Zdrava sam, vesela i sretna. Obavila kontrolu kod radiologinje, liječnica je izuzetno zadovoljna mojim nalazima. Isprepipala me, pregledala papiriće koje sam joj donijela i rekla da je sve super i da dođem za 3-4 mjeseca. Ihaaaa!

U Zagrebu se upoznah s predsjednicom udruge "Za novi dan", potpisah peticiju, odslušah program kojeg su pripremili. Vidjeh Dordoru2, provedoh s njom vrijeme u ugodnom razgovoru. Oduševila se mojom kosicom (a ja uživam u takvim reakcijama, jer se i sama divim tim novim izraslinama na glavi ). Nakon što sam se pozdravila s dragom Dordorom2, pridružih se Uštekanoj mami, Tati od formata i Caiman Verde-u. Glazbenici zauzeše pozicije, mi slušatelji se porasporedili po klupama i stolicama i Zrinjevac se ispuni prekrasnim zvukovima. Još kad se sumrak spustio, pa se upalile lampice oko i na Paviljonu - divota! Nakon koncerta Caiman Verde-a, nastupila je Jasna Bilušić. Nju smo malo poslušali i razišli se. Većina Caimanovaca otišla je ubit oko prije puta za Lastovo, ali su Uštekana i Caiman odvojili još nešto vremena za piće sa mnom.

Jutro osvanulo kišno i hladno. 18°C pisalo na zvjezdici u Draškovićevoj. Još sam u Zagrebu uspjela odnijeti POS printer na popravak, i popraviše mi ga i već ga preuzeh. Tako da sam obavila baš svega i svačega. Sad čekam vrijeme za polazak. Vani kiša ne prestaje, no tko je šljivi. Ja ionako otrčim na trajvan pa na Kolodvor. A dalje me vozi bus i opet mi je svejedno jel pada il ne pada. Glavno da idem kući, i to još u društvu svoje kumice.

Et. Dva zagrebačka dana su pri kraju. Ako ne prije, eto mene opet u studenom. Al tad ću doći na malo više dana.