando, dušo, zagrabi" !

Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, što govori u prilog èinjenici da je i ranije postojalo naselja.

1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad.
1557. Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske.
1607. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebaèkog sveuèilišta.
1776. iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeæa (Vlade).
7. rujna 1850. Kaptol, Gradec i Vlaška Ves ujedinjeni u grad Zagreb.
25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad.



Stanovništvo
Podrobniji èlanak o temi: Stanovništvo Zagreba


Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Grad Zagreb ima 779 145 stanovnika, i to 415 153 žene i 363 992 muškarca. Šire gradsko podruèje okuplja više od milijun stanovnika. Prosjeèna starost stanovnika je 39,7 godina. Prema narodnosti veæinu stanovnika èine Hrvati (oko 92%), a od nacionalnih manjina najznaèajnije skupine su: Srbi, Slovenci, Bošnjaci (bosanski muslimani) i Albanci. Prema vjeri veæina Zagrepèana izjašnjava se katolicima (87%), a ostale najznaèajnije vjerske zajednice su: pravoslavna zajednica, islamska zajednica (2%), Jehovini svjedoci, Evangelièka crkva i Reformirana kršæanska (kalvinska) crkva kao povijesne protestantske konfesije, te Adventistièka crkva, Baptistièka crkva te židovska zajednica. Oko 4% izjašnjava se agnosticima, a 3,5% ateistima. Najveæe gradske èetvrti su: Trešnjevka (više od 120 000 stanovnika), Novi Zagreb (više od 110 000 stanovnika) i Dubrava (blizu 100 000 stanovnika). Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Zagreb imalo je 706 770 stanovnika, dok je Grad Zagreb imao 777 826 stanovnika.

Poveæavanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]



Gradska uprava

Gornjogradska vijeænica, sjedište Gradske skupštineGrad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima status jedinica lokalne samouprave (grad) koja ujedno ima i položaj jedinice podruène (regionalne) samouprave, odnosno županije. Status Grada Zagreba reguliran je Zakonom o Gradu Zagrebu (NN 62/2001.).

Tijela Grada Zagreba jesu:

Gradska skupština,
Gradonaèelnik
Gradska skupština je predstavnièko tijelo graðana Grada Zagreba koje donosi akte u okviru samoupravnog djelokruga Grada Zagreba te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom. Gradska skupština ima pedesetjednog zastupnika, a njen aktualni saziv izabran je na opæim lokalnim izborima 15. svibnja 2009. godine. Predsjednik Gradske skupštine je Boris Šprem. U Zagrebu je glasovalo 300 828 biraèa što je 41,69 posto od ukupno 721 522 biraèa na biraèkim mjestima. To je 5,75 posto više graðana koji su se odazvali na birališta nego 2005. godine. Koalicijska lista SDP, HSU osvojila je 33,34 posto glasova, koalicija HDZ, HSS, HSLS 18,43 posto, HNS 8,18 posto, nezavisna lista Velimira Sriæe 7,98 posto i nezavisna lista Tatjane Holjevac 6,39 posto. Stranaèki sastav Gradske skupštine sastoji se od:[4]

Stranka Broj zastupnika
SDP, HSU 24
HDZ, HSS, HSLS 13
HNS 5
Nezavisna lista Velimira Sriæe 5
Nezavisna lista Tatjane Holjevac 4

Gradske èetvrti
Podrobniji èlanak o temi: Zagrebaèke gradske èetvrti



Gornji grad iz zraka
Donji grad iz zraka
Ilica, najpoznatija zagrebaèka shopping ulicaNa podruèju Grada Zagreba 1999. osnovane su gradske èetvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave. U Gradu Zagrebu osnovano je 17 gradskih èetvrti:[5]

Èetvrti se neformalno dijele na «kvartove», odnosno manje èetvrti odreðene specifiènom izgradnjom, urbanizmom i stanovništvom koje ih naseljava. Dobrim za život opæenito se smatra nekoliko èetvrti. Prva je centar grada (Donji grad i Medvešèak) zbog raznolikosti sadržaja i dobre urbane opremljenosti. Druga je podsljemenska zona, koja predstavlja svojevrsni rezidencijalni dio Zagreba (bivši tzv. ljetnikovaèki predjeli), u koje spadaju: Šalata, Tuškanac, Pantovèak, Horvatovac i dr. Na treæem su mjestu novija stambena naselja u èetvrti Jarun, privlaèna zbog blizine rekreacijskog podruèja, te druga naselja s pretežito novogradnjom (primjerice Špansko).

Èetvrti kao što su Trešnjevka, Trnje, Èrnomerec, Pešèenica - Žitnjak su veæinom nekvalitetno izgraðene bivše radnièke èetvrti, koje proživljavaju snažnu urbanizaciju i još uvijek nemaju dobru urbanu opremljenost. Isti je sluèaj s velikim naseljenim podruèjem na istoènom rubu grada, Dubravom, koja je zbog stanovništva s pretežno niskim imovinskim standardom, ilegalne trgovine i kriminala, na glasu kao najlošija gradska èetvrt.

Novi Zagreb graðen je u potpunosti u drugoj polovici 20. stoljeæa kao velika skupina stambenih naselja na južnoj obali Save. Karakteriziraju ga široke avenije, zelene površine te neatraktivne zgrade graðene u duhu socijalistièkog funkcionalizma. Novi Zagreb ima vrlo dobar urbanitet, a lokacija Zagrebaèkog velesajma, ureðenje parka Bundek, otvaranje novog trgovaèkog centra (Avenue Mall) koji je postao središtem okupljanja ljudi, te izgradnja novih stambenih zgrada, znaèi postupno poboljšanje urbanog života u ovom velikom gradskom podruèju.

