
Po svom
Aljkavost, bahatost, bezobrazluk, ravnodušje, nezadovoljstvo vlastitim poslom, PMS, niski tlak, visoki tlak – tko zna kakve sve razloge mogu nabrojati osobe koje nas naljute svojim neprofesionalnim ponašanjem. Ali ti razlozi možda ih mogu opravdati u vlastitim očima. U mojima ne, više ne. S godinama gubim toleranciju.
Naručih za slavljenicu PC igru. Preko web-shopa. Pisalo lijepo "ta i ta igra, toliko i toliko kuna". Kako jeftinije nije bilo, odlučih pritisnuti gumb "kupi". I u komentarima uz web-narudžbu zamolim da mi faksiraju ponudu. Jer plaćam pomoću HUB obrasca. Stigao sutradan ujutro faks. Ponuda. Bez njihovog žiro-računa. A na koji klinac da im uplatim nofce??? Nazovem, izdiktira mi glas s druge strane žice broj računa. Platim, faksiram im potvrđenu uplatnicu. Za divno čudo, u ponedjeljak mi dječarac iz City Expressa donio paket. Dijete presretno, otvara omotnicu. Unutra kutija puno manja nego što smo prije imali. Ajd, pomislih da su promijenili ambalažu. Otvorimo kutiju, kad ono – čip za Nintendo. A ja naručila i platila PC igru. Zovem firmu, kažem što sam naručila a što sam dobila. "A, vjerojatno je kolega koji je postavljao web-shop pomiješao šifre. Vratite nam Nintendo igru, mi ćemo Vam poslati PC igru." Sad čekamo. Pri vađenju krvi. Donesoh uputnicu za kompletnu krvnu sliku, faktore zgrušavanja i urin. Nalaz urina nisam ni tražila, objasnih med. sestri kod pedijatre što trebam i da idemo privatno. Al je pedijatra napisala i urin. Urin, ne urin, ajd. Kupila u ljekarni posudicu za urin, da se dijete popiški ujutro u svom stanu a ne u zapišanom zahodu Doma zdravlja. Nosim bočicu, dajem uputnicu. Za šta mi trebaju ti nalazi? Izrecitiram. Da ne trebaju ti faktori nego neki drugi. Jer su u Puli jednom tražili takve nalaze za vađenje trećeg krajnika. Rekoh da ne idemo u Pulu nego u Zagreb i da me traže KKS i koagulaciju, kako god to oni sebi zvali i šifrirali. Tehničarka il inženjerka, štolijeveć, prekrižila na uputnici pedijatrine nazive i stavila svoje. Tko od njih ne zna svoj posao? Kod pedijatre (po drugi put. Bila sam i prošli tjedan, jel, tražila uputnicu za laboratorij.). Liječnica stanuje u Trstu. I putuje svaki dan na posao. I piše da radi od 13 h. A da od 13.30 prima male pacijente. Da izvinete, ne sjećam se da je ikad došla na vrijeme na posao. Stigoh tako nešto iza 13 h. U čekaoni deset mama s desetoro bolesne dječice. Nervozne, pospane, užarenih obraščića. Pokucam na vrata medicinske sestre. Nema je. Da je bila došla u 13 h, preuzela nalaze iz laboratorija, zaključala svoju kancelariju, rekla da doktorica neće doći prije 14 h i da ona ide. Kog će vraga raditi, jel, kad neima doktorice... Sjedimo, sažaljivo se gledamo. Čitamo po enti put sve one ćitabe što su polijepljene po vratima ordinacije. Te nemoj kucati, te nalazi i ispričnice se izdaju samo tada i tada, te knjižice se primaju od tada do tada... Mogli su usput staviti i (a-pe-pe) ispriku – ako kojim slučajem ne počnu raditi na vrijeme, da im je žao. Moš mislit... Debelo iza 13.30 evo ti sestre, pokupila knjižice, meni izdala nalaz. Ostavih male bolesnike i njihove ljute i razočarane mame. Tko zna kad je pedijatra stigla. I njoj je to valjda normalno. Ne odbijaju joj od plaće jer kasni. A mi ionako moramo biti strpljivi. Pazienza, kažu Talijani... Kod ginekologa. U srpnju mi nije htio napraviti kolor-doplera. Iako mi je radiologinja napisala da joj treba taj nalaz. I rekoh da ću platiti 300 kn. Da ne moram čekati mjesec dana i ići u Pulu. Onaj put je prošlo bez kolor-doplera, doktorica pristala. E, ovaj put mi kolor-dopler treba. Traži internist za ovu kontrolu. I eto mene stričeku ginekologu, u naručeno vrijeme. Čekala, naravno, dok ne obavi preostale pacijentice. Zatim me poveo u drugu ordinaciju, gdje je aparat u boji. Pol sata šutnje. Čačka tip po meni, pritišće gumbe vamte-tamte. Ja bih već na lakat progovorila... pitam ga nešto, odgovara jednosložno. Alaaa... reci nešto, komentiraj, objasni. Kad je bilo gotovo, pitam ga kakav je nalaz. Pa dobar. Pa dobro, drugo nisam ni očekivala al moš reći... I nastavi čovjek, da se očigledno razlikuju njegov pogled i zagrebačkokliničkotumorni pogled na svrsishodnost kolor-doplera pri hormonalnoj terapiji nakon operativnog zahvata dojke. Ma, može se on ne slagati. Ali ako meni kažu da trebam pregled i ja ga tražim i spremna sam ga platiti (nda, sad je cijena već 350 kn), onda ga ima napraviti... Neizvođenje glazbene želje slavljenice na radio-postaji je tek kapljica u svim ovim zbivanjima. Hvala ti na javljanju, draga Serafina. Znam da bi ti bez ikakva problema pustila pjesmu Potočnici. Danas više nije rođendan, i to nije to... ![]() |
Ako želite, možete mi pisati na
pjesma@gmail.com
