Sretna Nova!
Rekapitulaciju protekle godine neću raditi. Što je bilo, bilo je. Na sve ružno pljucnut ću – pljuc, pljuv, hrak... Od cijele godine ću pamtiti prosinac, jer je bio najbolji. I nek mi slijedeća godina bude kao prosinac – ja sretna.
Ove godine prvi put imam radni doček Nove godine. Ko da sam u estradi, hihihihi. No, ne žalim se. Em ću biti među razdraganim ljudima, em ću biti s mužem a još ću i zaraditi. Na dočeku Nove izvan kuće nismo bili otkako su se curke rodile. Nije nam nimalo žao. Gledali bismo TV, plesali, pjevali, u ponoć ili izašli van ili s krovnog prozora promatrali tradicionalni vatromet. Djeca su išla spavati kad im se dalo, mi bismo odgledali neki od legendarnih filmova kakve obično stave na TV-programe i priuštili si duuugačko spavanje. A nekad? Kad smo dragi i ja prohodali, prvu smo Novu godinu proveli u Poreču s još jednim sisačkim parom iz društva. Mislim da smo bili tri dana. Naplesali se, šetali uz more, uživali. Slijedeću Novu dočekali smo u Umagu. Ja sam se već bila zaposlila u Digitronu i stanovala u Bujama, dragi je dogovorio posao u Umagu i namjeravao se doseliti u siječnju. Sisačko društvo, nas 15, provelo je nazaboravan doček u hotelu Koral. Društvo se povećalo na dočeku 1990. Taj doček pamtimo kao «đapa 23». Da, bilo nas je 23. Proveli smo pet dana u porečkom hotelu Parentium. To je doček koji se i dan-danas prepričava u društvu... Nakon tog legendarnog dočeka, više ništa nije bilo isto. Muž i ja smo dočekali 1991. u Poreču. Sami. Ubrzo smo se preselili u Umag i u našem potkrovlju s dva para prijatelja ispratili prvu ratnu godinu. Nakon nekoliko mjeseci zaposlila sam se u duty-free shopu i time prekrižila bilo kakvu pomisao na godišnji odmor a kamo li na praznike. Srećom da nismo dočekivali Novu u shopu... Dolazila bih kasno navečer kući i u mirnoj i tihoj atmosferi s mužem iščekivala ponoć. I nadala se boljem sutra. I onda... od 1995. slijede dočeci ispunjeni dječjim smijehom... Mili moji, u Novoj godini vam od srca i iznad svega želim zdravlja! Koliko je dragocjeno, i sama sam okusila i zato govorim iz iskustva. Neka vam je sretno! Pronađite i njegujte zadovoljstvo u vlastitim životima. Ljubav i uspjeh sami izborite. Dobro se provedite, nauživajte i odmorite! Voli vas Pjesma |
Naš izbor
|
Jugo, kiša
|
Zatvaranje Ribarnice
Primila sam SMS od Franca. Tko nije – evo, na znanje i ravnanje. Iako sam ja odgledala cijeli video do kraja, nisam shvatila kakve ima veze s Ribarnicom. Očito sam propustila nešto. Plavuša, pa to ti je...
"Sa 500-tim postom Ribarnica je zatvorila dućan. Što je bilo, bilo je." A baš nedavno je Suncokretićka pisala o nestancima i odlascima s blog-scene... Još jedan dragi, dragi bloger odlučio je prekinuti svoju karijeru u blogosferi. Šteta. Dragi Franc, tebi, Šnajderici i djeci želim zdravlje i sreću! S osmijehom na licu ću se sjećati tvojih (vrlo slikovitih i naprednih, jel) postova. Jedna od upecanih |
U očekivanju novog juga
More se smirilo. Sretoh u ponedjeljak TV ekipu Nezavisne istarske televizije, dva mladca u plitkim cipelicama pokušavala su napraviti prilog o nevremenu i istovremeno ostati suhih nogu. Gledala sam navečer vijesti, ugledah i sebe u jednom kadru (srećom da je bilo dosta znatiželjnika s fotoaparatima i mobitelima koji su okolo slikali, pa nisam bila jedino ludo čeljade koje se bori s vodom i vjetrom u želji da uslika par fotki). Tog je dana pol grada bilo vani, neki su sa zabrinutošću pratili divljanje prirode, neki se samo iščuđavali. Potopljeno je bilo nekoliko podruma, ulaza, poslovnih prostora. Ispred gradskog hotela osvanule su vreće s pijeskom. Nekim je cestama ovladalo pol metra mora pa je promet bio zabranjen i preusmjeravan. No, nismo bili jedini pogođeni ovim povodnjem. Mnogi su duž naše obale prošli puno, puno gore. Kako smo mali i nemoćni pred prirodom... Meteorolozi kažu da će nas sutra ponovo zaliti kiša, puno kiše. Valja još neko vrijeme ostati oprezan. I čekati buru...
Opet je nastupilo razdoblje kratkih dana, dugih noći, dosadne kiše, depresivnog i svađalačkog vremena. Bez previše volje obavljam svakodnevne poslove. Nespeglano rublje opet se gomila, suđa ima uvijek više nego što stane u perilicu... Jedva čekam godišnji. Da mogu u miru oprati, speglati, pripremiti, spakirati. Prosinac tradicionalno donosi hrpu događanja, kalendar nam je krcat. Na nekima sudjeluju Potočnice, na ta neizostavno idemo. Neka želim pogledati, možda uspijem nagovoriti koju od curki da mi pravi društvo. Neću se ni uspjeti okrenuti, već će doći Božić. I neka baš. Zimske radosti, snijeg, možda i led, ugodno druženje s prijateljima. Pa onda Nova godina, radna ili neradna – svejedno, ostatak ferija u rodnom gradu. Navikavanje na pisanje devetke umjesto osmice... Danas je u porodici važna obljetnica. Starija nećakinja slavi okrugli rođendan. (Pre)zaposlena žena, dvomajka, naš obiteljski anđeo. Brine o svima nama, o našem zdravlju, za svakoga ima vremena i obzira, nastoji svima ugoditi, uspješno se nosi sa svim problemima koje život stavlja pred nju. Prekrasna, hrabra osoba sa stavom i autoritetom, dostojna divljenja. Ponosna sam što je imam, što je dio mog života. Sretan rođendan, mila! |
Izliveno more
|
Ako želite, možete mi pisati na
pjesma@gmail.com