R. br. Èetvrt Površina (km²) Stanovništvo (2001.) Gustoæa stanovništva (st/km²)
1. Donji grad 3,01 45 108 14 956,2
2. Gornji grad - Medvešèak 10,12 36 384 3593,5
3. Trnje 7,37 45 267 6146,2
4. Maksimir 14,35 49 750 3467,1
5. Pešèenica - Žitnjak 35,30 58 283 1651,3
6. Novi Zagreb - istok 16,54 65 301 3947,1
7. Novi Zagreb - zapad 62,59 48 981 782,5
8. Trešnjevka - sjever 5,83 55 358 9498,6
9. Trešnjevka - jug 9,84 67 162 6828,1
10. Èrnomerec 24,33 38 762 1593,4
11. Gornja Dubrava 40,28 61 388 1524,1
12. Donja Dubrava 10,82 35 944 3321,1
13. Stenjevec 12,18 41 257 3387,3
14. Podsused - Vrapèe 36,05 42 360 1175,1
15. Podsljeme 60,11 17 744 295,2
16. Sesvete 165,26 59 212 358,3
17. Brezovica 127,45 10 884 85,4
UKUPNO 641,43 779 145 1214,9

Gospodarstvo

Hrvatska narodna banka
Eurotower - sjedište Zagrebaèke burzeNajvažnije grane gospodarstva u Zagrebu su: proizvodnja elektriènih aparata, kemijska, farmaceutska i tekstilna industrija, te industrija hrane. Zagreb je meðunarodno trgovinsko i poslovno središte, te prometno raskrižje izmeðu Srednje i Istoène Europe.[6] Proraèun grada Zagreba za 2008. godinu je iznosio 7,45 milijardi kuna.[7]

Grad Zagreb ima najveæi nominalni bruto domaæi proizvod po glavi stanovnika u Hrvatskoj (19 132 $ u 2005. godini, hrvatski prosjek je 10 431 $).[8] Godine 2004. bruto domaæi proizvod u paritetu kupovne moæi iznosio je 28 261 $ (19 067 €).[9]

Od srpnja 2008. prosjeèna mjeseèna neto plaæa u Zagrebu iznosila je 6228 kn, što je oko 1356 $ (hrvatski prosjek je 5234 kuna, odnosno 1140 $).[10] U prva tri mjeseca 2009. godine prosjeèna stopa nezaposlenosti je porasla sa 6,2 na 6,8%, što znaèi da je bez posla bilo 28 000 Zagrepèana.[11]

Zagrebu je sjedište 34% tvrtki u Hrvatskoj, i zapošljava 38,4% hrvatske radne snage, ukljuèujuæi gotovo sve banke, uslužne tvrtke i javni prijevoz. U Zagrebu su sjedišta najvažnijih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj. Meðu njima se istièu su Franck, Kraš, Croatia Airlines, Croatia osiguranje d.d., Croatia Records, HT, INA, Konzum, Ledo, Pliva, RIZ, Tisak, Vipnet, itd. Tvrtke u Zagrebu èinile su 52% ukupnog prometa i 60% ukupnog dohotka Hrvatske u 2006. godini, te 35% hrvatskog izvoza i 57% hrvatskog uvoza.[9][12]

U Zagrebu je razvijen i turizam. Ponuda turistièkog smještaja je raznolika. Hoteli su u rasponu od velikih, vrhunskih, koji posluju u sastavu poznatih lanaca, do malih prenoæišta u privatnom smještaju. U Zagrebu postoje tri hotela sa pet zvjezdica (Westin, Sheraton, Regent Esplanade) i 10 sa èetiri zvjezdice.

Promet

Domovinski most
Petlja na križanju Držiæeve i Slavonske avenijePrometni položaj
Sve glavne autoceste prolaze kroz Zagreb i granaju se prema raznim dijelovima Hrvatske. Možda najvažnija od njih je autocesta A1 Zagreb - Split - Dubrovnik, koja je u potpunosti završena do Splita, te su u tijeku radovi od Splita do Ploèa sa završetkom do 2009. godine.

Druga glavna trasa je na koridoru X Transeuropskih autocestnih mreža, A3 Bregana - Zagreb - Lipovac, koja spaja sjevernu Europu s Turskom preko Balkana i Grèke. Zadnji dio te dionice od Županje do graniènog prijelaza Bajakovo sa Srbijom dovršen je na ljeto 2006.

Treæa glavna trasa je autocesta A6 Zagreb - Rijeka, koja spaja glavni grad s najbližom velikom lukom na Jadranu. Uz te tri glavne grane tu su još i autoceste A4 Zagreb - Gorièan koja se u Maðarskoj nastavlja na autocestu prema Budimpešti, te autocesta A2 Zagreb - Macelj, koja pripada Phyrnskoj autocesti od Nürnberga u Njemaèkoj do Beograda u Srbiji (od Zagreba do Lipovca/Bajakovo Phyrnska autocesta nosi ime A3). Zapoèeti su i radovi na novoj autocesti A11 Zagreb - Sisak, dovršetak dionice do Lekenika previða se poslije 2009. godine.

Zagreb je takoðer veliko željeznièko èvorište. Dvije od tri najvažnija europska koridora u Hrvatskoj prolaze kroz Zagreb. To su Paneuropski Željeznièki koridor V (krak b) koji ide od Botova do Rijeke i Paneuropski Željeznièki Koridor X koja je najvažniji željeznièki pravac u Republici Hrvatskoj. Osim toga, u Zagrebu se spajaju i pruge za Karlovac i Sisak. Razvijen je i prigradski putnièki promet Zagreba. Teretni promet se vrši obilazno. Zagreb posjeduje i veliki teretni kolodvor.

Zraèna luka Zagreb jedna je od najprometnijih u zemlji. Nalazi se u naselju Pleso pored Velike Gorice. Današnja putnièka zgrada i platforma dovršene su 1959., a u jesen iste godine je zraèna luka otvorena za civilni zraèni promet. Godine 2008. raspisan je meðunarodni arhitektonski natjeèaj za novi terminal Zraène luke Zagreb.[13]

Pored meðunarodne zraène luke, u Luèkom postoji i manji sportski aerodrom, Zraèno pristanište Luèko.

Javni gradski prijevoz
Podrobniji èlanak o temi: Javni gradski promet u Zagrebu



Zgrada Glavnog željeznièkog kolodvora
Tramvaj NT 2200 i autobus ZET-aJavni gradski prijevoz u Zagrebu èini mreža tramvajskih i autobusnih linija, gradsko-prigradski vlakovi te taksi vozila. Glavninu javnog prijevoza u Zagrebu obavlja Zagrebaèki elektrièni tramvaj (ZET), koji je operator tramvajskog i autobusnog prometa, a brine se i o uspinjaèi i žièari, koja je trenutno izvan funkcije (oèekuje se izgradnja nove). ZET je podružnica gradskog trgovaèkog društva Zagrebaèki holding d.o.o.

