Harry Potter i Princ miješane krvi
Sinoć smo bili u kinu. Gledali Harryja Pottera. Knjiga je već odavna pročitana. Starija pročitala ponovo neki dan, pa i ja uzela da ponovim gradivo. U dva dana pročitala knjižurinu (što će reć koliko posla sam imala u četiri smjene)... Pročitala u subotu i kritiku Jurice Pavičića u Jutarnjem, čist infić. ...Iz kina smo izašli nakon 3 sata. Prvih desetak minuta žurnali, jel, najave nadolazećih filmova. Pa zatim prvi dio. Pa bez ikakve najave crn ekran i poruka da je sad pauza od 15 minuta, za piš-partiju ili kupnju novih količina kokica. Il jednostavno za protezanje nogu. Neki se klinci igrali lovenke po dvorani, ispucali dotad skupljenu energiju. U dvorani svježe, tko je bio golih nogu, nije mu baš bilo najugodnije. Elem. Film je dobar. Ima najviše "pjesničke slobode" do sad. Redatelj se nije previše pridržavao knjižurine. Naravno, petsto i nešto stranica prikazati u filmu od dva i pol sata nije nimalo lako. Hrpa likova uopće se ne pojavljuje u filmu (Dursleyevi, Meropa, Morfin, Gaunt, Dobby, Bill, ministar Scrimgeour), zbog izbacivanja velikog broja događaja neki su postupci likova ostali neobjašnjeni. Čisto par natuknica. Harry čita novine u kafiću u podzemnoj željeznici, dogovara spoj s konobaricom. Mislim... izmišljena i nepotrebna epizoda. Harryja, ranjenog nosa i pokrivenog plaštem nevidljivosti, u vlaku pronalazi Luna. Umjesto Tonks. Malfoyev boravak u Sobi potrebe je jako potenciran, za razliku od npr. objašnjenja što je s Dumbledorovom rukom. Hermiona i Lavender sukobljavaju se kod bolničke postelje u kojoj leži Ron nakon trovanja. Ronovo izgovaranje Hermioninog imena postaje direktnim razlogom prekida Lavender i Rona (a ne scena izlaska Hermione i Rona iz spavaonice), i Hermiona likuje. Harry odlazi Hagridu s profesorom Slughornom i tek tada saznaje za Agragogovu smrt. Dok je u knjizi upravo smrt pauka razlog zbog koje Slughorn odlazi s Harryjem. Na kraju filma nema prikazane borbe u dvorcu. Harry nije paraliziran u sceni ubojstva Dumbledora. Time potpuno gubi u karakterizaciji, i postaje kukavica. Tako da kraj uopće nema logiku knjige. Spektakularna scena napada smrtonoša na London. Dvije-tri strašnije scene. Pri jednoj se prolomio takav vrisak u gledalištu da su neka djeca poskakala sa svojih sjedala. Pa je nastao smijeh... Ljubavnih scena malo, samo kao naznaka sazrijevanja glavnih junaka. Gluma vrlo dobra. Jedino me Luna razočarala. Njen lik je toliko simpatičan i luckast u knjizi da sam očekivala puno, puno više. Pogotovo kad joj je dana uloga Harryjeve spasiteljice. Ajd, odgledali smo i taj film. Mali izlet u Rijeku, zajedničko popodne. Na povratku kući, pozdravili nas prohladna dolina Mirne (vani je bilo 16°C) i osvijetljeni Motovun. |
Te-mobajl, al i kava s Decy
Dva se dana već prepucavam s T-Mobile-Hrvatskom. U lipnju sam prebacila svoj broj mobitela s poslovne na privatnu tarifu, i usput obuhvatila brojeve Potočnica u Flex obitelj. Objašnjavanje mobilnoj službenici i razvrgavanje i sklapanje raznoraznih ugovora trajali su dobranih sat vremena. Ajd, uspjeli smo dobiti što smo zamislili. A prije toga smo bar dva mjeseca pregledavali raspoložive opcije, uspoređivali tarife, kalkulirali što se više isplati. Pa onda tri-četiri dana nismo uspijevali aktivirati tražene opcije, Najdražih 7 i SMS poruke. Probali na internetu, jok, onda zvali službu za korisnike. Uspjeli i to. Pa su mi obračunali dio impulsa po poslovnoj, dio po obiteljskoj tarifi. Pa smo sve to poplaćali. Da bi mi jučer ujutro onemogućili telefoniranje. Zovi opet. Mobilnog Ozrena "kako Vam mogu pomoći" (ma, svaka čast, pristojan početak razgovora, za razliku od mnoštva nepismenih, neusmenih i neodgojenih službenika nekih drugih firmi).
