nedjelja, 02.01.2011.
PAPIGA TIGRICA
Papiga tigrica porijeklom je iz Australije, latinsko ime joj je Melopsittacus undulatus. To je najrasprostranjenija vrsta, a postoje i dvije podvrste Melopsittacus undulatus intermedius pretežno živi u sjevernim dijelovima Australije, dok Melopsittacus undulatus palliceps nastanjuje zapadne dijelove kontinenta.
U prirodi tigrice žive u većim jatima, društvene su, pa se i gnijezde u velikom grupama, za vrijeme australskog ljeta. Gnijezde se u suhim deblima stabala u kojima dube rupe od 15 do 40 cm, s ulazom širokim 4 do 6 cm. Gnijezda ne popunjavaju nikakvim materijalom, dno gnijezda je uvijek zaobljeno, jaja se nalaze u najdubljem mjestu, pa su sva stalno zagrijavana za vrijeme ležanja ženke. Ženka obično snese 4 do 8 bijelih jaja, svakog drugog dana. Inkubacija traje 18 dana, a mladi se izvale svakog drugog dana i napuštaju gnijezdo oko 31. dana. Izvode više legla u jednoj sezoni, zavisno od uroda trava, čijim se sjemenjem hrane.
Papiga tigrica u prirodi dugačka je između 15 i 20 cm, zelene boje perja, ima dugačak šiljat rep plave boje, sjajno žutu masku s 6 sitnih crnih točaka na vratu, te plavim orisom na obrazu. Crne i žute šare na gornjim dijelovima glave i tijela podsječaju na šare tigra i dobija se dojam valovitosti.
Prvi primjerak papige tigrice prikazan je u londonskom muzeju 1831. godine, a prvi par tigrica donio je u Englesku 1840. god. John Gould, koji je napisao knjugu "Ptice Australije", pošto je prošao cijelu Australiju sa svojom suprugom.
Papigu tigricu u Engleskoj zovu Budgerigars. To je kombinacija grčke i latinske riječi, što doslovno znači "dobra hraniteljica".
Pripitomljavanje papiga tigrica počelo je u prvoj polovici prošlog stoljeća. U kratkomvremenu postale su omiljeni kućni ljubimci.
Tokom godina uzgoja - domestifikacije, pojavio se znatan broj mutacija. Mutacije se nisu javila samo radi promjene životnih uvijeta, već su rezultat selekcije, a ne smijemo zaboraviti da je priroda glavni faktor koji omogućuje pojavu mutacija.
Prve muatcije kod papiga tigrica zabilježene su 1872. god. u Belgiji i 1875. god. u Njemačkoj. U Belgiji se 1879. god. javlja mutacija lutino (samo ženke), ali se uskorogubi. U Engleskoj se lutino pojavio 1884. god. ali se nije održao. Plava boja prvi putaprikazana je 1910. god. Potom se pojavljuje u Francuskoj i Njemačkoj 1921. god. Naučenjaci su, proučavajući zelenu, žutu i plavu boju, predvidjeli pojavu bijele tigrice, što se dogodilo 1920. god.
Prije pojave žute i plave boje, utvrđeno je da zelena boja pokazuje jasne razlike. Utvrđeno je postojanje tamnog faktora, koji okreće svijetli u tamno zeleni i maslinasti. Ovi faktori su definirani kao, svijetli, srednji i tamni. Ako u uzgoju imamo prisutan samo svijetlifaktor, nikako nećemo dobiti tamno zelene, maslinaste, kobalt i mauve.
- 21:38 -