Prvi elektrièni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Današnja tramvajska mreža ima ukupnu dužinu od 116 km (širina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noæne linije. Autobusni promet ZET-a trenutno se sastoji od 120 autobusnih linija, od toga 69 gradskih i 51 prigradskih.

Uspinjaèa ZET-a spaja zagrebaèki Gornji i Donji grad. S prugom dugom samo 66 metara poznata je i kao najkraæa žièana željeznica na svijetu namjenjena javnom prometu. Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890. godine. Danas je zaštiæena kao spomenik kulture, a takoðer je jedna od turistièkih atrakcija u Zagrebu.

Žièara "Sljeme" puštena je u promet 27. srpnja 1963. godine, a za promet je zatvorena sredinom 2007. godine (službeno je zatvorena 1. srpnja), nakon kvara na elektromotoru (5. lipnja) za koji je procijenjeno da je neisplativ za saniranje. U tijeku su pripreme za izgradnju nove moderne sljemenske žièare. Žièara je bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice.

U Zagrebu danas ima oko 1.150 taksi vozila, a vožnja taksijem dostupna je 24 sata dnevno. Ovlašteni koncesionar je Radio taksi Zagreb - udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba. Prvi autotaksi u Zagrebu pojavio se na Trgu Bana Jelaèiæa 11. lipnja 1901. godine.

Gradsko-prigradskim željeznièkim prijevozom koristi se radnim danom u prosjeku oko 70.000 putnika. Glavna željeznièka linija prometuje na relaciji Savski Marof - Zagreb Glavni kolodvor - Dugo Selo. Hrvatske željeznice uvele su ovu liniju 1992. godine. Uz ovu liniju, drugi važni prigradski smjerovi su prema Velikoj Gorici te Jastrebarskom, a zajedno s lokalnim vlakovima iz smjera Zaboka, Novske, Karlovca i Koprivnice.

Arhitektura i znamenitosti
S obzirom na svoju povijest i znaèaj, Zagreb je bogat spomenicima i arhitekturom. Središtem Zagreba smatraju se povijesne èetvrti Gornji grad i Kaptol, te Donji Grad, u kojima je iznimna raznolikost arhitekture od baroka do današnjih dana. Centar je okružen sa sjeverne strane rezidencijalnim èetvrtima s višom razinom stanovanja, a s juga bivšim radnièkim èetvrtima koje proživljavaju snažnu reurbanizaciju. Izgledom i ureðenjem, Zagreb je tipièan srednjoeuropski grad.

Gornji grad
Gornji grad ili Gradec je povijesna jezgra Zagreba. Zasnovana u srednjem vijeku, sve do 19. stoljeæa èinila je, zajedno s Kaptolom, središnje urbanizirano podruèje grada Zagreba. Tijekom vremena su ondje izgraðene brojne zgrade kojima se oblikovao njezin današnji izgled. Glavni trg Gornjega grada je Trg sv. Marka, nekad mjesto trgovanja, a danas politièko sjedište Hrvatske, sa zgradama Hrvatskog sabora, Vlade i Gradske skupštine. Na Gornjem gradu nalazi se niz muzeja i galerija.


Crkva sv. MarkaTrgom sv. Marka dominira crkva sv. Marka, izvorno gotièka graðevina iz 14. stoljeæa, kasnije preoblikovana u neogotièkom stilu. Iz srednjega vijeka saèuvan je monumentalni južni portal s kipovima dvanaest apostola. Portal je nastao pod utjecajem glasovite kiparske radionice Parler iz Praga te predstavlja najznaèajnije ostvarenje gotièkog kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj.[14] Krov crkve s povijesnim grbovima Hrvatske i grada Zagreba potjeèe iz 19. stoljeæa, iz velike obnove pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Zvonik crkve je iz baroknog vremena, a godina 1841. na njemu oznaèava jednu od veæih obnova.[15]

Druga poznata crkva Gornjeg grada je barokna crkva sv. Katarine (1620.-32.), koja se smatra prvom baroknom graðevinom kontinentalne Hrvatske. Dvoranska crkva s boènim kapelama, u unutrašnjosti je bogato ukrašena štukaturama Antonija Quadrija (1732.), a svetište je oslikano iluzionistièkom arhitekturom oltara sa scenom „Sveta Katarina i aleksandrijski filozofi“. Ovo znaèajno djelo baroknog slikarstva radio je slovenski slikar Krištof Andrej Jelovšek. Crni oltari potjeèu veæinom iz 17. stoljeæa, osim oltara sv. Ignacija (18. st.), koji je rad znamenitog kipara Francesca Robbe.[16]


Kamenita vrataUz crkvu sv. Katarine pruža se kompleks bivšeg isusovaèkog samostana, sagraðenog u 17. stoljeæu te nadograðenog 1980-ih. Danas je ova graðevina sjedište galerijske ustanove Kloviæevi dvori, gdje se održavaju vrhunske umjetnièke izložbe. Od nekadašnjih samostana, na Gornjem gradu je i samostan sv. Klare, odnosno opatica klarisa, u po njima nazvanoj Opatièkoj ulici. Zanimljiv je po oslikanim proèeljima. Naslikani, odnosno "lažni" prozori, vjerojatno su povezani sa zatvorenom funkcijom ovoga ženskog samostana. U samostanu je danas smješten Muzej grada Zagreba, jedan od najbogatijih muzeja u Hrvatskoj.


Palaèa Vojkoviæ (iz 1764.), danas Hrvatski povijesni muzejNa Gornjem gradu se takoðer nalazi niz baroknih kuæa i palaèa. Najznaèajnija meðu njima je palaèa Vojkoviæ u Matoševoj 9 (1764.), u stilu marijaterezijanskog baroka, s vrlo reprezentativnim proèeljem s motivima školjki. Danas je u njoj smješten Hrvatski povijesni muzej.[17] Od drugih palaèa istièu se Banski dvori te uz nju palaèa Rauch (na Trgu sv. Marka 1 i 2), koje su danas jedinstven objekt u funkciji sjedišta Vlade Republike Hrvatske. U Æirilometodskoj ulici 3 nalazi se palaèa Raffay, danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti, a u blizini i kuæa znamenite hrvatske plemiæke obitelji Zrinski (Markoviæev trg 3). Tri vrlo lijepe barokne palaèe smještene su u Opatièkoj ulici: palaèa Juršiæ (Opatièka 2), palaèa Rauch-Sermage (Opatièka 6), te palaèa Bužan (Opatièka 8) iz 1754., djelo najpoznatijeg zagrebaèkoga baroknog graditelja Matije Leonharta.[18]

U Opatièkoj 10 nalazi se zgrada bivšeg Vladinog Odjela za bogoštovlje i nastavu, tj. nekadašnjeg Ministarstva kulture i prosvjete. U njoj su bogati interijeri (poznata Zlatna dvorana), a ispred je raskošna neobarokna kovana željezna ograda (1894.), rad arhitekta Hermanna Bolléa i Obrtne škole u Zagrebu.[19] Od ostale stambene arhitekture valja spomenuti i ostatke nekadašnje renesansne kuæe s crno-bijelom naslikanom dekoracijom (ugao Mesnièke i V. Lisinskog), te poznatu ljekarnu u Kamenitoj 9 (proèelje je radio zagrebaèki graditelj Bartol Felbinger). U toj je kuæi živio unuk slavnog talijanskog pjesnika Dantea.

