AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

srijeda, 24.04.2013.

MINI MLJEKARA VERONIKA

MLADEN ŠURBEK vlasnik Mini mljekare Veronika i
predsjednik Udruge hrvatske male mljekare

TRGOVAČKI CENTRI TRAŽE SVE VIŠE RABATA NA RAČUN
PROIZVOĐAČA!
Mini mljekara Veronika iz Desinića na 8. Danima sira 20.4. 2013. dobila je više plaketa; zlatne plakete za svježi sir, sirutku, maslac i svježe mlijeko, a srebrnu plakatu za namaz i jogurt. Razgovarala sam s vlasnikom te privatne mljekare Mladenom Šurbekom.

- U kom dijelu, teritorijalno, Mini mljekara Veronika otkupljuje mlijeko?
Veronika otkupljuje mlijeko u Krapinsko Zagorskoj županiji, u jednom dijelu zagrebačke županije u Dubravici, Harmici, Mariji Gorici, a prije dva mjeseca počeli smo otkupljivati mlijeko i u Krašiću. U Krašić smo išli na poziv zagrebačke županije, jer u Krašiću propada selo isto kao i u Zagorju i sada dolje sakupimo dnevno oko 4 000 litara. A to nama odgovara, jer su konfiguracijski tereni na kojima je trava i hrana slična kao i u Zagorju. A to znači da je tu ista kvaliteta mlijeka kao i u Zagorju!
- Koliki je kapacitet vaše mljekare? Koliko imate kooperanata?
- Sadašnji kapacitet naše mljekare je oko 20.000 litara dnevno koje prerađujemo. No malo se širimo, radimo novi pogon.Imamo oko 600 kooperanata, jer mi imamo jako puno malih kooperanata, ljudi koji drže od 3 do 10 krava.
- Koliko ti mali proizvođači koji nisu farmeri predaju dnevno litara mlijeka?
- Ako ima 10 krava, onda je to oko 150 litara dnevno, ovisno koje je godišnje doba i kako se krave hrane. A prosjek simentalske krave je oko 16 litara.
- Koliko je stara vaša Mini mljekara Veronika?
Veronika je stara 14 godina.
- Da li je mljekarstvo isplativ posao?
- Mi imamo malo više cijene od drugih mljekara. Ono što Veronika pruža to ne pruža nitko drugi. Naš sistem ide na način – da ujutro kupimo mlijeko, popodne ga preradimo i drugi dan je to mlijeko u Zagrebu u prodaji, na stolu potrošača, a to je teško izvodivo. Ali to nam stvara velike troškove u skupljanju mlijeka , pogotovo po ovim zagorskim bregima. Još sada nekako ide, ali u bližoj budućnosti morati ćemo se obratiti općinama i županijama za pomoć, ako će oni htjeti da mljekara Veronika i dalje od ljudi po tim bregovima otkupljuje, dakle sakuplja mlijeko.
_ Koliko imate zaposlenih?
- Sada imamo 80 zaposlenih. Ali to je sa prodajom, jer imamo vlastita prodajna mjesta, po tržnicama u Zagrebu, gdje prodajemo svoje proizvode, imamo jako puno vozača jer imamo male kamiončeke po 1000 litara koji skupljaju mlijeko.
- Što ste Vi po struci?
- Po struci sam trgovac.
- Kako ste se odlučili krenuti u posao s mljekarom?
- A za mljekaru sam se odlučio, ovako je bilo, najprije je moj otac pokojni jedno vrijeme vozio mlijeko za Dukat, a u Oluji 1995. sam bio u Kninskoj mljekari, razgovarao s ljudima koji su tamo radili. Bio sam u Kninu mjesec dana, bio sam zapovjednik Hrvatske vojske i onda sam obilazio, razgledavao, pričao s ljudima i onda sam shvatio da smo u biti mi jedina županija- Krapinsko zagorska koja nema svoje male mljekare. Nakon rata sam još u vojsci ostao raditi. Ali kada sam došao kući ideja o mljekari mi je počela kolati u glavi. Vidio sam u biti da u Desiniću nema radnih mjesta, da ljudi nemaju što raditi. Mlijeka je bilo, znači sirovina je tu, ljudi su onda bili nezadovoljni sa načinom otkupa i onda smo mi krenuli. Bio sam uporan i 1999. smo počeli raditi. Ja mislim da 98% Krapinsko zagorske županije predaje mlijeko Mini mljekari Veronika.
- Da li se vaša mljekara Veronika može nazvati obiteljski posao?
- Da, u njoj radim ja, supruga, sin i kćerka!
- Mljekara je vjerojatno dobila ime po legendi o Veroniki Desinićkoj. Podsjetite moje čitatelje na tu legendu?
_ Radi se o nesretnoj ljubavi . Grof Ratkaj je imao sina koji se zaljubio u seljačku djevojku Veroniku iz sela Desinića. Nije mogao bez nje, sastajali su se u Grešnoj Gorici. Kada je to grof Ratkaj saznao, svog sina je dao zatočiti u Celje u kulu, gdje je kroz 4 godine zatočeništva poludio, a nakon toga umro, a Ratkaj ostao bez jedinog nasljednika. Veroniku su zazidali živu u zidine dvorca Veliki Tabor. I dan danas ljudi pričaju da se ponoći znaju čuti Veronikini urlici i da se više put od veronike sjena vidi oko dvorca veliki Tabor.

