Mili moji, evo me nazad. Vesela i prpošna, full napunjenih baterija. Ne da je bilo divno, nego je bilo divno...
Dočekao nas je metar snijega. Prirodnog. Onog koji tako lijepo škripi pod nogama. Prva tri dana sjalo je sunce. Priroda očaravajuća. Dok je ostatak društva skijao, ja sam se šetala. I tu i tamo opalila koju fotku.
Na sam Božić počeo je padati snijeg, i tako sve do subote.
Zahladilo je bilo na -12. Djeci smo uzeli potkape, da se mišice ne smrznu skijajući.
Koja zimska idila! Sjediš u toplom bungalowu i gledaš kroz prozor kako pada snijeg, grane borova se savijaju pod bijelim teretom. A ispred prozora Smješko Bijelić.
Rogla nas više ne bude vidjela. Dva puta za redom je sasvim dosta. Pogotovo jer na planni neima klizališta. Ni ove godine se nisu potrudili proširiti ponudu bar nekom malom, priručnom ledenom plohom... Mislim, volim ja šetati i nađem si zanimaciju ali bar sat vremena fizičke aktivnosti na reskom zimskom zraku svakako si želim priuštiti već nagodinu.
Post je objavljen 30.12.2008. u 11:44 sati.