Gornji je grad nekad bio okružen zidinama s kulama i nekoliko gradskih vrata. Do danas su oèuvana jedino istoèna, tzv. Kamenita vrata. Na sjevernom dijelu Gornjeg grada je kula Popov toranj, u kojoj je smještena zvjezdarnica. U zgradi u podnožju kule je legendardna zagrebaèka gostionica Palajnovka. Spomenimo ovdje i poznatu gostionicu Pod starim krovovima (Basarièekova 9), koja radi veæ desetljeæima, a bila je inspiracija za gostionicu K Žnidaršiæu u slavnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, a koji je dijelom sniman u susjednoj kuæi.

Kula Lotršèak poznati je vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na Donji grad. Ispod kule nalazi se Strossmayerovo šetalište te uspinjaèa koja povezuje Gornji i Donji grad.

Kaptol i Dolac

Zagrebaèka katedralaKaptol je povijesno naselje u Zagrebu formirano oko Zagrebaèke katedrale. Danas je središte crkvenih institucija (Zagrebaèka nadbiskupija, Kaptol zagrebaèki, Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište).


Barokni Nadbiskupski dvor graðen za biskupa Jurja Branjuga (od 1729.)Katedrala dominira svojim položajem u vizuri ne samo Kaptola veæ èitavog grada. Smatra se najvišom graðevinom u Hrvatskoj. Prvotno srednjevjekovna katedrala dobila je svoj neogotièki izgled nakon potresa, u velikoj obnovi (1880.-1902.) pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Iz srednjevjekovnih vremena saèuvana je kapela sv. Stjepana (danas u biskupskom dvoru) s gotièkim freskama. U sakristiji katedrale nalazi se oltarna slika Golgota, djelo slavnog slikara Albrechta Dürera.[20] Zagrebaèka se katedrala ponosi i bogatom riznicom u kojoj se èuva plašt kralja Ladislava iz 11. stoljeæa (!). Oko katedrale su renesansne zidine s kružnim kulama, uz koje je u barokno doba, za vrijeme biskupa Jurja Branjuga, podignut biskupski dvor.

Duž trga i ulice Kaptol nalazi se niz baroknih kanonièkih kurija te franjevaèki samostan s crkvom. Osim crkve, u samostanu je zanimljiva kapela sv. Franje (dovršena 1683.), bogato urešena baroknim štukaturama i zidnim slikama s prikazima iz života sv. Franje.[21] U ulici Nova ves je barokna crkva sv. Ivana Krstitelja, takoðer sa zidnim slikama.

Izmeðu Gornjeg grada i Kaptola smjestio se predjel zvan Dolac, gdje je Tržnica Dolac, najpoznatija zagrebaèka tržnica na otvorenom. Uz nju se nalazi i barokna crkva sv. Marije. Zapadno od crkve prolazi Tkalèiæeva ulica, nastala na mjestu nekadašnjeg potoka Medvešèak koji je razdvajao povijesna naselja Gradec i Kaptol.[22] Potok je u prvoj polovici 20. stoljeæa natkriven, ali je ulica svojom ambijentalnom arhitekturom oèuvala duh starih vremena. Niz kafiæa, restorana i duæana, èini danas Tkalèiæevu ulicu središtem noænog života Zagreba.

Donji grad

Zrinjevac iz zrakaDonji grad je urbano središte suvremenog Zagreba. Izgraðen je u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeæa, od kada potjeèe i najveæi dio njegove arhitekture. Glavni i najveæi trg Zagreba je Trg bana Jelaèiæa. Nekad tržnica, a danas mjesto susreta, stjecište turista i graðana te glavni dio pješaèke zone centra Zagreba. Na trgu je poznati spomenik banu Josipu Jelaèiæu (1866.), rad autrijskog kipara Antona Dominika Fernkorna. Izvorno je kip bio okrenut prema sjeveru kako bi simbolièki maèem pokazivao prema Maðarima, buduæi da se ban Jelaèiæ u svoje doba snažno odupirao maðarskoj vlasti. Kip je tijekom komunizma uklonjen te je ponovo postavljen 1990. godine. Na istoènoj strani trga nalazi se suvremeno oblikovana fontana Manduševac, uz koju je vezana poznata prièa o nastanku Zagreba. Od znaèajnijih zgrada na trgu treba spomenuti palaèu Kolmar (danas Društvo hrvatskih književnika) s dva tornjiæa, kuæu Rado (1904.-05., arhitekt Vjekoslav Bastl) – remek djelo secesije s kamenim zmajevima na krovu, te kuæu Popoviæ (1906.-07., arhitekt Aladar Baranyai), na kojoj su reljefi umjetnika Ivana Meštroviæa.


Oktogon - kupola od vitrajaSa zapadne strane trga dolazi se u Ilicu, najpoznatiju zagrebaèku shopping ulicu. Centar Zagreba ima izrazito veliku pješaèku zonu koja, osim Trga bana Jelaèiæa i dio Ilice, obuhvaæa i brojne okolne ulice nanizane duæanima i trgovinama. Neke od ulica, poput Bogoviæeve, poznate su po terasama kafiæa. U Bogoviæevoj se ulici nalazi poznata skulptura Prizemljeno sunce kipara Ivana Kožariæa, koja je poslužila za zanimljivu suvremenu instalaciju pod nazivom Zagrebaèki Sunèev sustav. Južno od Ilice je Cvjetni trg,[23] intimni gradski trg francuskog tipa, koji je svoj nadimak cvjetni dobio po štandovima cvjeæara. Na trgu se nalazi kip pjesnika Petra Preradoviæa te poznata zgrada Oktogon, tj. Prva hrvatska štedionica. Ova zgrada (1898.-1900., arhitekt Josip Vancaš), ima trgovaèki prolaz karakteristièan za srednoeuropske gradove, a zanimljiva je po središnjoj dvorani natkrivenoj staklenom kupolom od vitraja.