Mobilni mlađan momak (ovo me podsjetilo na onu "Kad sam bio mlađan lovac jaaaaaaa", pjeva Zvonko Bogdan) kaže da je nepodmiren neki tamo iznos za lipanj, po novom ugovoru. Kako, đe, ja sve platila. A niste, niste. Ništa, izdiktira mi mladac u pero iznos kojeg on tamo vidi kao dug i poziv na broj, juriš u Finu (jer otamo stiže lova u roku 24 sata, iz pošte putuje oko 2 dana a iz banaka kuku-lele i po 3 dana), platim, faxiram. I jučer popodne nađem u sandučiću upravo taj račun kojeg sam ujutro platila. Znači, platila unaprijed. Kak mi mogu onemogućiti razgovor zbog duga od računa koji mi još nije ni došao???? I čekam do danas u podne (jer u roku od 24 i te-mobajl proknjižava namirenje duga). Jok, ne da mi ni danas telefonirat. Pričekam da mi automat odvergla kak sam onemogućena, stisnem nulu i dobijem mobilnu Vedranu. Sad njoj cijelu štoriju ispripovijedam. U što je ona gledala, a u što je mobilni Ozren, ne znam. Ona iskopa neki iznos od 70 i nešto sitnih kuna još od svibnja. Ma, daaaaaj, ne budali... Na kraju mi se tlak digao u himalajske visine, srce počelo kucat taram-taram... Pa stadoh na loptu. Pa neću valjda zdravlje ostavit jednom te-mobajl-hrvatskom... Spustih ton za oktavu, tražim da mi izrecitira iznos i poziv na broj, napišem virman, po zvizdanu po drugi put ovog prijepodneva odšetam do Fine. Platila, faxirala. Večeras ću, kad odvalim i drugu smjenu i dokopam se stana vlastitoga, pregledati kućne račune, da vidim što je s tim svibanjskim dugom il nazovi-dugom. Na vrijeme sam stala sa žifciranjem, mogla prošvikat i hercklopfirat... Dobro, sad sam se istresla. Sad se mogu i pohvalit. Jučer ujutro popila s Decy prvu jutarnju u Tondu!!! Lani mi je bloger-žema tako na brzaka upala u radnju, pozdravila se i ižljubila sa mnom i odletjela, da sam ostala još par minuta u pozi pozdravljanja i opraštanja, s osmijehom na licu. E, ove godine je susret trajao mal više od milisekunde. Prvo dok su se plavuše uspjele naći, jer ja čekah našu dragu literarno nastrojenu blogericu (nije Ana Žube, al je Decembar2001) u Tondu a ona mene pred radnjom... al smo onda ipak uspjele provesti zajedno neko vrijeme. Eh, kad je krenula bujica riječi... možda smo frtalj onoga što smo htjele pretresti uspjele i načeti, već je došlo doba za rastanak. Zajednička sličica za uspomenu, i odlepršala dinamična, srdačna i prpošna Decy na svoju stranu, ja otišla na posao. Razdragana, punog srca. Dok me nije strefilo ono odozgora, s početka posta. |
Prijem kod gradonačelnika
Baš je zavrućalo. Danas je bilo negdje cirka oko 33°C. U zavjetrini pakleno. Srećom da se uvijek može naći neki kutak gdje ćarlija neki vjetrić. Kao npr. u Tondu. Em tamo popila Oranginu em sam dobila nagradu. Mlada, lijepa i srdačna hostesa dala mi da izgrebem nagradu od Orangine. Dobila loptu za plažu, iha!