-Vi ste i predsjednik Udruge hrvatske male mljekare. Koliko ima malih mljekara u Hrvatskoj?
_ U našoj su udruzi 24 male hrvatske mljekare . Ovdje na dodjeli plaketa nisu sve, nema Riječke mljekare, paške sirane, nema Joze Šutalo iz Valpova, ali velika većina je tu.


Mladen Šurbek vlasnik Mini mljekare Veronika sa hostesama na pultu za degustaciju
sira i mlijeka

- Koji su danas najveći problemi malih mljekara.?
_ Najvažniji problem je plasman robe i veliki troškovi sakupljanja mlijeka.To su ogromni problemi koji pritišću male mljekare i zakonska regulativa koja je sve stroža i stroža. Dok vani u Europi vidimo da drugi regionalni razvoj zaštićuju kroz regiju i male mljekare, kod nas imamo obećanje i danas da će se to isto dogoditi, i kada smo razgovarali s ministrom Jakovinom, on je isto obećao da će nam kroz ruralni razvoj pomoći. Jer ovo što danas vidite (op.a 20.4. dodjela plaketa najboljim sirevima) to je nacionalno bogatstvo. Tu je negdje 50, 60 vrsta sireva. Vi kada danas odete u Austriju ili Francusku kada vidite njihove frižidere gdje je po 20,30 vrsta sira, to je njima turistička atrakcija. To bi i nama trebalo biti kad stranci turisti dolaze u našu zemlju da jedu domaće autohtone zdrave prirodne, a ne da jedu Gaudu i biljne sireve, i normalna stvar da nisu s tim zadovoljni, jer stranci znaju što je dobar sir.
Mogu Vam reći da gdje god se pojave male mljekare sa svojim proizvodima, da prodaja odlično ide. Nama treba omogućiti da možemo prodavati i da možemo biti konkurentni u cijeloj Hrvatskoj i u turističkoj sezoni i izvan sezone. Sada smo zadnje kao članovi Udruge bili u posjetu u Beču, gdje smo gledali njihove pekare i tu smo prvi puta upitali male mljekare kakvih oni imaju problema s velikim trgovačkim centrima. Oni su nam odgovorili da je to kod njih regulirano, tako da je to država regulirala, pa ih ne mogu ucjenjivati i da im daju zraka da žive da dišu, da nemaju takve lude rabate kao kod nas. Oni žele jednostavno tu proizvodnju na taj način uništiti , a to se recimo dogodilo i u Mađarskoj.Trgovački centri male mljekare u Beču ne mogu ucjenjivati.
- Kakvi su rokovi plaćanja kod nas?
-Kod nas su rokovi plaćanja od 30, 60, 90, a neki i do i 120, dana. To ovisi, znate.
- Pa tko može takav oblik plaćanja uopće izdržati?
- Pa teško tko!
- Kako vi dođete u trgovačke centre na police sa svojim proizvodima - lako ili teško?
- Iz iskustva mojih kolega i mog iskustva moram reći da se u trgovačke centre dolazi teško – to su svake godine teški pregovori s trgovačkim centrima. Oni traže sve više rabata na račun proizvođača, a s druge strane opet imate kooperante koji su nezadovoljni koji stvarno teško žive i teško im je. Prošle godine ih je suša pogodila. .
To što trgovački lanci u Hrvatsko traže to više nije normalano. Daje se državni poticaj, zaposli se, ne samo to, nego se govori „ trgovački lanac će zaposliti 400, 500 ljudi, otvaraju nova radna mjesta“ – a onaj drugi propadne i otpustiti se 400, 500 ljudi. Gdje je tu logika?


Na 8. Danima sira degustacije je bilo u izobilju.

24.04.2013. u 23:49 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.