Hotel Palace na Strossmayerovu trguDonji grad je poznat po svom urbanizmu, kojeg karakteriziraju zgrade rasporeðene u pravokutne blokove i naèelno sijecanje ulica pod pravim kutem. Ovdje se nalazi jedinstven zeleni pojas gradskih trgova-perivoja, u obliku uglatog slova U, nazvan Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova. Zasnovan prema zamislima urbanista Milana Lenuzzija u drugoj polovici 19. stoljeæa, predstavlja najveæe i najznaèanije urbanistièko-hortikulturno ostvarenje u hrvatskoj gradogradnji.[24] Perivoji su veæinom oblikovani kao kombinacija francuskih vrtova s cvjetnim parterima i engleskih šumovitih parkova, a okružuju ih velike javne i privatne zgrade. Najstariji od parkova je Zrinjevac, sa stoljetnim platanama i glazbenim paviljonom u sredini. Na Zrinjevcu se istièe zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u stilu neorenesanse (1884., arhitekt Friedrich von Schmidt), u kojoj je Strossmayerova galerija starih majstora. Na istoènoj strani trga su zgrada Ministarstva vanjskih poslova te Županijski sud u Zagrebu, a na sjevernoj Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sa zapadne strane su reprezentativne historicistièke zgrade: palaèa Vranyczany u kojoj je Arheološki muzej u Zagrebu, te palaèa Medakoviæ s poznatom kavanom Lenuci i stropovima na katu koji su oslikani arabeskama.


Hrvatski državni arhivNa obližnjem Strossmayerovu trgu su iznimno raskošne zgrade s bogatim proèeljima, poput neorenesansne palaèe Vranyczany (1882.-83., arhitekt Otto Hoffer) u kojoj je Moderna galerija. Tu su i palaèa Priester (danas Odsjek za povijesne znanosti HAZU) i Hotel Palace, obje s kraja 19. stoljeæa te djela zagrebaèkih arhitekata Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, poznatih po gradnjama u neobaroknom stilu. Spomenimo ovdje i kuæu Milana Lenuzzija (Strossmayerov trg 11), tvorca Zelene potkove.[25]

Trg kralja Tomislava ureðen je kao parterni vrt s fontanom i kipom kralja Tomislava. Sa sjeverne strane omeðen je zgradom Umjetnièkog paviljona (1897.-98.), a s južne se nalazi Glavni kolodvor. Od zgrada se takoðer istièu kuæa slikara Vlahe Bukovca (1895.-96.), te kuæa Feller (1903.), djelo arhitekta Vjekoslava Bastla u stilu venecijanske neogotike. Isti je arhitekt projektirao i znamenitu secesijsku kuæu Kallina (1903.-04.), na uglu Gunduliæeve i Masarykove ulice, poznatu po prikazima šišmiša i keramièkim ploèicama koje su nastale u tvornici vlasnika kuæe Josipa Kalline.[26]


Secesijska kuæa Kallina (1903.-04.) na uglu Gunduliæeve i Masarykove uliceJužni dio Zelene potkove obuhvaæa Starèeviæev trg sa zgradom Starèeviæeva doma (1894.-95) (danas Gradska knjižnica), izgraðenog za politièara Antu Starèeviæa, koji nikad nije u njoj živio. Slavni Hotel Esplanade (1922.-24.) smješten je odmah uz Glavni kolodvor, jer su ondje nekad odsjedali putnici znamenitog vlaka Orient Express. Prema zapadu se pruža i zagrebaèki botanièki vrt.

Zapadni dio Zelene potkove èine Maruliæev, Mažuraniæev i Trg maršala Tita. Na Maruliæevu trgu se nalazi secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva (1910.-13., arhitekt Rudolf Lubinsky), izvorno graðena za Nacionalnu i sveuèilišnu biblioteku. I dok je unutrašnjost bogato ukrašena po naèelu totalnog dizajna radovima vrhunskih umjetnika i obrtnika toga doba, krov zgrade je poznat po ukrasima u obliku zelenih sova koje simboliziraju mudrost.


Hrvatsko narodno kazališteZapadni krak Zelene potkove završava na Trgu maršala Tita, koji se smatra jednim od najljepših u Zagrebu. Trgom dominira velebna neobarokna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (1894.-95.), sjedište najveæe kazališne ustanove u Hrvatskoj.[27] Zgradu ju otvorio car Franjo Josip I., a projektirali su je Fellner i Helmer, poznati graditelji srednjoeuropskih kazališta. Ispred zgrade nalazi se Meštroviæeva skulptura Zdenac života (1905.). Na istom se trgu nalazi još i Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski školski muzej te Rekorat Sveuèilišta u Zagrebu. S južne strane su lijepa secesijska zgrada bivše Trgovaèko-obrtne komore te zgrada Hrvatskog sokola, danas Akademija dramske umjetnosti.[28]

Istoèni dio Donjega grada, izvan Zelene potkove, veæinom je izgraðen u prvoj polovici 20. stoljeæa i karakteristièan je po modernoj arhitekturi. Na Trgu burze, danas zvanom Trg hrvatskih velikana, je monumentalna Palaèa burze (1923.-27., danas Hrvatska narodna banka), djelo modernog arhitekta Viktora Kovaèiæa. U blizini je i Trg žrtava fašizma s kružnom zgradom Hrvatskog doma likovnih umjetnika (1938.), nastaloj prema zamisli Ivana Meštroviæa. U njoj se danas održavaju izložbe suvremene umjetnosti.

Malo izvan Donjega grada, u èetvrti Trnje, kao znameniti primjer suvremene arhitekture može se izdvojiti i zgrada Nacionalne i sveuèilišne knjižnice. Dovršena 1995. godine, djelo je skupine zagrebaèkih arhitekata pod vodstvom Velimira Neidhardta.