Danas sam nakon dugo vremena opet spremala ručak. Kako sam se lijepo bila ulijenila... Tetka otputovala jučer. DEVET sati vožnje do Varaždina ispalo čist pristojan izlet. Vedro vrijeme, klimatizirani bus i putešestvije Umag-Poreč-Vrsar-Rovinj-Pula-Labin-Opatija-Rijeka-Karlovac-Zg... Javila mi se putnica iz Opatije, oduševljena dotad viđenim. Netko bi povilenio toliko putujući, ali ona je fakat uživala. Pa neka je. I ja sam uživala dok je bila ovdje. Blago meni s gošćama koje nam kuhaju... Curke su jučer bile na prijemu kod gradonačelnika. Stotinjak učenika, što odlikaša svih osam razreda, što natjecatelja na raznoraznim smotrama i međužupanijskim i državnim natjecanjima. Nakon uvodnog slova novog gradonačelnika, dogradonačelnika i pročelnika društvenih djelatnosti, slijedila je prozivka učenika. Klinci su dobili priznanje i novčiće. Ali su prvo morali potpisati da su uzeli nofce, hehe. Mlađa dobila 145 kn za sudjelovanje na natjecanju iz matematike, starija za svih osam odličnih razreda 550 kn. Ova druga cifra je itekako ugodno iznenadila Veliku. A i nas, nismo očekivali toliku nagradu. U svakom slučaju, bile su na svečanosti, i osim hvale, dike i ponosa, još i bile nagrađene novčićima. Nakon preuzimanja priznanja i par riječi oba ravnatelja osnovnih škola, slijedilo je zajedničko slikavavanje a potom zakuska, frfa i sokovi. Sezona? Pišmevrit. Svi kukaju, gostiju je osjetno manje, troše na jedvite jade. Čini se da jedino sladoledari imaju kakvog-takvog posla. Ulicom se šire mirisi kebaba i pizze, ugostitelji zovu, nude besplatnu rakiju. Bez pretjeranog uspjeha. Na trgiću ispred vijećnice ove godine osvanuli stolovi, stolice, suncobrani i šank. Iz obližnjeg kafića. Uklopili se lijepo u prostor, pružaju sliku ugodnog mjesta za zasjest. No, gostiju baš i nema. Ne znam koliko ljudi sjedi po terasama na novoj gradskoj plaži, valjda tamo ima nekog muvinga. Ugostitelji su spustili stolove i suncobrane skoro do samog mora. Za koju godinu, kad zaživi plaža u pravom smislu, i ako ugostitelji do tada ne propadnu, bit će pravi užitak ljenčariti tako uz zapljuskivanje mora. Tko zna, možda se kadikad organizira i kakav vodeni party, kao na Bačvicama. Il Zrču. Jer, koliko čujem i vidim, u Umagu se itekako zna partijati. |
Rovinj
Nedjeljno prijepodne proveli smo u Rovinju, nas troje odraslih. Teta nije nikad bila u Rovinju, muž tu i tamo službeno ode ali nema vremena za turistički obilazak a ja bijah zadnji put u gradu prije nekih pet godina.
