Zviždi jugo, vijore zastave i tende, kotrljaju se najlonske vrećice, opada lišće... Jučer sam pratila na bus Mlađu, imalo dijete rukometnu utakmicu u Buzetu, i pokisoh ko mišica. Taman se rukometašica ukrcala u bus, kad je počelo padati. Jest da sam imala ogrooomni obiteljski kišobran al nije previše pomogao. Dođoh kući mokrijeh nogavica i nogu.

Noćas je pak sijevalo, tutnjalo, pljuštalo, spustilo se par potočića niz zidove stana. Našla voda put. Kad prestane kiša i počne puhati bura, treba uloviti majstora da se popne na krov i pregleda crepove, da ne moram stavljati ručnike po podu.

Sutra odosmo u Sisak. Djeca naručila kod bakice palačinke za večeru (petak, jel, i tradicionalno u kući Potočnica – palačinke s Nutellom) i mlince za subotnji ručak. Danas pakiram kofer. Obzirom na prognozu (Oblak zvan Kapljica), bit će toplo ali i kišno. Bljak. Sudarat će se raja po groblju kišobranima, valja pazit da ti netko ne iskopa oko. Uz kišobran, nosi torbicu i vrećicu sa svijećama. Ne zaboravi upaljač. Gužva na službenim i divljim parkiralištima. Blato do koljena. Poneki susret s prijateljima i znancima iz mladosti. Par prigodnih riječi, želje, čestitke i pozdravi. Tiha molitva, suza u oku, zahvala za sve zajedničke godine. Pri odlasku, pogled na Viktorovac okupan tisućama svijeća...

Sretan i siguran put svima vama koji putujete prema mjestima gdje počivaju mili i dragi. Čitamo se u ponedjeljak.