Ostale znamenitosti

MirogojIstoèno od središta grada, u èetvrti Maksimir, smjestio se park Maksimir, povijesni perivoj osnovan u 18. stoljeæu te oblikovan po uzoru na engleske romantièarske parkove.[29] U njemu se nalazi Zoološki vrt grada Zagreba. U sjevernom dijelu grada je glavno zagrebaèko groblje Mirogoj. Graðeno je krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa prema projektu arhitekta Hermanna Bolléa, a iznimnom se ljepotom odlikuju tamošnje arkade u kojima su pokopane znamenite liènosti iz hrvatske povijesti.

U južnom dijelu Zagreba je sportsko-rekreacijski centar Jarun, s umjetnim jezerom ureðenim za kupanje te veslaèkom stazom. Na nasuprotnoj obali Save, u naselju Lanište, nalazi se najveæa sportska dvorana u Hrvatskoj - Arena Zagreb.[30]

Sve brojnije nove poslovne i stambene zgrade, zagrebaèki neboderi, takoðer su doprinos urbanoj vizuri hrvatskog glavnog grada.

Popularno izletište Zagrepèana je planina Medvednica, poznatija po nazivu svojeg vrha Sljeme, na kojoj se nalazi srednjevjekovna utvrda Medvedgrad.

Obrazovanje i znanost
Sveuèilište
Podrobniji èlanak o temi: Sveuèilište u Zagrebu



Zgrada rektorata Sveuèilišta i Pravnog fakultetaSveuèilište u Zagrebu je drugo najstarije u Hrvatskoj, osnovano nakon zadarskog (1396), i meðu najstarijima u Europi. Osnovano je 1669. Do danas je na Sveuèilištu u Zagrebu diplomiralo je više od 200.000 studenata, magistriralo više od 18.000 i doktoriralo više od 8.000 predloženika.

Na Sveuèilištu u Zagrebu, znanstveno-nastavni i umjetnièki rad obavlja se na 28 fakulteta, 3 umjetnièke akademije, struènoj - Uèiteljskoj akademiji i sveuèilišnom studiju - Hrvatskim studijima. Pri Sveuèilištu djeluju 33 visoka uèilišta.

Znanstvene institucije
U Zagrebu djeluju 22 instituta na podruèjima društvenih i prirodnih znanosti. Najpoznatija ustanova na podruèju prirodnih znanosti je Institut Ruðer Boškoviæ, društvenih znanosti Institut Ivo Pilar, a znanstveni rad u sklopu humanistièkih znanosti predvode Hrvatski institut za povijest, Institut za povijest umjetnosti i Institut za arheologiju. Zagreb je takoðer sjedište HAZU - Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koju je 1866. osnovao ðakovaèki biskup Josip Juraj Strossmayer.

Srednje škole i gimnazije
Podrobniji èlanak o temi: Srednje škole i gimnazije u Zagrebu


U Zagrebu djeluje 100 srednjih škola, od èega je 31 gimnazija.[31]

Kultura
Podrobniji èlanak o temi: Kultura u Zagrebu


Zagreb je najveæe kulturno središte Hrvatske. U gradu se nalazi više ustanova koje tradicionalno imaju velik prestiž. U glazbi je to Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u svijetu kazališta, baleta i opere Hrvatsko narodno kazalište, a meðu knjižnicama Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. Meðu brojnim kvalitetnim muzejima i galerijama, po kulturnom odjeku izložaba možda se najviše istièu Kloviæevi dvori.

Muzeji i galerije

Umjetnièki paviljon na Trgu kralja TomislavaZagrebaèki muzeji èuvaju više od 3,6 milijuna eksponata u više od trideset zbirki, od javnih i crkvenih muzeja do privatnih zbirki i galerija. Više desetaka privatnih manjih i veæih galerija nalazi se gotovo u svim dijelovima grada.

Arheološki muzej u Zagrebu (Zrinjevac 19) èuva gotovo 400,000 artefakata steèenih iz razliètih izvora u stoljetnom razdoblju.[32] Najpoznatija je Egipatska zbirka s tzv. Zagrebaèkom mumijom, koja je uvijena u tkaninu s najstarijim etrušæanskim natpisom na svijetu (Liber Linteus Zagrabiensis).


Gliptoteka HAZUOd umjetnièkih muzeja najznaèajniji je Muzej za umjetnost i obrt (Trg maršala Tita 10), osnovan 1880. godine, u kojemu su zbirke povijesnog pokuæstva i obrta, a danas brojem artefakata èine najbogatiji muzej u Hrvatskoj.[33] Historijsko slikarstvo i skulptura od 14. do 19. stoljeæa može se vidjeti u Strossmayerovoj galeriji starih majstora (Zrinjevac 11) u sklopu HAZU[34] i Muzeju Mimara, donaciji kolekcionara Ante Topiæa Mimare gradu Zagrebu, koja je otvorena 1987. godine u zgradi nekadašnje gimnazije.[35] Potonja sadrži 3.750 djela iz razlièitih kultura i civilizacija. Moderna galerija (Hebrangova 1) je umjetnièka zbirka hrvatskih slikara i kipara 19. i 20. stoljeæa. Od drugih umjetnièkih muzeja, tu je Atelier Ivana Meštroviæa (Mletaèka 8) sa skulpturama, crtežima i litografijama najznaèajnijeg hrvatskog umjetnika 20. stoljeæa. Potom Hrvatski muzej naivne umjetnosti, kao i Muzej suvremene umjetnosti, èije je nova zgrada otvorena 2009. u Novom Zagrebu.

U Zagrebu se nalaze i dva bogata povijesna muzeja. Muzej grada Zagreba (Opatièka 20), osnovala je Družba Braæe hrvatskog zmaja, a smješten je u obnovljenom kompleksu bivšeg samostana klarisa iz 17. stoljeæa.[36] Muzej tematizira kulturnu, gospodarsku i politièku povijest Zagreba od rimskih vremena do najnovijeg doba. Tu je i Hrvatski povijesni muzej u palaèi Vojkoviæ (Matoševa 9).

Od drugih muzeja, znaèajni su Hrvatski prirodoslovni muzej, Tehnièki muzej te Etnografski muzej. Vrijedne zbirke èuvaju i Hrvatski školski muzej, Gliptoteka HAZU i Kabinet grafike HAZU.

Najposjeæenije izložbe svjetskih umjetnika nudi galerija Kloviæevi dvori, a stogodišnje iskustvo u tom smislu ima Umjetnièki paviljon.