Ipsilon ostavismo drugim vozačima, izabrasmo staru cestu. Prvo stadosmo na Limskom kanalu. Par štandova s rakijom, tartufima i drugim drangulijama, nekoliko parkiranih auta. Popesmo se uz poluklimave stepenice do vidikovca. Ulaz besplatan, za razliku od nekih prethodnih godina. Odozgora se vidi djelić kanala optočen zelenilom šuma. Uslikali se u par poza i nastavili put za Rovinj. Grad nas dočekao sunčan i topao. Turista na svakom koraku, ali bez nekog žamora. Tiha, lijena nedjelja vukla se uličicama. Oduševiše nas galerijice, trgovinice suvenirima. Pogled se odmarao na prekrasnom cvijeću, kovanim ogradama, plavim škurama, kamenim zidićima, simpatičnim terasama. Kod crkve Svete Eufemije dočekalo nas mnoštvo. Iznutra se čuo mrmor molitve, vani je i jedan galeb smjerno sagnuo glavu u molitvi. Otpočinusmo malo i spustismo se drugim pravcem niz ulice. U potrazi za kafićem. E, tu smo proveli dosta vremena, u Zanzibar baru. Obična kava 7 kn, kava s mlijekom i capuccino 8 kn, tonik 15 kn. Uvalili se u udobne jastuke i guštali. Jedva se natjerali otići i nastaviti s obilaskom. Uglavnom, oduševljeni smo. Svime. Gradom sveukupno, kulturom stanovanja, čistoćom, znamenitostima. Za obilazak Rovinja i detaljnije upoznavanje s gradom trebalo bi nekoliko dana. Ovo moje malo mjesto obiđeš u pol sata, više je života po turističkim naseljima na periferiji nego u centru. I kolikogod je Poreč npr. posjećeniji i atraktivniji od Umaga, toliko je Rovinj – po meni - turističkiji iks puta od Poreča. Možda je po nekim kriterijima Rovinj skup, ali npr. sat vremena najma bicikla košta 5 kuna!!! Zanimljivo, Poreč je po broju stanovnika najveći, s oko 17 tisuća stanovnika (Rovinj - 15 tisuća stanovnika spram nekih 12 tisuća Umageža u gradu i široj okolici). Nešto o povijesti Rovinja: "Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu ´Cosmographia´ ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII. st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V. st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V. st. Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju - brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali s Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij." Grad-otok "Cissa se prvi put pominje po Pliniju starijem, a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st. Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora. U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804. g. na Rižanskoj skupštini, uspijeva se izboriti za određene olakšice. Od 10. do 12, stoljeća s uspjehom se odupirao pritisku Venecije i stekao autonomni status (sa skupštinom građana i Velikim vijećem). Dolaskom pod Veneciju (1283.) gradska samouprava izgubila je svoje demokratsko obilježje. U 17. i 18. stoljeću Rovinj je razvijen pomorski grad. Poslije pada Venecije (1797.) građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske (1797-1805) i francuske administracije(1805-1813). Sve do druge polovice 19. stoljeća Rovinj je bio najveća luka na zapadnoj obali Istre. Godine 1918. okupirala ga je talijanska vojska, a 1920 pripao je Italiji. Nakon kapitulacije Italije 1943., Rovinj se pridružio ustanku Hrvata u Istri da bi definitivno 1947 pripao Jugoslaviji." "Otkako je u ranu zoru 13. srpnja 800. godine do rovinjske obale čudesno doplovio mramorni sarkofag s tijelom svete Eufemije, Rovinj je postao nerazdjeljivo povezan s ovom mučenicom. I kao što je panorama Rovinja nezamisliva bez visokog vitkog zvonika njezine crkve, sa svetičinim kipom na vrhu koji kao da stražari visoko iznad gradskih krovova, uspona, stuba, borova i galebova, družeći se tek s oblacima i zvijezdama - tako je i njegova duga povijest,naime zvonik se gradio od 1654. do 1680. po uzoru na onaj na mletačkom Trgu Svetog Marka. Gradio se po projektu arhitekta Manoploa, a na njegovu je vrhu postavljen 