Starija Potočnica jučer se probudila sva slomljena i usporena. Stavila toplomjer pod rukicu – a ono temperatura ošla u visinu... Danas je na bolovanju, iako nema više temperaturu. Nek se odmara. Dvaput preko 39° otić nije baš mačji kašalj... Sad leži u toplome, gleda TV.

Mislili smo jučer ići u Rijeku, u Tower Centar, ali na kraju nismo. Treba djeci kupiti odjeću i obuću. Starija nema zimsku jaknu, mlađa nikako da si nađe odgovarajuće tenisice. Umaške trgovine su pročešljane, ništa se nije našlo, po običaju... Nastavit ćemo potragu čim budu svi zdravi.

Kod nas su uvijek neke čudne promjene vremena u jesen i proljeće – to se preskaču neke polujakne i cipele, skoro pa da iz sandala upadamo u čizme i iz vestica u debele jaknetine. Pogotovo kad počne bura puhati. A jučer i danas ne da bura dere nego je to grrrrozno. Dugo nije ovako orkanski puhala. Pa smo se lijepo grijali u stanu. Obavili puno posla. Zavakuumirali svu ljetnu odjeću i spremili vreće. Nek čekaju do drugog ljeta. Izvadili van dolčevite i veste. Pregledali skijaške rukavice i kacige. Još treba i skijaška odijela pogledati, mogu li curke upasti u njih ili ne. I ja bih baš mogla svoje žute tople čizmice donijeti u radnju, da mi griju noge... Kuhali smo jučer i kestene, s našeg placa. A mislili iza Učke kupiti lovranske marune, al eto... drugom zgodom.

Jutros izašla van u dvorište, a trava i prilaz dvorištu prepuni lišća. Što god je od lišća bilo labavo, otpalo je i nanijelo se po zakutcima. Prevrtali se noćas kontejneri, kloparale nepričvršćene škure... sigurno je i zeko tražio mamu svoju...