Kazališta
Prve kazališne predstave održavale su se u Zagrebu još u 18. stoljeæu, a prva kazališna zgrada podignuta je 1833. godine. Danas u Zagrebu postoji dvadesetak stalnih i sezonskih kazališta. Hrvatsko narodno kazalište, otvoreno 1895. godine, ima najveæi prestiž u izvedbi povijesnih djela, drame, opere i baleta. Osim HNK najpopularniji su Gradsko dramsko kazalište Gavella, Gradsko kazalište Komedija, Zagrebaèko kazalište mladih, Teatar Exit i Satirièko kazalište Kerempuh. Postoje specijalizirana kazališta za djeèju publiku, dok ih je nekolicina smještena izvan centra grada i orijentirana na publiku iz veæih gradskih èetvrti (Trešnjevka, Dubrava). Tijekom ljeta, razna se kazališna i koncertna dogaðanja odvijaju pod vedrim nebom, a najpoznatije je Zagrebaèko histrionsko ljeto na Opatovini.

Koncerti i festivali
Zagreb je mjesto održavanja više festivala sa svjetskim znaèenjem, kao što su Animafest, svjetski festival animiranog filma koji se održava svake parne godine, potom Meðunarodna smotra folklora, kazališni festival Eurokaz, te Festival suvremenog plesa.

Zagreb ima i filmski festival, Zagreb Film Festival, a posebno je zanimljiv ZagrebDox, festival dokumentarnog filma. Od glazbenih festivala, tu je Zagrebfest, jedna od najstarijih manifestacija hrvatske pop glazbe, potom festival avangardne glazbe Muzièki Biennale Zagreb svake neparne godine te Festival Zagrebaèke filharmonije. Od 1996. se na ulicama središta Zagreba održava Cest is d'Best, meðunarodni multimedijalni festival uliènih zabavljaèa. Ljeti se takoðer održavaju koncerti na otvorenom, veæinom na Gornjem gradu (Ljeto na Gornjem gradu).

Najpoznatija koncertna dvorana u Zagrebu je Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, sagraðena 1973. i nazvana po znamenitom skladatelju prve hrvatske opere Vatroslavu Lisinskom. Dvorana je bila i mjesto održavanja Eurosonga 1990. godine. Veæi koncerti zabavne glazbe održavaju se u Domu sportova, a od nedavno i u velièanstvenoj Areni Zagreb.

Od drugih dogaðanja poznata je izložba cvijeæa Floraart (krajem srpnja i poèetkom lipnja), te Old-timer Rally, koji se održavaju jednom godišnje. Posebno je zanimljiv Markov sajam, tj. sajam starih obrta i zanata koji se izvorno održavao na Trgu sv. Marka, nekada glavnom gradskom trgu, a danas na Trgu bana Jelaèiæa. Dani Grada Zagreba održavaju se 16. studenog.

Mediji
Zagreb je jedno od medijskih središta jugoistoène Europe.

U njemu je sjedište Hrvatske radiotelevizije. HRT je nastala spajanjem Hrvatskog radija, pokrenutog 1926. godine i Hrvatske televizije, osnovane kao TV Zagreb 1956. godine. Hrvatska televizija je prema istraživanjima najgledanija televizija u jugoistoènoj Europi. HRT centar sa studijima smješten je na adresi Prisavlje 3, a sam naziv Prisavlje se prema tome u medijskom žargonu upotrebljava i kao sinonim za upravni establishment televizije.


Zgrada Hrvatske radiotelevizije na PrisavljuU Zagrebu djeluju i dvije jake komercijalne TV postaje: Nova TV (studiji na Remetineèkoj cesti 139), u vlasništvu meðunarodne kompanije CME, te RTL Televizija (studiji u Krapinskoj 45), u vlasništvu RTL grupe. U Zagrebu je takoðer sjedište manjih privatnih televizija, OTV i Z1 Televizija, koje su sadržajima regionalno orijentirane na Zagreb i okolicu. U Zagrebu su i prva poslovna televizija u Hrvatskoj Kapital Network i glazbena televizija Croatian Music Channel, koje je moguæe pratiti preko kabelske mreže.

U Zagrebu djeluje i niz radio postaja, od kojih su najslušanije: Hrvatski radio na 3 kanala u sklopu HRT-a, Radio Sljeme, Radio 101, Narodni radio, Radio Cibona, itd.


Znak EPH ispred sjedišta tvrtke u Koranskoj uliciPrve dnevne novine poèele su izlaziti u Zagrebu još 1784. godine (Agramer deutsche Zeitung). Danas je Zagreb sjedište najveæih novinskih kuæa u Hrvatskoj. Kapitalom je najsnažnija kompanija Europapress Holding (EPH), sa sjedištem u Koranskoj ulici 2, koja izdaje 5 dnevnih novina i 30 èasopisa. Najtiražnije dnevne novine su Jutarnji list i Sportske novosti u vlasništvu EPH, te Veèernji list (osnovan 1959.) i 24sata, u sastavu austrijskog medijskog koncerna Styria Medien AG. Znaèajan je i Vjesnik.

U Zagrebu je sjedište i najposjeæenijih Internet portala u Hrvatskoj: Index.hr, Net.hr, Oglasnik.hr, i dr.

Sport
Podrobniji èlanak o temi: Sport u Zagrebu



Arena ZagrebU Zagrebu djeluju brojni profesionalni, ali i amaterski športski klubovi iz Zagreba. Od poznatijih profesionalnih klubova valja istaknuti nogometne klubove koji nastupaju u 1.HNL: NK Dinamo, NK Zagreb, NK Lokomotiva Zagreb, NK Croatia Sesvete, košarkaške klubove koji nastupaju u NLB ligi: KK Cibona, KK Zagreb, KK Cedevita, rukometne klubove koji nastupaju u Dukat Premijer ligi RK Zagreb, RK Medvešèak, RK Dubrava. Takoðer se istièu vaterpolski klubovi Mladost i Medvešèak, hokejaška momèad Medvešèak koja nastupa u EBEL ligi, te veslaèke, atletske i mnoge druge klubove.