1758.bakreni kip svete Eufemije,djelo braće Vincenza i Bista Vollanija. Da bi se sagradila crkva tako velikih dimenzija na platou iznad starog grada, trebalo je porušiti kasnoantičku crkvu svetoga Jurja te još druge dvije-svete Uršule i svetog Mihovila. Velika barokna, trobrodna i troapsidalna crkva svete Eufemije građena je od 1728. do 1736. prema nacrtima mletačkog arhitekta Giovannija Dozzija. Nebrojeno mnoštvo ljudi, upravo rijeke hodočasnika stoljećima su se iz cijele Istre slijevale osobito na svetičin blagdan (16. rujna) u njezinu crkvu, pred sarkofag u kojem se čuva tijelo svete djevice. Polovicom prošlog stoljeća sagrađeno je novo pročelje u barokno - venecijskom stilu. Zvonik Sv. Eufemije, visok šezdeset metara, krasi bakreni svetičin kip koji se snagom vjetra okreće oko svoje osi." "Rovinj je bio utvrđen grad. Smješten na otoku, sa zapadne strane štitile su ga strme litice, sa sjevera i jugoistoka imao je zidine. Na istoku, a prema kopnu, naknadno je dodan zid s 3 kule, od kojih je kroz srednju bio ulaz u grad. S kopna, a do ulaza u grad vodio je drveni preklopni most koji je 1443. godine zamijenjen kamenim mostom. Širenjem grada na kopno rađa se potreba za spajanjem otoka s obalom. Prolaz do kopna zatrpan je 1763. čime Rovinjska stara jezgra postaje poluotok." “Godine 1816. uvedena je javna rasvjeta, od 1819. do 1840.- stara škola, 1847. gradi se parni mlin za proizvodnju tjestenine, 1850. utemeljena je Trgovačko-obrtnička komora za Istru, 1853. sagrađen svjetionik na Otoku sv. Ivana, od 1854. do 1865.- kazalište, 1852.- pogon za izradu cementa, 1859. - veliki mol, 1872. - tvornica duhana, 1878. - tvornica voska, 1882. - tvornica stakla i sardina, 1888. - bolnica,1891.- institut za biologiju mora. Rovinj se povezuje željeznicom. Prvi vlak stiže iz Kanfanara 1876. Proširuje se luka Valdibora, 1905.- gradska plinska rasvjeta a 1906. uvodi se gradski telefon.” Izvori: http://www.rovinj.hr/, http://www.istra.net/ |
Sparno...
Vrijeme je neko sparušeno i nervozno. Jučer popodne pljuščina u Novigradu, kod nas šest i pol kapi. Dovoljno da rastjera šetače. Jutros je u 7 h bilo preko 24°C, pa se skupili oblaci pa opao pljusak. I sad je još sparnije... Pih.
Dani se vucaraju. Velika je prošla u gimnaziji, danas se upisala. Prijavilo se bilo četrdesetak učenika, neki samo za opću gimnaziju a neki i za druga usmjerenja. Tako da će najvjerojatnije u drugom roku svi biti upisani negdje. Srećom da je ovo mala sredina i da nije frka za upis kao u zagrebačkim i nekim drugim gimnazijama. Mlađa od jučer sudjeluje na rukometnom turniru "Eurofest" u Izoli. Natjecatelji – godišta od 1990. do 1999. Česi, Slovaci, Poljaci, Šveđani, Francuzi, Norvežani, Mađari, Danci, Španjolci, Janezi i Hrvati. Kaže Mlađa da ima i Kineza i Japanaca. Savjetujem joj da izmijeni e-mail adrese s nekim protivnicama, nek se s nekim dopisuje. Mhm, moš mislit... Prijatelji bili uplatili za svoje dvoje djece ljetovanje u kampu California, u Savudriji. Da se djeca odmore od roditelja, steknu nova poznanstva i nove vještine. Riječ je o internacionalnom dječjem ljetnom kampu u kojem se govori isključivo engleski jezik. Organiziran je u duhu američkih ljetnih kampova, prima djecu od 7 do 17 godina. Pruža hrpu aktivnosti, sportskih, umjetničkih, djeca su angažirana cijeli dan. Uglavnom, klinci su oduševljeni. Puno naučili, družili se s mladim Europljanima, zadovoljni smještajem, tretmanom i hranom. Ima još nekih sličnih kampova u nas, npr. ljetni sportski kamp na Bjelolasici, Obonjan – otok mladosti, Zaostrog, "Euroclub" internacionalni kamp za mlade na Šolti, Sunčano selo na Bilogori, sportski ljetni kamp na Bjelolasici... Tko zna, ako padne koji loto zgoditak, makar mi i porez uzeli, možda nagodinu Potočnice provedu dio ljeta u takvom okruženju. |
Ako želite, možete mi pisati na
pjesma@gmail.com