Prvi svibnja. Sunčano jutro. Besplatan gradski prijevoz. Dok su mili moji bili na putu, vozili bakicu natrag u Sisak, ja nagovorih sestru da mi pravi društvo u šetnji po Gornjem gradu. Oboružasmo se vestama, kišobranom i sunčanim naočalama, ja još objesih oko vrata fotoaparat i krenusmo. Tramvaji rijetki ali nije nam se žurilo. Na svakom tramvaju, na staklu pred vozačem bio je veliki komad papira s čestitkom građanima povodom Prvog svibnja i obavijesti da je vožnja besplatna. Jedanaestica poluprazna, ljudi opušteni, grad polupust. Izašle smo na Frankopanskoj, pogledale malo izloge i uputile se Mesničkom uzbrdo. Oduševila nas zgrada iz 17. stoljeća s terasom na krovu, oivičena zelenilom. Ne znam koriste li je stanari ili ne, ali bila bi to prekrasna terasa za neki kafić ili restoran…




Sunce i oblaci izmjenjivali su se svaki čas, veste su bile malo na ramenima, malo oko pasa, aparat u punoj ratnoj spremi. Mimoilazile smo se s organiziranim grupama Japanaca i Talijana, te rijetkim prolaznicima.




Šetajući gornjegradskim ulicama, zapazile smo hrpu detalja na koje nekad nismo obraćale pozornost. Ovaj put, kao prave turistice, zastajale smo diveći se kovanim ogradama, gipsanim ukrasima na fasadama, restauriranim natpisima ulica i trgova, zelenilu…








Na Gornjem gradu živjela je naša teta Sanda.



Dok je studirala, sestra je kod tete provodila skoro svaki utorak. Bila su to druženja studentarije sa sestrinog faksa, ali i glumaca i pjesnika. U stanu do tetinog živjeli su kao podstanari Enes Kišević i pokojni Darko Čurdo. Moja druženja s tetom bila su rjeđa, i možda sam par puta povela sa sobom i cimericu pa bismo zamijenile studentski ručak za ukusni tetin… Ponesene uspomenama, sestra i ja ušle smo u haustor, popele se stepenicama do poznatih vrata. I jedna i druga skrivaju neke nove ljude (teta je odavno umrla, stan je prodan).




Na prolasku kroz Kamenita vrata, zapalismo svijeće. Tkalčićeva – kafići krcati. Šarenilo odjeće – od majica s bretelama do vesti i jakni. Poluglasni žagor, opuštena atmosfera…




Dolac skoro pa prazan. Dva stola s cvijećem i ništa više. Između Dolca i Trga još nekoliko uličnih prodavača cvijeća. Sestra nakupovala hrpu. Tramvaj je mirisao po đurđicama i božurima. A u trajvan nas ispratila glazba. Vergl na Jelačić placu.