U Zagrebu postoje brojni športski objekti i športsko-rekreacijski centri (Šalata, Jarun, Mladost, Svetice, itd.). Najveæi broj takvih objekata izgraðen je ili preureðen za potrebe Univerzijade 1987. godine. Jedna od najpoznatijih športskih dvorana u Zagrebu je Dom sportova, koja sadrži 6 dvorana, najveæe dvije mogu primiti 4.000 i 12.000 gledatelja. Popularna Cibona, tj. Košarkaški centar Dražen Petroviæ prima oko 5.400 posjetitelja. U prosincu 2008. dovršena je Arena Zagreb koja može primiti do 16.300 gledatelja te predstavlja najveæi objekt zatvorenog tipa za održavanje sportskih manifestacija u Hrvatskoj. Najveæi nogometni stadion u Zagrebu je Stadion Maksimir (37,168 sjedeæih mjesta) na kojem utakmice igra NK Dinamo.

Gradovi prijatelji
Zagreb ima uspostavljenu prijateljsku suradnju sa sljedeæim gradovima:[37]

Mainz, Njemaèka (1967.)
St. Petersburg, Rusija (1968.)
Tromsø, Norveška (1971.)
Kyoto, Japan (1972.)
Kraków, Poljska (1975.)
Lisabon, Portugal (1977.)
Pittsburgh, SAD (1980.)
Šangaj, Kina (1980.)
15px Bologna, Italija (1984.)
Budimpešta, Maðarska (1994.)
Beè, Austrija (1994.)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina (2001.)
Ljubljana, Slovenija (2001.)
Podgorica, Crna Gora (2006.)
London, Ujedinjeno Kraljevstvo (2009.)


Povezani èlanci
Popis poèasnih i zaslužnih graðana Zagreba
Popis zagrebaèkih gradonaèelnika
Popis poznatih osoba grada Zagreba
Bilješke
‘ Siæ, Miroslav (2007). Spatial and functional changes in recent urban development of Zagreb. Delo. Preuzeto 6. studenog 2008..
‘ Klima
‘ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
‘ SDP unatoè lošijem rezultatu i dalje najjaèi
‘ www.zagreb.hr
‘ O ekonomiji Zagreba. Archived from the original on 2008-01-02. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Prihvaæen zagrebaèki proraèun za 2008. (PDF). poslovni.hr (2007-20-12). Preuzeto 2009-16-6.
‘ Velike razlike u BDP-u: Zagreb najrazvijeniji. Javno.hr (2008-02-22). Preuzeto 2008-11-09.
‘ 9,0 9,1 Gospodarstvo Grada Zagreba i Zagrebaèke županije (PDF). Hrvatska gospodarska komora (2007-12-11). Preuzeto 2008-11-11.
‘ Prosjeèna zagrebaèka neto plaæa za srpanj 6.228 kuna. Suvremena.hr (2008-09-26). Preuzeto 2008-10-09.
‘ [Metropola - besplatni tjednik]
‘ Gospodarski profil KZ. Hrvatska gospodarska komora, Zagrebaèka gospodarska komora. Preuzeto 2008-01-25.
‘ Tomislav Marinoviæ (2008), Domaæim arhitektima projekt nove zraène luke, www.vjesnik.hr (Preuzeto 12. ožujka 2009.)
‘ Marijan Lipovac (2009), Portal svetog Marka krije tajne, Vjesnik, 11. travnja 2009.
‘ Lelja Dobroniæ (1992), Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb. ISBN 86-03-00798-5
‘ Lelja Dobroniæ (1988), Zagrebaèki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb.
‘ Lelja Dobroniæ, Ankica Pandžiæ (2004), Palaèa Hrvatskog povijesnog muzeja = The Palace of the Croatian History Museum: 1764. - 2004., Zagreb. ISBN 953-6046-29-6
‘ Lelja Dobroniæ (1988), Zagrebaèki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb.
‘ Olga Maruševski (2002), Iso Kršnjavi, kultura i politika na zidovima palaèe u Opatièkoj 10, Zagreb. ISBN 953-6324-32-6
‘ Ana Deanoviæ, Željka Èorak (1988), Zagrebaèka katedrala, Zagreb. ISBN 86-397-0020-6
‘ Paškal Cvekan (1990), Kaptolski Franjevci: kulturno-povijesni prikaz djelovanja Franjevaca kroz 770 godina na Kaptolu u Zagrebu, Virovitica.
‘ Nada Premerl (2005), Potok u srcu Zagreba: uz potok Medvešèak od izvora do ušæa = A brook in the heart of Zagreb: along the Medvešèak brook from source to mouth, Zagreb. ISBN 953-6942-19-4
‘ Snješka Kneževiæ (2003), Zagrebu u središtu, Zagreb. ISBN 953-181-049-4
‘ Snješka Kneževiæ (1996), Zagrebaèka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
‘ Snješka Kneževiæ (1996), Zagrebaèka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
‘ Zlatko Juriæ (1995), Arhitekt Vjekoslav Bastl – radovi 1901.-1910., Život umjetnosti br. 56-57, Zagreb. ISSN 0524-7794
‘ Nikola Batušiæ, ur. (1992), Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: 1840.-1860.-1992., Zagreb. ISBN 86-03-00786-1
‘ Snješka Kneževiæ (1996), Zagrebaèka zelena potkova, Zagreb. ISBN 953-0-60524-2
‘ Olga Maruševski, Sonja Jurkoviæ (1991), Maksimir, Zagreb. ISBN 86-03-00523-0
‘ Vesna Lediæ Oppenheim, Maroje Mrduljaš, Ira Payer (2008), Arena Zagreb, Zagreb. ISBN 978-953-55532-0-5
‘ Popis srednjih škola i gimnazija u Republici Hrvatskoj (Preuzeto u rujnu 2008.)
‘ Arheološki muzej u Zagrebu. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Muzej za umjetnost i obrt. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Strossmayerova galerija starih majstora. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Muzej Mimara. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Muzej grada Zagreba. Preuzeto 2006-07-02.
‘ Gradovi prijatelji
Literatura
Lelja Dobroniæ: Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991. ISBN 86-03-00521-4
Lelja Dobroniæ: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983.
Lelja Dobroniæ: Zagrebaèki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1988.
Dragutin Hirc: Stari Zagreb, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-150-842-1
Snješka Kneževiæ: Zagrebaèka zelena potkova, Zagreb, 1996. ISBN 953-0-60524-2
Snješka Kneževiæ: Zagrebu u središtu, Zagreb, 2003. ISBN 953-181-049-4
Gjuro Szabo: Stari Zagreb, Zagreb, 1941.
Vanjske poveznice
Službene stranice grada Zagreba
Turistièka zajednica grada Zagreba


Post je objavljen 03.01.2011. u 14:20 sati.